Poslovni broj Pr-69/2024-37

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Zrinki Prlić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Dječji vrtić Stankovci, Stankovci, OIB: 82267870996, zastupanog po ravnateljici MJ, a ova po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Marinović i partneri j.t.d. Zadar, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 22. siječnja 2026. u nazočnosti tužitelja i punomoćnice tužitelja te zamjenice punomoćnika tuženika, 16. veljače 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu tuženika kao poslodavca od 9. listopada 2024. kojom tužitelju kao radniku otkazuje ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto odgojitelja- pripravnika sklopljen među strankama 30. srpnja 2024. u Stankovcima.

II. Utvrđuje se da je radni odnos temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljen 30. srpnja 2024. u Stankovcima između tuženika DJEČJI VRTIĆ STANKOVCI iz Stankovaca, Stankovci 37B, OIB: 82267870996 kao poslodavca i tužitelja JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnika, prestao s danom 30. studenog 2024.“

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu koji glasi:

„III. Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja - radnika na posao sukladno ugovoru o radu na određeno vrijeme sklopljenim među strankama 30. srpnja 2024. u Stankovcima.“

II. Utvrđuje se da je tužitelj povukao prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi: „Nalaže se tuženiku da privremeno do okončanja ovog spora, odmah, a najkasnije u roku od 24 sata od primitka ove privremene mjere, vrati tužitelja - radnika na posao sukladno ugovoru o radu na određeno vrijeme sklopljenim među strankama 30. srpnja 2024. u Stankovcima.“

III. Nalaže se tužitelju po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tuženiku iznos od 750,00 Eura u roku od 15 dana dok se za više traženi iznos u visini od 253,86 Eura zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.079,64 Eura sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj JJ iz [adresa] (dalje: tužitelj) 15. studenog 2024. ovom sudu podnosi tužbu protiv tuženika Dječji vrtić Stankovci (dalje: tuženik) u kojoj navodi da je tužitelj kao radnik zaključio Ugovor o radu na određeno vrijeme s tuženikom kao poslodavcem 30. srpnja 2024. i na temelju tog Ugovora istog dana počeo raditi na radnom mjestu odgojitelj - pripravnik te radio do 9. listopada 2024., kojeg dana da mu je tuženik dao pisanim putem izvanredni otkaz označenog Ugovora o radu. Tuženik da je 9. listopada 2024. donio Odluku kojom da je tužitelju otkazao navedeni Ugovor o radu jer da postoji osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa ili neka druga osobito važna činjenica zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć (izvanredni otkaz). U obrazloženju da se tvrdi da je ta činjenica ili povreda u tome što je tužitelj predočio tuženiku krivotvorene isprave i to Izvještaj o stažiranju pripravnika u DV "Maslačak" i Izvještaj o volontiranju i stažiranju pripravnika u dječjem vrtiću "Maslačak", a s ciljem da tuženiku kao poslodavcu prijevarno predoči da postoje neophodni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa. Tužitelj da je protiv spomenute Odluke 21. listopada 2024. podnio zahtjev za zaštitu prava, no isti da je odbijen dopisom tuženika od 28. listopada 2024. kojeg je tužitelj zaprimio 4. studenog 2024. Tuženik da je 9. listopada 2024. tužitelju dao izvanredni otkaz ugovora o radu prije kojeg da mu nije dana mogućnost iznošenja obrane, iako da je odgovorna osoba tuženika MJ cijelo vrijeme s njim komunicirala bez ikakvih problema. Nadalje, taj izvanredni otkaz od 9. listopada 2024. da se temelji na navodnom dostavljanju krivotvorenih izvještaja Dječjeg vrtića "Maslačak" sa strane tužitelja prema tuženiku pa da je donijet nakon isteka zakonskog roka od 15 dana od dana saznanja za tu "osobito tešku povredu" ili "osobito važnu činjenicu", ovo jer da su ti Izvještaji dostavljeni tuženiku krajem kolovoza 2024. godine. Iako tuženik u obrazloženju Odluke tvrdi da je tužitelj upotrijebio krivotvorena dva izvještaja te aludira da ih je i sam krivotvorio, ničim da nije potkrijepljeno da su zaista krivotvoreni, a ukoliko jesu, tko je krivotvoritelj, jer da to može biti bilo koja osoba iz vrtića "Maslačak" ili "Stankovci" uz uporabu odgovarajućeg printera. S pozicije tužitelja da ne postoji nikakva svrha zbog koje bi on to učinio, jer da volontiranje ili stažiranje nije bilo natječajni uvjet za prijam na njegovo radno mjesto. Tužitelj negira da je počinio čin sa "krivotvorenim" izvještajima DV "Maslačak" o volontiranju i stažiranju, pa kako tuženik u Odluci o izvanrednom otkazu i dopisu kojim odbija zahtjev za zaštitu prava tvrdi suprotno, na tuženiku da je teret dokaza da dokaže tu "osobito tešku povredu" ili "osobito važnu činjenicu". Naime, u čl. 135. st. 3. Zakona o radu da je propisano da je u slučaju spora oko otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu, ako je ugovor otkazao poslodavac. Tužitelj slijedom navedenog postavlja tužbeni zahtjev kao prvo, na utvrđenje da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu tuženika kao poslodavca od 09. listopada 2024. kojom se tužitelju kao radniku otkazuje ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto odgojitelja – pripravnika sklopljen među strankama 30. srpnja 2024.; kao drugo, na utvrđenje da nije prestao radni odnos zasnovan ugovorom o radu na određeno vrijeme sklopljenim među strankama 30. srpnja 2024.; i kao treće, za nalaganje tuženiku da vrati tužitelja na posao sukladno ugovoru o radu na određeno vrijeme sklopljenim među strankama 30. srpnja 2024. Dalje u tužbi tužitelj temeljem čl. 124. st. 2. Zakona o radi predlaže da sud odredi privremenu mjeru kojom nalaže tuženiku da tužitelja do okončanja ovog spora vrati na posao sukladno ugovoru o radu na određeno vrijeme sklopljenim među strankama 30. srpnja 2024.

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 17. prosinca 2024. tuženik u cijelosti pobija tužbeni zahtjev. Navodi da nije sporno da je tužitelj s tuženikom bio u radnom odnosu na određeno vrijeme temeljem Ugovora o radu od 30. srpnja 2024. do 30. studenog 2024. na radnom mjestu „odgojitelj - pripravnik“, da nije sporno ni da je radni odnos stranaka prestao izvanrednim otkazom zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa te da je povjerenje između ovdje parničnih stranaka u cijelosti narušeno, a što da uzimajući u obzir prirodu posla čini temelj za zasnivanje i razvoj radnog odnosa, kojim da se zasniva radni odnos za poslove odgoja i brige djece za koje odgovara tuženik. Međutim, pogrešno da se u povjesnici tužbe navodi dan saznanja tuženika za krivotvorena izvješća. Naime, tuženik da je saznao za neistinitost i krivotvorenje dokumentacije po zaprimanju e-mail-a ravnateljice DV Maslačak JJF **.**.2024., a u kojem da ista navodi da „dokument koji ste mi poslali skeniran i koji je donio JJ u Vaš vrtić nije dokument koji sam ja njemu uručila da Vam preda. Jasno se vidi da je font kod pečata i potpisa drugačiji nego unutar tijela dokumenta. Poslala sam Vam skeniran valjan dokument koji sam njemu dala (izvješće o rezultatima volontiranja JJ) i koji se ne podudara s ovim što ste vi meni proslijedili.“ Dakle, izvanredan otkaz Ugovora o radu da je uručen u roku od 15 dana od saznanja za navedenu činjenicu, u svezi čega tuženik dalje citira sadržaj odredbe čl. 116. Zakona o radu. Dalje tuženik navodi to da je tužitelj 9. listopada 2024. bio pozvan na sastanak na kojem mu se je dalo do znanja da je zbog predmetnih krivotvorenih izvještaja narušen odnos povjerenja te da je isti temelj za izvanredni otkaz koji će mu biti uručen. Također, a nastavno na izloženo, protiv tužitelja da je podignuta i kaznena prijava. Sadržaj natječaja da nije relevantan budući da se bez obzira na neophodnu dokumentaciju natječaja tužitelj lažno predstavio s preporukama koje zapravo nema. Sukladno čl. 8. Pravilnika o načinu i uvjetima polaganja stručnoga ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću da propisuje da se ako pripravnik tijekom pripravničkoga staža prijeđe u drugi dječji vrtić, stažiranje nastavlja u drugom dječjem vrtiću te da je dječji vrtić u kojem je ostvaren dio pripravničkoga staža obvezan o promjeni poslodavca u roku od 15 dana izvijestiti Agenciju i napisati izvješće o ostvarenome dosadašnjem pripravničkom stažu (tiskanica – RPOO-2) kao i da se jedan primjerak izvješća iz stavka 2. tog članka šalje u dječji vrtić u kojem se pripravnik zaposlio, drugi primjerak se dostavlja pripravniku, a treći se dostavlja Agenciji. Tužbeni zahtjev da je neosnovan, kontradiktoran i pogrešno postavljen i to posebno u odnosu na kondemnatorni tužbeni zahtjev koji da je kontradiktoran točki I. i II. tužbenog zahtjeva tj. u odnosu na deklaraciju da radni odnos temeljem Ugovor o radu na određeno vrijeme, a koji je trebao trajati do 30. studenog 2024., nije prestao, ovo uzimajući u obzir da je navedeni datum protekao poradi čega da točku III. tužbenog zahtjeva nije moguće izvršiti. Zbog svega iznesenog tuženika osporava i prijedlog za određivanje privremene mjere, navodeći da tužitelj uopće ne obrazlaže niti dokazuje ispunjenje relevantnih pretpostavki za određivanje privremene mjere. Tuženik se protivi osnovu i visini tužbenog zahtjeva kao i određivanju privremene mjere te predlaže odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužitelja da tuženiku naknadu troškove ovog parničnog postupka.

3. U podnesku od 07. siječnja 2025., a kojim se očituje na tuženikov odgovor na tužbu, tužitelj navodi da obzirom na činjenicu da je temeljem Ugovora o radu od 30. srpnja 2024. radni odnos tužitelja kod tuženika prestao s danom 30. studenog 2024., a koja da je činjenica nastupila nakon pokretanja ovog parničnog postupka, uređuje tužbu na način da se sada točkom II. tužbenog zahtjeva traži utvrđenje da je radni odnos stranaka temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog 30. srpnja 2024. prestao s danom 30. studenog 2024. te se više ne traži (ranije sadržano u točci III. tužbenog zahtjeva) da sud tuženiku naloži vratiti tužitelja na posao sukladno ugovoru o radu na određeno vrijeme sklopljenim među strankama 30. srpnja 2024. Dakle, tužitelj tužbom više ne traži vraćanje na rad već utvrđenje da je radni odnos stranaka prestao temeljem Ugovora o radu sklopljenog među strankama 30. srpnja 2024. s danom 30. studenog 2024. pa takvo uređenje tužbe prema ocjeni suda ne predstavlja preinaku tužbe u smislu čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) već djelomično povlačenje tužbe u smislu čl. 193. ZPP, a kako se tuženik tom djelomičnom povlačenju tužbe nije protivio (što je izričito i naveo u podnesku od 30. siječnja 2025.), to je sud točkom I. izreke ovog rješenja utvrdio da je tužba u ovoj pravnoj stvari djelomično povučena i to u dijelu kojim se tražilo vraćanje tužitelja na rad.

4. Na pripremnom ročištu održanom 17. siječnja 2025. je tužitelj povukao prijedlog za određivanje privremene mjere, a poradi čega je utvrđeno kao u točci II. izreke ovog rješenja.

5. U dokaznom je postupku sud pročitao i pregledao Ugovor o radu od 30. srpnja 2024. (list spisa 3-4), Odluku o izvanrednom otkazu od 09. listopada 2024. (list spisa 5-6), potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje klasa: 034-04/24-03/6 od 10. listopada 2024. (list spisa 7-10), Zahtjev za zaštitu prava od 21. listopada 2024. s potvrdom o uručenju (list spisa 11-13), očitovanje poslodavca na zahtjev za zaštitu prava (list spisa 15-16), natječaj za odgojitelja/icu djece predškolske dobi (list spisa 17-20), izvješće ravnateljice o stažiranju od 09. listopada 2024. (list spisa 36-38), izvještaj o događanju u skupini Pčelice (list spisa 39), obrazac prijave nepravilnosti od 24. rujna 2024. (list spisa 40), izvješće o rezultatima volontiranja JJ u DV Maslačak (list spisa 41-42), zapisnik sa sastanka sa djelatnikom JJ (list spisa 43-48), e-mail komunikaciju od 08. listopada 2024. (list spisa 49-50), Izvještaj o volontiranju i stažiranju pripravnika u Dječjem vrtiću Maslačak iz kolovoza 2024. (list spisa 51), Izvještaj o stažiranju pripravnika u DV Maslačak iz kolovoza 2024. (list spisa 52), izvješće JJ (list spisa 81), izvješće o rezultatima stažiranja pripravnika JJ od 18. listopada 2024. (list spisa 85-88), Odluku Obala i lučica d.o.o. [adresa] od 18. veljače 2022. (list spisa 89), izvješće o rezultatima stažiranja pripravnika JJ od 15. studenog 2011. (list spisa 91-94), izvještaj o radu od 29. listopada 2024. (list spisa 95), izvještaj o radu s kolegom RJ (list spisa 97-98), izjava vezana za volontiranje iz prosinca 2021. (list spisa 99), e-mail komunikaciju od 02. i 03. listopada 2024. (list spisa 109-110), dopis JJ (list spisa 126) i dopis Agencije za odgoj i obrazovanje klasa:

711-01/25-02/06 od 19. studenog 2025. s prilozima (list spisa 153-187), spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kov-670/2025 (preslika prileži predmetnom spisu), saslušani su svjedoci NJ (list spisa 116-118) i JJF (list spisa 119-120), saslušani tužitelj JJ (list spisa 120-123) i ravnateljica tuženika MJ (list spisa 123-125) te je preslušan zvučni zapis sa digitalnog medija (list spisa 134). Izvedeni su time u ovom postupku svi predloženi dokazi, osim prijedloga tuženika za saslušanje svjedoka MJF i ŠJ, a obzirom je tuženik njihovo saslušanje predložio na okolnosti postojećeg konflikta između tužitelja i ostalih djelatnika tuženika, a koja okolnost nije pravno relevantna za odlučivanje o osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva, ovo obzirom da konfliktni odnosi tužitelja i drugih zaposlenika tuženika nisu razlog izvanrednog otkaza tužiteljevog ugovora o radu pa sud o istima u ovom postupku niti ne može raspravljati.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.1. Tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu tuženika kao poslodavca od 9. listopada 2024. kojom se tužitelju kao radniku otkazuje Ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto odgojitelja - pripravnika sklopljen među strankama 30. srpnja 2024. i utvrđenje da je radni odnos stranaka prestao 30. studenog 2024. temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog 30. srpnja 2024. pa je tako predmet ovog spora dopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu i utvrđenje da je radni odnos stranaka prestao istekom ugovora o radu na određeno vrijeme (a ne izvanrednim otkazom Ugovora o radu).

6.2. Odredbom čl. 112. st. 1. toč. 7. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZoR) je propisano da ugovor o radu prestaje otkazom pri čemu odredba čl. 114. ZoR propisuje da poslodavac i radnik mogu otkazati ugovor o rad, a odredba čl. 120. ZoR propisuje da otkaz mora biti u pisanom obliku, da poslodavac mora obrazložiti otkaz te da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.

6.3. Odredbom čl. 112. st. 1. toč, 5. ZoR je propisano da ugovor o radu prestaje istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme.

6.4. Sukladno čl. 116. st. 1. ZoR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

6.5. Sukladno čl. 116. st. 2. ZoR ugovor o radu se može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji pri čemu čl. 119. st. 2. ZoR propisuje da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

6.6. Sukladno čl. 133. ZoR radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. tog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom pri čemu zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. tog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

7. Iz Ugovora o radu od 30. srpnja 2024. (list spisa 3-4, dalje: Ugovor o radu) proizlazi da su Dječji vrtić Stankovci ovdje tuženik kao poslodavac i JJ ovdje tužitelj kao zaposlenik 30. srpnja 2024. zasnovali radni odnos na određeno vrijeme do završetka stažiranja odnosno do 30. studenog 2024. s počekom rada 30. srpnja 2024. (Članak 1.) za obavljanje poslova "odgojitelj - pripravnik" u Dječjem vrtiću Stankovci (Članak 2.) u punom radnom vremenu (Članak 4.).

7.1. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje klasa: 034-04/24-03/6 od 10. listopada 2024. (list spisa 7-10) proizlazi da je tužitelj na mirovinsko osiguranje po osnovi radnog odnosa na određeno vrijeme kod ovdje tuženika bio prijavljen u periodu od 30. srpnja 2024. do 09. listopada 2024., dakle, ne do 30. studenog 2024. kao dana do kojeg je Ugovorom o radu ugovoreno trajanje radnog odnosa stranaka.

7.2. U svezi navedenog, iz Odluke o izvanrednom otkazu od 09. listopada 2024. (list spisa 5-6, dalje: Odluka o izvanrednom otkazu) proizlazi da je na temelju čl. 116. ZoR tuženik (izvanredno) otkazao Ugovor o radu sklopljen između stranaka 30. srpnja 2024. na određeno vrijeme radi stažiranja kojim je Ugovorom tužitelj zaposlen na radnom mjestu "odgojitelj - pripravnik" zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa odnosno neke druge osobito važne činjenice, jer da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć. U Odluci o izvanrednom otkazu dalje tuženik navodi i to da tužitelju radni odnos prestaje danom dostave te Odluke; da tužitelj nije stekao pravo na korištenje godišnjeg odmora za 2024.; te da tužitelju ne pripada pravo na otkazni rok i otpremninu.

7.3. Pri tome, iz Odluke o izvanrednom otkazu proizlazi i to da je tužitelju ta Odluka tuženika uručena 11. listopada 2024. pa kada sud u svezi s tom činjenicom dalje cijeni činjenice da je tužitelj u svezi ove Odluke tuženiku 21. listopada 2024. preporučenom poštom podnio zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik zaprimio 25. listopada 2024., sve što je razvidno iz Zahtjeva za zaštitu prava od 21. listopada 2021. s potvrdom o uručenju (list spisa 11-13), a kojem Zahtjevu tužitelja tuženik nije udovoljio, što je pak razvidno iz očitovanja poslodavca na zahtjev na zaštitu prava (list spisa 15-16), utvrđenje je ovog suda da je tužitelj pravodobno u smislu čl. 133. st.1. ZoR tuženiku podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa kao i da je potom pravodobno u smislu čl. 133. st. 2. ZoR ovom sudu podnio predmetnu tužbu, a budući je ista podnesena 15. studenog 2024. i time nedvojbeno u zakonskom roku računanom od 04. studenog 2024. kada je tužitelj nesporno zaprimio očitovanje poslodavca na njegov zahtjev na zaštitu prava (list spisa 15-16).

7.4. Nadalje, iz sadržaja Odluke o izvanrednom otkazu proizlazi da tuženik otkazuje ugovor o radu tužitelja jer je tužitelj kao radnik na radnom mjestu prijevarno tuženiku predočio postojanje uvjeta neophodnih za zasnivanje radnog odnosa čime da je tuženika doveo u zabludu o postojanju vjerodostojne dokumentacije i to Izvještaja o stažiranju pripravnika DV Maslačak i Izvještaju o volontiranju i stažiranju pripravnika u DV Maslačak, a za koju je dokumentaciju tuženik od prijašnjeg poslodavca tužitelja 08. listopada 2024. dobio podatke da se radi o krivotvorenim ispravama pa da zbog iznesenog, prijevarnog postupanja tužitelja kao i gubitka povjerenja tuženika u istog nastavak radnog odnosa nije moguć.

7.5. Odmah u svezi navedenog sud ističe da u ovom postupku nije raspravljao o pa stoga u ovoj presudi niti obrazlagao o činjenicama vezanim za događaj u skupini Pčelice od 23. rujna 2024. budući taj događaj odnosno postupanje tužitelja na dan 23. rujna 2024. u skupini Pčelice nisu razlog na kojem se temelji Odluka o izvanrednom otkazu, a sud u postupku koji se vodi radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza prilikom odlučivanja o dopuštenosti otkaza ugovora o radu u smislu ocjene postojanja opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu može raspravljati samo o razlozima koje je poslodavac naveo u odluci o otkazu, dakle, sud je vezan razlozima koje je je poslodavac naveo u odluci o otkazu te sud svoju odluku o opravdanosti odluke o otkazu ne može temeljiti na bilo kojim drugim razlozima osim onih koje je u svojoj odluci naveo poslodavac, a kakvo shvaćanje izražava Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev 408/2024-2 od 29. svibnja 2024. kojim reafirmira ranija pravna shvaćanja tog suda zauzeta u odlukama Revr 359/03-2 od 30. ožujka 2004., Rev 3727/2019-2 od 9. listopada 2019., Revr 969/2017-4 od 7. listopada 2020. i Rev 542/2021- 3 od 1. prosinca 2021.).

7.6. Iz spisa Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kov-670/2025 (preslika prileži predmetnom spisu) proizlazi da je Općinsko državno odvjetništvo u Zadru protiv ovdje tužitelja kao okrivljenika Općinskom sudu u Zadru 17. listopada 2025. podnijelo optužnicu da je tijekom kolovoza 2024. u Stankovcima, u prostorijama dječjeg vrtića Stankovci, radi prijave svog pripravničkog staža Agenciji za odgoj i obrazovanje, u dva navrata ravnateljici Dječjeg vrtića Stankovci MJ predao neistinitu dokumentaciju i to „Izvještaj o volontiranju i stažiranju pripravnika u Dječjem vrtiću Maslačak“, navodno sastavljen u kolovozu 2024. na kojem se nalazio potpis ravnateljice Dječjeg vrtića Maslačak iz [adresa] JJF i pečat vrtića u koji je unio neistiniti podatak da je on prekinuo stažiranje zbog posla i drugih obveza 29. svibnja 2022. kao i „Izvještaj o stažiranju pripravnika u DV Maslačak“ navodno sastavljen u kolovozu 2024. na kojem se nalazio potpis ravnateljice Dječjeg vrtića Maslačak iz [adresa] JJF i pečat vrtića u koji je unio neistinit podatak da je on prekinuo stažiranje zbog posla i drugih obveza 1. listopada 2022., iako je bio svjestan da navedene dokumente JJF nije sastavila i ovjerila pečatom Dječjeg vrtića Maslačak iz [adresa], kao i da podaci koji su navedeni u opisanim neistinitim dokumentima o načinu prekida njegovog volontiranja u Dječjem vrtiću Maslačak nisu točni jer mu je volontiranje prekinuto od strane ravnateljice Dječjeg vrtića Maslačak krajem svibnja 2022. godine, dakle, izradio lažne isprave s ciljem da ih upotrijebi kao prave i lažne isprave upotrijebio kao prave, pa da je time počinio kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenje isprave opisano po čl. 278. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, dalje: KZ/11) u svezi čl. 52. KZ/11, a kažnjivo po čl. 278. st. 1. KZ/11. Nadalje, iz spisa Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kov-670/2025 proizlazi i to da do dana zaključenja raspravljanja u ovom radnom sporu, Općinski sud u Zadru nije donio odluku u svezi izložene optužnice.

7.7. Sve prethodno navedene činjenice među strankama u postupku nisu niti sporne, kao što među strankama nije sporna niti činjenica da prethodno vrijeme stažiranja tužitelja na mjestu odgojitelja u dječjem vrtiću nije bio uvjet zapošljavanja na radnom mjestu "odgojitelj

- pripravnik" na natječaju na kojem je tuženik zaposlio tužitelja. Osim što nije sporna, ova činjenica proizlazi i iz sadržaja natječaja za odgojitelja/icu djece predškolske dobi (list spisa 17-20) koji je tuženik 9. srpnja 2024. raspisao na temelju čl. 26. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju ("Narodne novine" br. 10/97, 107/07, 94/13, 98/19, 57/22, 101/23) i Odluke Upravnog vijeća tuženika, a kojim traži radnika za radno mjesto odgojitelja/ice djece predškolske dobi na određeno vrijeme, iz kojeg je razvidno da su uvjeti za zapošljavanje na radnom mjestu odgojitelj - pripravnik završen preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij odgovarajuće vrste odnosno studij odgovarajuće vrste kojim je stečena viša stručna sprema u skladu s radnijim propisima odnosno završen sveučilišni diplomski studij ili specijalistički studij odgovarajuće vrste pri čemu radni odnos ne može zasnovati osoba koja ima zapreke iz čl. 25. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju te koja nema zdravstvenu sposobnost za obavljanje navedenih poslova.

7.8. Ono što je među strankama u postupku sporno je to da li je Odluka o izvanrednom otkazu pravodobna u smislu čl. 116. st. 2. ZoR; da li je prethodno donošenju Odluke o izvanrednom otkazu tuženik u smislu čl. 119. st. 2. ZoR tužitelju omogućio da iznese svoju obranu u svezi razloga radi kojih tužitelj otkazuje Ugovor o radu; te konačno da li je tužitelj poduzeo radnje radi kojih mu tuženik otkazuje Ugovor o radu – da li je prijevarno tuženiku predočio postojanje uvjeta neophodnih za zasnivanje radnog odnosa na način da je poslodavca doveo u zabludu o postojanju vjerodostojne dokumentacije i to Izvještaja o stažiranju pripravnika DV Maslačak i Izvještaju o volontiranju i stažiranju pripravnika u DV Maslačak te ukoliko jest da li takvo prijevarno postupanje radnika kao i gubitak povjerenja tuženika u istog predstavljaju opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu čl. 116. st. 1. ZoR.

8. U svezi prvog spornog pitanja, onog da li je Odluka o izvanrednom otkazu pravodobna u smislu čl. 116. st. 2. ZoR, tuženik tvrdi da je za postupanje tužitelja zbog kojeg izvanredno otkazuje Ugovor o radu saznao 08. listopada 2024. Taj je datum, kako to proizlazi iz sadržaja Odluke o izvanrednim otkazu, kao datum saznanja tuženika za činjenicu da su Izvještaj o stažiranju pripravnika DV Maslačak i Izvještaj o volontiranju i stažiranju pripravnika u Dječjem vrtiću Maslačak koje je isprave tužitelj dostavio tuženiku krivotvorene isprave naveden i u Odluci o izvanrednom otkazu u kojoj tuženik navodi da je tog dana od prijašnjeg poslodavca tužitelja dobio podatak da se radi o krivotvorenim ispravama. U prilog navodu tuženika da je on upravo 08. listopada 2024. saznao da su Izvještaj o volontiranju i stažiranju pripravnika u Dječjem vrtiću Maslačak iz kolovoza 2024. (list spisa 51) i Izvještaj o stažiranju pripravnika u DV Maslačak iz kolovoza 2024. (list spisa 52) koje je isprave tužitelj predao tuženiku sadržajno različite od Izvješća o rezultatima volontiranja JJ u DV Maslačak (list spisa 41-42) za koje ravnateljica JJF tvrdi da je izdala tužitelju za predaju tuženiku, prema ocjeni suda svjedoči i e-mail komunikacija od 08. listopada 2024. (list spisa 49-50) iz koje proizlazi da je 08. listopada 2024. ravnateljica Dječjeg vrtića Maslačak JJF ravnateljici tuženika uputila e-mail u kojem je navela kako poslani joj dokument koji je tužitelj donio tuženiku nije dokument koji je ona tužitelju uručila da preda tuženiku. Osim toga, da je tuženik za navedenu činjenicu saznao upravo 08. listopada 2024. proizlazi i iz iskaza ravnateljice tuženika MJ i svjedokinje JJF koje o ovoj činjenici sudu iskazuju u bitnom identično kao i u cijelosti u skladu sa sadržajem materijalnog dokaza u spisu, e-mail komunikacije od 08. listopada 2024. (list spisa 49-50), a poradi čega sud njihove iskaze o ovoj činjenici prihvaća kao istinite. Tako ravnateljica tuženika MJ (list spisa 123-125) sudu sasvim uvjerljivo i bez nedosljednosti iskazuje da su se tijekom rada tužitelja pojavili određeni problemi, česti konflikti s kolegicama, pa je ona zbog svega navedenog odlučila nazvati Dječji vrtić Maslačak i u tom je razgovoru od ravnateljice tog vrtića (nesporno govori o JJF) saznala sve ono o čemu je JJF iskazivala sudu kao svjedokinja, ona da joj je rekla da ona tužitelju nije izdala izvještaje sa lista spisa 51-52 već izvještaj u sadržaju koji joj je dostavila e-mailom, izvještaj sa lista spisa 41-42, dakle, ona da je 08. listopada 2024. saznala e-mailom da je tužitelj tuženiku predao dokumente koje Dječji vrtić Maslačak nije sastavio budući je usporedbom dokumentacije koju joj je dostavila ravnateljica Maslačka i ove koju je tužitelj njoj ranije predao utvrdila nepoklapanja i zbog toga izgubila povjerenje u tužitelja zbog čega i danas smatra da mu je trebalo otkazati ugovor o radu; a identično tome iskazuje i svjedokinja JJF (list spisa 119-120) koja sudu sasvim uvjerljivo, logično i životno iskazuje da ju je nakon nekog vremena (od vremena kada je ona predala dokumentaciju tužitelju) nazvala ravnateljica iz Dječjeg vrtića Stankovci i pitala ju u vezi JJ, ona joj je rekla da joj je drago da je nazvala kako bi joj usmeno rekla o njemu, upitana kada su vodile ovaj razgovor nije se mogla točno sjetiti, moguće da je bio početak jeseni ili pedagoške godine, ona da joj je ispričala o Tomislavovom boravku kod njih, o tome da je bio ok, ali da to nije posao za njega, rekla joj je o odnosu s kolegicama i grču u kojem su one bile, a na sve što da joj je ona (ravnateljica tuženika) rekla da to uopće ne piše u dokumentaciji koju je ona dobila od JJ, što da je njoj (svjedokinji) bilo čudno jer je ona sve to napisala u onom svom osobnom osvrtu koji je dala JJ radi čega je svjedokinja zamolila ravnateljicu da joj pošalje tu dokumentaciju koju joj je JJ dao i po primitku iste se je šokirala, znači to da uopće nije bila ona dokumentacija koju je ona sastavila za JJ, to da su bile isprave kakve ona za dječji vrtić nikad ne bi sastavila i nakon toga da je ona ravnateljici Dječjeg vrtića Stankovci poslala ono što je ona sastavila za JJ. Kako pri tome tužitelj u prilog svom navodu o nepravodobnosti Odluke o izvanrednom otkazu ne dostavlja niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo suprotno prethodno iznesenom utvrđenju suda o datumu saznanja tuženika za sporne radnje tužitelja, sud je kao nedvojbeno u ovom postupku utvrdio da je tuženik za to da mu je tužitelj dostavio dokumentaciju u sadržaju koji ne odgovara sadržaju dokumentacije koju je tužitelju izdao Dječji vrtić Maslačak saznao upravo 08. listopada 2024., a temeljem koje činjenice sud dalje utvrđuje to da je pobijana Odluka o izvanrednom otkazu donesena unutar roka propisanog čl. 116. st. 2. ZoR računanog od 08. listopada 2024. kao datuma kada tuženik saznaje za činjenicu na kojoj temelji Odluku o izvanrednom otkazu. Naime, čl. 116. st. 2. ZoR propisuje da se ugovor o radu može izvanredno otkazati u roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Pogrešan je stoga tužbeni navod da je Odluka o izvanrednom otkazu nepravodobna jer da je donesena nakon proteka zakonskog roka jer da su sporni Izvještaji tuženiku dostavljeni krajem 2024. Sud ponavlja, rok iz čl. 116. st. 2. ZoR se ne računa od dana poduzimanja radnje radi koje poslodavac izvanredno otkazuje ugovor o radu radnika već od dana saznanja poslodavca za učin te radnje, a što je u konkretnom slučaju prema utvrđenju suda 08. listopada 2024. i što Odluku o izvanrednom otkazu donesenu 09. listopada 2024. čini pravodobnom u smislu odredbe čl. 116. st. 2. ZoR.

8.1. Istaknimo u svezi navedenog da je tužitelj u tijelu postupka kao dokaz predložio od Agencije za odgoj i obrazovanje zatražiti podatak da li se Agenciji ikada tuženik obratio s upitom za dostavu podataka o odrađenom pripravničkom stažu tužitelja te je po takvom traženju suda Agencija za odgoj i obrazovanje dostavila dopis klasa: 711-01/25-02/06 od 19. studenog 2025. s prilozima (list spisa 153-187) iz kojeg proizlazi da Agencija ne raspolaže podatkom da se Dječji vrtić Stankovci ovdje tuženik obraćao Agenciji s upitom za dostavu podataka o odrađenom pripravničkom stažu JJ ovdje tužitelja, što prema ocjeni suda također svjedoči da tuženik prethodno 08. listopada 2024. nije raspolagao stvarnim podacima o pripravničkom stažiranju tužitelja, a da tuženik prethodno 08. listopada 2024. nije znao da podaci o pripravničkom stažu koje mu dostavom spornih Izvješća prezentira tužitelj ne odgovaraju podacima koje je o toj činjenici izdao Dječji vrtić Maslačak kao nedvojbeno prema ocjeni suda potvrđuje i daljnji navod Agencije za odgoj i obrazovanje koja navodi da je Dječji vrtić Stankovci Agenciji 13. rujna 2024. dostavio prijavnicu za stažiranje odgojitelja i stručnih suradnika pripravnika u dječjem vrtiću sukladno čl. 3. Pravilnika o načinu i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću („Narodne novine“ br. 84/24, dalje: Pravilnik) kojoj je priložio i Izvješća o rezultatima stažiranja JJ iz Dječjeg vrtića Sunce i Dječjeg vrtića Maslačak (koji Izvještaji sa lista spisa 165-166 odgovaraju upravo onima sa lista spisa 51- 52), a što logično i životno zasigurno ne bi učinio da je u tom trenutku (13. rujna 2024.) znao da su Izvještaji koje mu je tužitelj dostavio različitog sadržaja od Izvještaja koja je tužitelju izdao Dječji vrtić Maslačak budući se takvim postupanjem sam tuženik izlaže odgovornosti za dostavu isprava neistinitog sadržaja nadležnom javnopravnom tijelu.

9. U odnosu na drugo sporno pitanje, ono da li je prethodno donošenju Odluke o izvanrednom otkazu tuženik u smislu čl. 119. st. 2. ZoR tužitelju omogućio da iznese svoju obranu u svezi razloga radi kojih tužitelju otkazuje Ugovor o radu, sud ističe da je nesporno u ovom postupku da tuženik tužitelja nije pisanim putem prethodno donošenju Odluke o izvanrednom otkazu pozvao na iznošenje obrane u svezi postupanja koje se izlaže u Odluci o izvanrednom otkazu. Kako međutim čl. 19. st. 2. ZoR ne popisuje formu u kojoj je poslodavac dužan radnika pozvati na iznošenje obrane kao što ne propisuje niti rok koji je poslodavac dužan ostaviti radniku za iznošenje obrane, a sud je preslušavanjem zvučnog zapisa sa digitalnog medija (list spisa 134) kao i čitanjem sadržaja zapisnika sa sastanka sa djelatnikom JJ (list spisa 42-48), a uostalom i iz iskaza samog tužitelja (list spisa 120-123) koji sudu iskazuje da je on tražio sastanak u svezi kolegice J koji je i određen, na sastanku da je bila ravnateljica, načelnik Općine i pedagoginja za koju ne zna kako se zove, sastanak da je počeo u smjeru njegova izvješća za M, ali onda je sastanak išao da nije problem u njoj već u njemu i tada da je ravnateljica izvukla ove dokumente koji su u spisu, on da je vidio te dokumente i pretpostavio da su to dokumenti koje je on u kolovozu 2024. predao ravnateljici, da su mu rekli da su ti dokumenti krivotvoreni, a iskreno i njemu da su se činili kao loša fotokopija u boji, nešto tako, sada se ne sjeća što je rekao misli da je potvrdio da je to kopija, nije bio siguran što se događa, da li je to netko krivotvorio, on da je rekao da on nije to krivotvorio i da ne zna što se događa dva dana kasnije, misli da je to bio 09. listopada 2024.; utvrdio da je tuženik na sastanku koji je održan prethodno donošenju ovdje pobijane Odluke o izvanrednom otkazu tužitelja upoznao s činjenicom da je od ravnateljice Dječjeg vrtića Maslačak dobio informaciju da izvješća koja je tužitelj predao tuženiku nisu dokumenti koje je ravnateljica Dječjeg vrtića Maslačak uručila tužitelju za potrebe dostave tuženiku te mu je potom dao na usporedni uvid ova Izvješća i pozvao ga očitovati se o postojanju razlike u sadržaju tih Izvješća, to je prema utvrđenju ovog suda tuženik prethodno donošenju pobijane Odluke o izvanrednom otkazu uredno u smislu čl. 119. st. 2. ZoR tužitelju omogućio da iznese svoju obranu u svezi razloga zbog kojih mu tuženik namjerava otkazati Ugovor o radu. Istaknimo ovdje i to da ravnateljica tuženika (list spisa 123-125) sudu iskazuje da je ona tužitelju rekla da 9. listopada u 9,00 sati dođe u vrtić na sastanak koji se i tonski snimao i o kojem postoji zapisnik, da su oni počeli s razgovorom u svezi incidenta s M, a nakon toga da su prešli na pitanje ovih dokumenata, da ona u niti jednom trenu nije rekla tužitelju da je on falsificirao isprave već ga je pitala tko ih je potpisao i pečatirao, da ga je pozvala da se obrani, da objasni što se dogodilo i tužitelj da je onda govorio različite stvari i na kraju da je ona rekla tužitelju i to da je čin donošenja falsificiranih isprava tuženiku za otkaz na što je tužitelj samo rekao dobro, a kakav iskaz ravnateljice tuženika sud cijeni vjerodostojnim jer je ovaj dio njenog iskaza u cijelosti potvrđen zvučnim zapisom sa digitalnog medija (list spisa 134) i zapisnikom sa sastanka sa djelatnikom JJ (list spisa 42-48).

10. Što se pak tiče pitanja da li je tužitelj prijevarno tuženiku predočio postojanje uvjeta neophodnih za zasnivanje radnog odnosa na način da je poslodavca doveo u zabludu o postojanju vjerodostojne dokumentacije i to Izvještaja o stažiranju pripravnika u DV Maslačak i Izvještaja o volontiranju i stažiranju pripravnika u Dječjem vrtiću Maslačak za koju je tuženik 08. listopada 2024. od Dječjeg vrtića Maslačak dobio podatke da se radi o krivotvorenim ispravama te pitanja da li takvo prijevarno postupanje tužitelja kao i gubitak povjerenja tuženika u tužitelja predstavljaju opravdani razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu tužitelja, sud navodi kako slijedi.

10.1. Iz sadržaja natječaja za odgojitelja/icu djece predškolske dobi (list spisa 17-20) koji je tuženik 09. srpnja 2024. raspisao na temelju čl. 26. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju ("Narodne novine" br. 10/97, 107/07, 94/13, 98/19, 57/22, 101/23) i Odluke Upravnog vijeća tuženika, a na koji se je natječaj tužitelj prijavio te je potom i zaposlen kod tuženika sklapanjem Ugovora o radu, proizlazi da za zapošljavanje na radnom mjestu odgojitelj – pripravnik na određeno vrijeme kao prvo, nije bio određen uvjet postojanja ili nepostojanja prethodnog radnog iskustva (staža) na tom radnom mjestu te kao drugo, da za potrebe zapošljavanja od kandidata nije tražena dostava dokumentacije u svezi eventualnog ranijeg stažiranja u dječjem vrtiću. Dapače, sam tuženik tijekom ovog postupka navodi da predmetnim natječajem nije bio propisan kao uvjet za zapošljavanje prethodno odrađeni staž ili volontiranje iz čega proizlazi da tuženik nije zahtijevao nikakav oblik radnog iskustva za sklapanje ugovora o radu. Kada u svezi s navedenim sud dalje cijeni sadržaj Izvještaja o volontiranju i stažiranju pripravnika u Dječjem vrtiću Maslačak iz kolovoza 2024. (list spisa 51) i Izvještaja o stažiranju pripravnika u DV Maslačak iz kolovoza 2024. (list spisa 52) iz koje je dokumentacije razvidno da se radi o ispravama datiranim na kolovoz 2024., dakle, o ispravama koje su nastale tek nakon što su stranke zasnovale radni odnos sklapanjem Ugovora o radu, a koja činjenica proizlazi i iz iskaza ravnateljice tuženika (list spisa 123-125) koja sudu iskazuje da je bilo ljeto, natječaja za zapošljavanje kod tuženika još nije bilo, kada je tužitelj s jednim starijim gospodinom došao u posjet tuženiku, rekavši da je došao vidjeti mogućnost zaposlenja kod tuženika na što mu je ona rekla da će natječaji izaći u srpnju te da se može javiti na natječaj, tom prigodom da joj je JJ rekao da je on do tada stažirao 8 mjeseci, ali da je došla korona i da mu nedostaje još 4 mjeseca stažiranja, da se prijavio na objavljeni natječaj, predao svu dokumentaciju koja je bila određena natječajem i zaposlio se kod tuženika, pri čemu napominje da prema natječaju nije bila potrebna ova dokumentacija u svezi koje je tužitelj dobio izvanredno otkaz, to da je dokumentacija koju je on naknadno dostavio tuženiku; kao i iz iskaza samog tužitelja (list spisa 120-123) koji sudu iskazuje da se predaja izvješća događala tijekom kolovoza 2024. i to je on donio ravnateljici tuženika na ruke i ona je to spremila u njegovu dokumentaciju; sud kao nedvojbeno utvrđuje da tužitelj Izvještaj o stažiranju pripravnika u DV Maslačak i Izvještaj o volontiranju i stažiranju pripravnika u Dječjem vrtiću Maslačak (za koje isprave je 08. listopada 2024. tuženik od Dječjeg vrtića Maslačak dobio podatak da to nisu isprave koje je taj vrtić izdao tužitelju) nije tuženiku predočio prethodno zasnivanju radnog odnosa kao potvrdu o postojanju uvjeta neophodnih za zasnivanje radnog odnosa pa da je na takav način tužitelj tuženika doveo u zabludu o postojanju uvjeta neophodnih za zasnivanje radnog odnosa. Ispravno stoga tužitelj u ovom postupku tvrdi da razlog koji tuženik navodi u Odluci o izvanrednom otkazu, taj da je tužitelj tuženiku prijevarno predočio postojanje uvjeta neophodnih za zasnivanje radnog odnosa dostavom dokumentacije za koju je potom tuženik od prijašnjeg poslodavca tužitelja dobio podatke da se radi o krivotvorenim ispravama, ne može predstavljati opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu budući bi se o (lažnom) predočavanju postojanja uvjeta neophodnih za zasnivanje radnog odnosa moglo raditi samo u slučaju da je kandidat prethodno zapošljavanju poslodavcu (lažno) predočio (dostavom određene dokumentacije) da on ispunjava uvjete koji se traže natječajem za zapošljavanje pa da je posljedično takvom predočavanju dokumentacije došlo do zapošljavanja kandidata koji u protivnom ne bi bio zaposlen, a što ovdje nije bio slučaj. U svezi navedenog tuženik tijekom ovog postupka navodi kako se je tužitelj u konkretnom slučaju lažno predstavio s preporukama koje zapravo nema i ne postoje, sve sa ciljem sklapanja ugovora o radu te na taj način obmanuo tuženika, međutim, takvo ponašanje tužitelja nije ponašanje koje tuženik opisuje niti navodi u pobijanoj Odluci kao razlog izvanrednog otkaza. Stoga sud „lažno predstavljanje s preporukama koje zapravo nema i ne postoje sa ciljem sklapanja ugovora o radu“ sud niti ne može ispitivati kao razlog predmetnog otkaza.

10.2. Međutim, iako je sud utvrdio da tužitelj dokumentaciju (isprave sa lista spisa 51 i 52), za koju je tuženik od prijašnjeg poslodavca tužitelja 08. listopada 2024. dobio podatke da se radi o ispravama koje taj prijašnji poslodavac nije izdao tužitelju, nije tuženiku predočio prethodno zapošljavanju kao dokaz o postojanju uvjeta neophodnih za zasnivanje radnog odnosa, sud je ocjenom dokaza izvedenih u ovom postupku, cijeneći dokaze samostalno i u međusobnoj svezi, kao nedvojbeno utvrdio da je tužitelj nakon zasnivanja radnog odnosa s tuženikom (nakon sklapanja Ugovora o radu od 30. srpnja 2024.) i to u kolovozu 2024. tuženiku dostavio Izvještaj o stažiranju pripravnika u DV Maslačak (list spisa 52) i Izvještaj o volontiranju i stažiranju pripravnika u Dječjem vrtiću Maslačak (list spisa 51), a koju dokumentaciju nije, iako je na istoj naveden kao izdavatelj, izdao Dječji vrtić Maslačak; a kakvo je postupanje tužitelja, ovo vodeći računa da je isti zaposlen na radnom mjestu odgojitelja koje radno mjesto, iako samo pripravničko, nosi iznimnu odgovornost u vidu odgoja djece u njihovoj najranjivijoj dobi i stoga izvršavatelju tog posla nameće obvezu ponašanja po najvišim moralnim kriterijima kako bi isti prvenstveno svojim primjerom odgajao djecu – kod tuženika prema ocjeni suda opravdano dovelo do gubitka povjerenja u tužitelja (odnosno kako to opisuje tuženik da je „povjerenje u cijelosti narušeno“) zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć, a što predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz.

10.3. Ravnateljica tuženika (list spisa 123-125) je sudu u potpunosti uvjerljivo i životno te iznoseći svoj iskaz jasno i bez kontradiktornosti te potvrđeno sadržajem materijalnih dokaza u spisu, sve poradi čega sud i ovaj dio njezinog iskaza prihvaća kao istinit, iskazala da joj je tužitelj jednom prigodom dok još nije bilo natječaja za zapošljavanje kod tuženika rekao da je do tada stažirao u vrtiću 8 mjeseci i da mu nedostaje još 4 mjeseca stažiranja, da je ona obzirom na takve navode tužitelju objasnila da ga ne mogu zaposliti za stažiranje na godinu dana i to je razlog zašto je s tužiteljem sklopljen ugovor na 4 mjeseca; da je tužitelj počeo s radom 30. srpnja 2024. i ona da mu je rekla da joj dostavi isprave vezane za ranije stažiranje, nakon čega da joj je on prvo, prije 15. kolovoza 2024. donio žutu kuvertu s nizom isprava u kojoj je ona pronašla Izvješće iz Dječjeg vrtića Radost odnosno Sunce da je tužitelj kod njih volontirao još 2010. godine, a što do tog trena ona nije znala jer joj je tužitelj prethodno rekao samo da je stažirao 8 mjeseci, ali ne i kada, sadržaj tog izvješća da nije bio bajan, ali je ona razmišljala prošlo je od tada 15 godina, idemo dalje; u toj kuverti da je dalje bilo Izvješće (za koje svjedokinja navodi da se radi o Izvještaju sa lista spisa 52) čitanjem sadržaja kojeg je ona utvrdila da postoji nedosljednost, naime, tužitelj joj je rekao da mu nedostaje 4 mjeseca stažiranja, a zbrojem perioda stažiranja u oba vrtića, ovo obzirom na sadržaj ovog Izvještaja sa lista spisa 52, proizlazi da je tužitelj stažirao 12 mjeseci i da se više ne može zaposliti na stažiranje, odmah da je pitala tužitelja o navedenom na što joj je on rekao da se vjerojatno ravnateljica Maslačka zabunila i pogrešno to napisala radi čega je zatražila da on onda donese ispravno izvješće, upitavši ga i zašto nije na PO2 obrascu budući da je ono od Dječjeg vrtića Sunce izdano na tom obrascu; radi svega navedenog da je ona odlučila nazvati Dječji vrtić Maslačak, ali kako je predškolska godina započinjala bila je u nizu priprema i to u ovom trenutku nije stigla; krajem kolovoza da joj tužitelj donosi drugo izvješće, ovo sa lista spisa 51, u kojem su prepravljeni datumi i to sad odgovara navodu da je tužitelj stažirao ukupno 8 mjeseci u druga dva vrtića; međutim, kako se tijekom rada tužitelja pojavljuju određeni problemi, česti konflikti s kolegicama, ona da je zbog svega navedenog odlučila nazvati Dječji vrtić Maslačak i u tom je razgovoru od ravnateljice tog vrtića (nesporno govori o JJF) saznaje sve ono o čemu je ta ravnateljica saslušana kao svjedoka iskazivala sudu u vezi njihove komunikacije, ona da joj je rekla da nije izdala tužitelju ove Izvještaje sa lista spisa 51 i 52 već Izvještaj u sadržaju koji joj je dostavila e-mailom, onaj sa lista spisa 41-42, pojašnjavajući da ovaj izvještaj koji joj je ravnateljica Dječjeg vrtića Maslačak dostavila vjerojatno nije pečatiran budući se radi o dokumentu koji je spremljen na računalu i njoj poslan e-mailom, a ne nakon što je ispisan, u kojem trenutku primjerice ona pečatira isprave, dakle, 08. listopada 2024. da je ona saznala e-mailom da je tužitelj tuženiku predao dokumente koje Dječji vrtić Maslačak nije sastavio, u vezi čega je kontaktirala sa načelnikom Općine Stankovci i kasnije na Upravnom vijeću vrtića navela da je došlo do gubitka povjerenja nje kao ravnateljice u tužitelja i da ona predlaže da mu se otkaže Ugovor o radu, naime, ona da je usporedbom dokumentacije koju joj je dostavila ravnateljica Maslačka i ove koju je tužitelj njoj ranije predao utvrdila nepoklapanja i zbog toga izgubila povjerenje u tužitelja zbog čega i danas smatra da mu se trebao otkazati Ugovor o radu. Da ravnateljica tuženika sudu iskazuje vjerodostojno i objektivno potvrđuje i (prethodno u ovoj odluci iznesen) sadržaj spisu priloženih materijalnih dokaza, a tuženik njenom iskazu prigovara samo paušalno poradi čega takav prigovor tuženika nije doveo u pitanje vjerodostojnost iskaza ravnateljice tuženika. Nadalje, da ravnateljica tuženika sudu iskazuje vjerodostojno i da svoj iskaz ne konstruira s ciljem uspjeha tuženika u sporu već da objektivno iznosi činjenice onako kako su se stvarno dogodile, prema ocjeni suda svjedoči i činjenica da je sadržaj njenog iskaza (onaj dio u kojem iskazuje o sastanku održanom s tužiteljem) potvrđen sadržajem zvučnog zapisa sa digitalnog medija (list spisa 134). Nadalje, ovakav je iskaz ravnateljice tuženika u bitnom potvrđen sadržajem iskaza svjedoka NJ (list spisa 116-118) za kojeg sud ne nalazi razloga poradi kojeg bi lažno iskazivao sudu obzirom nije zaposlenik tuženika koji radi s tužiteljem poradi čega nema osobnog interesa za uspjeh tuženika u ovom sporu, a osim čega je njegov iskaz i potvrđen sadržajem zvučnog zapisa sa digitalnog medija (list spisa 134) te je prema ocjeni suda sasvim logičan, životan i uvjerljiv obzirom ovaj svjedok sudu iznosi isključivo činjenice o kojima ima neposrednih saznanja dok upitan o onima o kojima nema neposrednih saznanja iskazuje da o tome ne zna, što sudu ukazuje da svoj iskaz ne konstruira s ciljem uspjeha tuženika u ovom sporu. Tako ovaj svjedok sudu iskazuje da poznaje tužitelja iako nije zaposlenik tuženika budući je načelnik Općine Stankovci koja je osnivač tuženika; zna da se tužitelj javio na natječaj i zaposlio kod tuženika, ali ne zna koji su bili uvjeti za zapošljavanje na tom natječaju za radno mjesto na kojem je zaposlen tužitelj; on da je bio nazočan jednom sastanku koji je održan sa djelatnicima u svezi povećanja plaća pa da tužitelja poznaje i od tu, a osim toga da ga je ravnateljica tuženika jednom pozvala i na sastanak u svezi problema koji su postojali između tužitelja i jedne druge odgajateljice u vrtiću Antonije, a u svezi čega ga je tužitelj osobno kontaktirao i telefonom i putem whatsappa, na tom da je sastanku tema bilo izvješće o tom problemu, a u međuvremenu da je njega ravnateljica kontaktirala i s informacijom da je tužitelj u postupku zapošljavanja tuženiku predao nevjerodostojnu dokumentaciju što je njoj potvrdio bivši poslodavac tužitelja rekavši da ta dokumentacija koju je tuženiku dao tužitelj nije ona koju je taj poslodavac sastavio pa da je on po pozivu ravnateljice pregledao tu dokumentaciju za koju navodi da je nevjerodostojna jer su već jednim pregledom bile razvidne razlike u dokumentaciji primjerice u jednoj je bilo puno grešaka, u nazivu vrtića, u e-mailu i broju telefona, a vidjelo se i da je pečat drugačiji, bio je manji, jednostavno da se vidjelo da je ta dokumentacija falsifikat; ne sjeća se datuma kada ga je ravnateljica tuženika upoznala s nevjerodostojnom dokumentacijom i time što je raniji poslodavac rekao, samo se sjeća da je bio kod nje i ona je s e-maila isprintala te navode ranijeg poslodavca i rekla da pogleda; a na ovom sastanku koji je održan u svezi incidenta tužitelja i druge kolegice, nakon što se završilo o tome, da su oni pitali tužitelja da pojasni ovu razliku između dokumentacije koju je raniji poslodavac dostavio tuženiku, ne sjeća se sada više detaljno što je on (tužitelj) o tome rekao, ali da postoji zapisnik s tog sastanka kao i zvučni zapis koji je nastao uz suglasnost svih nazočnih na tom sastanku, sjeća se toga da je on (tužitelj) rekao da on tu dokumentaciju nije falsificirao, da je on dobio tu dokumentaciju u kuverti na parkingu na što da je on u šali rekao da li mu je i druga dokumentacija dana u kuverti na parkingu, ne sjeća se što je drugo tužitelj rekao osim toga da on nije to falsificirao, zna da kad su ga (tužitelja) pitali konkretno u svezi razlika u nazivu, broju i e-mailu da nije imao na to odgovora; zaključno iskazavši da odluku o otkazu zaposlenika valjda donosi ravnateljica i da za istu nije potrebna njegova suglasnost. Prigovor punomoćnice tužitelja stavljen na iskaz svjedoka NJ uz obrazloženje da nije životno da bi se svjedok do najsitnijih detalja sjećao događaja koji je bio pred više od godinu dana radi čega se nameće pitanje da li je isti dobro pripremljen odnosno je li dobio uputu za svjedočenje je sud ocijenio neosnovanim, ovo stoga što svjedok u svom iskazu ne iznosi „najsitnije detalje događaja“ već upravo suprotno, na mnoge upite u svezi događaja iskazuje da se ne sjeća pa tako primjerice o održanom sastanku iskazuje da je tužitelj rekao da on nije falsificirao dokumente, a drugog da se ne sjeća dok činjenicu da se sjeća da je tužitelj rekao da je dokumentaciju dobio u kuverti na parkingu sasvim logično pojašnjava navodom da mu je to bilo baš upečatljivo, ovo jer je i sudu sasvim upečatljivo da radnik dokumentaciju koju mu izdaje raniji poslodavac dobiva u kuverti na parkingu i da potom sadržaj iste detaljno ne pregledava (o čemu sudu iskazuje sam tužitelj). Osim toga, da ovaj svjedok sudu iskazuje istinito te objektivno iznoseći svoja neposredna saznanja o relevantnim činjenicama, sudu ukazuje i slijedeće. Kada ga punomoćnica tužitelja pita, nakon što su mu predočeni Izvještaji sa lista spisa 51 i 52 (sud ovdje ističe da su očito samo omaškom u pisanju sudskog zapisnika ovdje napisane brojke 70 i 72, što je razvidno iz činjenice da na stranici 72 nema Izvješća dok se na stranici 70 nalazi Izvješće koje prileži i listu spisa 51) za koji od tih Izvještaja on iskazuje da su utvrdili da je krivotvoren, svjedok odgovara da mu je to sada teško reći jer je ona dokumentacija koju je njemu ravnateljica predočila imala pečat u boji, dodajući da je jedan od dokumenata koji je taj drugi vrtić dostavio bio nekakav obrazac koji je bio ispunjen rukom i u sadržaju potpuno drugačijem sadržaju dokumenata koji je tužitelj predao tuženiku, dakle, da je bilo i razlika u sadržaju jer je u toj kasnije dobivenoj dokumentaciji od drugog vrtića pisalo da je JJ nekomunikativan i slično; a iz čega proizlazi da svjedok niti jedno od Izvješća sa lista spisa 51 i 52 ne prepoznaje kao dokumentaciju koju je naknadno tuženiku dostavila ravnateljica Dječjeg vrtića Maslačak, što potvrđuje i iskaz same ravnateljice Dječjeg vrtića Maslačak JJF budući iz njezinog iskaza proizlazi da Izvještaji sa lista spisa 51 i 52 nisu isprave koje je Dječji vrtić Maslačak izdao tužitelju. Naime, svjedokinja JJF (list spisa 119-120) sudu uvjerljivo i logično, pri čemu sud ne nalazi kontradiktornosti u njenom iskazu kao ni kontradiktornosti njenog iskaza s iskazom ravnateljice tuženika i svjedoka NJ sve poradi čega sud njezin iskaz prihvaća kao istinit, iskazuje da poznaje tužitelja poslovno jer je jedno vrijeme boravio u Dječjem vrtiću Maslačak u kojem ona radi kao odgojitelj i odgovorna osoba, pojašnjavajući da boravio znači da je volontirao i pojašnjavajući da je tužitelj kod njih u vrtić došao u specifičnim okolnostima na razgovor, na tom razgovoru na kojem su bili ona i osnivač da je rekao da je on ranije stažirao u Dječjem vrtiću Radost i da bi kod njih dovršio stažiranje, ali oni da mu nisu mogli ponuditi mjesto pripravnika jer sukladno zakonu te osobe moraju zaposliti u radni odnos i u tom radnom odnosu biti godinu dana stažiraju, a kako u zakonu nema mogućnosti volontiranja zato da ona kaže da je kod njih boravio, zato da kaže recimo volontirao; nakon razgovora s tužiteljem oni da su mu odlučili dati mogućnost da kod njih boravi tj. primili su ga, on im je rekao kako mu je profesorica s faksa rekla da mora odraditi još nekoliko aktivnosti kako bi po završetku faksa odmah mogao početi raditi, pojasnila je da se radi o aktivnostima koje osoba mora odraditi tijekom stažiranja kako bi se osposobila za polaganje stručnog ispita; ona da je imala dokumentaciju o njegovom stažiranju u Dječjem vrtiću Radost; tužitelj da je kod njih bio od veljače 2022. do kraja svibnja 2022. kada su prekinuli njegov boravak, o kojem da je ona i napisala izvješće, upitana zbog kojeg su razloga prekinuli njegov boraka iskazuje da bi rekla zato jer on nije kliknuo s njima ostalima, jednostavno nije štimalo, uznemiravao je kolege i djecu i tako da su se razišli u čudnim okolnostima i bez pozdrava; prošlo ljeto (sud ovdje napominje da svjedokinja svoj iskaz pred sudom iznosi 2025. godine) da joj se tužitelj javio i tražio ju da mu da neku dokumentaciju o boravku kod njih u vrtiću jer da mu treba za drugo zapošljavanje na što mu je ona rekla da mu ne može dati nikakve potvrde budući kod njih nije bio zaposlen, da je ono što mu može dati njezin osobni osvrt na njegov rad odnosno na njegov boravak kod njih u vrtiću, o tome da su porazgovarali u uredu kod nje kada je tužitelj došao u vrtić i ona mu je rekla da će mu se javiti kada sastavi osvrt; ona da ga je natipkala, da ga nije napisala rukom, već da ga je natipkala i zajedno s drugom dokumentacijom tužitelja koja se nalazila kod njih, onom vezanom za njegov rad u Dječjem vrtiću Radost da je tužitelju predala u kuverti na parkingu. Nakon što je sud potom svjedokinji JJF predočio Izvješće sa lista spisa 41-42, svjedokinja je potvrdila da je to spomenuti osobni osvrt koji je natipkala i predala tužitelju, sada čita sadržaj tog izvješća i potvrđuje da je to ona sastavila. Kada je pak sud svjedokinji predočio Izvještaje sa lista spisa 51 i 52 svjedokinja je iskazala da može reći da ništa od navedenog nije ona sastavila niti potpisala, navodeći da je u ovim Izvještajima navedena ispravna adresa vrtića, ali ovaj e- mail kao ni broj telefona da nisu ispravni, osim toga, ovo da bi predstavljalo službeni dokument pa da bi isto bilo potrebno pečatirati službenim okruglim pečatom, a ovdje da je pravokutni pečat koji se ne stavlja na ovakvu vrstu dokumenta. Dalje je svjedokinja iskazala da je njezin idući kontakt s JJ bio kratko nakon što mu je predala ovu dokumentaciju budući ju je nazvao na mobitel, da joj je teško uopće opisati ovaj razgovor, on da joj je prijetio na telefon rekavši kako ga je mogla tako doživjeti i napisati to što je napisala, njoj da je taj njegov način razgovora bio toliko uznemirujući da mu je rekla ako ju još jednom nazove će mu poslati policiju i supruga i to je za nju bio kraj razgovora s njime, nakon toga ju nije zvao. Zatim je svjedokinja iskazala i to da ju je nakon nekog vremena nazvala ravnateljica iz Dječjeg vrtića Stankovci i pitala ju u vezi JJ, ona joj je rekla da joj je drago da je nazvala kako bi joj usmeno rekla o njemu, ona da joj je ispričala o Tomislavovom boravku kod njih, o tome da je bio ok, ali da to nije posao za njega, rekla joj je o odnosu s kolegicama i grču u kojem su one bile, a na sve što da joj je ona (ravnateljica tuženika) rekla da to uopće ne piše u dokumentaciji koju je ona dobila od JJ, što da je njoj (svjedokinji) bilo čudno jer je ona sve to napisala u onom svom osobnom osvrtu koji je dala JJ radi čega je ona zamolila ravnateljicu da joj pošalje tu dokumentaciju koju joj je JJ dao i po primitku iste se je šokirala, znači to da uopće nije bila ona dokumentacija koju je ona sastavila za JJ, to da su bile isprave kakve ona za Dječji vrtić nikad ne bi sastavila i nakon toga je ona ravnateljici Dječjeg vrtića Stankovci poslala ono što je ona sastavila za JJ. Svjedokinja je dodala i to da kada je JJ od nje tražio da mu da neku dokumentaciju je ona njega pitala za koji vrtić mu to treba, da joj da broj telefona ili adresu pa da eventualno usmeno nazove i razgovara s ravnateljicom tog vrtića, ali on joj to nije rekao ili dao. Vjerodostojnost ovakvog iskaza svjedokinje JJF nije dovedena u pitanje prigovorom koji tužitelj stavlja na njezin iskaz, budući tužitelj istinitost njezinog iskaza ne dovodi u pitanje primjerice njemu suprotnim sadržajem materijalnih dokaza u spisu već isticanjem da je njezin iskaz neistinit jer „da on nije nikome prijetio, jer su se oni više puta čuli, jer je sadržaj onog izvješća koji je svjedokinja sastavila on vidio tek nakon tri godine i jer su oni normalno razgovarali i izmijenili poruke u kojima joj je i dao broj Agencije“, koje pak svoje navode tužitelj nedvojbeno ne dokazuje. Za zamijetit je ovdje da tužitelj pri tome uopće ne ističe da bi neistinit bio konkretno onaj dio u kojem svjedokinja iskazuje da ovdje sporne Izvještaje sa lista spisa 51 i 52 nije ona sastavila niti potpisala. Niti prigovor koji na iskaz svjedokinje stavlja punomoćnica tužitelja (list spisa 125) nije prema ocjeni suda doveo u pitanje vjerodostojnost iskaza ove svjedokinje, a budući je i prigovor punomoćnice tužiteljice neosnovan. Naime, ista prigovara iskazu kao neistinitom jer da je njezin iskaz da je adresa Dječjeg vrtića Maslačak navedena na ispravama sa lista spisa 51 i 52 pogrešna kontradiktoran sadržaju izjave sa lista spisa 99 koju je ista izdala, međutim, svjedokinja u svom iskazu ne navodi da je adresa Dječjeg vrtića Maslačak navedena na ispravama sa lista spisa 51 i 52 pogrešna već upravo suprotno tome, iskazuje da je navedena ispravna adresa vrtića dok nisu ispravni e-mail kao ni broj telefona. Nadalje, ista prigovara iskazu kao neistinitom jer da je iskaz svjedokinje da u izdavanju isprava ne koristi grb kontradiktoran sadržaju izjave sa lista spisa 99 koju je ista izdala, međutim, svjedokinja sudu uopće ne iskazuje o tome da u izdavanju isprava ne koristi grb. Konačno, ista prigovara da je iskaz svjedokinje neistinit jer da je njen iskaz da tuženik ima kvadratni i okrugli pečat kontradiktoran sadržaju izjave sa lista spisa 99 koju je ista izdala, ovo jer sud ne nalazi kontradiktornosti između toga što svjedokinja iskazuje da ima okrugli i kvadratni pečat i toga što je izjavu sa lista spisa 99 pečatirala kvadratnim pečatom. Sud pri tome ističe da činjenica da Izvještaj koji prileži listu spisa 41-42 nije pečatiran, na niti jedan način ne dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza ove svjedokinje koja sudu iskazuje to da je ona na ono izvješće tj. osobni osvrt stavila kvadratni pečat budući je to neslužbeni dokument, ovo jer Izvještaj koji prileži listu spisa 41-42 nije kopija točno fizički onog primjerka isprave za koju JJF iskazuje da ju je predala tužitelju u kuverti na parkingu (budući tužitelj tuženiku nikada tu ispravu nije predao) već je ovo tuženikov ispis te isprave koju je putem e-maila JJF **.**.2024. dostavila ravnateljici tuženika i koju sasvim logično za potrebe te dostave (radi dokazivanja da Izvještaji sa lista spisa 41 i 42 nisu oblikom ni sadržajem Izvještaj koji je ona predala tužitelju) nije pečatirala. Za istaknuti je ovdje i to da je svjedokinja JJF sudu iskazala da je ona radi svoje evidencije sastavila izvješće kao formular kakav bi išao za Agenciju, ali da nije pečatiran niti poslan, ponovila da ona nije Agenciji predala ovo izvješće, a naknadno da je samo to skenirano izvješće koje nije pečatirano poslala ravnateljici tuženika i to kada joj je e-mailom slala i ono izvješće tj. osobni osvrt, dodajući da je na tom obrascu koji je sastavila za svoju osobnu evidenciju ona rukom prekrižila riječ stažiranje i napisala volontiranje pa kada sud takav iskaz svjedokinje cijeni u svezi sa oblikom Tiskanice PO-2 Izvješće o rezultatima stažiranja pripravnika (primjer koje je na listu spisa 85-88) iz koje je razvidno da se sadržaj iste popunjava vlastoručno, tada sud vjerodostojnim i logičnim ocjenjuje i onaj dio iskaza svjedoka NJ (list spisa 116-118) kada isti iskazuje da je jedan od dokumenata koji je taj drugi vrtić dostavio tuženiku bio nekakav obrazac koji je bio ispunjen rukom i u sadržaju potpuno drugačijem sadržaju dokumenata koji je tužitelj predao tuženiku.

10.4. Takvom je ocjenom dokaza sud kao nedvojbeno utvrdio da je tužitelj tuženiku predao prvo Izvještaj o stažiranju pripravnika u DV Maslačak (list spisa 52), a potom Izvještaj o volontiranju i stažiranju pripravnika u Dječjem vrtiću Maslačak (list spisa 51), niti jednu od kojih isprava nije sastavila niti tužitelju izdala ravnateljica Dječjeg vrtića Maslačak, koja je sastavila i tužitelju za potrebe predaje tuženiku predala ispravu koja odgovara Izvješću o rezultatima volontiranja JJ u DV Maslačak (list spisa 41-42), međutim, koju ispravu tužitelj nije predao tuženiku. Osim što takvo utvrđenje proizlazi iz gore iznesene ocjene personalnih dokaza, ovo utvrđenje proizlazi i ocjenom sadržaja samih materijalnih dokaza budući sud ne nalazi niti životnim niti logičnim da bi između Izvještaja sa lista spisa 51 i Izvještaja sa lista spisa 52, u slučaju da je te isprave uistinu izdao Dječji vrtić Maslačak, postojale tako značajne razlike u navođenju podataka izdavatelja tih isprava, a koje nedvojbeno na tim Izvještajima postoje, ovo obzirom je općepoznato da javne službe svoje dopise sastavljaju u word dokumentima u kojima već postoji šprancirano zaglavlje u kojem se nalazi grb Republike Hrvatske te svi osnovni poslovni podaci pojedinog tijela. Među ovim je pak Izvještajima razvidna značajna razlika budući u jednom nije naveden e-mail vrtića ni broj telefona dok u drugom je i to neispravan broj telefona i e-mail, a kako to proizlazi iz iskaza svjedokinje JJF koja sudu iskazuje da tu nije naveden ispravan e-mail niti ispravan telefonski broj Dječjeg vrtića Maslačak, te kakva se greška prema ocjeni ovog suda sasvim sigurno ne bi dogodila da je Dječji vrtić Maslačak taj koji je sastavio Izvještaj. Također, sud ne nalazi niti životnim niti logičnim da bi pri sastavljanju Izvještaja ravnateljica Dječjeg vrtića Maslačak pogriješila na tako drastičan način da bi pogriješila datum kada navodno tužitelj počinje stažiranje u tom vrtiću te da bi pogriješila datum kada se stažiranje prekida i to za više od 4 mjeseca (u jednom se Izvještaju navodi da je tužitelj počeo stažiranje 28. veljače 2022. i prekinuo ga 29. svibnja 2022. dok se u drugom navodi da je počeo stažiranje 1. ožujka 2022. i prekinuo ga 1. listopada 2022.). Konačno, u prilog činjenici da Dječji vrtić Maslačak ne bi sastavio i tužitelju izdao Izvještaj u sadržaju kojim se potvrđuje stažiranje tužitelja u tom Dječjem vrtiću, prema ocjeni suda svjedoči i sadržaj izjave Dječjeg vrtića Maslačak iz prosinca 2021. (list spisa 99), sastavljanje koje izjave ravnateljica Dječjeg vrtića Maslačak JJF ne osporava, budući je iz iste razvidno da niti u prosincu 2021. godine Dječji vrtić Maslačak nije razmatrao mogućnost stažiranja tužitelja (za koje stažiranje svjedokinja JJF iskazuje da je potrebno zasnivanje radnog odnosa) u tom Dječjem vrtiću već isključivo mogućnost volontiranja.

10.5. Takvo utvrđenje suda nije dovedeno u pitanje niti iskazom tužitelja (list spisa 120- 123) budući sud njegov iskaz u kojem iskazuje o spornim Izvještajima, ne nalazi logičnim, životnim niti uvjerljivim, a osim čega je isti i kontradiktoran svim izvedenim personalnim dokazima kao i sadržaju cijenjenih relevantnih materijalnih dokaza, kao i nedosljedan. Naime, tužitelj iskazuje sudu da je on ovu dokumentaciju Dječjeg vrtića Maslačak letimično pregledao, to da je dokumentacija koju mu je kako je rekla ravnateljica Dječjeg vrtića Maslačak ona predala u kuverti na parkingu, kako mu je ona dala samo ovo natipkano izvješće (prema iskazu tužitelja prvo mu je predan Izvještaj sa lista spisa 51) pa je on gledao što je ovo, tu da je nešto bilo krivo vezano za datume pa da ju je on tražio da mu izda izvješće napisano u obliku obrasca te da su se opet našli na parkingu i tada da mu je u kuverti dala to drugo natipkano izvješće, možda dva tjedna nakon što mu je dala prvo izvješće u kuverti, i on da je i to predao ravnateljici tuženika. Međutim, osim što je takav iskaz kontradiktoran iskazu svjedokinje JJF, čiji je iskaz sud zbog gore pojašnjenih razloga prihvatio kao istinit, koja iskazuje da je ona tužitelju samo jednom na parkingu u kuverti predala Izvješće (ono sa lista spisa 41-42); takav je iskaz tužitelja suprotan i iskazu ravnateljice tuženika, koji je sud iz gore pojašnjenih razloga prihvatio kao istinit, budući iz njenog iskaza proizlazi da je ona ta (a ne tužitelj) koja je uočila nepoklapanja u datumima navedenim u ispravi koju prvu tužitelj njoj predaje u kolovozu 2024. (onoj na listu spisa 52) i potom tužitelju na to ukazala, a nakon čega je on donio drugu ispravu (onu sa lista spisa 51). Osim toga, izneseni je iskaz tužitelja sudu u cijelosti nelogičan i neživotan jer da je tužitelj, kako to tvrdi, pri letimičnom pregledu izvještaja koji mu je JJF dala uočio pogreške vezano za datume, tada zasigurno takav izvještaj koji ne odražava stvarno stanje stvari u pogledu njegova stažiranja (jer sadrži pogrešne datume) ne bi predao tuženiku, a za što navodi da jest učinio. Zbog navedenog sud ne prihvaća kao istinit iskaz tužitelja da njemu ravnateljica Dječjeg vrtića Maslačak nije predala primjerak Izvješća sa lista spisa 41-42 već da mu je na parkingu u kuverti prvo predala ispravu sa lista spisa 52, a potom ponovno na parkingu u kuverti i ispravu sa lista spisa 51. Osim toga, u potpunosti je i nelogičan kao i kontradiktoran iskazu ravnateljice tuženika iskaz tužitelja da je on prvo dobio ispravu sa lista spisa 51 pa potom zbog njegovog navoda da on ne može biti zaveden kao volonter ispravu sa lista spisa 52. Ovo jer nije ni logično ni životno da bi prilikom drugog izdavanja Izvještaja ravnateljica Dječjeg vrtića Maslačak izmijenila i datume stažiranja tužitelja na način da prikaže dulje vrijeme stažiranja za čak četiri mjeseca, ovo posebno imajući u vidu da nije niti sporno da nakon svibnja tužitelj više nije bio u Dječjem vrtiću Maslačak. Ovakav se iskaz ukazuje neistinitim i jer je kontradiktoran ranijem dijelu iskaza samog tužitelja, onom gdje prvo iskazuje da je on uočio pogreške u datumima, što bi logički dovodilo do zaključka da je prvotno (ovo u slučaju da je sud uopće utvrdio da su mu ove isprave izdane) tužitelju izdana isprava sa lista spisa 52 koja umjesto svibnja navodi listopad kao prestanak stažiranja pa tek potom ona sa lista spisa 51, međutim, tužitelj iskazuje obrnuto i stoga prema ocjeni suda u potpunosti nelogično. Na nevjerodostojnost iskaza tužitelja ukazuju i daljnje nedosljednosti u njegovom iskazu. Naime, dok pri slobodnom iznošenju iskaza tužitelj sudu prvo iskazuje da je on kada mu je ravnateljica Dječjeg vrtića Maslačak u kuverti dala dokumentaciju gledao što je ovo i tu da je nešto bilo krivo vezano za datume pa da ju je on tražio da mu izda izvješće napisano u obliku obrasca, a potom da je tu pogrešno pisalo da je volontirao; kasnije na postavljeni konkretan upit odgovara sudu da on nije po pogledu izvješća uočio nepravilnosti. Konačno, da je iskaz tužitelja da njemu ravnateljica Dječjeg vrtića Maslačak nije predala primjerak Izvješća s lista spisa 41-42 neistinit sudu svjedoči i onaj dio iskaza u kojem tužitelj iskazuje “Kada sam letimično pregledao dokumentaciju koju mi je u kuverti predala ravnateljica Maslačka, uznemirilo me je u biti izvješće iz Dječjeg vrtića Radost. Više nego izvješće iz Maslačka.”. Ovo jer iz takvog iskaza proizlazi da je i sadržaj predanog mu izvješća Dječjeg vrtića Maslačak bio uznemirujući (samo ne u tolikoj mjeri kao izvještaj Dječjeg vrtića Radost) pa je nemoguće da je izvješće koje je predano tužitelju ono sa lista spisa 51 ili lista spisa 52, budući se prema ocjeni suda niti jedan dio sadržaja tih izvještaja ne može okarakterizirati kao uznemirujući. Uznemirujućim bi se iz perspektive tužitelja mogao okarakterizirati isključivo sadržaj Izvješća sa lista spisa 41-42, upravo onog za koji JJF iskazuje da ga je u kolovozu 2024. na parkingu u kuverti s ostalom dokumentacijom (među kojom i Izvješćem Dječjeg vrtića Radost) predala tužitelju, a budući se u toj Izvješću navodi „primjećujemo da mu je teže svladati znanja o zakonitostima razvija djece“, „što se tiče samih aktivnosti veoma su šture u početku“, „kampanjski pristupa pripremi i organizaciji aktivnosti“, „nije prihvaćao konstruktivne savjete“.

10.6. Visoka moralnost je nužna osobina radnika koji radi kao odgojitelj u dječjem vrtiću. Ovo stoga što je odgojitelj svakodnevni uzor djeci u najosjetljivijoj fazi njihova razvoja. Općepoznato je iz svakodnevnog života da djeca ne uče najviše iz onoga što im se govori, nego iz onoga što vide i dožive i upravo je zato moralnost osoba kojima su okružene ključna u njihovom odgoju. Jer djeca poštenje, pravednost i poštovanje prvo vide kod odraslih oko sebe; jer se upravo u vrtićkoj dobi postavljaju temelji za osjećaj dobra i zla, pravde i nepravde; jer se upravo u vrtićkoj dobi djeca uče pravednost, osjećaju pravde i razvijaju povjerenje u autoritet. Sumnja da mu je dostavio isprave krivotvorenog sadržaja nedvojbeno prema utvrđenju suda kod poslodavca stvara sumnju u moralnost radnika pa je stoga već i samo sumnja tuženika da mu je tužitelj predao isprave krivotvorenog sadržaja, a koju sumnju pri tome tuženik temelji na izjavi ranijeg poslodavca tužitelja o tome da on nikada tužitelju nije izdao isprave onog sadržaja koji imaju isprave koje tužitelj predaje tuženiku; i to sve u okolnostima u kojima pri iznošenju obrane tužitelj tuženiku ne daje niti jedan uvjerljiv i logičan razlog koji opravdava postojeću razliku u sadržaju isprava koje on predaje tuženiku (isprave sa lista spisa 51 i 52) i isprave za koju raniji poslodavac (isprava na listu spisa 41- 42) tvrdi da ju je izdao tužitelju za potrebe predaje tuženiku; te u situaciji u kojoj ne postoji niti jedna okolnost (ili pak dokaz) koji bi upućivao na to da je do razlike u sadržaju isprava došlo radnjom neke osobe različite od tužitelja odnosno u situaciji u kojoj niti jedna okolnost ne upućuje na zaključak da je ikome osim tužitelju u interesu prikazati podatke o ranije odrađenom stažiranju na način koji ne odgovara stvarnosti; prema ocjeni ovog suda opravdano dovela do gubitka povjerenja tuženika kao poslodavca u tužitelja kao radnika, zbog kojeg gubitka povjerenja nastavak rada tužitelja na radnom mjestu koje uključuje svakodnevni brigu o odgoju djece vrtićke dobi za tuženika nije moguć. Nije pri tome za odlučivanje o pitanju opravdanosti otkaza Ugovora o radu relevantno pitanje da li je tužitelj uistinu počinio kazneno djelo krivotvorenja isprava, kako mu se to stavlja na teret optužnicom Općinskog državnog odvjetništva od 17. listopada 2022., ovo posebno i jer tuženik Odluku o izvanrednom otkazu ne temelji na tvrdnji da je tužitelj počinio kazneno djelo krivotvorenja isprava već na činjenici da je tuženiku predao Izvještaj o stažiranju pripravnika DV Maslačak i Izvještaj o volontiranju i stažiranju pripravnika u DV Maslačak, a za koju je dokumentaciju tuženik od prijašnjeg poslodavca tužitelja 08. listopada 2024. dobio podatke da se radi o krivotvorenim ispravama, koju je činjenicu tuženik prema utvrđenju suda u ovom postupku i nedvojbeno dokazao.

10.7. Utvrdivši tako da je izvanredni otkaz Ugovora o radu tužitelja sklopljenog 30. srpnja 2024. opravdan u smislu čl. 116. st. 1. ZoR, sud je utvrdio da je Odluka o izvanrednom otkazu dopuštena te je tužbeni zahtjev ovom presudom u cijelosti odbio kao neosnovan.

10.8. Pri tome sud smatra potrebnim istaknuti da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je Odluka o izvanrednom otkazu donesena u biti zbog toga što je on ukazao na mobbing kod tuženika, a kako to tvrdi u ovom postupku, kao i to da tužitelj nije niti učinio vjerojatnim da je nad njim kod tuženika vršen mobbing. Tužitelj u svom iskazu (list spisa 120-123) navodi to da se je on prethodno sastanku kod tuženika on vratio s bolovanja na kojem je bio radi mobbinga od kolegice i da je mislio pokrenuti neki postupak u svezi tog mobbinga, ali se odlučio da neće, međutim, osim toga suda dalje ne iskazuje niti u obliku niti o načinu na koji bi to nad njime bio vršen mobbing kod tuženika, a niti u prilog toj činjenici dostavlja kakvu medicinsku dokumentaciju (ovo obzirom da iskazuje da je zbog mobbinga bio na bolovanju). Osim toga, kada sud cijeni činjenicu da je tužitelj do dana donošenja Odluke o izvanrednom otkazu kod tuženika radio od 30. srpnja 2024., dakle, svega malo više od 2 mjeseca, a dio kojeg je razdoblja tužitelj kako to sam tvrdi bio i na bolovanju dakle izočan s mjesta rada, tada je nedvojbeno da tužitelj nije niti mogao biti žrtva mobbinga, a obzirom je mobbing sukladno u sudskoj praksi prihvaćenoj definiciji svako neželjeno ponašanje kojim jedna ili više osoba drugoj osobi (žrtvi) narušava dostojanstvo, čast i ugled, sve s ciljem poniženja žrtve ili/i njenog udaljenja s radnog mjesta pri čemu je nužno obilježje takvog ponašanja njegova dugotrajnost i sustavnost (upravo zbog kojih obilježja radnje uznemiravanja poprimaju obilježje mobbinga), a što se ne može ostvariti u periodu od oko 2 mjeseca rada.

11. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška utemeljena je na čl. 154. st. 1. ZPP kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranici naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Zahtjev tužitelja kao stranke koja je u cijelosti izgubila u sporu za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.079,64 Eura sa zakonskom zateznom kamatom je stoga odbijen kao neosnovan dok je zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova ocijenjen osnovanim, ali u visini koja je odmjerena prema odredbi Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) kojom je propisano da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koja obuhvaća najviše do 4 radnje za svaki prvostupanjski postupak u postupku iz radnih odnosa osim u procjenjivim predmetima dok mu za svaki daljnju radnju pripada nagrada u visini od 50 bodova. Tuženiku su prema ocjeni suda osnovano nastali troškovi po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to za četiri radnje - sastav odgovora na tužbu, zastupanje na pripremnom ročištu 17. siječnja 2025., sastav podneska od 30. siječnja 2025. kojim se očituje na djelomično povlačene tužbe i zastupanje na ročištu glavne rasprave 16. svibnja 2025. – trošak u iznosu od 500,00 Eura (1 x 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife) i trošak u iznosu od 100,00 Eura za zastupanje na ročištu glavne rasprave 22. siječnja 2026. (1 x 50 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% iznosi 750,00 Eura. Nije kao osnovan priznat zahtjev tuženika za naknadu troškova po osnovi sudske pristojbe za presudu budući tuženik ne dokazuje da bi mu takav trošak nastao te budući sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18, 51/23) u trenutku donošenja ove presude tuženik nije obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu isti niti nema pravo na naknadu troška po toj osnovi.

U Zadru, 16. veljače 2026. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici,

2. Tuženiku po punomoćniku.