Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Povrv-165/2023-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji toga suda Anđeli Bionda Martić, u pravnoj stvari tužitelja Andritz TermoEnergetskaPostrojenja d.o.o. (ranije Đuro Đaković Termoenergetska postrojenja d.o.o.), OIB: 73880953014 iz Slavonskog Broda, Ulica 108. brigade ZNG 84, zastupan po punomoćnici Željki Brandt, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnici iz Slavonskog Broda, Petra Krešimira IV. broj 9, protiv tuženika EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Višnji Babić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 14. siječnja 2026., zaključene istog dana u nazočnosti zastupnika temeljem zakona tužitelja ŽV, punomoćnice tužitelja Željke Brandt, odvjetnice u [adresa], tuženika EV osobno i punomoćnice tuženika Višenje Babić, odvjetnice u Slavonskom Brodu, nakon javne objave, 16. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Miroslava Bračuna u Slavonskom Brodu broj: Ovrv-3006/16 od 12. listopada 2016., te se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

„I Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Miroslava Bračun iz Slavonskog Broda , P. Krešimira IV br. 3, pod poslovnim brojem: Ovrv-3006/16 od dana 12.10.2016. god. kojim se nalaže tuženiku ŠV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da plati tužitelju ANDRITZ TermoEnergetskaPostrojenja d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, Ulica 108. brigade ZNG 84, Slavonski Brod , OIB: 73880953014, tražbinu u ukupnom iznosu od 12.994,76 EUR/97.909,05 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 02.11.2015.godine do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 8 dana. II. Nalaže se tuženiku ŠV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi tužitelju ANDRITZ TermoEnergetskaPostrojenja d.o.o za proizvodnju, trgovinu i usluge., Ulica 108. brigade ZNG 84, OIB: 73880953014 nastale troškove ovršnog postupka kao i troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od presuđenja do isplate u roku od 8 dana.“

II Nalaže se tužitelju Andritz TermoEnergetskaPostrojenja d.o.o, OIB: 73880953014 iz Slavonskog Broda, Ulica 108. brigade ZNG 84, da tuženiku ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.074,08 EUR (tri tisuće sedamdeset i četiri eura i osam centi), zajedno sa zakonskom zeteznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], za naknadom više zatraženog, preko dosuđenog, iznosa od 1.000,00 EUR (jednu tisuću eura) na ime troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj, tada ovrhovoditelj podnio je javnom bilježniku Miroslavu Bračunu u [adresa] 7. listopada 2016., prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave – računa broj: 172-01-1 od 22. listopada 2015., a radi namirenja njegove novčane tražbine u iznosu od 97.909,05 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

Temeljem zaprimljenog prijedloga javni bilježnik Miroslav Bračun u [adresa] donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj: Ovrv-3006/16 od 12. listopada 2016., kojim rješenjem je određena ovrha općenito na imovini, ovršenika, a protiv kojeg rješenja je ovršenik, sada tuženik pravovremeno podnio prigovor te je sukladno rješenju ovoga suda Stalne službe Nova Gradiška poslovni broj: 24.Povrv- 798/13-3 od 13. ožujka 2017. rješenje javnog bilježnika Miroslava Bračuna u [adresa] poslovni broj: Ovrv-3006/16 od 12. listopada 2016. stavljeno van snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

1.1.Podneskom od 15. rujna 2023., koji je u sud zaprimljen 18. rujna 2023., nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj je uredio tužbeni zahtjev, kako je to pobliže i navedeno u izreci ove presude.

2. U prigovoru kojega je tuženik, tada ovrhovoditelj podnio protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Miroslava Bračuna broj: Ovrv- 3006/16 od 12. listopada 2016. tuženik je naveo kako predmetno rješenje pobija u cijelosti, kako u pravnoj osnovi tako i u visini, te je naveo da pobija i odluku o troškovima. Tuženik je naveo kako je račun broj: 172-01-1 od 22. listopada 2015. nerazumljiv, nevjerodostojan te da je istaknut u kumulativu. Tuženik je naveo kako iz predmetnog računa nije razvidno o kojem se vremenskom periodu radi, a stavke računa, osobito stavka 4. i 5. su u cijelosti nerazumljive. Tuženik je naveo kako iz predmetnog računa nije razvidan materijalni sadržaj kao niti vrijeme nastanka proizašle obveze. Tuženik je, nadalje, naveo kako je on boravio izvan Republike Hrvatske te iz predmetnog računa nije vidljivo za koje vremensko razdoblje i za koje gradilište se predmetni račun odnosi. S tim u svezi tuženik je naveo kako je on na gradilište odlazio s ostalim radnicima avionom te se na isti način i vraćao u Republiku Hrvatsku. Nadalje, naveo je kako je u tom periodu tuženik boravio s ostalim radnicima u iznajmljenoj kući te da poslodavac nikada nije potraživao od njega nikakve troškove s bilo kojeg osnova. Tuženik je naveo i kako je iz priloženog računa nejasno kako je tužitelj mogao izraziti stavku PDV-a od 25% s obzirom da nije specificirao niti obrazložio temeljem kojeg pravnog osnova potražuje navedeni iznos, kao što nije obrazložio o kojoj vrsti smještaja i prijevoza se radi.

3. Podneskom od 5. prosinca 2016. tužitelj se očitovao na prigovor ovršenika, sada tuženika navodeći da su tuženikovi navodi paušalni te nisu ničim dokazani, kao i da su usmjereni isključivo na izbjegavanje dospjelih, a neplaćenih obveza koje tuženik ima prema tužitelju. Nadalje, tužitelj je naveo kako je predmetni račun izdan temeljem Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola, koji ugovor su potpisali tužitelj i tuženik. Tužitelj je naveo kako se račun broj: 172-01-1 odnosi na projekt Ferrybridge, Velika Britanija gdje je tuženik upućen na rad. S tim u svezi naveo je kako je prema Ugovoru o upućivanju na rad u inozemstvo, koji ugovor je zaključen između parničnih stranaka 15. ožujka 2014., tuženik bio upućen na navedeno gradilište u vremenskom razdoblju 22. ožujka 2014. do 31. srpnja 2014. Nadalje, naveo je kako je odredbom članka 5. predmetnog ugovora ugovoreno da će za vrijeme obavljanja poslovna na navedenom gradilištu tuženik kao radnik snositi troškove smještaja i prijevoza za vrijeme boravka i rada u inozemstvu, kao i troškove putovanja iz Republike Hrvatske u inozemstvo i natrag. Nadalje, stavkom 2. navedenog članka 5. ugovoreno je da tužitelj kao poslodavac može uz suglasnost i za račun radnika organizirati smještaj i prijevod te da će uvjeti pod kojim radnik prepušta, a poslodavac prihvaća organizaciju smještaja i prijevoza biti uređeni posebnim ugovorom između radnika i poslodavaca. U svezi s navedenim tužitelj je naveo kako je tužitelj s tuženikom, istog dana, 15. ožujka 2014. zaključio Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoda i ishodovanja radnih dozvola. Tužitelj je, nadalje, naveo kako je u preambuli predmetnog Ugovora konstatirano da je tuženik prihvatio predložene uvjete slanja na rad u Veliku Britaniju, na gradilište Ferrybridge te je prihvatio da se predmetnim ugovorom uređuju međusobna prava i obveze glede organizacije i plaćanja troškova organizacije izaslanstva, smještaja i prijevoza radnika. Nadalje, naveo je kako je odredbom članka 1. predmetnog Ugovora tužitelj prihvatio obvezu organiziranja i plaćanja troškova, dok je člankom 2. tuženik prihvatio obvezu naknade troškova tužitelju. Tužitelj je naveo i kako je odredbom članka 2. stavak 2. regulirano da u slučaju da tužitelj kao poslodavac bude imao obvezu naknade troškova smještaja i prijevoza prema tarifama definiranim u NAECI kolektivnom ugovoru, tužitelj kao poslodavac ima pravo radniku obračunati samo razliku troškova.

Tužitelj je naveo i kako je tuženik 15. ožujka 2014. potpisao i Aneks I. Ugovor ao radu od 2. siječnja 2014., iz kojeg je vidljivo da tuženik pristaje na minimalnu plaću i dodatke na plaću određene Kolektivnim ugovorom te da je bio upoznat s tim uvjetom. Tužitelj je naveo kako je na utuženom računu vidljivo da je tuženik 122 dana boravio na navedenom gradilištu (stavka 2), od čega je 90 radnih dana (stavka 3). Nadalje, naveo je kako su stavke 4. i 5. na predmetnom računu iskazane u skladu s člankom 2. stavka 2. Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola. Tužitelj je, nadalje, naveo kako je tuženik kao i svi drugi radnici te Radničko vijeće bio upoznat s uvjetima rada na terenu, a što proizlazi iz navedenih Ugovora koje je tuženik potpisao, te je na ugovoreni rad otišao svojom voljom. Tužitelj je naveo i kako je tuženiku dobro poznato na što se odnosi predmetni dug kojega tužitelj potražuje u ovom postupku, kao i da su mu poznate sve preuzete, a neizvršene obveze. Ističući da su navodi tuženikova prigovora paušali i ničim dokazani tužitelj je predložio sudu održati u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Miroslava Bračuna u [adresa], broj: Ovr-3006/16, te da tuženiku naloži plaćanje troškova ovršnog i parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

4. U podnesku od 5. svibnja 2017. tuženik je osporavao tužiteljeve navode iz podneska od 5. prosinca 2016. U tom smislu tuženik je naveo kako je on potpisao Ugovor o upućivanju na rad u inozemstvo od 15. ožujka 2014., Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radne dozvole od 15. ožujka 2014. i Aneks I Ugovora o radu od 15. ožujka 2016., ali na način da je bio pozvan, te mu je listano i samo pokazano gdje treba staviti svoj potpis, ali mu nije bilo rečeno što potpisuje niti su tuženiku ikad dostavljeni navedeni akti, nego je iste po prvi puta zaprimio po punomoćniku uz podnesak tužitelja od 5. prosinca 2016. Tuženik je osporavao navode tužitelja da bi tuženik bio prisutan sastanku te da je s drugim radnicima bio upoznat s uvjetima rada na terenu. S obzirom na obračun troškova organizacije smještaja i prijevoza na projektu Ferrybridge, tuženik je naveo kako se u predmetnim obračunima navodi samo ugovorena plaća i iskazuje vrijednost dnevnica. Tuženik je naveo kako u predočenim obračunima tužitelj nije naveo koliki su bili troškovi organizacije smještaja i prijevoza na predmetnom projektu. Tuženik je, nadaje, naveo kako on nikada nije dobivao dnevnice. S tim u svezi naveo je kako se prema pozitivnim zakonskim propisima dnevnica ne isplaćuje radnicima za pokriće osnovnih troškova koji mogu nastati na službenom putu, a u pravilu predstavlja nadoknadu troškova prehrane, plaće i prijevoza u mjestu službenog puta. Nadalje, naveo je kako se radniku u praksi dnevnica, u pravilu, isplaćuje za putovanja koja se obavljaju u kraćim vremenskim razdobljima te kada se radnika upućuje da obavi neki posao izvan njegovog uobičajenog mjesta rada, primjerice odrađivanje neke prezentacije u sklopu uvođenja novog proizvoda, sastanka s pravnim i fizičkim osobama s kojima se ostvaruje ili se očekuje ostvariti poslovna suradnja, potpisivanje ugovora, istraživanje tržišta i slično. S tim u svezi tuženik je naveo kako on nikada nije od strane poslodavca nije bio upućen na službeni put te mu nije isplaćena ni jedna dnevnica s tog osnova. Tuženik je naveo i kako sukladno odredbi članka 13. stavak 2. točka 16. Pravilnika o porezu na dohodak, nesporno je, troškovi smještaja na terenu podmiruju se na teret poslodavca. Tuženik je opetovana naveo kako tužitelj kao poslodavac niti prema tuženiku niti prema drugim radnicima, nikada nije imao potraživanja niti s osnova smještaja, prijevoza iz Republike Hrvatske i nazad, tako niti s osnove svakodnevnog prijevoza na i s gradilišta.

Tuženik je, nadalje, naveo kako iz obračuna troškova tužitelja nije razvidno, nesporno niti je materijalnim dokazima iz kojih osnova proizlazi koje i kolike je troškove tužitelj imao za tuženika, nego proizvoljno potražuje fiktivne iznose.

Tuženik je, nadalje, naveo kako se tužitelj u svom račun u broj: 172-01-1 od 22. listopada 2015. pozivna u stavkama 4. i 5. na NAECI, a pri tome nigdje ne obrazlaže niti prilaže što je to NAECI niti na što se on primjenjuje. s tim u svezi naveo je kako mu je značenje NAECI nepoznato. Tuženik je također osporavao tužiteljeve navode da je on pristao na minimalnu plaću i dodatke na plaću određene kolektivnim ugovorom. Tuženik je naveo da on nije bio upoznat sa sadržajem spornih akata na koje je stavljao potpis kako mu je rečeno od strane tužitelja, s tim u svezi naveo je da u suprotnom, da sporne akte nije potpisao rečeno mu je da prestaje s radom i vraća se u Hrvatsku.

5. U tijeku postupka, u svojim podnescima stranke su u bitnome ustrajale s navodima tužbe i odgovora na tužbu, osporavajući navode druge strane.

5.1. Tuženik je u tijeku postupka, podneskom od 8. svibnja 2023., ali i u kasnijim podnescima opetovano navodi kako je u postupku nužno utvrditi visinu stvarno nastalih i plaćenih troškova koje je platio tužitelj za tuženika po svim navedenim osnovama, a nakon što se isti umanje za dio troškova koje je tužitelj platio prema odredbama NAECI sporazuma koje je bio u obvezi snositi.

Tuženik je s tim u svezi naveo kako je tužitelj dana 3. listopada 2014. dostavio Obavijest radnicima kojom se isti izvješćuju da je Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola nevažeći i da se isti neće primjenjivati. Slijedom navedenoga tuženik je naveo kako stvarno nastali troškovi koje je imao tužitelj za tuženika su nemjerljivo niži nego li je iste tužitelj postavio u Ugovoru o organizaciji i podmirenju troškova smještaja i prijevoza i to u trenutku kada nije niti znao koliko će isti iznositi, te za iste nije imao podlogu. Tuženik je naveo kako je tužitelj troškove postavio ciljano na način da se umanji plaća radnicima, kao i tuženiku, na tomu gradilištu, a koju je morao isplatiti prema NAECI Sporazumu, na način da će plaću izjednačiti s plaćom radnika na ostalim gradilištima (60 EUR po danu).

5.2. U svojim podnescima tužitelj je navodio kako ne raspolaže navedenim evidencijama na temelju kojih tuženik predlaže provođenje vještačenja jer se istu nisu ni vodile.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 97.909,05 kn, odnosno 12.994,76 EUR, temeljem računa broj: 172-01-1 od 22. listopada 2015., kao i zakonskih zateznih kamata i troškova postupka.

6.1. Među parničnim strankama nije sporno da je tuženik kao radnik pravnog prednika tužitelja kao poslodavca kod istoga u razdoblju od 22. ožujka 2014. do 31. srpnja 2014. radio na gradilištu u Velikoj Britaniji, na projektu Ferrybridge. Nije sporno niti da je tužitelj kao radnik s prednikom tužitelja 15. ožujka 2014. potpisao Ugovor o upućivanju na rad u inozemstvo, Aneks I Ugovora o radu od 2. siječnja 2014., organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola, nije sporan sadržaj navedenih pravnih poslova. Nije sporno niti da je tužitelj izdao račun broj: 172-01-1, a da tuženik navedeni račun nije platio.

6.2. Sporno je među parničnim strankama je li utuženi račun tužitelja broj: 172- 01-1 od 22. listopada 2015, vjerodostojna isprava, dakle, sporna je osnova tužiteljeva potraživanja, sporno je je li tuženik bio upoznat s uvjetima rada na gradilištu Ferrybrdige te je sporna visina stvarno nastalih troškova tužitelja.

7. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja svih činjenica relevantnih za meritornu odluku, sud je proveo dokazni postupak u kojemu je izvršen uvid u cjelokupni spis ovog predmeta poslovni broj: Povrv-165/2023, te su pročitane isprave i to: račun broj 172-01-1 od 22. listopada 2015., Ugovor o upućivanju na rad u inozemstvo od 15. ožujka 2014. (stranica spisa 14-15), Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 15. ožujka 2014. (stranica spisa 16-17), Obračun troškova organizacije smještaja i prijevoza (stranica 18), Aneks I Ugovoru o radu od 2. siječnja 2014. (stranica spisa 19), Ugovor o radu od 23. prosinca 2013. (stranica spisa 28-30), presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. Pr- 36/2017-29 od 29. lipnja 2018. presuda Županijskog suda u Osijeku broj: Gžr- 335/2018-2 od 6. veljače 2020., , obavijest tužitelja od 3. listopada 2014., promete po tekućem računu DV, promete po tekućem računu PV, provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Jadranki Crnogorac, mag. oec. (stranica spisa 113-155), izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta ovoga suda poslovni broj: Pr-36/2017 te je uz suglasnost parničnih stranaka sa zapisnika od 8. siječnja 2023. poslovni broj: Pr-36/2017-19 pročitan iskaz tužiteljeva zastupnika temeljem zakona ŽV, te je izvršen uvid u spise ovoga suda poslovni broj: Pr-1/17, Pr-256/16 i Pr-237/16, Povrv-835/2016 i Povrv-200/2019

7.1. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem svjedoka JV, KV, VV i GV jer je tužitelj na ročištu za glavnu raspravu održanom kod ovoga suda 14. siječnja 2026. odustao od predloženih dokaza. Druge dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – u daljnjem tekstu ZPP), kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

8. Iz Obračuna troškova organizacije i smještaja za EV, Projekt Ferrybridge, kojega je tužitelj dostavio uz podnesak od 5. prosinca 2016., a koji prileži stranici spisa 18, razvidno je kako je predmetni obračun sačinjen tako da po mjesecima od ožujka 2014. godine do siječnja 2015. evidentirana satnica redovnog i prekovremenog rada, dnevnica, ugovoreno plaće kao i iznos koji je isplaćen tužitelj. Također, iz predmetnog obračuna proizlazi kako iznos u stupcu XIV. predstavlja razliku za organizaciju smještaja i prijevoza, i to u iznosu od 98.675,75 kuna, a koji iznos odgovora iznosu koji se dobije kada se od iznosa ukupno isplaćenog iznosa radniku odbije ugovoreni iznos plaće.

9. Uvidom u ovosudni spis predmeta poslovni broj: Pr-36/2017 razvidno je da je predmetni postupak pokrenut tužbom tužitelja EV, ovdje tuženika, protiv pravnog prednika tužitelja Đuro Đaković TermoEnergetskaPostrojenja d.o.o., kao tuženika, a radi utvrđenja ništetne odredbe sadržane u članku 5.Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo od 15. ožujka 2014. S tim u svezi valja istaknuti kako je na raspravni zapisnik od 10. listopada 2019. sud donio rješenje o prekidu konkretnog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod ovoga suda pod poslovnim brojem: Pr-36/17. Nadalje, razvidno je da je u predmetnom postupku sud donio presudu poslovni broj: Pr-36/2017-29 od 29. lipnja 2018., kojom je odbio tužbeni zahtjev. Predmetna presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-335/2018-2 od 6. veljače 2020., čime je postupak pravomoćno okončan. Ovosudnim rješenjem poslovni broj: 13 Povrv-798/2016-19 od 13. veljače 2023. sud je odredio nastavak postupka s obzirom na pravomoćno okončanje postupka poslovni broj: Pr-36/17.

9.1. Jednaka utvrđenja kao i iz spisa ovoga suda poslovni broj: Pr-36/17 proizlaze i iz ovosudnih spisa poslovni broj: Pr-1/17 i Pr-237/16. Uvidom u spis poslovni broj: Pr- 237/17 razvidno je da je postupak pokrenut tužbom PV protiv prednika Tužitelja Đuro Đaković Termoenergetska postrojenja d.o.o., a radi Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u članku 5. Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo od 16. svibnja 2014. U navedenom predmetu presudom poslovni broj: 6. Pr-237/2016-48 od 29. svibnja 2019. odbijen je tužbeni zahtjev, a navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: 25 Gž R-1179/19-2 od 3. ožujka 2020. Nadalje, uvidom u ovosudni spis poslovni broj: Pr-1/17 razvidno je da je tužbu radi utvrđenja ništetnim odredbe sadržane u članku 5. Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo od 24. siječnja 2014. podnio ZV protiv prednika tužitelja Đuro Đaković Termoenergetska postrojenja d.o.o., te da je u istom predmetu nepravomoćnom presudom poslovni broj: Pr-1/2017-53 od 19. svibnja 2015. odbijen tužbeni zahtjev. Nadalje, identično navedenome razvidno je i iz spisa Pr-256/2016 u kojemu je tuženik LV, a čiji je tužbeni zahtjev također pravomoćno odbijen. Nadalje, iz spisa Povrv-835/2016 i Povrv-200/2019 razvidno je da se radi o činjeničnom identičnim sporovima, koje je tužitelj pokrenuo protiv radnika MV i UV, a koji predmeti su pravomoćno riješeni usvajanjem tužbenog zahtjeva. U svezi s navedenim valja istaknuti kako odluke drugih, ali i viših sudaca, odnosno sudova, kao i pravna shvaćanja nisu obvezna za niže sudove nego ona prema njima djeluju samo snagom vlastite uvjerljivosti, stoga sud svoju odluku ne temelji na odlukama donesenim u bitno istovjetnim spisima.

10. Iz Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo, kojega su parnične stranke sklopile 15. ožujka 2014., razvidno je da je u članku 2.,3. i 4. predmetnog ugovora ugovoreno da se tužitelj kao radnik upućuje na rad na gradilište u Ferrybridge, Velika Britanija u razdoblju od 22. ožujka 2014. do predvidivo 31. srpnja 2014. (članak 2.), gdje će na gradilištu obavljati poslove zavarivača, a po potrebi i ostale poslove u skladu s nalozima poslodavca (članak 3.). Nadalje, ugovoreno je radno vrijeme, naknada za ostvarene prekovremene sate rade te isplata plaće i doprinosa (članak 4). Nadalje, odredbom članka 5. točka 1. istog Ugovora ugovoreno je da za vrijeme obavljanja poslova iz članka 2. i 3. toga ugovora poslodavaca i radnik se sporazumijevaju da će radnik snositi troškove smještaja i prijevoza za vrijeme boravka i rada u inozemstvu, kao i troškove putovanja iz inozemstva u Republiku Hrvatsku, te da poslodavac može uz suglasnost i za račun radnika organizirati smještaj i prijevoz s time da će uvjeti o kojima radnik prepušta, a poslodavac prihvaća organizaciju smještaja i prijevoza biti uređeni posebnim ugovorom između radnika i poslodavca. Također, iz odredbe članka 7. Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo od 15. ožujka 2014. proizlazi da će ugovor prestati istekom roka na koji je sklopljen ili po isteku potreba za rad u inozemstvu, kao i da će sva prava i obveze radnika po povratku u Republiku Hrvatsku i nadalje biti regulirana njegovim osnovnim ugovorom o radu od 2. siječnja 2014. U tijeku postupka u sudski spis dostavljen je osnovni ugovor o radu od 23. prosinca 2013., a iz kojeg ugovora je razvidno da tuženik kao radnik otpočinje s radom 2. siječnja 2014., te je u članku 7. Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo navedeno da predmetni ugovor prestaje istekom roka na koji je sklopljen, utvrđenog u stavku 2. toga Ugovora ili po isteku potreba za rad u inozemstvo. Sva prava i obveze radnika po povratku u Republiku Hrvatsku i nadalje će biti regulirana njegovim osnovnim ugovorom o radu od 2. siječnja 2014.

10.1. Uvidom u ugovor o radu od 2. siječnja 2014., razvidno je da je isti sklopljen između tužitelja kao poslodavca i tuženika kao radnika, te je istim ugovorom, odredbom članka 5. ugovoreno da se radnik obvezuje poslove obavljati u sjedištu društvu, a po potrebi i izvan njega, dok je odredbom članka 10. tog ugovora ugovorena isplata osnovne plaće prema koeficijentu i dodataka na plaću određenih Kolektivnim ugovorom. Nadalje, uvidom u Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 15. ožujka 2014. proizlazi da je u preambuli navedeno da je zaključenjem ugovora o upućivanju radnik prihvatio predložene uvjete slanja na rad u Veliku Britaniju, na projekt Ferrybridge kao i da se tim ugovorom utvrđuju međusobna prava i obveze glede organizacije i plaćanja troškova organizacije izaslanstva, smještaja i prijevoza radnika. Nadalje, uvidom u članka 1. predmetnog Ugovora razvidno je da poslodavac prihvaća obvezu organiziranja i plaćanja troškova prijevoza radnika iz [adresa] do gradilišta i nazad; primjerenog smještaja radnika tijekom cijelog vremena trajanja rada na gradilištu; svakodnevnog prijevoza od mjesta boravka na i sa gradilišta. S tim u svezi, iz članka 2. predmetnog ugovora proizlazi da radnik prihvaća obvezu naknade troškova poslodavca koji su nastali iz aktivnosti navedenih u članku 1. toga ugovora, kako slijedi: prijevoz od [adresa] do gradilišta i nazad u iznosu od 330,00 EUR-a/povratku; smještaj u iznosu od 147,00 EUR-a po danu provedenom na gradilištu; svakodnevni prijevoz na i sa gradilišta u iznosu od 8,00 EUR po radnom danu na gradilištu. Nadalje, u slučaju da poslodavac bude imao obvezu naknade troškova smještaja i prijevoza prema tarifama definiram u NAECI Kolektivnom ugovoru, poslodavac ima pravo radniku obračunati samo razliku troškova. Također, odredbom članka 3. predmetnog Ugovora određeno je da za naknadu troškova iz članka 2, toga ugovora poslodavac će izdati račun (s uključenom PDV-om) nakon završetka projekta. Nadalje, odredbom članka 4. predmetnog ugovora ugovoreno je da će radnik izvršiti uplatu iznosa iz članka 2. predmetnog ugovora u HRK na žiro račun poslodavca, najkasnije 10 dana od ispostave računa poslodavca kako je to definirano člankom 3. predmetnog ugovora, dok u slučaju kašnjenja radnika, poslodavac ima pravo obračunati i zakonsku zateznu kamatu.

10.2. Iz Aneksa I. Ugovora o radu od 2. siječnja 2014. proizlazi da je isti sklopljen 15. ožujka 2014. između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca. Uvidom u navedeni Aneks, razvidno je da su se ugovorne strane u članku 2. istoga aneksa sporazumjele da se mijenja članak 10. ugovora na način tako da on izmijenjen glasi: „Za obavljeni posao iz članka 4. ovog ugovora koji je obavljen u redovitom radnom vremenu poslodavac će radniku isplaćivati zakonom propisanu minimalnu plaću i dodatke na plaću određene Kolektivnim ugovorom. Poslodavac će isplaćivati plaću i dodatke na plaću najkasnije 15. dana nakon isteka razdoblja za koje se plaća isplaćuje.“ Nadalje, uvidom u članak 3. predmetnog Aneksa razvidno je kako ostale odredbe (izuzev članka 10.) ugovora o radu od 2. siječnja 2014. ostaju nepromijenjene i dalje na snazi, dok aneks stupa na snagu danom povratka radnika s terena iz Velike Britanije. Po isteku predmetnog aneksa radnika će ostvarivati plaću u iznosu koji je ostvarivao prije aneksa.

11. U tijeku postupka sud je uz suglasnost stranaka pročitao iskaz tužiteljeva zastupnika temeljem zakona ĆV, koji iskaz je dan na zapisnik u ovosudnom spisu poslovni broj: Pr-36/2017-19 od 8. siječnja 2023. Tužiteljev zastupnik temeljem zakona ĆV u svom je iskazu naveo kako do 2010. godine tvrtka TEP nije vršila montažu vlastitih proizvoda, a nakon toga pojavila se potreba, zbog manjka zaposlenih, odnosno manjka kapaciteta u proizvodnji, da se vrši montaža i vlastitih proizvoda kako bi se zadržali postojeći kapaciteti. Iskazao je kako su radnici bili upoznati s uvjetima i načinom upućivanja na rad u inozemstvo, a isprva su se upućivali na rad putnim nalozima te im se plaća isplaćivala u visini 50,00-70,00 EUR dnevno, jer je u to vrijeme dnevnica bila neoporeziv, a iznosila je o zemlji izaslanja te visinu plaće koji radnik ostvaruje u Republici Hrvatskoj prema koeficijentu složenosti poslova koje je obavljao. Nadalje, iskazao je da su se na navedeni način radnici mogli upućivati na rad u inozemstvo do 30 dana, ali nakon promjene oporezivanja dnevnica, kao i promjene načina rada na inozemnim gradilištima, izaslanja radnika bila su i duža od 30 dana, a s radnicima se zaključivao ugovor o izaslanju u inozemstvo kao i ugovor o uvjetima i načinu organizacije smještaja radnika. Zastupnik tužitelja naveo je kako su za sva gradilišta u inozemstvu bili jednaki uvjeti i način rada, odnosno izaslanja, a visina dnevnica, odnosno plaća bila je podjednaka ovisno o vrsti poslova koje je radnik obavljao. Nadalje, iskazao je kako je tužitelj tada imao oko 10-ak gradilišta u Velikoj Britaniji, koja su imala iste uvjete u pogledu izaslanja i plaća, osim gradilišteu Ferrybridge-u. S tim u svezi iskazao je kako je na gradilištu Ferrybridge temeljem sporazuma lokalnih sindikata i poslodavaca, zahtijevana veća isplata plaća u odnosu na ostala gradilišta. S obzirom da je je takva situacija predstavljala izuzetak kao i u Lucerne-u u Švicarskoj, a za koje se prethodno tražila suglasnost i obrazloženje Hrvatske udruge poslodavaca, te od koje je preporuka bila upravo na način kako se postupilo, i radnicima je ponuđeno sklapanje ugovora. S tim u svezi iskazao je kako su svi radnici znali o uvjetima izaslanja i rada jer je, prethodno, radničko vijeće i sindikat upoznao radnike s uvjetima rada na predmetnom gradilištu. Nadalje, iskazao je kako je nositelj projekta na predmetnom gradilištu bila hrvatska tvrtka Hitachi, dok je tužitelj bio podizvođač za kotao, dok je poslove montaže trebala izvršiti tvrtka Fabricon iz Belgije, ali kako je njihov podizvođač otišao u stečaj, tvrtka iz Belgije nije mogla nastaviti poslove, uslijed čega je došlo do zastoja, stoga je tužitelj morao poslati grupu ljudi kako bi pokušao ubrzati realizaciju projekta. Nadalje, iskazao je kako je nakon određenog vremena tužitelj zaključio da tvrtka Fabricon neće biti u stanju finalizirati projekat i uprava tužitelja je zaključila da Đuro Đaković TEP mora dovršiti projekat do kraja sa svojim ljudima. U svezi s navedenim iskazao je kako je iz navedenog razloga prva grupa radnika izaslana temeljem putnog naloga, a nakon što je tužitelj uvidio da će morati završiti projekt, odaslao je i drugu grupu radnika na predmetno gradilište. Nadalje, iskazao je kako je projekt trajao duže, negdje do svibnja 2015. godine, stoga nije bilo moguće odmah izvršiti i konačni obračun svih troškova organizacije gradilišta, uključujući organizaciju smještaja i prijevoza radnika. Zastupnik tužitelja, nadalje, iskazao je kako se od 114 radnika koji su bili angažirani na predmetnom gradilištu, nitko nije žalio niti je poduzimao bilo kakve usmene ili pisane primjedbe i zahtjeve usmjerene prema tužitelju, u to vrijeme, dok su bili angažirani na gradilištu, ali niti nakon povratka u sjedište tvrtke tužitelja, kao niti nakon zaprimanja obračuna troškova smještaja. Također, iskazao je kako su u TEP-u posebno angažirani i vrlo jaki radničko vijeće i sindikati, te se na manje eventualne nedostale i propuste radnici angažiraju putem radničkog vijeća i sindikata, kod rukovoditelju, ali u konkretnom slučaju nitko ništa nije poduzimao niti je izražavao bilo kakva negodovanja. Nadalje, iskazao je kako su zbog navedenih specifičnosti jedino na gradilišta u Lucerne-u i Ferrybridge-u, radnici upućivani na opisani način, a potom su tako radnici 2016. upućivani u Dublin, dok je za ostala gradilišta poslodavac u cijelosti organizirao i snosio troškove. Iskazaoa je i kako je za cijelo to vrijeme na gradilištu Ferrybridge putem stalne kontrole od ovlaštene revizije tog gradilišta, dostavljana stalna mjesečna izvješća o obračunu radnih sati i isplatama za sve radnike koji rade na tom gradilištu, tom ovlaštenom revizoru. S tim u svezi iskazao je kako su radnici, pa tako i tužitelj, znali koliku plaću će ostvariti na tom gradilištu u smislu da isti radnici na drugim gradilištima prosječno zarađuju između 2.500,00 do 3.000,00 EUR, ovisno o poslovima koje obavljaju, a na konkretnom gradilištu direktor gradilišta i inženjer su imali faktično iznos od cca 23.000,00 do 26.000,00 kn, dok su radnici su na predmetnom gradilištu s obzirom na taj sporazum koji je važio za to gradilište imali plaću između 35.000,00 do 50.000,00 kn, što je bilo neprihvatljivo s obzirom na uvjete i način rada. S tim u svezi naveo je kako se radi o neto isplatama, a na te iznose su se dodatno obračunavali i plaćali porezi i doprinosi za zemlju izaslanstva u kojoj su radnici bili, konkretno za gradilište Ferrybridge u Velikoj Britaniji. Nadalje, iskazao je kako su IV, direktor proizvodnje i FV, voditeljica kadrovske službe tužitelja, naknadno otišli i radnicima predočili ugovore na potpisivanje, jer su bili prethodno upućeni na dnevnice odnosno putne naloge, a zbog razloga daljnje proizvodnje, odnosno obavljanja poslova na tom projektu daljnje grupe su bile angažirane i odmah im je bio uručen ugovor prije izaslanja na to gradilište. U svezi s navedenim iskazao je kako su za prve grupe radnika koje su otišle predmetno gradilište odneseni ugovori na potpisivanje u Ferrybridge. Nadalje, iskazao je kako su radnici bili upoznati s činjenicom da će imati plaću na gradilištu Ferrybridge najmanje u visini 60,00 EUR po danu uključujući i dane putovanja, kao i neradne dane te dodatno visinu plaće koju ostvaruje u Republici Hrvatskoj, a ukoliko nakon obračuna organizacije i smještaja radnika preostane iznos za isplatu plaće, poslodavac će izvršiti isplatu, te je dodao kako je u tom smislu i zaključen ugovor o upućivanju na rad u inozemstvo. Međutim, iskazao je kako nije bilo moguće samim ugovorom ugovoriti plaću u visini od najmanje 60,00 EUR uključujući dane putovanje i neradne dane, jer u tom trenutku jer nisu u cijelosti raspolagali sa svim troškovima organizacije rada, dužini trajanja poslova na tom gradilištu. U odnosu na odredbu članka 4. Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo iskazao je kako je tom odredbom ugovoreno da će plaća radniku biti isplaćivana na njegov račun u skladu sa NAECI Kolektivnim ugovorom pod uvjetom da radnik sam sebi organizira i prijevoz i smještaj, a što je definirano člankom 5 .istog ugovora, temeljem čega je i zaključen Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja i prijevoza. Nadalje, iskazao je kako je s tvrtkom Hitachy bila ugovorena ukupna suma za izvođenje radova pa je stoga kao dio troškova uključen i trošak radnika u ukupnu sumu izvođenja radova jer bi u protivnom bio onda ogroman gubitak na projektu ako kupac nije pokrio troškove ili dio troškova. Također, iskazao je kako se u ugovoru nisu mogli navesti manji iznos plaće od one koji je bio propisan u o NAECI Kolektivnom ugovoru koji je važio za to gradilište. Nadalje, iskazao je da su podaci sadržani u Ugovoru o organizaciji podmirenju troškova, a koji se odnose na smještaj i prijevoz procijenjeni na temelju troškova koji su se odnosili na ukupne procijenjen troškove organizacije prijevoza i smještaja za to gradilište. Nadalje, iskazao je da bi se izbjeglo veće zaračunavanje radniku kadrovska služba je dobila zadatak da izračuna procjenu tih iznosa na način da radnik ne dobije manje od obećanih 60,00 EUR plus osnovna plaća. Iskazao je kako je tužitelj, za tuženika, ali i sve ostale radnike, nakon završetka poslova na gradilištu Ferrybridge, izvršio obračun troškova i specifikaciju između onoga što je radniku isplaćeno i što radnik treba prema tom konačnom obračunu vratiti, te su tuženiku i ostalim radnicima obračunat i isplaćen prekovremeni sati rada. Također je iskazao kako je tužitelj u obračunskim listama plaća morao prikazati i obračunati prekovremene sate rada jer je na to ukazao revizor bez obzira što je tužitelj s radnicima sklopio Ugovor o upućivanju na rad u inozemstvo. Nadalje, iskazao je da unatoč mjesečnih revizorskih izvješća, napravljeno je završno revizijsko izvješće odnosno kontrola nakon završenog projekta, odnosno kada se većina radnika vratila s gradilišta 2014., a koncem godine je sačinjeno završno revizijsko izvješće koje je potvrdilo da je sa dodatnom isplatom za vikende koje radnici nisu koristili, a trebali su koristiti po njihovim propisima, zatraženo da se izvrši obračun i plaćanje i dodatna uplata radnicima što je tužitelj i učinio.

11.1. Iskaz zastupnika tužitelja sud je prihvatio u cijelosti, cijeneći istim danim iskreno i životno, osim u dijelu u kojemu je iskazivao da su radnici bili upoznati s uvjetima rada i načinom izaslanstva, jer navedeno, a s obzirom da je tuženik navodio da su mu ugovori dani i pokazano mu je gdje da potpiše, bez ikakvog obrazloženja, stoga za taj dio iskaza zastupnika tužitelja sud nalazi da nije potkrepljen niti jednim materijalnim dokazom. Također, sud cijeni neiskrenim dio iskaza tužiteljeva zastupnika u dijelu u kojemu je iskazivao o obračunima i isplatama plaće jer je u provedenom vještačenju vještak naveo kako je tužitelj izračunom matematički izračunao maksimalno mogući raspoloživi iznos za naplatu duga prema tuženiku, na način da se naplati do maksimalne razlike između svih isplata koje je tuženik kao radnik dobio od tužitelja kao poslodavca u navedenom periodu u svezi radom u Velikoj i zagarantirane plaće.

12. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Jadranki Crnogorac, mag. oec.. Zadatak vještačenja bio je provesti vještačenje na okolnosti da li je potraživanje tužitelja specificirano u računu 172-01-01 od 22. listopada 2015. obračunato u skladu sa zaključenim Ugovorom o organizaciji i podmirenju troškova smještaja prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 15. ožujka.2014. i Ugovorom o upućivanju na rad u inozemstvo od 15.ožujka.2014., odgovoriti na pitanje koliko su temeljem vjerodostojne dokumentacije iznosili stvarno nastali i plaćeni troškovi a koje je platio tužitelj za tuženika po svim naprijed navedenim osnovama a nakon što se isti umanje za dio troškova koje je tužitelj platio prema odredbama NAECI sporazuma koje je bio u obvezi snositi te postoji li potraživanje tužitelja i u kojem iznosu.

12.1. Stalna sudska vještakinja Jadranka Crnogorac, mag. oec. u svom je pisanom nalazu i mišljenju od 5. rujna 2023. navela da je tuženik na radu u Velikoj Britaniji proveo 122 dana od toga 90 radna dana i 68 prekovremenih sati. Nadalje, vještak je prikazao na stranici pisanog nalaza i mišljenja broj 3 (stranica spisa 115) u Tablici 2. rekonstrukciju računa 172-01/1 od 22. listopada 2015., a u kojoj je naveo da je za organizaciju smještaja na bazi 122 dana, prema jediničnoj cijeni 959,43 kune, iznosila 117.050,46 kuna; organizacija prijevoza na bazi 2 dana vrijednosti 2.011,83 kune iznosila je 4.023,66 kuna: organizacija lokalnog prijevoza na bazi 90 dana po cijeni 66,45 kuna iznosila a je 5.980,50 kuna Nadalje, vještak je naveo da kada se navedeno umanji za NAECI, umanjenje iznosi 1.591,17 kuna i 47.136,21 kunu, što je ukupno 78.327,24 kune, na koji iznos se dodaje PDV od 25% u iznosu 19.581,81 kunu, odnosno ukupno 97.909,05 kuna. Nadalje, vještak je prikazao i izračun temeljem ugovora a prema kojemu je u tablici 3. pisanog nalaza i mišljenja prikazao ukupne troškove prema Ugovoru o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola između tužitelja i tuženika koji iznose 19.314,00 EUR. S tim u svezi vještak je naveo da s obzirom da su u Velikoj Britaniji poslodavci obveznici kolektivnog ugovora NAECI i tužitelj je imao obveze nadoknade troškova smještaja i prijevoza od smještaja na gradilište prema propisanim tarifama. Tužitelj je stoga tuženiku obračunao samo razliku troškova. S tim u svezi vještak je naveo da je tužitelj je prema NAECI kolektivnom ugovoru imao obvezu pokrića troškova 37,10 GBP (50,70EUR) za troškove smještaja i za troškove prijevoza iz mjesta stanovanja do gradilišta i natrag 1,70 GBP (2,32 EUR[1] ). Nadalje, vještak je naveo da provjerom tečajeva na kraju svakog mjeseca u kojem je tuženik radio u Velikoj Britaniji dobivaju se veći preračunati iznosi iz GBP u EUR na teret tuženika, a isto je navedeno u prilogu 1. Vještak je naveo kako je iz tog razloga primijenjen obračun paritetom 1 GBP=1,3665 EUR prema obračunu tužitelja, koji je povoljniji za tuženika. S tim u svezi vještak je naveo da kada se ukupni navedeni troškovi prema „Ugovoru o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola“ u iznosu od 19.314,00 EUR umanje za obvezu nadoknade troškova smještaja i prijevoza prema tarifama definiranim u NAECI kolektivnom ugovoru od 6.394,20 EUR, tužitelj je kao poslodavac na temelju dokumentacije iz sudskog spisa tuženiku kao svom radniku obračunao razliku troškova, a što je obračunato u tablici 5, a koji troškovi iznose 98.449,60 kn. U tablici 5. pisanog nalaza i mišljenja vještak je prikazao razliku troškova te naveo da tuženik snosi razliku troškova 12.919,80 EUR što prema srednjem tečaju HNB na 22.10.2015. 1 EUR= 7,6200560 kuna iznosi 98.449,60 kuna. Nadalje, naveo je kako se kontrolnom provjerom u Prilogu 1 srednjih tečajeva HNB za GPB i EUR u nalazu vještačenja na kraju svakog mjeseca u kojima je tuženik tijekom 2014. godine radio u Velikoj Britaniji, dobivaju veći preračunati iznosi u EUR preračunati iz GPB na teret tuženika u odnosu na izračun tužitelja, a prema izračunu prikazanom u tablici 4. gdje je vještak prethodno preračunato iz GBP u EUR, te u tablici 5. preračunato iz EUR u kune. Kontrolni iznos preračunat vještačenjem je izračunat 98.449,60 kuna, a preračun je naveden u prilogu 1. Vještak je naveo kako je iz tog razloga primijenjen obračun paritetom za listopad 2015. za 1 GBP=1,3665 EUR prema obračunu tužitelja i srednji tečaj HNB za 1 EUR= 7,6200560 kuna na dan 22. listopada 2015. godine, a isto je povoljnije za tuženika, jer iznosi manje i to 98.449,60 kune izračunato u tablici 5. Za udaljenost od adrese smještaja do gradilišta i mjesta rada tužitelj je dokumentirao kartom – google maps.

Vještak je naveo kako je tužitelj izračunom matematički izračunao maksimalno mogući raspoloživi iznos za naplatu duga prema tuženiku, na način da se naplati do maksimalne razlike između svih isplata koje je tuženik kao radnik dobio od tužitelja kao poslodavca u navedenom periodu u svezi radom u Velikoj Britaniji (izračun u tablici 6) i zagarantirane plaće (izračun u tablici 7).

Vještak, je nadalje, naveo kako je tužitelj tuženiku isplaćivao plaće i troškove prema pravnim aktima tuženika te mu je u razdoblju od ožujka 2014. do siječnja 2015. isplatio ukupno 18.407,07 GBP, odnosno preračunato 22.977,53 EUR. Odnosno, ukupni iznosi preračunatih isplata tuženiku od tužitelja po osnovi plaće i troškova za vrijeme rada u Velikoj Britaniji prema izračunu vještaka iznosi 178.993,99 kuna. Nadalje, iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Jadranke Crnogorac, mag. oec. razvodno je da razlika preračunatih isplaćenih iznosa u kunama po osnovi plaće, dnevnica i troškova iz tablice 6 u iznosu od 193.492,75 kuna i garantiranih iznosa plaće i dnevnica izračunatih u tablici 7. od 80.318,24 kune daje iznos od 98.675,75 kuna, a koji ne može biti veći na teret tuženika od tog iznosa temeljem dokumenta tužitelja od 15.01.2014. godine i to „ODLUKE o reguliranju načina obračuna i utvrđivanja visine plaće za radnike izaslane na rad u Veliku Britaniju na projektu Ferrybridge“ . S tim u svezi vještak je naveo i kako je tužitelj tuženiku priznao

1 Korišteni preračun GBP i EUR je GBP=1,36650EUR. Korišteni tečaj za preračun navedenih troškova je tečaj prema HMRC-u za European community (EUR) za listopad 2015. godine (u mjesecu preračuna) a koji je dostupan na adresi: https//assets.publishing.service.gov.uk/government/upload/system//uploads/attachment_data

i dodatno (kalkulativno umanjenje za tečajne razlike) za 13 lokalnih prijevoza po 8,00 EUR za svaki dan, što iznosi ukupno 56,00 EUR, a što je preračunato u kune za 1 EUR=7,6200560 kuna na dan 22.10.2015. godine iznosi 766,70 kuna. Kada se navedeno izračuna dobivamo izračunati iznos u ovom nalazu vještačenja prema kojim tužitelj može maksimalno teretiti tuženika, a isto je pregledno navedeno u tablici 8 i iznosi 97.909,05 kuna. Nadalje, vještak je navela sa s obzirom da je iznos troškova izračunom u tablici 5. koji iznosi 98.445,60 kune veći u odnosu na izračunato (prije umanjenja) u tablici 8. na rednom broju 3. koje iznosi 97.909,05 kuna, iznos potraživanja tužitelja prema tuženiku u skladu s navedenim u Ugovoru o upućivanju na rad u inozemstvo i Ugovoru o organizaciji i podmirenju troškova smještaja prijevoza i ishodovanja radnih dozvola koji su ugovoreni 15. ožujka 2014. godine, nalazom vještačenja izračun iznosi 97.909,05 kuna. S tim u svezi vještak je naveo da kako je vidljivo iz tablice 8. slijed izračuna je da je iznos 98.675,75 kuna dodatno umanjen za iznos od 766,70 kune i dobiven je izračunati iznos od 97.909,05 kuna, što predstavlja potraživanje tužitelja od tiženika koje je iskazano u računu 172-01-01 od 22. listopada 2015.

12.2. U podnesku od 18. rujna 2023. tužitelj je naveo da prihvaća nalaz vještaka Jadranke Crnogorac, mag. oec. te da na isti nema primjedbi. Dodatno, u podnesku od 20. studenog 2023. tužitelj je naveo kako on smatra da je nalaz vještaka iz rujna 2023. jasan, detaljan i transparentan te da je vještak detaljno obrazložio kako je došao do iznosa potraživanja tužitelja prema tuženiku u skladu s navedenim Ugovorom o upućivanju na rad u inozemstvo i Ugovorom o organizaciji i podmirenju troškova smještaja i prijevoza i ishodovanja radnih dozvola

12.3.U podnesku od 20. listopada 2023. tuženik je osporavao nalaz i mišljenje vještaka navodeći da je vještak u svomu nalazu vještačio samo na okolnosti je li potraživanje tužitelja specificirano u računu broj: 172-01-1 od 22. listopada 2015. godine obračunato u skladu sa zaključenim Ugovorom o organizaciji i podmirenju troškova smještaja prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 15.ožujka 2014. i Ugovorom o upućivanju na rad u inozemstvo od 15. ožujka 2014. Nadalje, naveo je kako je vještak nalaz i mišljenje sačinio isključivo na temelju dokumentacije koju je dostavio tužitelj, a posebno se to odnosi na „Odluku o reguliranju načina obračuna i utvrđivanja visine plaće za radnike izaslane na rad u Veliku Britaniju na projektu Ferrybride” a kojom je člankom II navedeno „Radniku pripada njegova neto plaća koju inače ostvaruje za rad u RH i neto dohodak od 60,00 EUR dnevno za svaki dan boravka i putovanja u/iz Velike Britanije” od 15.1.2014. godine. S tim u svezi tuženik je naveo kako je predmetna Odluka u izričitoj suprotnosti sa odredbama Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo od 15.ožujka 2014. (članak 4. stavak 3.) Tuženik je naveo kako je tužitelj u trenutku kada nije imao saznanja o visini troškova izračunao maksimalno mogući raspoloživi iznos za naplatu potraživanja prema tuženiku, na način da se naplati do maksimalne razlike između svih isplata koje je tuženik kao radnik primio od tužitelja u navedenom periodu u svezi rada na ovomu gradilištu u odnosu na sačinjeni svoj izračun temeljem interne svoje „Odluke”, te je naveo da je to vještak vještačenjem i potvrdio. Tuženik je ustrajao kod navoda iznesenih u podnesku od 8. svibnja 2023. te je u tom smislu naveo kako s obzirom da su radnici od strane tužitelja obavješteni da je Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola nevažeći i da se isti neće primjenjivati, nejasno je kako je moguće potraživati nešto što nije na snazi, nije važeće i neće se primjenjivati, a i temeljem nekakve interne Odluke koja je prvi puta dostavljena tek tijekom vještačenja i to samo vještaku. Tuženik je opetovano naveo kako smatra da su stvarno nastali troškovi koje je imao tužitelj za tuženika i ostale radnike na tomu gradilištu nemjerljivo niži od onih koje je tužitelj postavio u Ugovoru o organizaciji i podmirenju troškova smještaja i prijevoza i to u trenutku kada nije niti znao koliko će isti iznositi, te za iste nije imao podlogu. Troškove je postavio ciljano u namjeri da se umanji plaća radnicima kao i u ovomu postupku tuženiku na tomu gradilištu a koju je morao isplatiti prema NAECI Sporazumu, na način da će plaću izjednačiti s plaćom radnika na ostalim gradilištima (60 EUR po danu). Tuženik je osobito prigovorio nalazu i mišljenju vještaka na način da je naveo kako je vještak sačinio nalaz isključivo na temelju dokumentacije koju je dostavljao tužitelj, a koja nikada nije dostavljena tijekom ovog postupka niti je bila dostupna tuženiku. Nadalje, naveo je kako vještakinja nije u cijelosti udovoljila zadatku vještačenja jer isto ne sadrži rezultate vještačenja na okolnost iznosa stvarno nastalih i plaćenih troškova koje je platio tužitelj za tuženika po svim naprijed navedenim osnovama, a nakon što se isti umanje za dio troškova koje je tužitelj platio prema odredbama NAECI sporazuma koje je bio u obvezi snositi. S obzirom na navedeno tuženik je naveo kako je nužno da za potrebe tog dijela vještačenja tužitelj dostavi ugovore i vjerodostojnu dokumentaciju: račune i izvode plaćanja koliko je plaćao i komu za najam kuće- stambenog objekta u kojemu je boravio tuženik, koliko je u to vrijeme bilo drugih radnika u istom stambenom objektu sa tuženikom, a nakon toga podijeliti taj trošak na sve radnike koji su boravili u toj kući da bi se dobio pojedinačni trošak koji bi se odnosio na tuženika. Nadalje, potrebno je da tužitelj dostavi podatke o tome koliko je tužitelj i komu platio trošak putovanja tuženika iz Hrvatske u [adresa] i natrag, ako je putovao kombijem koliko je u tomu kombiju bilo drugih radnika sa tuženikom, a nakon toga podijeliti trošak po broju osoba, koliko je iznosio i komu je plaćen trošak loco prijevoza na gradilištu te isti podijeliti s brojem radnika. Nadalje, tuženik smatra kako tužitelj treba dostaviti i podatke o tome tko je obavio poslove organizacije smještaja i ishodovanja radnih dozvola te koliko su troškovi iznosili po tomu osnovu za tuženika i komu su plaćeni. Slijedom navedenoga tuženik je predložio da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje.

12.4. Tuženikov podnesak od 26. listopada 2023. sud je dostavio stalnom sudskom vještaku Jadranki Crnogorac, mag. oec. na očitovanje, a vještak se podneskom od 26. listopada 2023. očitovala na tuženikov podnesak na način da je navela kako je za potrebe vještačenja vještak kontaktirao sa zaposlenicom tužitelja gđom. HV, rukovoditeljicom službe ljudskih potencijala tužitelja. Vještak je dokumentaciju na upit dobio na email u PDF formatu. Dokumentacija koju je prikupio vještak tijekom izrade nalaza vještačenja od tužitelja priložena je uz nalaz vještačenja u dva odvojena PDF dokumenta. Nadalje, s obzirom na tuženikove prigovore vještak je navela kako je od HV, rukovoditelja službe ljudskih resursa tražila dodatnu dokumentaciju kako bi mogla napraviti dopunu vještačenja, a na koje traženje je vještak e-mailom od 26. listopada 2023. dobila slijedeći odgovor: “ Svi obračuni su rađeni i prikazani u skladu sa odredbama zaključenih ugovora s radnicima, te drugačije evidencije troškova nisu niti vođene. Stoga, Andritz TEP nije u mogućnosti dostaviti podatke kako ih niže navodite jer takva evidencija za radnike na Ferrybridgeu kako smo naveli nije ni vođena obzirom da je zbog svega navedenog bila irelevantna za obračun. Dodatni problem je, svakako i što nam je dokumentacija izgorjela u požaru koji se dogodio u siječnju 2016.godine (npr. računi koji su priloženi uz putne naloge.“ Slijedom navedenoga stalni sudski vještak Jadranka Crnogorac, mag. oec. navela je da nije u mogućnosti napraviti dodatno vještačenje prema prijedlogu tuženika, jer je tražena dokumentacija izgorjela u požaru u siječnju 2016.

12.5. U odnosu na očitovanje vještaka tužitelj je podneskom od 20. studenog 2023. naveo kako nalaz prihvaća, te je ustrajao kod ranijih navoda, a dodatno je naveo kako evidencija koju predlaže tuženik niti postoji niti to tužitelj potražuje. Tužitelj ja naveo da je na predmetnom gradilištu Ferrybridge, Velika Britanija bilo 104 radnika tužitelja i da je tužitelj navedene troškove organizacije za sve radnike vodio u skladu sa zaključenim ugovorima.

12.6. Podneskom od 15. studenog 2023. tuženik je podnio svoje očitovanje na podnesak vještaka od 20. listopada 2023. kao i podnesak tužitelja, te je naveo kako osporava navode tužitelja da tužitelj nije vodio traženu evidenciju iz razloga što je ista irelevantna za obračun, kao i da im je dokumentacija izgorjela u požaru koji se dogodio u siječnju 2016. godine. S tim u svezi naveo je kako iz navedenih razloga vještak nije mogla obaviti vještačenje po rješenju ovog suda od 1. kolovoza 2023. godine u cijelosti. Nadalje, naveo je da u cijelosti osporava tužiteljeve navode, te je naveo da je tužitelj svakako vodio evidenciju i raspolaže svim dokumentima vezano za gradilište Ferrybridge u Velikoj Britaniji, ali istu ne želi dostaviti. Tuženik smatravrlo indikativnim da tužitelj ne posjeduju traženu dokumentaciju dok posjeduje „Odluku o reguliranju načina obračuna i utvrđivanja visine plaće za radnike izaslane na rad u Veliku Britaniju na projektu Ferrybride” a kojom je člankom II navedeno „Radniku pripada njegova neto plaća koju inače ostvaruje za rad u RH i neto dohodak od 60,00 EUR, dnevno za svaki dan boravka i putovanja u/iz Velike Britanije” od 15.1.2014. godine. S obzirom na navode tužitelja da mu je dokumentacija izgorjela u požaru, tuženik smatra da je tužitelj o istome morao sačiniti zapisnik, stoga je predložio da se od tužitelja dostavi zapisnik sa specifikacijom izgorjele dokumentacije koju je predao i policiji. Tuženik je također naveo kako je tužitelj na računu broj 172-01-1 od 22. listopada 2015. godine iskazao i PDV u iznosu od 19.581,81 kn za organizaciju smještaja, prijevoza, lokalnog prijevoza a što je vještak u svomu nalazu i potvrdio. Kako je nesporno da je tuženik sa ostalim radnicima boravio na tomu gradilištu u vremenskom periodu od 22. ožujka 2014. godine do 25. srpnja 2014. godine u nekretnini koja nije u vlasništvu tužitelja da bi tužitelj mogao fakturirati tuženiku uslugu smještaja u [adresa] mora biti prijavljen- registriran u [adresa] za potrebe PDV. Stoga je tuženik tražio da tužitelj dokaže i dostavi dokaz da je bio registriran za potrebe PDV-a u [adresa] jer se tamo nalazi nekretnina. Svakako se ističe da nije mogao iskazati za isto PDV u iznosu od 25% kao da se nekretnina nalazi u Republici Hrvatskoj, sve iz razloga što je oporezivanje PDV- om uvijek prema mjestu gdje se nekretnina nalazi., ali i iz razloga što se radi o različitim stopama oporezivanja. Tuženik je u konačnici naveo kako on opetovano traži od tužitelja da dostavi i dokaz tko je obavio poslove organizacije smještaja i ishodovanja radnih dozvola te koliko su troškovi iznosili po tomu osnovu za tuženika i komu su plaćeni.

12.6.1. U kasnijim očitovanjima vještak je naveo da prilikom izrade nalaz i mišljenja nje imao uvid u spise Pr-256/16 i Pr-36/17 kao i isprave i dokumentaciju iz spisa Pr- 36/17. Nadalje, navela je kako je 12.veljače preuzela ovosudni spis poslovni broj Povrv-165/2023 i njemu priležeće spise Pr-36/2017 i Pr-256/2016, a radi izrade nalaza i mišljenja s obzirom da u navedenim spisima postoji dokumentacija (radno pravna i financijska), koja je od strane stranaka dostavljena, a radi se o identičnom ugovornom odnosu, koja može pomoći prilikom izrade nalaza i mišljenja po prijedlogu stranaka. Vještak je navela da je imala na uvid i slijedeće spise gdje je bila priložena slična dokumentacija (radno pravna i financijska) Povrv-29/2021, Povrv-171/2020, Povrv- 172/2020, Povrv-173/2020. U svim spisima je dostavljena slična dokumentacija. Nadalje, navela je kako je detaljno pregledala spise i može potvrditi da u dostavljenim spisima nema podataka koji bi utjecali na promjenu nalaza i mišljenja vještaka, niti za dopunu vještačenja. Nigdje nije dostavljena dokumentacija za dodatno vještačenje koju je tuženik tražio u svom prigovoru.

12.7. Stalna sudska vještakinja Jadranka Crnogorac mag. oec. na ročištu za glavnu raspravu održanom kod ovoga suda 14. siječnja 2026. stalna sudska vještakinja Jadranka Crnogorac mag. oec. iskazala je da ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 5. rujna 2023. kao i kod očitovanja koje je dostavila u sudski spis. Nadalje, vještak je iskazala da je da je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 5. rujna 2023. navela da nije imala podatak na kojoj je adresi tuženik bio smješten i koja je bila adresa gradilišta na kojem je tuženik obavljao radove jer iz dokumentaciju koju je dostavio tužitelj nije proizlazilo ni adresa tuženikova boravka ni adresa gradilišta. Nadalje je navela da je udaljenost između smještajnog objekta i gradilišta utvrdila prema podacima koje je dostavio tužitelj, a iste je prikazala u tablici A.4 troškovi putovanja (NAECI 9.1.). S obzirom na navedeno vještakinja je iskazala kako je izračun troškova prijevoza izvršen temeljem podataka o boravištu tuženika kojim je raspolagala, a to je adresa boravka radnika 44 Mayors Walk, Pontefract WF8 2RP, UK, adresa mjesta rada navedena je kao Knottingley WF11 8DX, UK, udaljenost relacije 3,9 milja, Stoga je vještakinja u tom dijelu ispravlja svoj ranije dani dan dogovor na isto pitanje te napominje da na današnje ročište nije ponijela sve priloge koje je dostavila uz pisani nalaz i mišljenje pa nije mogla sa sigurnošću dogovoriti na isto pranije postavljeno pitanje. Vještak je također iskazala da je tužitelj tuženiku isplaćivao plaće i troškove prema pravnim aktima tuženika (stranica nalaza i mišljenja 6, dio naslovljen III.1. izračun obračunate i isplaćene plaće i troškova) prema aktima na koje se pozvala na stranici nalaza i mišljenja 7, odnosno prema Odluci o reguliranju načina obračuna i utvrđivanja visine plaće za radnike izaslane na rad u Veliku Britaniju na projektu Ferrybridge, koja je donesena 15. siječnja 2014., a za koju nije sigurna je li ju dobila izravno od tužitelja ili je već bila u spisu. Nadalje je iskazala da je specifikacijom troškova, a koju je sačinio tužitelj, utvrdila činjenicu plaćene loco vožnje i smještaja kao i činjenicu kome je isto isplaćeno i u kojem iznosu. Nadalje, iskazala je kako iz specifikacija koje joj je dostavio tužitelj za potrebe vještačenja ne proizlazi kojim prijevoznim sredstvom je tuženik putovao na relaciji Republika Hrvatska-Velika Britanija i u kojem iznosu je plaćen trošak tog putovanja, nadalje navela je kako je od tužiteljica dobila tablicu, odnosno specifikaciju koja je bila u skladu sa šihtericom koja je sadržavala podatke o danima provedenim na terenskom radu, a koju je sastavio sam tužitelj. S tim u svezi, vještakinja je navela kako je ona na temelju dostavljene dokumentacije vršila izračune utuženih troškova, a zatim ih provjeravala s izračunima tužitelja i oni su bili u suglasju, a Odluka o reguliranju načina obračuna i utvrđivanja visine plaće za radnike izaslane na rad u Veliku Britaniju na projektu Ferrybridge je bila podloga za predmetne račune. Vještakinja je iskazala da su plaća i dnevnica, a koje je prikazala u pisanom nalazu, u koloni VIII i IX naznačeni u iznosu neto plaće u Republici Hrvatskoj i dnevnice, i oni predstavljaju trošak firme, ali postoji razlika, a to je da firma na dnevnice nije u obvezi plaćati poreze i doprinose dok na plaću ima takvu obvezu. Nadalje je iskazala da iznos od 3.508,28 EUR za siječanj 2015. predstavlja plaće te se nije radilo o dodatnim troškovima nego o plaći, a što je vidljivo iz tablice 6 stupac 7 nalaza. S tim u svezi vještakinja je iskazala kako iz navedenog proizlazi da je tuženiku za siječanj 2015. godine isplaćena plaća u iznosu 3.508,28 EUR, kako to proizlazi iz dostavljene dokumentacije. Iskazala je kako je ona za izradu nalaza i mišljenja u obzir je uzela sve dodatne uplate o kojima je imala saznanja, a kako je to i prikazala u tablici 6 pisanog nalaza i mišljenja u stupcu 9. Nadalje vještakinja navodi da nije imala podatak o plaćenom PDV-u, niti ga je mogla pribaviti s obzirom da se za mjesečnu prijavu PDV-a predaje zbirni iznos, dakle sve oporezive izlazne fakture u jednom iznosu, a ona nije raspolagala svim tim fakturama. Međutim, navela je da je tužitelj obveznik PDV-a prema fakturiranoj realizaciji i mjesečni obveznik PDV-a, znači sve fakture koje ispostave u tom mjesecu moraju ići u obvezu plaćanja PDV-a bez obzira jesu li te fakture naplaćene ili nisu.

12.8. Nakon usmenog izlaganja nalaza i mišljenja tužitelj nije imao primjedbi niti prigovora dok je tuženik ustrajao s ranije iznesenim prigovorima, te je tuženik osporavao kao neistinite i navode vještaka da bi mu bila isplaćena plaća za siječanj 2015. u iznosu od 3.508,28 EUR jer je on prestao s radom u Velikoj Britaniji u srpnju ili kolovozu 2014. te nije niti ostvario pravo na plaću za prosinac 2014. kod tužitelja kao poslodavca jer mu je radni odnos prestao 1. siječnja 2015. Nadalje, tuženik je osporavao nalaz vještaka i s obzirom da je vještak mimo suda izravno kontaktirao s tužiteljem, zaprimao od tužitelja izravno podneske i dokumentaciju, a koja nije bila dostupna tuženiku te je istu matematički provjeravao samo u smislu pukog zbrajanja i oduzimanja kojeg je sačinio tužitelj. Nadalje, tuženik je opetovano osporavao pisani nalaz i mišljenje vještaka navodeći da predmet vještačenja u ovom postupku nije obračun plaće za tuženika već predmet ovog postupka kao i vještačenja su troškovi smještaja za tuženika na predmetnom gradilištu, troškovi putovanja iz Republike Hrvatske u [adresa] i nazad kao i troškovi loco prijevoza na predmetnom gradilištu.

12.9. U pogledu odluke o meritumu spora sud ne može u cijelosti prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka jer je vještakinja samo djelomično udovoljila postavljenom zahtjevu vještačenja, a s obzirom da nije raspolagala podacima, aktima i ispravama o stvarnim troškovima smještaja i prijevoza. Naime, sud prihvaća izračune vještaka iz pisanog nalaza i mišljenja i nema razloga posumnjati da je vještakinja iste prikazala prema odlukama tužitelja, odnosno temeljem ugovora sklopljenih između parničnih stranaka, ali pri tome sud uzima u obzir da se ne radi o stvarno prikazanim troškovima nego troškovima prema podacima i evidencijama koje je sam tužitelj vodio.

13. Ocjenom provedenih dokaza svakog zasebno te svih zajedno u uzajamnoj i logičnoj vezi u smislu odredbe članka 8. ZPP, ovaj sud je u utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Na temelju svih izvedenih dokaza ovaj sud kao nesporno je utvrdio da tuženik kao radnik pravnog prednika tužitelja kao poslodavca kod istoga u razdoblju od 22. ožujka 2014. do 31. srpnja 2014. radio na gradilištu u Velikoj Britaniji, na projektu Ferrybridge su stranke prethodno sklopile Ugovor o upućivanju na rad u inozemstvo 15. ožujka 2014., kojim ugovorom je, između ostalog, člankom 4. stavak 3. ugovoreno da se tužitelj kao poslodavac obvezuje isplatiti radniku mjesečnu plaću propisanu NAECI Kolektivnim ugovorom u skladu sa zakonima Velike Britanije, te je člankom 5. predmetnog ugovora ugovoreno da će radnik snositi troškove smještaja i prijevoza za vrijeme boravka i rada u inozemstvu, kao i putovanja iz i u Republiku Hrvatsku, da poslodavac može uz suglasnost radnika organizirati smještaj i prijevoz pod uvjetima koji će biti uređeni posebnim ugovorom. Nadalje, sud je utvrdio da su parnične stranke 15. ožujka 2014. sklopile Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih obveza, kojim je tužitelj kao poslodavac člankom 1. predmetnog Ugovora prihvatio obvezu organiziranja i plaćanja navedenih troškova, dok je člankom 2. istog ugovora tuženik kao radnik prihvatio obveze naknade navedenih troškova poslodavcu, i to za prijevoz od [adresa] do gradilišta i natrag u iznosu 330,00 EUR, smještaja u iznosu od 147,00 EUR po danu na gradilištu i svakodnevnog prijevoza na i sa gradilišta u iznosu od 8,00 EUR po radnom danu na gradilištu. Također, sud je kao nesporno utvrdio da je člankom 2. potonje navedenog ugovora ugovoreno da u slučaju da poslodavac bude imao nadoknade troškova smještaja i prijevoza prema tarifama definiram u NAECI kolektivnom ugovoru poslodavac ima pravo radniku obračunati samo razliku troškova. Također, sud je utvrdio da su stranke 15. ožujka 2014. sklopile Aneks I Ugovora o radu od 2. siječnja 2014., kojim dodatkom ugovora je člankom 2. izmijenjen članak 10. osnovnog ugovora o radu, na način da se tužitelj kao poslodavac obvezao radniku (tuženiku) za rad u redovnom radnom vremenu isplaćivati plaću i dodatke na plaću određene Kolektivnom ugovorom, dok je člankom 4. predmetnog Aneksa ugovorenog da aneks stupa na snagu danom povratka radnika s terena iz Velike Britanije, a po isteku predmetnog aneksa radnik će ostvarivati plaću koju je ostvarivao prije aneksa. Nadalje, kao nesporno je utvrđeno da je između tuženika AV, kao tužitelja protiv tužitelja kao tuženika vođen parnični postupak radi utvrđenja ništetnom odredbe članka 5. Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo te utvrđenja ništetnim u cijelosti Ugovora o organizaciji i pomirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola kao i Aneksa II ugovora o radu te da je u ovosudnom postupku poslovni broj: Pr-36/2017 donesena presuda poslovni broj: Pr-36/2017-29 od 29. lipnja 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenja ništetne odredbe sadržane u članku 5.Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo od 15. ožujka 2014.,koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Gž R-335/2018-2 od 6. veljače 2020.

15. Slijedom svega navedenoga, po ocjeni ovoga suda, tužitelj u nije dostavio, odnosno nije bio voljan dostaviti dokaze na temelju kojih bi se moglo pouzdano utvrditi koliki su stvarni troškovi smještaja i prijevoza doista plaćeni za tuženika za vrijeme njegova rada u Velikoj Britaniji, iako je tuženik od početka postupka osporavao visinu troškova smještaja i prijevoza koje je, prema računu broj 173/01-1 , navodno bio dužan platiti, pri čemu je tijekom cijelog postupka dosljedno isticao da tužitelj za njega nije platio troškove u utuženoj visini. Naime, ovaj sud zaključuje kako iz Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola (listovi 17—18 spisa) da su prednik tužitelja i tuženik ugovorili kako poslodavac prihvaća obvezu organiziranja i plaćanja troškova prijevoza i smještaja tuženika kao radnika za vrijeme njegova rada u Velikoj Britaniji (članak 1. Ugovora). S tim u svezi sud je, dakle, utvrdio da je tuženik preuzeo obvezu naknade poslodavcu troškova nastalih po osnovi smještaja i prijevoza, i to: troškova prijevoza od [adresa] do gradilišta i natrag u iznosu od 330,00 EUR po povratku, troškova smještaja u iznosu od 147,00 EUR po danu provedenom na gradilištu, kao i troškova svakodnevnog prijevoza na gradilište i s gradilišta u iznosu od 8,00 EUR po radnom danu provedenom na gradilištu (članak 2. stavak 1. Ugovora). Također, ugovoreno je da, u slučaju kada bi poslodavac bio obvezan nadoknaditi troškove smještaja i prijevoza prema tarifama propisanim NAECI kolektivnim ugovorom, ima pravo tuženiku obračunati isključivo razliku između stvarno nastalih troškova i troškova koje je dužan snositi prema navedenom kolektivnom ugovoru, kao i da će tužitelj, nakon završetka projekta, tuženiku izdati račun s uključenim porezom na dodanu vrijednost (članak 2. stavak 2. i članak 3. Ugovora).

15.1. S obzirom na navedeno, ovaj sud ocjenjuje kako iz predmetnih ugovora nedvojbeno proizlazi da je poslodavac dužan prvo platiti troškove, te da se račun koristi kao sredstvo dokumentiranja i obračuna troškova prema radniku odnosno tuženiku, ali ne stvara automatsko pravo na naplatu iznosa bez dokazivanja stvarnog nastanka i plaćanja troškova. Dakle, iako ugovor sadrži ugovorene iznose po danu ili po povratku, ti iznosi ne predstavljaju paušalne ili fiktivne obveze tuženika, nego služe kao gornja granica obračuna troškova, dok se stvarno potraživanje mora temeljiti na dokazanim i stvarno nastalim troškovima. Pri tome valja istaknuti kako iznos od 147,00 EUR za trošak smještaja po danu je izrazito visoka cijena smještaja za radnike, a poslodavac ne smije zarađivati na materijalnim troškovima smještaja ili prijevoza radnika, jer bi zarađivanje poslodavca na materijalnim troškovima smještaja i prijevoza bilo suprotno članku 4. stavku 2. točka b. Konvencije o zaštite plaća broj 95 (eng. Protection of Wages Convention, 1949), koju je potpisala i Republika Hrvatska. (isto Županijski sud u Slavonskom Brodu poslovni broj: Gž-22/2026-3 od 19. siječnja 2026.) S tim u svezi sud cijeni paušalnim navode tužitelja da bi mu dokumentacija stradala u požaru u siječnju 2016., jer navedeno tužitelj ničim nije dokazao niti u stupnju vjerojatnosti.

15.2. Iz citiranih odredbi predmetnih ugovora jasno proizlazi da su oni podređeni odredbama NAECI kolektivnog ugovora, što znači da radnik ne snosi troškove koje prema kolektivnom ugovoru plaća poslodavac, već je njegova obveza ograničena na razliku iznosa. Sukladno tome, poslodavac snosi teret dokazivanja stvarno nastalih i stvarno plaćenih troškova. Nepodnošenje vjerodostojnih dokaza o plaćanju troškova smještaja i prijevoza onemogućava ostvarivanje potraživanja, osobito kada tuženik dosljedno osporava iznos i činjenicu plaćanja ovih troškova u utuženom iznosu. Naime, s obzirom na iznesene razloge, ovaj sud smatra kako račun tužitelja broj: 173- 01-1 sam po sebi nije dovoljan dokaz stvarno nastalog troška, te da je tužitelj bio dužan dokazati stvarno plaćene troškove smještaja i prijevoza. Budući tužitelj nije predočio vjerodostojne dokaze o plaćanju, a tuženik je tijekom postupka osporavao visinu troškova, tužbeni zahtjev ovaj sud cijenio je neosnovanim.

15.3. Naime, odredbom članka 219. stavak 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane zakonske odredbe ovaj sud nalazi kako je u konkretnoj pravnoj stvari teret dokaza o osnovanosti i visini postavljenog tužbenog zahtjeva na tužitelju. U tijeku postupka, do zaključenja glavne rasprave tužitelj nije dokazao postojanje i visinu stvarnih troškova prijevoza i smještaja tuženika kao radnika na gradilištu Ferrybridge u Velikoj Britaniji, niti je dokazao da su takvi troškovi uistinu nastali prema trećim osobama. Nadalje, sud utvrđuje kako je utuženi račun broj: 172-01-1 od 22. listopada 2015. izrađen prema internom obračunu, a ne prema stvarnim troškovima. Ovaj sud, temeljem ranije iznesenoga smatra kako eventualno tužiteljevo potraživanje može postojati samo u visini stvarno nastalih i plaćenih troškova, a ne u visini unaprijed utvrđenih paušalnih iznosa koji nisu potkrijepljeni dokumentacijom. Kako tužitelj nije dokazao stvarno nastale troškove niti njihov opseg, tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen, odnosno sud je temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Miroslava Bračuna u [adresa] broj: Ovrv-3006/16 od 12. listopada 2016.

16. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su – IV – 204/17 od 2. lipnja 2017. presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude. Zbog toga je valjalo ukinuti platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka te posebno odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka (isto presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž – 1370/2021 od 20. prosinca 2021.).

16.1. Nakon što je po prigovoru tuženika ovaj sud rješenjem odredio nastavno postupanje kao povodom prigovora protiv platnog naloga, smatra se da je postupak započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga te se cjelokupni postupak ima smatrati jedinstvenim parničnim postupkom u kojem se o troškovima postupka odlučuje jedinstvenom odlukom, bez razlučivanja troškova ovršnog od troškova parničnog postupka.

16.1. O parničnim troškovima, uzevši u obzir da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, da vrijednost predmeta spora iznosi 12.994,76 EUR, te da tuženika zastupa punomoćnik iz redova odvjetnika sud je donio odluku na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP. Troškove parničnog postupka sud je odmjerio sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.- dalje: Tarifa.)

16.1.1. Sud je kao osnovan trošak tuženiku priznao trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife. Nadalje, osnovanim troškom sud je priznao i puni iznos iz Tbr. 7 Tarife za ukupno 4 obrazložena podneska i to podneske od 5. svibnja 2017., 8. svibnja 2023., 20. listopada 2023. i 15. siječnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR svaki sukladno Tbr, 8. točka 1. Tarife, ukupno 800,00 EUR. Sud je kao osnovan priznao i trošak sastava podnesaka od 29. prosinca 2023., 10. siječnja 2024., 18. travnja 2014., 17. svibnja 2024. 24. ožujka 2025. i 22. prosinca 2025. u iznosu od 100,00 EUR svaki, sukladno Tbr. 8. točka 3. Tarife, ukupno 600,00 EUR. Pored navedenoga osnovanim troškom sud je tuženiku priznao i trošak zastupanja na ročištima kod ovoga suda 10. listopada 2019., 22. svibnja 2023. te 14. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR svako, sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife, ukupno 600,00 EUR. Sud je osnovanim troškom priznao i trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 3. Tarife. Zbrojem navedenih iznosa osnovanim troškom sud je utvrdio iznos od 2.300,00 EUR na koji iznos je sud obračunao i PDV od 25% u iznosu 575,00 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife, što je sveukupno 2.875,00 EUR. Sud je na navedeni iznos tuženiku priznao i trošak plaćenog predujma za knjigovodstveno financijsko vještačenje u iznosu od 199,08 EUR jer iz stanja spisa (stranica spisa 104-105) proizlazi da je tuženik predujam u navedenom iznosu i platio. Dakle, ukupno je osnovanim sud tuženiku priznao i dosudio iznos od 3.374,08 EUR na ime troškova parničnog postupka.

16.1.2. Kamate na trošak dosuđene su od dana presuđenja, sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a u vezi s odredbama članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.)

16.3. Sud je kao neosnovan utvrdio trošak sastava podneska od 7. listopada 2019. jer iz stanja spisa nije razvidno da je navedenog datuma tuženik podnio podnesak, u iznosu 200,00 EUR te više zatraženi iznos od ukupno 600,00 EUR na ime sastava podnesaka od 29. prosinca 2023., 10. siječnja 2024., 18. travnja 2014., 17. svibnja 2024. 24. ožujka 2025. i 22. prosinca 2025., a sve to sukladno Tbr. 8. točka 2. Tarife. Dakle, sud je ukupno neosnovanim utvrdio iznos od 800,00 EUR na koji iznos sud nije priznao niti PDV od 200,00 EUR pa je ukupno neosnovanim troškom sud utvrdio iznos od 1.000,00 EUR za koji iznos je odbio zahtjev tuženika kao neosnovan.

17. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U [adresa], 16 . veljače 2026.

Sutkinja

Anđela Bionda Martić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

O tome obavijest:

1. Tužitelj Andritz TermoEnergetskaPostrojenja d.o.o. po punomoćnici Željki Brandt, odvjetnici u Slavonskom Brodu

2. Tuženik EV po punomoćnici Višnji Babić, odvjetnici u Slavonskom Brodu