REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-329/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Tomić odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Ulica grada Vukovara 33, 10000 Zagreb, OIB: 36162371878, zastupanog po ODO-u Split, radi naknade štete, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 16.veljače 2026.g.,

p r e s u d i o  j e:

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime neimovinske štete ukupan iznos od 1.769,00 Eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20.listopada 2021.godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime imovinske štete (tuđe pomoći i njege) ukupan iznos 504,00 Eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, a koja se zakonska zatezna kamata obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan, a vezano potraživanje zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu, a za razdoblje od 20.listopada 2021.godine do utuženja 23.04.2023.godine, te vezano za potraživanje zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu) za razdoblje od 20.listopada 2021.godine do presuđenja.

IV/ Odbija se više zatraženi iznos na ime neimovinske i imovinske štete, a u iznosu od 127,00 Eur-a kao neosnovan.

V/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 2.183,00 EUR, zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi predanoj ovom sudu dana 23.04.2023.godine navodi da je policijski službenik koji da je za vrijeme obavljanja rada i to dana 19.10.2021.g, prilikom provođenja praktičnog dijela nastave zadobio ozljedu 4. prsta desne ruke i to prilikom uporabe sredstava prisile. Ističe se da je o navedenom događaju ispunjena prijava ozljede na radu te da je tužitelju predmetna ozljeda i priznata od strane nadležnog tijela ozljedom na radu. Navodi se da je tužitelj navedene prigode zadobio avulzijski prijelom baze srednje falange 4. desne ruke, a koji prijelom da je medicinski tretiran od strane kirurga i fizijatra. Posebno se navodi da je tužitelj osoba mlađe životne dobi (1993.godište) te da je dešnjak pa da mu navedena ozljeda stvara određene probleme prilikom obavljanja radnih zadataka iako da je isti tretiran sa dvije ture fizikalne terapije. Nadalje prilikom ozljeđivanja se navodi da je tužitelj pretrpio i strah i bolove, a koje da treba cijeniti prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade koju da tužitelj neminovno na ime naknade štete zaslužuje. Ističe se da ne bi trebalo biti sporno da je za nastanak navedene ozljede tužitelja odgovoran njegov poslodavac Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova i to temeljem odredbe članka 111. Zakona o radu a u vezi sa odredbom članka 1045. i 1100. Zakona o obveznim odnosima. Navodi se da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, ali da je isti odbijen od strane nadležnog Općinskog državnog odvjetništva. Zaključno tužitelj na ime naknade štete potražuje iznos od 3.981,68 Eur-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 19.01.2026.godine (list 137 spisa) na način da isti potražuje na ime naknade štete (neimovinske i imovinske) ukupan iznos od 2.400,00 Eur- a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 30-31 spisa) navodi da se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja te predlaže isti odbiti kao neosnovan. Ističe da nije sporno da je tužitelj zadobio ozljedu tijekom održavanja praktičnog dijela tečaja granične policije (taktika postupanja i zaštita državne granice) na način da je prilikom vježbe postupanja prema policijskom službeniku BĆ, primjenjivao sredstva prisile, tjelesnu snagu i sredstva vezivanja te se tom prilikom sam ozlijedio na način da je uhvatio desnu ruku navedenog policijskog službenika i osjetio bol u desnoj ruci. Tuženik ističe da imajući u vidu dinamiku štetnog događaja u konkretnoj situaciji u kojoj je došlo do samoozljeđivanja tužitelja prilikom treninga(tečaja) da se može se izvesti zaključak da se ne radi o opasnoj djelatnosti. Navodi se da je navedeno stajalište u skladu sa praksom VSRH Revr-83/2008, Revr-1028/2009 i Revr- 820/2010 gdje da je sud zauzeo stav da policijski trening, odnosno trening osoba koje se bave sličnim djelatnostima (vojni djelatnici) sam po sebi ne predstavlja opasnu djelatnost već da to čine posebne okolnosti konkretnog slučaja u kojem je ozljeda nastala. Navodi se da obzirom na sve okolnosti štetnog događaja, kada je došlo do povređivanja tužitelja, na strani Republike Hrvatske da nije bilo postupanja ili propusta koji bi doveli do štetnog događaja, slijedom čega da nema niti krivnje Republike Hrvatske za štetu koja je nastala tužitelju. Navedeno je i da se prigovara visini zahtjeva kao previsoko određenom.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom prijave o ozljedi na radu (list 4-7 spisa); medicinske dokumentacije (list 8-26 spisa); službenih zabilješki (list 32-34 spisa), te pregledom zdravstvenog kartona tužitelja (list 68-117 spisa); ); fotografije na kojoj je BĆ, policijski službenik (list 124-125 spisa); potvrde Doma za starije i nemoćne osobe Lovret (list 138 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužitelja RĆ (list 47-50 spisa); svjedokinje AĆ i svjedoka CĆ na ročištu od 02.travnja 2025.godine. Proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima dr. Danči Tripalo spec. ortopedu i dr. Nikoli Sikirica, psihijatru (list 119-121 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

5. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj policijski službenik koji da je za vrijeme obavljanja rada i to dana 19.10.2021.godine prilikom provođenja praktičnog djela nastave zadobio ozljedu 4.prsta desne ruke prilikom uporabe sredstava prisile, a koja činjenica nedvojbeno proizlazi i iz pregledane prijave o ozljedi na radu (list 4-7 spisa) u kojoj se navodi da je tužitelj doživio ozljedu na radu 19.01.2021.godine prilikom praktičnom djela nastave na tečaju granične policije i to vježbe uporabe prisile i zahvata za privođenje, te da je tužitelj navedene prigode ozljedio 4 prst desne ruke prilikom uporabe sredstava prisile. Ono što je sporno i što je trebalo utvrditi je činjenica da li je tužena odgovorna tužitelju za nastalu štetu te ukoliko je odgovorna o kojoj se vrsti odgovornosti radi, te da li postoje zakonski uvjeti za oslobađanje tužene od odgovornosti za štetu tužitelju, kao i da li postoji tužiteljeva krivnja za nastalu štetu ili doprinos istog nastanku štete.

6. Iz pregledane službene zabilješke od 19.10.2021.godine (list 32-33 spisa) proizlazi da je navedeno da je tužitelj kao policijski službenik dao izjavu u kojoj ističe da je dana 19.10.2021.godine bio predviđeno održavanje praktičnog dijela tečaja granične policije (taktika postupanja i zaštita državne granice), te da su tijekom praktičnom dijela vježbe bile predviđene tri vježbe na različitim lokacijama. Tužitelj je istakao da je u 09,10 sati zajedno sa CĆ i AĆ pristigao na prvu lokaciju gdje da je predviđeno održavanje praktične vježbe te da je policijski službenik Policijske akademije Zagreb, ĐĆ dao kratke upute za izvođenje praktične vježbe, dok da je policijski službenik BĆ, određen kao markirant u svrhu izvođenja vježbe te da se navedena vježba izvodila na vanjskom dijelu napuštenog hotela Galeb. Tužitelj navodi da su on i njegove kolege tada prilikom postupanja prema policijskom službeniku FĆ primjenili sredstva prisile, tjelesnu snagu i sredstva za vezivanje, a koje prigode da se tužitelj ozljedio na način da je uhvatio desnu ruku BĆ sa svojom desnom rukom, te da je odmah osjetio bol u četvrtom prstu. Zaključno isti navodi da se u 9,30 uputio na liječnički pregled u Opću bolnicu Dubrovnik gdje da je pregledan i upućen na RTG desne šake odstrane dežurnog liječnika, te da mu je nakon RTG nalaza utvrđen avulzijski prijelom baze srednje falange 4. prsta desne ruke.

7. Iz pregledane službene zabilješke broj:511-03-03/4-5/38-21 MUP-a; PU Dubrovačko-neretvanske, Interventne jedinice policije od 19.10.2021.godine (list 33 spisa) proizlazi da je navedeno da se dana 19.10.2021.godine održavao praktični dio tečaja granične policije taktika postupanja i zaštita državne granice, te da su tijekom praktičnog dijela provođene tri vježbe na različitim lokacijama, te da je prilikom odrađivanja vježbe došlo do ozljede policijskog službenika RĆ. Navodi se da su u 9,10 sati policijski službenici HĆ, SĆ i MĆ pristigli na lokaciju gdje se održavala praktična vježba, te da je policijski službenik Policijske akademije Zagreb, ĐĆ kolegama dao upute za izvođenje navedenih praktičnih vježbi dok da je policijski službenik BĆ određen kao markirant u svrhu izvođenja vježbe, te da se navedena vježba izvodila na vanjskom dijelu napuštenog hotela Galeb. Ističe se da su prilikom postupanja policijski službenici prema policijskom službeniku FĆ IJP Dubrovnik primjenili sredstva prisile, tjelesnu snagu i sredstva za vezivanje, a prilikom čega da je došlo do samoozljeđivanja policijskog službenika HĆ na način da se isti tijekom hvatanja desne ruke BĆ požalio na bolove četvrtog prsta desne ruke, te da je u 9:30 sati upućen na liječnički pregled u Opću bolnicu Dubrovnik gdje da je pregledan od strane dežurnog liječnika.

8. Iz pregledane službene zabilješke MUP-a, Policijske uprave Dubrovačko- neretvanske, Interventne jedinice policije, broj: 511-03-09/84-172-21 od 19.10.2021.godine (list 34 spisa) proizlazi da je dolaskom na lokaciju zatečena voditeljica tečaja DĆ koja da je izjavila da se nije nalazila na mjestu događaja za vrijeme kritične zgode ali da se 19.10.2021.godine u 9,00 u mjestu kupari na području ex vojno Kupari održavao praktični dio tečaja granične policije, taktika postupanja i zaštita državne granice u kojem da su sudjelovali polaznici tečaja i pripadnici IJP Dubrovnik u svojstvu markiranata, te da su tijekom praktičnog djela provođene tri vježbe na različitim lokacijama te na jedno lokaciji da je prilikom odrađivanja vježbe došlo do ozljede policijskog službenika RĆ. Navodi se da je HĆ imao na desnoj podlaktici gips te da je izjavio da je 19.10.2021.godine zajedno sa polaznicima tečaja i pripadnicima IJP Dubrovnik oko 09:00 sati se nalazio u mjestu Kupari ex vojno Kupari gdje da je bio sa policijskim službenicima, polaznicima tečaja CĆ i AĆ, te policijskim službenikom Policijske akademije Zagreb, NĆ koji da je kolegama davao upute za izvođenje navedenih praktičnih vježbi, dok da je policijski službenik BĆ bio određen kao markirant u svrhu izvođenja vježbe, te da se navedena vježba izvodila na vanjskom dijelu napuštenog hotela Galeb. Ističe se da su prilikom izvođenja praktične vježbe policijski službenici prema policijskom službeniku FĆ IJP Dubrovnik primjenili sredstva prisile, tjelesnu snagu i sredstva za vezivanje, a prilikom čega da je došlo do samoozljeđivanja policijskog službenika HĆ na način da se isti tijekom hvatanja desne ruke BĆ požalio na bolove četvrtog prsta desne ruke.

9. Iz iskaza saslušanog tužitelja RĆ (list 47-50 spisa) proizlazi da je na dan štetnog događaja 19. listopada 2021. isti doživio ozljedu prilikom provođenja praktičnog dijela nastave i da je tada zadobio ozljedu 4. prsta desne ruke prilikom upotrebe sredstava prisile. Isti navodi da je taj dan trebao imati vježbu za koju ni on ni kolege nisu znale unaprijed što ih čeka, a da su vježbi pristupili on i još dvoje kolega u grupi i to on i još jedan kolega kojeg se ne sjeća kako se zove i kolegica AĆ, te da su šetali i trebali naići na nekakvu situaciju koju su trebali riješiti. Isti navodi da su navedene prigode zatekli kolegu BĆ s još jednim kolegom ispred starog hotela i da su tada shvatili da im je to vježba – zadatak. Navodi da su pristupili situaciji a da su im se navedene osobe predstavljale migrante i da nisu pričale ni hrvatski ni engleski. U tom trenutku ističe da su oni pokušali komunicirati s tim osobama ali da je situacija eskalirala te da su navedene osobe počele vikati te je tada jedan kolega koji je bio s kolegom BĆ pobjegao i MĆ je krenula za njim, a da je ostao on i njegov kolega sa BĆ te da su on i kolega pokušali svladati BĆ u navedenoj vježbi i to je hrvanje trajalo nekih 4-6 minuta, te da je dolazilo do naguravanja te da je kolega BĆ puno jači od njega i drugog kolege koji je uz njega bio prisutan, te da je on bio značajno nadmoćan u odnosu na njih te bi ih doslovno uzeo jednom rukom i maknuo te ih odguravao. Ističe da on nije siguran kako je točno došlo do loma njegovog prsta na desnoj ruci, ali da je to sigurno došlo prilikom njegovog pokušaja da svlada kolegu BĆ i prilikom te manipulacije u pokretu. U tom trenutku isti navodi da je došlo do toga da je stala vježba te da je on otišao u bolnicu te ga je u bolnicu odvezao jedan od kolega. Isti navodi da mu je kod liječnika utvrđena ruptura desnog prsta, da mu je pukla jedna kost te da nije imao operativni zahvat, te da je imao gips na ruci. Ističe da je bio na 2 ili 3 fizikalne terapije, te mu je to trajalo nekih 6 mjeseci. Napominje da prilikom izvođenja spomenute vježbe on kao i njegove kolege nisu smjeli koristiti ni palice ni oružje već je vježbu trebalo izvesti isključivo fizičkim savladavanjem protivnika. U odnosu na činjenicu da li tužitelj u sklopu svog radnog mjesta ima ikakve pripreme fizičkog tipa za ovakve situacije, isti odgovara da je on na akademiji imao određene vježbe vezano za fizičku spremu ali da ga za ovakvu situaciju-vježbu nitko nije mogao dobro pripremiti. Navodi nadalje da za svoje mjesto policijskog službenika je osposobljen za rad na siguran način i da ima sva pripadajuća zdravstvena uvjerenja. Nadalje, navodi da u toj godini kad se ozlijedio da je ovaj tečaj savladavanja protivnika na ovakav fizički način bio prvi takav tečaj koji je tek tada uveden. Ističe nadalje da kad se on ozlijedio zbog navedene ozljede nije mogao više nastaviti s navedenim tečajem, a kad se nakon saniranja ozljede vratio na posao da više nije bilo uopće toga tipa vježbe. U odnosu na činjenicu kako je izgledao navedeni tečaj ranije tužitelj navodi da su mu njegove kolege rekle da oni nikad nisu imali nikakvu vježbu sličnog tipa , te da su bili šokirani spoznajom postojanja takve vježbe uporabom prisile. Tužitelj nadalje navodi da je navedene prigode kad se ozlijedio bio u službenoj odjeći i obući komu mu je osigurao poslodavac. Navodi da je nakon štetnog događaja bio otprilike 5-6 mjeseci na bolovanju. Tužitelj je istakao da je on visok 171 cm, te da je u vrijeme štetnog događaja imao 64,65 kg, a da sad ima oko 75 kg, dok da je BĆ visok oko 2 m te da ima otprilike 100 kg, te da smatra da je kolegi BĆ naređeno da postupi kod vježbe na navedeni način i pruži otpor te da isti to nije radio samoinicijativno jer da su se navedenog dana podijelili na 8 grupa te su svi imali vježbu na isti način te da je vježba završila uporabom sredstava prisile, a da je u vrijeme štetnog događaja BĆ bio zaposlen u Interventnoj policiji u Dubrovniku. Tužitelj ističe da je prije ozljeđivanja igrao nogomet, te da je i nakon ozljeđivanja mogao igrati nogomet protekom 8-10 mjeseci od trenutka ozljeđivanja, ali ne odmah nakon ozljeđivanja. U odnosu na činjenicu što bi se dogodilo da je navedena improvizirana situacija bila stvarna situacija, tužitelj navodi da bi u slučaju da se radi o stvarnoj situaciji to se moglo okarakterizirati kao ozljeda na radu ili kao napad na službenu osobu. U odnosu na činjenicu da li bi da je riječ o stvarnoj situaciji tužitelj postupio na isti način tužitelj navodi da ne bi već da bi zvao kolege u pomoć budući je to opasna situacija, obzirom da se radi o dvoje većih ljudi od njega i kolege, a on i kolega da su bili sami, te da bi u tom slučaju sigurno zvao pomoć. Naposljetku tužitelj navodi da se navedena vježba odvijala u 9,00 sati ujutro tijekom trajanja radnog vremena.

10. Iz iskaza saslušane svjedokinje MĆ proizlazi da je točno da je ona zajedno sa kolegom RĆ tužiteljem u ovom postupku u svojstvu policijskih službenika na dan 19.10.2021. bila svrstana u grupu namijenjenu za izvođenje vježbe gdje im je kazano da moraju prepoznati situaciju u kojoj će trebati postupiti. Ista navodi da su ona i tužitelj došli do navedenog mjesta gdje su zatekli dvojicu njihovih kolega koji su glumili migrante. Navodi da su ona i kolega pitali iste da li govore engleski ili hrvatski, ali da su isti šutjeli i da su nakon toga odjednom počeli vikati te navodi da je jedan od migranata počeo trčati, a da je ona trčala za jednim od njih. Nadalje svjedokinja navodi da njezin kolega koji je glumio jednog od migranata, a do kojeg je ona dotrčala da joj je taj isti rekao da on neće bježati, da se isti predao njoj te da se ona zajedno sa navedenim kolegom vratila do mjesta gdje je bio tužitelj sa drugim kolegom koji je također glumio migranta. Ista navodi da je tužitelj navedene prigode upotrebljavao zajedno s drugim kolegom CĆ sredstva prisile prema njihovom kolegi koji je također glumio migranta i da je te prigode tužitelj bio ozlijeđen. Svjedokinja ističe da ona ne zna točno tko je navedene prigode kome uzeo ruku, ali da zna da su se kolege tužitelj i kolega SĆ borili s tim migrantom da ga savladaju i da samo zna da je te prigode tužitelj ozlijedio ruku te da misli da je ozlijedio desnu ruku. Svjedokinja navodi da ne zna tko je pružio pomoć tužitelju. Svjedokinja navodi da je navedeni način postupanja policijskih službenika u smislu izvođenja navedene vježbe koja podrazumijeva upotrebu sredstava prisile bilo uobičajeno jer da su to oni vježbali i na tečaju. Svjedokinja navodi da ovaj način izvođenja vježbe sa faktorom iznenađenja da je također bio uobičajen kod poslodavca te da se ona osobno jedne prigode tako borila sa kolegicom te da nije bila sigurna hoće li u toj borbi doći do loma ruke. Svjedokinja navodi da su navedene prigode kada se navedena vježba događala sve kolege pa i tužitelj bili u policijskoj odori. U odnosu na činjenicu da li su ona i kolege imali kakvu posebnu obuku vezano za izvođenje vježbe na opisani način uz upotrebu sredstava prisile ista odgovara da se ne sjeća da je u tom smislu provođena neka obuka. Što se tiče radnog mjesta policijskog službenika da su svi policijski službenici pa tako i ona i tužitelj osposobljeni na rad na siguran način na radnom mjestu policijskog službenika i da imaju sva pripadajuća uvjerenja. Ujedno ista navodi da je kolega BĆ koji je glumio migranta prilikom izvođenja navedene vježbe pružao otpor prilikom uhićenja. Također ista navodi da tužitelj obzirom na svoju snagu i fizičku konstituciju uopće ne može savladati kolegu BĆ bez upotrebe vatrenog oružja. Svjedokinja ujedno navodi da su se navedene vježbe prestale izvoditi uz upotrebu prisile i da su se puno pažljivije izvodile nakon navedenog štetnog događaja. U odnosu na činjenicu da li su nju i kolege od strane poslodavca prije navedene vježbe poučavali kako primijeniti sredstava prisile svjedokinja navodi da su ih o tome obučavali na Policijskoj akademiji. U odnosu na činjenicu da li je uobičajeno da se kod izvođenja navedene vježbe kao kolega koji će se suprotstaviti kolegi koji mora upotrijebiti silu postavi fizički jača osoba od istog svjedokinja navodi da ona ne zna kako je poslodavac to određivao, ali da zna da je kolega BĆ uistinu bio fizički nadmoćan jer da se radi o kolegi koji ima jaku konstituciju, praktično 100 kg mišića te da je njega nemoguće svladati sam.

11. Iz iskaza saslušanog svjedoka CĆ proizlazi da su mu poznate činjenice o kojima svjedoči budući da je i on 19.10.2021. sudjelovao u praktičnom dijelu vježbe u kojem im je poslodavac naložio navedenu vježbu uz upotrebu prisile i to na način da je njihova kolegica MĆ morala savladati jednog od kolega koji je sudjelovao u vježbi, a on i tužitelj drugoga kolegu koji je sudjelovao u vježbi. Svjedok ističe da je tužitelj te prigode prilikom naguravanja sa kolegom kojeg je morao savladati da je pao i da se ozlijedio. U odnosu na činjenicu kakve je fizičke konstitucije bila osoba koju su on i tužitelj u navedenoj pokaznoj vježbi trebali svladati upotrebom sile svjedok navodi da je ta osoba bila izrazito fizički jaka te da ne bi bile dovoljne ni četiri osobe za njeno svladavanje, a da se radilo pored toga o osobi koja je pružala aktivan otpor. U odnosu na činjenicu da li je njega i tužitelja poslodavac osposobio u navedenoj situaciji kada je trebalo upotrijebiti silu isti navodi da su on i kolege za to bili osposobljeni na policijskoj akademiji. Također isti navodi da su on i kolege navedene prigode na sebi imali policijsku odoru. Svjedok ujedno napominje da su on i kolege kao policijski službenici za sve poslove koje trebaju obavljati na svom radnom mjestu od strane poslodavca bili osposobljeni za rad na siguran način i da je to osposobljavanje bilo provedeno u sklopu policijske akademije, ali da treba znati da on osobno nije prije ovog radnog mjesta obavljao takve poslove budući da je radio na graničnim prijelazima. Ujedno je svjedok istakao da kolega BĆ kojeg su trebali svladati u navedenoj vježbi da radi u u interventnoj policiji u Dubrovniku. U odnosu na činjenicu da se nije radilo o izmišljenoj situaciji radi vježbe već o stvarnoj životnoj situaciji, a kao dio rada policijskog službenika kako bi on i tužitelj postupili u toj situaciji i da li bi uspjeli savladati kolegu BĆ odnosno osobu njegovih fizičkih karakteristika svjedok odgovara da bi sigurno u toj situaciji on i kolega RĆ pozvali još najmanje dvojicu kolega za pomoć, ali da ni tada ne zna da li bi uspjeli savladati kolegu BĆ zbog njegovih izrazito jakih karakteristika. Također iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da upravo iz razloga što se radilo o vježbi da on i tužitelj nisu mogli zvati pojačanje već da su samo on tužitelj i kolegica MĆ bili poslani na tu pokaznu vježbu u tom trenutku i da im je samo naloženo da postupe po tome. U odnosu na činjenicu kako izgleda fizički kolega BĆ svjedok navod da je visok gotovo dva metra i da ima možda i više od 120 kg i to gotovo čiste mišićne mase, a da fizička sprema u interventnoj policiji mora biti najbolja fizička sprema. U odnosu na činjenicu da li je postojala ikakva razlika između izvođenja ove pokazne vježbe na policijskoj akademiji i izvođenja ove pokazne vježbe u navedenoj situaciji u kojoj su bili on i tužitelj svjedok navodi da je razlika velika jer da na policijskoj akademiji nije prilikom izvođenja navedene vježbe bilo nikakvog izrazitog otpora osobe prema kojoj se treba primijeniti sila za razliku od pokazne vježbe na koju su on, tužitelj i kolegica MĆ upućeni dana 19.10.2021. i u kojoj je stradao tužitelj. Svjedok je istakao da su kolege prije njih izvodili slične vježbe te da se radi o planu i programu vježbi frontex.

12. Temeljem odredbe članka 7.stavka 3. Zakona o radu (''NN'' 93/14- u daljnjem tekstu ZR-a) je propisano da je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način koji ne ugrožava zdravlje radnika u skladu sa posebnim zakonom i drugim propisima. Prema članku 111.stavak 1. ZR-a je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Prema odredbi članka 1063. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 121/26- u daljnjem tekstu ZOO-a) je propisano da šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Odredbom članka 1064. ZOO-a je propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njen vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti osoba koja se njome bavi. Temeljem odredbe članka 7.stavka 1. točki 5. Zakona o policiji (''NN'' 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19, 155/23) je propisano da Ministarstvo radi stvaranja uvjeta policije vodi brigu o sigurnosti, zdravlju i zaštiti policijskih službenika pri obavljanju službenih poslova te o dostojanstvu policijske službe. Prvenstveno je potrebno istaći da policijska obuka kao i intervencijske vježbe u kojima je potrebno fizički savladati drugog policijskog službenika predstavljaju po gledištu sudske prakse opasnu djelatnost za koju poslodavac-u konkretnom slučaju tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti u skladu s onim što je propisano citiranim odredbama članka 1063. i 1064. ZOO-a. Poslodavac-tuženik se u konkretnom slučaju može osloboditi od odgovornosti za štetu sukladno onome što je propisano odredbom članka 1067.stavak 1. ZOO-a samo ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, te sukladno stavku 2. istog članka ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

13. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku i to posebice sadržaja prijave ozljede na radu (list 4-7 spisa); sastavljenih službenih bilješki na dan 19.10.2021.godine (list 32-34 spisa), te iskaza saslušanog tužitelja (list 47-50 spisa), svjedokinje AĆ, te svjedoka CĆ nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da se tužitelju dana 19.10.2021.godine dogodila ozljeda na radu tijekom izvođenja službene vježbe-praktičnog dijela tečaja granične policije i to tečaja taktike postupanja i zaštite državne granice, te da je tužitelj ovu vježbu navedenog dana obavljao po nalogu tuženika kao poslodavca u sklopu djelatnosti policijskog službenika. Također iz navedenih dokaza proizlazi da je tužitelj od strane tuženika kao poslodavca upućen zajedno na lokaciju na kojoj se događao navedeni tečaj u Kuparima i to zajedno sa kolegama CĆ i AĆ, te kad su pristigli na navedenu lokaciju policijski službenik iz Policijske akademije Zagreb, ĐĆ je dao istima upute za izvođenje navedene praktične vježbe. Policijski službenik BĆ je od strane tuženika kao poslodavca određen u navedenoj vježbi kao migrant u svrhu izvođenja vježbe te je isti bio zaposlenik u interventnoj policiji u Dubrovniku. Iz sadržaja navedenih službenih bilješki i iskaza svjedoka CĆ i AĆ kao i iskaza tužitelja navedeni policijski službenici su trebali fizički svladati kolegu BĆ u navedenoj vježbi, te je kolegica AĆ trčala za drugim migrantom koji da se istoj predao, a kolega CĆ i tužitelj su pokušavali fizički svladati kolegu BĆ. Također proizlazi da je pri navedenom pokušaju fizičkog svladavanja kolege BĆ tužitelj ozljedio prst na desnoj ruci, te da mu je od strane liječnika utvrđena ruptura desnog prsta. Iz iskaza saslušanog tužitelja kao i iskaza svjedokinje AĆ i svjedoka CĆ nedvojbeno proizlazi da je kolega BĆ koji je pokušavao svladati zajedno sa kolegom CĆ kolegu BĆ koji je u navedenoj situaciji dobio u navedenoj vježbi ulogu migranta bio fizički izrazito visoka i jaka osoba značajno nadmoćniji od tužitelja. Naime, iz iskaza tužitelja proizlazi da je u vrijeme štetnog događaja imao 64 ili 65 kg, te da je visok 171 cm, a da kolega BĆ ima visinu oko 2 m te otprilike 100 kg. Iz iskaza saslušanih svjedoka AĆ i CĆ te iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da su sve kolege i tužitelj navedenog dana bili u policijskoj odori, te da su bili osposobljeni za rad na siguran način. Također i iz iskaza svjedoka CĆ proizlazi da je on zajedno s tužiteljem trebao svladati kolegu BĆ koji je tad u vježbi imao ulogu migranta, te je istakao da je kolega BĆ kojeg su trebali svladati on i tužitelj bio izrazito fizički jaka osoba te da ne bi bile dovoljne ni četiri osobe za svladavanje kolege BĆ u navedenoj situaciji tim više što je kolega BĆ imao zadatak da u navedenoj vježbi pruži aktivan otpor, a ujedno se radilo o osobi koja radi u interventnoj policiji. Svjedokinja AĆ je također u iskazu potvrdila da je BĆ bio fizički nadmoćnija osoba od drugih kolega budući da je osoba koja ima jaku konstituciju (100 kg mišića), te da je istog nemoguće svladati sam. Iz iskaza svjedoka CĆ proizlazi da upravo iz razloga što se radilo o vježbi da on i tužitelj nisu smjeli zvati dodatno pojačanje da bi savladali kolegu BĆ jer da to nije bilo predviđeno navedenom vježbom. Također iz iskaza svjedoka CĆ proizlazi da je kolega BĆ kojeg su svjedok CĆ i tužitelj u vježbi trebali savladati bio izrazito jakih fizičkih karakteristika te da je imao možda i više od 120 kg gotovo čiste mišićne mase, a ujedno da je imao i najbolju fizičku spremu jer je radio u interventnoj policiji. Također iz iskaza svjedoka CĆ proizlazi da na policijskoj akademiji gdje su izvodili slične vježbe da nije bilo nikakvog izrazitog otpora osobe prema kojoj se treba primijeniti sila za razliku od navedene pokazne vježbe na koju su bili upućeni 19.10.2021.godini gdje da su on i tužitelj trebali svladati kolegu BĆ. Iz priloženih pregledanih fotografija policijskog službenika BĆ priloženih uz podnesak tužitelja od 19.01.2026.godine (list 138 spisa) proizlazi da je riječ o policijskom službeniku, pripadniku interventne postrojbe izrazito jakih fizičkih karakteristika i u smislu visine i u smislu mišićne mase, te je razvidno obzirom na njegove fizičke karakteristike da istog ne može fizički savladati jedan policijski službenik, a da je upitno koliko bi policijskih službenika bilo potrebno za fizičko savladavanje navedenog policijskog službenika BĆ, a vezano za opisanu situaciju pokazne vježbe.

14. U navedenom smislu iz svih provedenih dokaza u predmetnom postupku, a posebice iskaza saslušanih svjedoka CĆ i AĆ, te iskaza tužitelja kao i pregledanih isprava, posebice navedenih službenih bilješki nedvojbeno proizlazi; da je tužitelj kritične prigode dana 19.10.2021.godine u svojstvu policijskog službenika postupao po nalogu tuženika kao poslodavca te po zapovjedi tuženika na navedenoj lokaciji u Kuparima je pristupio obavljanju praktične vježbe vezano za tečaj granične policije zajedno sa još dvoje kolega CĆ i AĆ; da tužitelj kao ni njegove kolege nisu znali unaprijed na koga će naići u navedenoj vježbi; da je kolega iz interventne policije BĆ bio određen da u navedenoj vježbi preuzme ulogu migranta, a kojeg su tužitelj i LĆ pokušavali bezuspješno fizički svladati, a vježba se morala izvesti isključivo fizičkom snagom i savladavanjem bez mogućnosti pozivanja dodatne pomoći kolega; da je kolega LĆ po svojim fizičkim karakteristikama nedvojbeno visinom, težinom i mišićnom masom bio znatno premoćniji od tužitelja i svjedoka CĆ koji su ga u navedenoj situaciji pokušali bezuspješno fizički savladati, a zbog čega je tužitelj prilikom navedene intervencijske vježbe ozljedio 4 prst desne ruke; da nesporno dvije osobe- u konkretnom slučaju tužitelj i policijski službenik CĆ zbog navedenog nisu bili dovoljni za savladavanje BĆ, policijskog službenika. Imajući u vidu navedene u ovom postupku nepobitno dokazane činjenice nedvojbeno proizlazi da je štetni događaj u kojem se ozljedio tužitelj nastao u vezi sa radom policijskog službenika-tužitelja, da navedena fizička intervencijska vježba predstavlja opasnu djelatnost; da je tuženik odgovoran tužitelju za nastalu štetu- ozljedu na radu sukladno odredbi članka 111.stavka 1. ZR-a prema općim propisima obveznog prava i to odredbama članka 1063. i 1064. ZOO-a koje se odnose na odgovornost za štetu od opasne djelatnosti. Tuženik kao poslodavac u predmetnom postupku nije dokazao da su se u odnosu na njega obistinile okolnosti iz odredbe članka 1067. ZOO-a vezano za mogućnost oslobođenja od odgovornosti za štetu. Iz provedenog postupka u cijelosti proizlazi da je tužitelj navedenog dana 19.10.2021.godine prilikom izvođenja navedene praktične vježbe u svemu postupao po nalogu poslodavca – tuženika u ovom postupku te isti prema mišljenju ovog suda ničim ne snosi krivnju za nastalu štetu-ozljedu na radu niti je u bilo kojem omjeru ni na bilo koji način doprinio nastanku štete. Nasuprot navedenom tuženik kao poslodavac nije vodio računa o tjelesnom razmjeru između sudionika vježbe te je angažirao policijskog službenika BĆ kod izvođenja navedene vježbe da preuzme ulogu migranta ne vodeći računa da je isti tjelesno po svojim fizičkim karakterisitkama značajno nadmoćniji od policijskih službenika koji su sudjelovali u navedenoj vježbi posebno tužitelja. Također tuženik kao poslodavac obzirom na navedene fizičke karakteristike policijskog službenika BĆ nije osigurao dovoljnu brojnost sudionika vježbe jer je uputio samo tužitelja i kolegu CĆ, te kolegicu AĆ da savladaju fizički značajno jaču osobu BĆ. Zaključno proizlazi iz svega da tuženik kao poslodavac nije adekvatno procjenio ni ocjenio rizike u navedenoj praktičnoj vježbi pa u tom smislu nije tužitelju osigurao realnu sigurnosnu zaštitu u navedenoj situaciji. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da je isključivo tuženik kao poslodavac odgovoran tužitelju za nastalu štetu-ozljedu na radu, a koju mu je dužan naknaditi primjenom navedenih općih propisa obveznog prava, a vezano za odredbu članka 111.stavka 1. ZR-a, te tuženik nije dokazao postojanje nikakvih razloga na temelju kojih bi se mogao u predmetnom slučaju osloboditi odgovornosti za nastalu štetu tužitelju.

15. . U odnosu na utvrđivanje visine potraživanja na ime neimovinske štete ovaj sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima spec. neurokirurgu dr. KĆ, spec. ortopedu dr. Danči Tripalo i psihijatru dr. Nikoli Sikirici.

16. Temeljem odredbe članka 1100.stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (‘’NN’’ 35/05,41/08, 126/21, 78/15) je propisano u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te sukladno odredbi st. 2. istog članka je propisano da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome pogoduje težnjama koji nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje dr. Danči Tripalo, spec. ortopeda (list 119-120 spisa) proizlazi da je ista pregledala sudski spis sa priloženom medicinskom dokumentacijom iz kojeg vidi da je tužitelj dana 19. listopada 2021. zadobio ozljedu na radu pa da se isti dan javio u Opću bolnicu Dubrovnik gdje da mu je utvrđen otečeni 4. prst desne ruke, napravljen RTG desne šake i da je viđen avulzijski prijelom baze srednje falange 4. prsta desne šake. Ista navodi da je tužitelju postavljena imobilizacija sa longetom, nakon čega da se javljao redovito na kontrole kod kirurga plastičara i ortopeda, te da mu je utvrđeno da na rendgenu nema pomaka, te da je longeta skinuta 19. studenog 2021. Nakon toga da je upućen na fizikalnu terapiju, priloženi su nalazi fizijatra. U nalazu od 25. siječnja 2022. da je opisano da šaku formira, da je terminalno reducirana fleksija u zglobu prsta i također u nalazu fizijatra od 7. ožujka 2022. da je lagano otečen 4. prst, da je najizraženiji zglob gdje je bio prijelom i da je ograničena fleksija te da dalje razgibava kod kuće i da je fizikalna terapija završena. Ista ističe da je na pregledu ustanovila da se radi o manjoj ograničenosti, te da kako se radi o dominantnoj šaci, umanjenje životnih aktivnosti da će biti 2% , a što da znači da će povremeno kod težih radova sa desnom šakom imati bolove i ulagati napore. Bolove jakog intenziteta da je tužitelj imao prvi dan, srednjeg jedan tjedan i još slabog 1 mjesec. Tuđa njega i pomoć da je tužitelju bila potrebna za vrijeme nošenja longete, te da je trajala prva dva tjedna 2 sata dnevno i još 2 tjedna jedan sat dnevno kao pomoć pri obavljanju higijene te pripravka hrane i odijevanja.

18. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Nikola Sikirica, psihijatra (list 120-121 spisa) proizlazi da je isti pregledao spis i medicinsku dokumentaciju iz čega da je vidljivo da je tužitelj dana 19. siječnja 2021. zadobio ozljedu na radu te da je tom prilikom dijagnostički i terapijski zbrinut na način koji je to opisano u vještačenju spec. ortopeda. U spisu da ne pronalazi nalaza psihijatra koji bi govorili u prilog da su traumatski događaj i njegove posljedice doveli do razvoja simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog specifičnog psihijatrijskog poremećaja. Unatoč tome da je normalno i psihološki razumljivo da će osoba trpjeti određene neugodne emocionalne reakcije na provođenje dijagnostičko terapijskih zahvata i samih zdravstvenih posljedica, te da je u tom kontekstu mišljenja da je tužitelj trpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 24 sata, nastavio se sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju 7-10 dana te sekundarni strah blagog intenziteta u trajanju 5-6 tjedana. U odnosu na činjenicu da li na procjenu vještaka utječe izjava tužitelja kako nije osjetio strah zbog oporavka i povratka na radno mjesto vještak navodi da ukoliko je navedeno bilo u spomenutom kontekstu da se ne odnosi na strah koji je vezan za trajne bolove.

19. Iz navedenih nalaza i mišljenja vještaka dr. Danči Tripalo, spec. ortopeda i dr., spec. ortopeda i dr., dr. Nikole Sikirica, te dr. GĆ nedvojbeno proizlazi da je tužitelj dana 19.10.2021..godine doživio ozljedu na radu prilikom obavljanja praktične vježbe kao policijski službenik, te je u tom smislu doživio povredu prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje. Prilikom ocjene pravične novčane naknade koja pripada tužitelja u smislu neimovinske štete, te uzimajući sve što su iskazali u nalazima i mišljenjima navedeni vještaci tužitelja na ime pravične novčane naknade za neimovinsku štetu pripada iznos od ukupno 2.273,00 Eur-a. Pri navedenoj ocjeni naknade neimovinske štete ovaj sud je cijenio životnu dob tužitelja i sve što su navedeni vještaci istakli po pitanju trajanja i inteziteta fizičkih boli, te straha kao i umanjenja životne aktivnosti od 2% i načina na koji će se kod tužitelja manifestirati navedeno umanjenje životne aktivnosti budući će tužitelj prema nalazu dr. Danči Tripalo povremeno kod težih radova sa desnom šakom imati bolove i ulagati napore. Uzeto je u obzir i da je tužitelj imao neugodnosti kod liječenja budući je zbog avulzijskog prijeloma baze srednje falange 4. prsta desne šake, a koja mu je ozljeda nastala u štetnom događaju zbog ozljede na radu morao nositi imobilizaciju sa longetom te odlaziti na kontrole kod kirurga plastičara i ortopeda, te je bio upućen i na fizikalnu terapiju, a uslijed svega je trpio navedene bolove i strah. U navedenom smislu tužitelja bi na ime pravične naknade za neimovinsku štetu prema mišljenju ovog suda pripadao ukupan iznos od 2.273,00 Eur-a, (a od čega 802,00 Eur-a na ime fizičkih boli, 667,00 Eur-a na ime straha, te 300,00 Eur-a na ime umanjenja životnih aktivnosti). stavak 1. ZPP-a). Na navedeni iznos naknade neimovinske štete od 2.273,00 Eur-a tužitelja pripada zakonska zatezna kamata sukladno odredbi članka 1103.ZOO-a od dana podnošenja podnošenja tužbe budući obveza pravične novčane naknade sukladno citiranoj odredbi članka 1103. ZOO-a dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.Navedena zakonska zatezna kamata na priznati iznos glavnice potraživanja u iznosu od 2.273,00 Eur-a se obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). U navedenom smislu odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude. Tužitelja pripada pravo i na imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu). Temeljem odredbe članka 1095.stavka 1.ZOO-a je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan mu je naknaditi nastale troškove pa tako i troškove vezane za imovinsku štetu ( tuđu pomoć i njegu). Iz nalaza i mišljenja dr. Danči Tripalo danom u ovom postupku na ročištu od 02.12.2024. proizlazi da je tužitelju zbog predmetne ozljede na radu trebala tuđa pomoć i njega nemedicinskog tipa za vrijeme nošenja longete, a trajala je prva dva tjedna dva sata dnevno i još 2 tjedna jedan sat dnevno kao pomoć pri obavljanju higijene te pripravka hrane i odijevanja. Iz pregledane potvrde o cijeni sata tuđe pomoći i njege od Doma za starije i nemoćne osobe Lovret, Split (list 138 spisa) proizlazi da je cijena sata tuđe pomoći i njege 12,00 Eur-a. U tom smislu tužitelja bi uzimajući u obzir ono što je navela dr. Danči Tripalo u pogledu vremena u kojem je tužitelj trebao tuđu pomoć i njegu te ono što je utvrđeno u pogledu cijene sata tuđe pomoći i njege pripadao ukupan iznos od 504,00 Eur-a. Također na priznati iznos imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 504,00 Eur-a tužitelja pripada zakonska zatezna kamata od presuđenja pa do isplate budući se sukladno odredbi članka 1089.stavka 2. ZOO-a visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Navedena zakonska zatezna kamata na priznati iznos imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 504,00 Eur-a se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Tužitelja je trebalo odbiti za više zatraženi iznos na ime neimovinske i imovinske štete i to u iznosu od 127,00 Eura, te u dijelu potraživanja zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu, a za razdoblje od 20.10.2021.godine do podnošenja tužbe u ovom predmetu 23.04.2023.godine, budući neimovinska šteta u predmetnoj pravnoj stvari dospijeva od dana podnošenja tužbe, a ne od dana štetnog događaja (članak 1103. ZOO-a), te u dijelu potraživanja zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu) za razdoblje od 20.10.2021.godine do presuđenja budući na utvrđeni iznos imovinske štete (tuđe pomoći i njege) zakonska zatezna kamata dospijeva od presuđenja pa do isplate (članak 1089.stavak 2. ZOO-a). Radi navedenog odlučeno je kao u točki III/ i IV/ izreke ove presude.

20. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno je kao u točki I/, II/, III/ i IV/ izreke ove presude.

21. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka tužitelj je uspio 100% u pogledu pravnog osnova potraživanja, te 94,70% u pogledu visine predmetnog potraživanja, a slijedom čega je uspio u postotku od 97,35 % (194,70:2), a slijedom čega je tuženik uspio u postotku od 2,65%. Kad se od postotka uspjeha tužitelja u ovoj parnici od 97,35% oduzme postotak uspjeha tuženika od 2,65% tad se dobije iznos od 94,7%, a koji iznos predstavlja postotak uspjeha tužitelja u ovoj parnici. Obzirom da tužitelj nije uspio samo sa neznatnim dijelom svog zahtjeva i to u dijelu potraživanja zakonskih zateznih kamata te za iznos od 127,00 Eur-a u odnosu na neimovinsku i imovinsku štetu, ovaj sud je odlučio da tuženik tužitelju u cijelosti naknadi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 23.09.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 13.01.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 02.04.2025.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 02.12.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 02.12.2025.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 19.01.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 20.01.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 850 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a iznosi 1.700,00 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 483,00 Eur-a ukupno iznosi 2.183,00 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki V/ izreke ove presude.

U Splitu, 16.veljače 2026.godine

S u d a c:

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dn-a:

-tužitelju – po punomoćniku

-tuženiku – po ODO-u Splitu