Poslovni broj P-561/2025-14

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Rudiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika DP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Zupčiću, odvjetniku u Vrsima, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 27. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 16. veljače 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj ŠP OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označena na Skici sudskog očevida likom i točkama A-B-C-D-A te predstavlja po novoj izmjeri česticu 203 za cijelo površine 806 m2, a po staroj izmjeri odgovara dijelu stare č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve prikazano na Skici sudskog očevida od dana 6.prosinca 2022.godine, izrađena od GEO LESI j.d.o.o. stalni sudski vještak Dražen Torbarina, slijedom čega je ovlašten tužitelj da temeljem ove presude suda a nakon njene pravomoćnosti zatraži i postigne upis prava vlasništva u zem. knjige Općinskog suda Zadar uz istovremeni upis brisanja postojećeg prava sa imena tuženika, a sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tuženiku iznos od 1.865,59 Eura u roku od 15 dana dok se u više traženom iznosu u visini od 1.106,19 Eura zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.828,31 Eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj ŠP iz [adresa] (dalje: tužitelj) 16. ožujka 2022. sudu podnosi tužbu radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva protiv tuženika DP (dalje: tuženik) u kojoj navodi da je tužitelj stvarni vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest. 203 k. o. [katastarska općina] za cijelo, koja da nekretnina odgovara staroj izmjeri dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 806 m2. Općinski sud u Zadru da je donio rješenje o nasljeđivanju iza smrti pravne prednice tužitelja pok. ostaviteljice ĐP pod poslovnim brojem O-581/97 u kojem da je predmetom nasljeđivanja bila nekretnina tada stare katastarske oznake, prije postupka preoblikovanja stare zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], čest. 439/1 i čest. 439/4 k. o. [katastarska općina], te su proglašeni nasljednici ostaviteljice. Nakon toga da dolazi do diobe između njezinih nasljednika i to pisanim ugovorom o diobi tijekom 1998. godine, a upravo čest. 439/1 i čest. 439/4 k. o. [katastarska općina] da diobom pripadaju u odvojeni posjed i vlasništvo djeljeniku na strani tužitelja ZP. Diobom s ovim djeljenikom i ustupom nekretnina čest. 439/1 i čest. 439/4 k. o. [katastarska općina] da upravo tužitelj dobiva u vlasništvo utužene nekretnine. Utoliko da je tužitelj savjestan, mirni i pošten posjednik čest. 203 k. o. [katastarska općina]. Povijest posjedovanja nekretnina da treba sagledati još od prvog prednika tužitelja, što da je bio OP, koji je imao sina KP i sina HP. Za tužitelja da je bitan sin UP, koji je imao sina KP i ženu ĐP, koja da je prednica tužitelja prema naprijed spomenutom rješenju o Nasljeđivanju. ĐP da je pok. ocu tužitelja ZP Š teta po majci, a strina po ocu. Ističe da povijest posjeda za utuženu nekretninu za koju podaci datiraju iz 1883. godine do I revizije k. o. [katastarska općina] evidentira posjednikom tuženika, ali već 1955. godine evidentira posjednikom prednika tužitelja i to obitelj ĐP, a potom prednika tužitelja IP pok. Š. Utužena nekretnina da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] upisana je u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime tuženika. Međutim, tužitelj da je putem svojih pravnih prednika u posjedu predmeta ovog spora još od 1883. godine pri čemu tužitelj ističe da je njegov posjed sukladno čl. 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima istinit. Naime, u skladu s presudama Europskog suda za ljudska prava sud prvog stupnja da treba provesti test razmjernosti i odgovoriti na pitanja je li došlo do miješanja u mirno uživanje vlasništva, je li miješanje bilo propisano zakonom, je li miješanje bilo u javnom interesu i je li miješanje bilo razmjerno. Stoga, Europski sud za ljudska prava da je u sličnim ili identičnim situacijama stjecanja prava vlasništva na nekretninama koje su provedene u društveno vlasništvo, kada su pojedinci zatražili zaštitu pred tim sudom, već zauzeo stav (D i dr. protiv [adresa], Đ protiv Republike Hrvatske) da se radi o miješanju u stečeno pravo vlasništva i da to miješanje nije razmjerno. Sud da je tražio poštenu ravnotežu između zahtjeva općeg interesa države i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca te dao prednost zaštiti prava pojedinaca, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na pravo drugih osoba. Navedeni pravni stav da se odnosi se na primjenu i učinke čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojem da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, a koja odredba je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-1-58/97 od 17. studenoga 1999. Dalje tužitelj izlaže odluku Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-562/2019 od 24. ožujka 2021. Tužitelj slijedom navedenog postavlja zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik čest. 203 k. o. [katastarska općina] površine 882m2 koja odgovara dijelu starih čest. 439/1 i 439/4 obje k. o. [katastarska općina] za cijelo slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti i postići upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu uz istovremeni upis brisanja postojećeg prava sa imena tuženika.

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 03. svibnja 2022. tuženik ističe da iz materijalnih dokaza dostavljenih uz tužbu ne proizlazi da bi tužitelj bio legitimiran u podnošenju ove tužbe u odnosu na predmetnu nekretninu za cijelo. Također, obzirom se radi o nekretnini formiranoj u novoj obnovi zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], tuženik predlaže da se u smislu pravnog shvaćanja Županijskog suda u Zadru broj Su: 86/2013 pribavi od Zemljišnoknjižnog odjela suda i ovom spisu priklopi kompletan spis iz obnove i preoblikovanja zemljine knjige za k. o. [katastarska općina] u odnosu na predmetnu nekretninu kako bi se utvrdilo tko je sudjelovao u tom zemljišnoknjižnom postupku te koje su tada činjenice i dokazi isticani u odnosu na predmet ovog spora. Obzirom na notorni povijesni veleposjednički status tuženika na području gotovo cijelih [adresa] tuženik navodi da je potrebno u skladu sa zauzetom sudskom praksom utvrditi eventualni agrarni status prednika tužitelja i predmetne nekretnine, u kojem slučaju da bi se imali primijeniti agrarni propisi - Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa iz 1931. kao i Zakon o ukidanju feudalnih odnosa iz 1946. Obzirom na izneseno te obzirom da uz tužbu nisu priloženi svi potrebni relevantni dokazi, tuženik za sada predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Nakon što je u postupku proveden očevid na licu mjesta, a po zaprimanju skice sudskog očevida izrađene po društvu ovlaštenom za obavljanje poslova sudskog vještačenja iz područja geodezije Geo Lesi j.d.o.o. [adresa] (list spisa 47) tužitelj u podnesku od 16. prosinca 2022. uređuje tužbeni zahtjev tako da sada istim traži utvrđenje da je tužitelj vlasnik čest. 203 k. o. [katastarska općina] označene na Skici sudskog očevida likom i točkama A-B-C- D-A, koja predstavlja po novoj izmjeri čest. 203 k. o. [katastarska općina] površine 806m2, a po staroj izmjeri odgovara dijelu čest. 439/1 k. o. [katastarska općina], slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti i postići upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu uz istovremeni upis brisanja postojećeg prava sa imena tuženika. Usporedbom tako uređenog tužbenog zahtjeva sa sadržajem tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, sud utvrđuje da ovim podneskom tužitelj ne vrši preinaku tužbe u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) budući je i dalje predmet tužbe cjelokupna čest. 203 k. o. [katastarska općina] izmjere, samo je sada ista precizirana likom i točkama prikazanim na skici sudskog očevida koja je izrađena za potrebe ovog postupka, uz navođenje oznake jedine čest. stare izmjere dijelu koje odgovara predmetna čest. nove izmjere.

4. O postavljenom tužbenom zahtjevu je Općinski sud u Zadru odlučio presudom poslovni broj P-479/2022-19 od 23. svibnja 2023., međutim, ta je presuda povodom žalbe tuženika ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zadru te je predmet vraćen Općinskom sudu u Zadru radi održavanja nove glavne rasprave.

5. Potom je Općinski sud u Zadru, a nakon što je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2453/2009 (prileži predmetnom spisu), rješenjem poslovni broj P- 1223/2024 od 15. siječnja 2025. odbacio predmetnu tužbu, uz obrazloženje da je o predmetu ovog spora već pravomoćno presuđeno u postupku Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2453/2009, međutim, povodom žalbe tužitelja označeno je prvostupanjsko rješenje ukinuto rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-151/2025-2 od 12. ožujka 2025. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

6. U dokaznom je postupku sud pročitao i pregledao rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-581/97 od 26. studenog 1998. (list spisa 6-8), Dogovor o diobi (list spisa 9-10), povijest posjedovanja čest. 203 i 204 k. o. [katastarska općina] Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar klasa: 936-02/09-05/01 od 11. veljače 2009. (list spisa 11-14), izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 15), sudsku praksu (list spisa 16-27), potvrdu o plaćanju predujma u iznosu od 4.000,00 kn (list spisa 36), zapisnik Općinskog suda u Zadru o provođenju očevida na licu mjesta (list spisa 40-44), skicu sudskog očevida izrađenu po društvu ovlaštenom za obavljanje poslova sudskog vještačenja iz područja geodezije Geo Lesi j.d.o.o. [adresa] s fotografijama predmeta spora (list spisa 47-48), iskaz svjedoka ZP (list spisa 59-60), iskaz tužitelja ŠP (list spisa 60-61), sudsku praksu (list spisa 89-101, 114-123), potvrdu tuženika o plaćanju sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 53,09 Eura (list spisa 129), spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-1368/6/846 (prileži predmetnom spisu) i sudsku praksu (list spisa 135-159). Ističe se pri tome da je sud iskaze svjedoka i tužitelja koji su saslušani pred ranijim raspravnim sucem u ovom postupku obnovio čitanjem zapisnika o provođenju dokaza saslušanjem svjedoka i tužitelja, isto kao što je dokaz očevidom obnovio čitanjem zapisnika o provođenju očevida na licu mjesta, ovo sukladno čl. 315. ZPP, a s čime su stranke bile suglasne. Naime, i tužitelj i tuženik su na ročištu glavne rasprave održanom 27. siječnja 2026. naveli da nije potrebno ponovno provoditi očevid na licu mjesta te su predložili da sud pročita zapisnik o provođenju očevida na licu mjesta kao i da su suglasni da se pročitaju iskaz saslušanog svjedoka i tužitelja.

6.1. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka VP, ovo jer taj dokaz tužitelj predlaže tek nakon zaključenja prethodnog postupka, dapače, tek nakon donošenja drugostupanjske odluke u ovoj pravnoj stvari kojom postupak nije vraćen u fazu prethodnog postupka već u fazu glavne rasprave, a kako pri tome tužitelj ne navodi niti obrazlaže razloge poradi kojih bez svoje krivnje taj dokaz nije mogao predložiti najkasnije do zaključenja prethodnog postupka, sud sukladno čl. 299. st. 3. ZPP taj dokaz nije prihvatio. Nadalje, sud nije izveo (pravodobno predloženi) dokaz saslušanjem svjedoka SP budući je pravno relevantno činjenično stanje cijenio dovoljno raspravljenim temeljem izvedenih dokaza poradi čega bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti parničnog postupka. Osim toga, tužitelj, koji je predlagao saslušanje svjedoka SP, je na ročištu glavne rasprave 27. siječnja 2026. predložio da sud pročita zapisnik o provođenju očevida na licu mjesta kao i iskaze saslušanog svjedoka (što je u tom trenutku jedino svjedok ZP) i tužitelja te da zaključi raspravljanje, a iz kakvog navoda proizlazi da punomoćnik tužitelja odustaje od onih dokaza koje do tog trenutka sud nije izveo, a što je upravo dokaz saslušanjem svjedoka SP. Zaključno u svezi provedenog dokaznog postupka sud ističe da kako niti jedna od stranaka nije imala prigovora na skicu sudskog očevida izrađenu po društvu ovlaštenom za obavljanje poslova sudskog vještačenja iz područja geodezije Geo Lesi j.d.o.o. [adresa], sud nije pozivao sudskog vještaka na ročištu pred sudom iznijeti svoj nalaz i mišljenje, ovo posebno imajući u vidu i to da se radi o nalazu vještaka mjernika koji je u naravi skica lica mjesta.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.1. Tužitelj u postupku tvrdi da je u savjesnom, mirnom i poštenom posjedu čest. 203 k. o. [katastarska općina] izmjere, koja odgovara dijelu čest. 439/1 k. o. [katastarska općina] stare izmjere, osobno i putem pravnih prednika još od 1883. godine, pa da je vlasništvo iste stekao dosjelošću pa je tako predmet ovog spora stjecanje prava vlasništva nekretnine temeljem zakona (dosjelošću). Istaknimo ovdje da tužitelj u činjeničnom supstratu tužbe navodi i to da je ova nekretnina bila predmet nasljeđivanja pok. ĐP čiji su se sunasljednici podijelili još 1998. godine na način da je upravo čest. 439/1 k. o. [katastarska općina] pripala diobom u odvojeni posjed i vlasništvo djeljenika na strani tužitelja, ZP, a daljnjom diobom da je čest. 439/1 k. o. [katastarska općina] u vlasništvo dobio upravo tužitelj.

7.2. Sukladno čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) vlasništva se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, pri čemu je sukladno st. 2. tog članka pravo vlasništva stečeno onda kada su ispunjene sve pretpostavke propisane zakonom.

8. Iz izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 15) proizlazi da je u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljište knjige za k. o. [katastarska općina] upisana čest. 203, šuma površine 806m2, na kojoj su kao vlasnik za cijelo upisane DP, dakle, upravo ovdje tuženik.

8.1. Odmah u svezi navedenog sud ističe da iz spisa Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-1368/6/846 (prileži predmetnom spisu) proizlazi da predmetna čest. 203 k. o. [katastarska općina] izmjere odgovara dijelu čest. 439/1 k. o. [katastarska općina] stare izmjere i dijelu čest. 439/4 k. o. [katastarska općina] stare izmjere obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo Manastira Benediktinskih Koludrica Sv. Marije u [adresa]. Dakle, i prethodno provedenom postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (u kojem je postupku preoblikovanja zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine upisan tuženik za cijelo) je i u ranije važećoj zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] na staroj kat. čest. dio koje odgovara ovdje predmetnoj nekretnini također kao vlasnik bio upisan ovdje tuženik za cijelo, tada pod nazivom Manastir Benediktinskih Koludrica Sv. Marije u [adresa].

8.2. Sukladno neposrednim opažanjima suda evidentiranim u zapisniku Općinskog suda u Zadru o provođenju očevida na licu mjesta (list spisa 40-44), a što proizlazi i iz skice sudskog očevida izrađene po društvu ovlaštenom za obavljanje poslova sudskog vještačenja iz područja geodezije Geo Lesi j.d.o.o. [adresa] (list spisa 47) te fotografija predmeta spora (list spisa 48), predmetna čest. 203 k. o. [katastarska općina] je u naravi neobrađeno zemljište zarasla makija sa pokojim stablom crnike i samoniklog bora te nekoliko stabala masline, koja je omeđena uz javni kolni put oznake čest. 378 k. o. [katastarska općina] starim suhozidom visine 1,70m, širine oko 1,30m-0,80m, isto kao što je i sa sjeveroistočne strane omeđena starim suhozidom širine 0,80m i visine 1,00m, kao i sa jugozapadne strane gdje je omeđena starim suhozidom širine 0,80m i visine 0,70m, dok sa sjeverozapadne strane nema vidljivih međnih oznaka prema susjednoj čest. 304 k. o. [katastarska općina], ali međa te dvije čestice pokazana po tužitelju na terenu je onaj pravac na kojem se prema identifikaciji sudskog vještaka mjernika nalazi katastarska međa između čest. 203 i 204 obje k. o. [katastarska općina]. Također, iz neposrednih opažanja suda evidentiranih u zapisniku Općinskog suda u Zadru o provođenju očevida na licu mjesta (list spisa 40-44), a što je razvidno i iz fotografija predmeta spora (list spisa 48), čest. 203 k. o. [katastarska općina] zajedno sa čest. 204 i 205 obje k. o. [katastarska općina] na terenu čini jednu cjelinu ograđenu starim suhozidima u odnosu na okolna zemljišta, a koje je cjelina prema navodima tužitelja podijeljena između djeljenika i to na način da je čest. 204 k. o. [katastarska općina] po kazivanju tužitelja posjed strica tužitelja ŠP pok. ŠP, a čest. 205 k. o. [katastarska općina] po kazivanju tužitelja vlasništvo obitelji ĐP.

9. Tužitelj u ovom postupku iskazuje (list spisa 60-61) da je nekretnina nekada bila od TP koji je imao sinove, a taj OP da je bio u kmetskom odnosu sa Crkvom, a njegovi sinovi KP i BP su njega naslijedili, ti sinovi da su isto imali sinove, sin Z je imao sinove KP i Š, a taj sin UP da je oženio tatinu tetu i strinu ĐP, pojašnjavajući da su 2 brata oženili dvije sestre pa je ova ĐP bila i ĐP i ŠP. ĐP da je naslijedila svog muža KP, oni da nisu imali djece, pa da su ĐP onda oni naslijedili, njegov otac ZP, stric ŠP i teta FP. Na predmetnoj nekretnini da su se podijelili između njegovog oca Š i strica ŠP, ova nekretnina da se zvala Dolac i da je podijeljena između njih po pola, a njegovog oca da su naslijedili on i brat, a na ovoj konkretnoj nekretnini da je očev dio samo dobio on. Dalje je tužitelj iskazao da je nekretnina omeđena suhozidima koje je napravio netko prije OP, po njegovoj procjeni otprilike prije 200 godina, dodajući da su ti zidovi tu od pamtivijeka. Prvi da je ovu nekretninu obrađivao njihov predak OP, da su tu bile masline i vinograd, onako po starinski kako su se sadile masline između vinograda, a danas da su na terenu ostale 2 masline, da se vidi da izlaze iz panja, a kad bi se ova nekretnina očistila a bi se našlo i panjeva vinove loze, pojašnjavajući da se radilo o starom vinogradu pa da su panjevi većinom izvađeni nakon 1970. godine, do kada da je tu bilo grožđa. Taj vinograd da je obrađivala zadnja teta ĐP, a oni da su joj pomagali koliko su mogli, dodajući da nikada nisu imali nikakvih problema, s bilo kim, vezano za ovu nekretninu. Kada mu je sud predočio skicu sudskog očevida (list spisa 48) tužitelj je pojasnio da je njegova nekretnina ova označena slovima A-B-C-D, da strana A-B graniči sa nekretninom LP koji je tu upisani vlasnik koji da nije imao problema sa Crkvom jer je bivši advokat koji je zastupao crkvu to njemu potpisao, a njemu i O da nije potpisao; gornji dio označen brojem 205 da su K dobili od Crkve, oni da su tu uknjiženi kao vlasnici, a i na ovoj skici da se jasno vidi da je to sve bila jedna cjelina zajedno sa njegovom nekretninom jer su ovim crvenim linijama iscrtani suhozidi, koje da sigurno nisu sagradile švore.

9.1. Dio iskaza tužitelja o posjedu predmetne nekretnine (vršenju faktičnih čini na istoj) kao i nasljeđivanju iste potvrđuje sadržaj povijesti posjedovanja čest. 203 i 204 k. o. [katastarska općina] Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar klasa: 936-02/09-05/01 od 11. veljače 2009. (list spisa 11-14) iz koje proizlazi da je uspoređenjem novih i starih planova vidljivo da svojim položajem čest. 203 i čest. 204 odgovaraju dijelu stare čest. 439/1 k. o. [katastarska općina] i čest. 439/4 k. o. [katastarska općina], a koji su podaci bili važeći do prihvaćanja podataka nove izmjere i revizije 2009. godine te da su prema najstarijim podacima koji datiraju iz 1883. godine čest. 439/1 i od nje 1942. godine formirana čest. 439/4 k. o. [katastarska općina] sve do I revizije ove katastarske općine 1955. bile evidentirane posjedom Manastira Sv. Marije Zadar, no, spomenutom revizijom su posjednicima čest. 439/1 k i čest. 439/4 k. o. [katastarska općina] evidentirani BP. Z i KP pok. Z“ svaki za ½ dijela odnosno od 1969. godine temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-81/67, a iza smrti VP, je kao posjednik upisana ĐP ud. VP; kakvo stanje ostaje neizmijenjeno sve do 1999. godine kada se na osnovu rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-561/97 iza smrti ĐP posjednicima njenog dijela upisuju ŠP. ŠP, CP, AP pok. H i ZP pok. Š svaki za ¼ dijela; kakvo stanje ostaje neizmijenjeno do 2002. godine kada se na osnovu rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-65/75 iza smrti BP posjednicima njegovog dijela upisuju ŠPU, CP. BP, FP. BP i JP. BP svaki za ¼ dijela odnosno 2004. godine iza smrti NP posjednicima upisuju CP za 8/24 dijela, FP za 8/24 dijela, JP za 6/24 dijela, GP U za 1/24 dijela i ČP za 1/24 dijela; kakvi upisi ostaju nepromijenjeni do nove izmjere 2009. godine kojom su izmjerom formirane nove čest. 203 i 204 k. o. [katastarska općina] koje su revizijom po toj izmjeri utvrđene i evidentirane posjedom Samostana Benediktinki Sv. Marije za cijelo.

9.2. Nadalje, dio iskaza tužitelja o nasljeđivanju te diobi između pravnih prednika koji su bili sunasljednici na predmetnoj nekretnini, potvrđen je sadržajem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-581/97 od 26. studenog 1998. (list spisa 6-8) budući iz istog proizlazi da je u ostavinskom postupku iza pok. ĐP pok. I iz [adresa] kao njezina ostavinska imovina, među ostalim, utvrđen dio čest. 439/1 k. o. [katastarska općina] prema Posjedovnom listu broj 100 Ureda za katastar i geodetske poslove Županije Zadarske koji je raspoređen u nasljedstvo ZP pok. Š (nesporno pravnog prednika tužitelja), ĆP. GP, ŠP i AP pok. H svakog za ¼ dijela; kao i sadržajem Dogovora o diobi (list spisa 9-10) kojim djeljenici iza pok. ĐP rođ. V i to ĆP, ŽP (za koju tužitelj iskazuje da je njegova majka koja je za njihovu stranu obitelji potpisala diobeni ugovor iz 1998. goidne) i ŠP (po PP) pisanim putem potvrđuju da su se 04. travnja 1998. sunasljednici pok. ĐP i to RP, ŠP te ZP pok. FP i ŠP pok. FP kao nasljednici dijela pok. ZP oboje po punomoćnici ŽP podijelili na način da, među ostalim, nekretnina zvana Dolac pripada ŠP pok. ŠP i ZP pok. ŠP svakom za ½ dijela. Istaknimo pri tome da u postupku nije sporno, a što uostalom proizlazi i iz Popisa katastarskih čestica (list spisa 14) kao i iskaza tužitelja (list spisa 60-61), da su upravo predmetna čest. 203 k. o. [katastarska općina] kao i njoj susjedna čest. 204 k. o. [katastarska općina] nekretnine naziva Dolac.

9.3. Kako je dakle gore izneseni iskaz tužitelja u cijelosti potvrđen sadržajem materijalnih dokaza u spisu, a tuženik takvom iskazu tužitelja prigovara samo paušalno ne iznoseći niti jedan konkretni razlog koji bi doveo u pitanje vjerodostojnost tužiteljevog iskaza, sud nije našao razloga poradi kojeg takav iskaz tužitelja ne bi ocijenio vjerodostojnim te ga prihvatio kao istinit. Osim toga, takav je tužiteljev iskaz u bitnom potvrđen i iskazom svjedoka ZP (list spisa 59-60) koji sudu iskazuje da on zna vrlo dobro da je nekretnina bila od KP, supruga MP koju su oni zvali teta, a ona je bila sestra od njegove bake EP. ĐP da nije imala djece pa su je u skladu s njezinom željom naslijedila djeca njene sestre EP, dakle, njegov otac ZP, stric ŠP i teta FP. Ova konkretna nekretnina da je dogovorno pripala njegovom ocu Š i stricu ŠP, svakome po pola, a nakon smrti njegovog oca Š, kojeg da su naslijedili on i brat ovdje tužitelj, on i brat da su se dogovorili na način da je ovdje sporna nekretnine pripala upravo tužitelju. Na ovoj nekretnini se svjedok sjeća da su bile posađene masline, a i još da su tamo dan danas, dodajući da je osim maslina bila posađena i vinova loza, bijelo grožđe. Taj vinograd i masline da je obrađivala teta ĐP, a nakon njene smrti da je jedan dio ove nekretnine obrađivao rođak O, koliko je stigao, a s obzirom da je brat radio na brodu, a on (svjedok) živio u [adresa]. Dalje je svjedok iskazao da je ova nekretnina ograđena suhozidom, taj suhozid da je tu od starine, koliko on znam oduvijek, otkad on zna, a on da ima 65 godina da je taj suhozid tamo, ne zna točno tko ga je sagradio, pretpostavlja njihovi preci težaci odnosno UP. Koliko mu je poznato nikada da u svezi ove nekretnine nije bilo spora, sa bilo kim, oni da su se u obitelji podijelili u miru, a u selu da se znalo da je ova nekretnina njihova pa da nikad s nikim nisu imali problema. Iskazao je svjedok i to da mu je poznat diobeni ugovor iz 1990tih godina iskazavši da je on taj ugovor napisao, a da su ga potpisali ŠC, supruga njegovog pok. strica ŠP pok. ŠP, jer je on tada već bio umro, a kako je bio umro i njegov (svjedokov) otac ugovor je potpisala njegova majka DC te teta FP koja je bila živa. Ovakav je iskaz svjedoka ZP potvrđen sadržajem materijalnih dokaza u spisu pa sud, iako je isti brat tužitelja i stoga zasigurno zainteresiran za uspjeh tužitelja u ovom sporu, nema razloga sumnjati u vjerodostojnost istog, a poradi čega sud izneseni iskaz svjedoka prihvaća kao istinit. Činjenica da svjedok na upit punomoćnika tuženika navodi da mu nije bilo poznato da bi Benediktinke bile veleposjednici na ovom dijelu [adresa], to da je čuo tek kasnije iza Domovinskog rata, prema ocjeni suda ne dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza ovog svjedoka, a obzirom isti takav svoj odgovor dalje pojašnjava navodeći da mu stvarno nije bilo poznato da bi DP bile veleposjednici u cijelim Petrčanima jer je smatrao da je to seosko jer je selo radilo na tim nekretninama, a što je prema ocjeni suda, obzirom na činjenicu da su i u katastarskom operatu od 1955. godine kao posjednici predmetne nekretnine bile evidentirane fizičke osobe dakle upravo određeni mještani, sasvim logično i životno.

9.4. Međutim, iako tako gore iznesenom ocjenom personalnih i materijalnih dokaza proizlazi da je tužitelj, osobno i putem pravnih prednika, u neprekinutom i nesmetanom posjedu nekretnine koja je predmet ovog spora najkasnije od 1955. godine, sud pregledom spisa Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-1368/6/846 (prileži predmetnom spisu) utvrđuje kao prvo, da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] koji se vodio temeljem Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, dalje: ZZK/96) na ročištu radi sastavljanja zk. ul. za predmetnu čest. 203 k. o. [katastarska općina] održanom 26. lipnja 2007. bio nazočan upravo ovdje tužitelj ŠP (broj osobne iskaznice [broj osobne iskaznice] izdana od PU zadarska), koji se je inače (ŠP pok. Š) u postupku nove katastarske izmjere za k. o. [katastarska općina] i prijavio kao posjednik čest. 203 k. o. [katastarska općina] (kako je to razvidno iz Izvoda iz popisnog lista broj 1748 koji prileži tom spisu), međutim, koji sudu na tom ročištu u postupku preoblikovanja zemljišne knjige nije dokazao slijed vlasništva od upisanog zk. vlasnika, poradi čega je sud sukladno čl. 184. st. 1. ZZK/96 u novoosnovani zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prenio upis postojeći u staroj zemljišnoj knjizi, upis u korist Samostalna Benediktinki Sv. Marije u Zadru odnosno u korist ovdje tuženika; te kao drugo, da ŠP ovdje tužitelj nakon završetka tog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] na uknjižbu prava vlasništva čest. 203 k. o. [katastarska općina] u korist Samostana Benediktinki Sv. Marije u [adresa] nije uložio prigovor, a kako to proizlazi iz potvrde Općinskog suda u Zadru broj 53826/2024 od 14. listopada 2024. koja prileži spisu Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-1368/6/846 (prileži predmetnom spisu). Štoviše, ono što proizlazi iz iskaza tužitelja (list spisa 60-61) je to da je 2008. godine ovdje tužitelj protiv ovdje tuženika podnio tužbu da bi se predmetna nekretnina upisala na njega, međutim, a kako to proizlazi iz spisa Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2453/2009 (koji je spis sud pribavio radi utvrđenja da li je o predmetu ovog spora već prethodno pravomoćno presuđeno), sa svojim tužbenim zahtjevom na utvrđenje da tužitelj ima valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva (koji je tužbeni zahtjev tužitelj temeljio na činjeničnim tvrdnjama da je on pravo vlasništva utužene nekretnine stekao temeljem nasljeđivanja iza smrti oca pok. ZP pok. Š te kontinuiranim mirnom posjedom kroz dugi niz godina - dosjelošću) tužitelj nije uspio.

9.5. Imajući tako u vidu da u ovom postupku tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine još prethodno vođenju postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (poradi čega i osporava upis tuženika na predmetnoj nekretnini), ovo obzirom tužbu temelji na tvrdnji da je u posjedu predmetne nekretnine osobno i putem pravnih prednika još od 1883. godine, a u kojem je postupku preoblikovanja zemljišne knjige tužitelj sudjelovao te u istom nisu prihvaćeni njegovi navodi o stjecanju prava vlasništva na predmetnoj nekretnini pri čemu sud utvrđuje da je svoje pravo vlasništva i u postupku preoblikovanja tužitelj temeljio na istom pravnom osnovu kao i u ovom postupku budući niti jedna činjenica ne svjedoči da bi tužitelj u tom postupku preoblikovanja isticao kakve druge činjenice o načinu stjecanja prava vlasništva nekretnine (u svezi čega sud kao posebno značajno ističe da je tužitelj činjenice o kontinuiranim mirnom posjedom kroz dugi niz godina te nasljeđivanju oca ZP isticao i u postupku koji je pred Općinskim sudom u Zadru pokrenuo 2009. godine te u ovom postupku sudu ne iskazuje o nekakvim drugim (novim) činjenicama na kojima bi temeljio svoje navode o stjecanju prava vlasništva, a koje bi nastale nakon vođenja postupka preoblikovanja pri čemu pozvan očitovati se na spis sastavljen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] Z-1368/6/846 tužitelj u podnesku od 08. studenog 2024. navodi da se ne sjeća niti može realno percipirati i ocijeniti svoje moguće sudjelovanje tijekom postupka preoblikovanja stare zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] što je sudu u potpunosti neuvjerljivo, neživotno i nelogično obzirom na činjenicu da je tužitelj sudu iskazivao detaljno o događajima koji su se zbili i godinama prije nego je vođen postupak preoblikovanja zemljišne knjige kao i jer sudu iskazuje o parničnom postupku koji je ranije vodio protiv ovdje tuženika); a vodeći računa da tužitelj nakon što je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u smislu čl. 186. ZZK/96 otvoren ispravni postupak nije podnio prigovor protiv upisa ovdje tuženika na predmetnoj nekretnini izvršenog u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, a niti je u roku propisanom čl. 197. st. 2. ZZK/96 (identično čemu pripisuje i čl. 205. st. 2. Zakon o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 63/19, 128/22, dalje: ZZK/19)) važećeg u trenu pokretanja ovog postupka) podnio tužbu radi ispravka tako izvršenog upisa tuženika na predmetnoj nekretnini, ocjena je ovog suda da rješenje doneseno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z-1368/6/846 od 26. lipnja 2007. veže tužitelja koji je kao stranka sudjelovao u tom postupku preoblikovanja, a nije u svezi tako određenog upisa u korist ovdje tuženika na predmetnoj nekretnini u zakonskim rokovima podnio prigovor (kao ni tužbu za ispravak). Naime, prema pravnom shvaćanju ovog suda kao i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi broj Rev 919/2018-2 od 01. veljače 2023. (u kojoj presudi Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje svoju ustaljenu praksu o ovom pitanju o kojem je još u Zaključku 3. broj Su-IV-246/2015 sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova RH od 17. rujna 2015. izrazio pravno shvaćanje da rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK pa u situaciji kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan, a kakvo pravno shvaćanje proizlazi i iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-65/2024-2 od 15. listopada 2024.), rješenje broj Z-1368/6/846 od 26. lipnja 2007. doneseno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] veže tužitelja koja je kao stranka sudjelovao u tom postupku, a nije u svezi upisa određenog u korist ovdje tuženika na predmetnoj nekretnini u zakonskom roku podnio prigovor (pa niti nakon toga tužbu za ispravak). Slijedom navedenog je sud tužbeni zahtjev ovom presudom odbio kao neosnovan.

9.6. Ističe se pri tome da izneseno pravno shvaćanje sud temelji na odredbama ZZK/96 (koje su sadržajno identične odredbama ZZK/19 važećeg u vrijeme podnošenja ove tužbe). Naime, odredba čl. 186. st. 1. i st. 5. ZZK/96 propisuje da je zemljišna knjiga, odnosno njezin dio, ako se postupak provodi djelomično, osnovana, obnovljena ili dopunjena onoga dana kada zemljišnoknjižni sud utvrdi da su sastavljeni zemljišnoknjižni ulošci te da se s otvaranjem zemljišne knjige ujedno otvara ispravni postupak, osim u slučajevima iz članka 7. stavka 3. tog Zakona. Sukladno čl. 187. ZZK/96 kada se ispravni postupak otvori sve osobe koje smatraju da bi trebalo u tu knjigu upisati nešto što nije upisano ili da bi trebalo izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati neki upis ili njegov prvenstveni red pozvane su staviti zemljišnoknjižnom sudu svoje prijave prijedloga za upise odnosno svoje prigovore postojećim upisima ili njihovu prvenstvenom redu u određenom roku za ispravak. Sukladno čl. 188. st. 1. ZZK/96 prijave da u zemljišnu knjigu treba upisati nešto što u nju nije upisano kao i prigovori da bi neki upis ili njegov prvenstveni red trebalo izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati podnose se pisano zemljišnoknjižnom sudu. Konačno, sukladno čl. 190. st. 1. ZZK/96 istekom roka za ispravak smatra se da je zemljišna knjiga istinita i potpuna, pa osobe koje u dobroj vjeri postupaju s povjerenjem u to uživaju zaštitu. Tumačenjem navedenih odredbi proizlazi da osoba koja je sudjelovala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige te njena prijava za upis prava vlasništva na nekretnini nije prihvaćena, svoje pravo (koje temelji na istim činjenicama) može ostvarivati u ispravnom postupku podnošenjem prigovora na upis izvršen u postupku preoblikovanja te ukoliko je njezin prigovor odbijen tužbom za ispravak, a ne u parnici za utvrđenje prava vlasništva koju pri tome pokreće preko 10 godina nakon što je vođen postupak preoblikovanja zemljište knjige.

10. Za istaknuti je zaključno i to da je neosnovan navod tužitelja da je sud u ovom postupku dužan provesti test razmjernosti miješanja države u pravo vlasništva (tužitelja), ovo stoga što sud ne nalazi na koji bi to način uopće došlo do miješanja države u pravo vlasništva tužitelja. Naime, i prethodno provedenom postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] kao i nakon tog postupka, na nekretnini koja je predmet ovog spora je kao vlasnik bio upisan upravo ovdje tuženik za cijelo. Kako stoga ne postoji radnja miješanja države u pravo tužitelja, tako u ovom sporu nema niti (činjenične) osnove za provođenje testa razmjernosti, a provođenje kojeg tužitelj traži.

11. Odluka o parničnim troškovima je donesena na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, temeljem koje je odredbe sud odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja, kao stranke čiji je zahtjev odbijen u cijelosti, za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.828,31 Eura, a prihvatio zahtjev tuženika, kao stranke koja je u ovom sporu uspjela u cijelosti, za naknadu parničnih troškova, međutim, ne u punom zatraženom iznosi. Naime, visinu troškova na naknadu kojih tuženik ostvaruje pravo sud je utvrdio temeljem odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) i obzirom na vrijednost predmeta spora koja je u tužbi određena na 10.000,00 kn (1.327,23 Eura), ali vodeći računa da sukladno čl. 155. ZPP tuženiku pripada pravo samo na naknadu onih troškova koji su bili nužni za vođenje postupka. Tuženiku su prema ocjeni suda tako osnovano nastali troškovi po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to trošak sastava odgovora na tužbu (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave 27. travnja 2023. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava žalbe protiv presude (1 x 25% x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave 16. rujna 2024. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava prvog obrazloženog podneska od 05. studenog 2024. kojim se očituje po traženju suda (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife) i trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave 02. prosinca 2024. i 27. siječnja 2026. (2 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife) što ukupno (1.450,00 Eura) uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% iznosi 1.812,50 Eura te uvećano za materijalne troškove koji su tuženiku nastali po osnovi plaćanja sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 53,09 Eura iznosi ukupno 1.865,59 Eura.

11.1. Nije kao osnovan sud priznao zahtjev tuženika za naknadu troškova po osnovi sudske pristojbe za žalbu protiv presude u punom zatraženom iznosu od 109,18 Eura budući iz spisa proizlazi da je po ovoj osnovi tuženiku nastao samo trošak u iznosu od 53,09 Eura. Nadalje, sud nije priznao zahtjev tuženika za naknadu troškova po osnovi sudskih pristojbi za odgovor na tužbu i odgovor na žalbu budući tuženik ne dokazuje da su mu troškovi po tim osnovama nastali, a niti je tužitelj do ovog trenutka sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18) obveznik plaćanja sudskih pristojbi po tim osnovama. Konačno, sud nije kao osnovan priznao niti zahtjev tuženika za sastav podneska od 22. svibnja 2022., podneska od 04. rujna 2023., podneska od 18. veljače 2025. i podneska od 03. travnja 2025. budući spisu ne prileži podnesak tuženika od 22. svibnja 2022. što znači da tuženiku nije ni mogao nastati trošak za sastav podneska od tog datuma; budući u podnesku od 04. rujna 2023. tuženik navodi samo to da u prilogu dostavlja potvrdu o plaćanju sudske pristojbe za žalbu, međutim, za dostavu koje potvrde nije bilo potrebno sastaviti zaseban podneska pa kako sukladno čl. 155. ZPP sastav ovog podneska nije bio nužan za vođenje postupka to tuženik niti ne ostvaruje pravo na naknadu troška sastava istog; budući sastava odgovora na žalbu, a što je u naravi podnesak od 18. veljače 2025., nije bio nužan za vođenje postupka pa stoga sukladno čl. 155. ZPP tuženik ne ostvaruje ni pravo na naknadu troška sastava istog; te budući u podnesku od 03. travnja 2025. tuženik opetovano iznosi navode koje je već ranije iznio u postupku pa sastav tog podneska nije bio nužan za vođenje postupka, a poradi čega tuženik sukladno čl. 155. ZPP ne ostvaruje pravo na naknadu troška sastava istog.

U Zadru, 16. veljače 2026. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženiku po punomoćniku.