REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-5151/2023-50
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu po sudcu tog suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja STM d.o.o. iz Samobora, Dr. Milana Bišćana 8, zastupanog po opunomoćenici Ariani Varga Filipović, odvjetnici iz odvjetničkog društva Vidmar i partneri j.t.d. protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, radi ukidanja rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, 16. veljače 2026.
p r e s u d i o je
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-335-06/23-01/69, URBROJ: 529-06-03-02-02/1- 23-2 od 27. rujna 2023.
Obrazloženje
1.1. Osporavanim rješenjem tuženika u postupku povodom žalbe zainteresirane osobe VM točkom 1. izreke poništeno je rješenje Zagrebačke županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i fondove Europske unije, Ispostave Samobor KLASA: UP/I-335-02/23-02/34, URBROJ: 238-10-01-04/1-23-4 od 19. srpnja 2023., kojim je prekinut postupak za ukidanje rješenja Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Služba za gospodarstvo, Ispostave Samobor, KLASA: UP/I-335- 02/13-01/06, URBROJ: 238-02-04/1-13-3 od 25. travnja 2013. godine dok nadležni sud ne donese pravomoćnu odluku u parničnim postupcima koji su u tijeku i čine prethodno pitanje u predmetnoj upravnoj stvari.
1.2. Točkom 2. izreke ukinuto je rješenje Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Služba za gospodarstvo, Ispostave Samobor, KLASA: UP/I-335- 02/13-01/06, URBROJ: 238-02-04/1-13-3 od 25. travnja 2013. godine, kojim je utvrđeno da prostor i oprema ugostiteljskog objekta tužitelja ispunjava minimalne uvjete glede uređenja i opreme, te druge uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, vrste caffe bar, za ugostiteljski objekt „Smooth Caffe Bar“ u Samoboru, Žumberačka 1.3. Točkom 3. izreke osporavanog rješenja naloženo je Zagrebačkoj županiji, Upravnom odjelu za gospodarstvo i fondove Europske unije, Ispostavi Samobor, osporavano rješenje upisati u odgovarajući Upisnik.
2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te navodi kako u konkretnom slučaju uopće nisu ispunjeni uvjeti za poništavanje prvostupanjskog rješenja. Nadalje, navodi da u konkretnom slučaju nipošto ne može biti riječi o tome da bi Ugovor o zakupu poslovnog prostora bio raskinut, te da bi tužitelju STM d.o.o. prestalo pravo korištenja poslovnog prostora. Tužitelj navodi kako iznošenjem stava o tome da bi predmetni Ugovor o zakupu nedvojbeno prestao, tuženik prekoračuje svoje ovlasti te odlučuje o pitanju iz sudske nadležnosti. Navodi nadalje da zemljišnoknjižno stanje nekretnine ne odražava njezino stvarno stanje, jer je VM upisan kao vlasnik, a stvarni suvlasnik predmetnog poslovnog prostora, i to u ½ dijela, je KM. Nadalje, navodi da VM nije ovlašten bez suglasnosti suvlasnika OM valjano raskinuti Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora. Navodi da se u vezi sa utvrđenjem prava suvlasništva vodi parnični postupak pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem: P-584/21, kao i parnični postupak radi uknjižbe zakupa, prava prvenstva zakupa i prvokupa predmetne nekretnine, pod poslovnim brojem: P-635/21. Tijekom spora dodaje da je u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: P- 54/22, 9. srpnja 2025. donesena presuda kojom je KM utvrđen suvlasnikom u ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
3. Slijedom navedenog, predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev te poništiti rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu, ističe neosnovanim navode tužitelja da se nije očitovalo o povredama koje je učinilo prvostupanjsko tijelo, kao i da je prekoračio ovlasti upustivši se u odlučivanje o pitanjima koja spadaju u sudsku nadležnost, budući da je tuženik samo konstatirao da je zakupodavac, ugovor o zakupu, a kojim je tužitelj dokazivao pravo korištenja predmetnog ugostiteljskog objekta, otkazao pisanim putem 22. prosinca 2021., a činjenica da se pred nadležnim sudom vodi spor oko utvrđenja prava vlasništva, uknjižbe zakupa, prava prvenstva zakupa i prava prvokupa, nije od utjecaja na drugačije rješenje, slijedom čega predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
5. VM, zainteresirana osoba u ovom sporu u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, poziva se na obrazloženje osporavanog rješenja, i ističe kako je u konkretnom slučaju ugovor o zakupu raskinut zbog nepodmirenih obveza tužitelja prema zainteresiranoj osobi, a s osnova plaćanja zakupnine. Također da tužitelj protiv tuženika ne vodi niti jedan sudski postupak kojim bi osporavao valjanost otkaza ugovora o zakupu. U odnosu na presudu u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: P-54/22 od 9. srpnja 2025. ističe kako se radi o nepravomoćnoj presudi te da ista nije od utjecaja jer je ugovor o zakupu otkazan 22. prosinca 2021.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja tuženika Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je, budući da su za to ispunjeni uvjeti iz članka 98. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 – dalje: ZUS), a tužitelj u tužbi nije izričito zahtijevao održavanje rasprave, predmetni spor riješio bez rasprave.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Člankom 24. stavkom 1. točka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine, broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21-dalje: Zakon) propisano je da rješenja iz članka 20. stavaka 1. i 2. i članka 21. stavka 1. ovoga Zakona izdat će se ugostitelju i pravnoj osobi iz članka 5. stavka 2. ovoga Zakona uz uvjet da ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom.
9. Člankom 27. stavkom 1. točkom 1. Zakona propisano je da će se rješenja iz članka 20. stavaka 1. i 2., članka 21. stavka 1. i članka 22. stavka 2. ovoga Zakona ukinuti rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanog člankom 24. stavkom 1. ovoga Zakona.
10. Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi da ugostitelj mora imati pravo korištenja ugostiteljskog objekta u kojem obavlja ugostiteljsku djelatnost, taj uvjet mora ispunjavati cijelo vrijeme, te se rješenje, zbog prestanka ispunjavanja predmetnog uvjeta može ukinuti sukladno članku 27. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.
11. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je zainteresirana osoba podnijela zahtjev za ukidanje rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti od 25. travnja 2013., navodeći kako je sa 31. prosinca 2021. raskinut Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora, te da je tužitelju prestalo pravo korištenja navedenog prostora, u vezi s čime je priložio dopis zainteresirane osobe upućene tužitelju kojim se otkazuje predmetni ugovor o zakupu jer da tužitelj nije platio dospjele iznose zakupnine u roku od 15 dana od priopćenja pisane opomene.
12. Iz spisu priležećeg Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. listopada 2018., sklopljenog između zainteresirane osobe kao zakupodavca i tužitelja kao zakupca, proizlazi da je u članku 10. određeno kako su ugovorne strane suglasne da je otkazni rok 30 dana od dana pisanog otkaza ugovora.
13. Člankom 26. stavkom 1. točkom 2. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (Narodne novine, broj: 125/2011, 64/2015, 112/2018) propisano je da zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu u svako doba, bez obzira na ugovorne ili zakonske odredbe o trajanju zakupa ako zakupnik ne plati dospjelu zakupninu u roku od petnaest dana od dana priopćenja pisane opomene zakupodavca.
14. Člankom 28. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora propisano je da Ugovor o zakupu poslovnoga prostora sklopljen na određeno ili na neodređeno vrijeme svaka ugovorna strana može otkazati u svako doba, ako druga ugovorna strana ne izvršava svoje obveze utvrđene ugovorom ili ovim Zakonom.
15. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, budući da je Ugovor o zakupu, kojim je tužitelj dokazivao pravo korištenja predmetnog ugostiteljskog objekta, otkazan sukladno odredbama tog Ugovora, te Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, proizlazi da je tužitelj prestao ispunjavati uvjet propisan člankom 24. stavkom 1. točkom 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, pa tužitelj više nije legitiman korisnik prostora na koji se minimalni uvjeti za obavljanje ugostiteljske djelatnosti odnose.
16. Ističe se kako tužitelj niti u tužbi, a niti tijekom ovog spora nije dokazao da bi raskid predmetnog ugovora o zakupu od 1. listopada 2018. osporio, pa čak i pokušao osporavati pred nadležnim sudom, slijedom čega se prigovori tužitelja izneseni u tom smjeru ocjenjuju neosnovanima.
17. U odnosu na prigovor tužitelja da je tuženik prekoračio svoje ovlasti, ističe se kako je tuženik proveo zakoniti postupak u kojem je utvrdio sve činjenice i okolnosti koje se odnose na pravo korištenja predmetnim poslovnim prostorom od strane tužitelja, a za što tuženik upravo ima ovlaštenja sukladno Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti, te osnovano ocijenilo da tužitelj više ne raspolaže dokazom da ima pravo korištenja predmetnog poslovnog prostora, slijedom čega je zakonito donesena odluka u izreci osporavanog rješenja.
18. Konačno prigovori i navodi tužitelja, da su u tijeku sudski postupci radi priznavanja prava suvlasništva te radi uknjižbe zakupa, prava prvenstva zakupa i prvokupa predmetne nekretnine, gdje je u odnosu na utvrđenje prava suvlasništva donesena presuda, poslovni broj: P-54/2022 od 9. srpnja 2025., kojom je tužitelj utvrđen suvlasnikom u ½ dijela predmetne nekretnine u kojoj se poslovni prostor nalazi, također nisu osnovani odnosno pravno odlučni za drugačije rješenje ove upravne stvari. Ovo stoga što, osim što tužitelj nije dokazao da bi se radilo o pravomoćnoj presudi, ista ne dokazuje da je u trenutku donošenja osporavanog rješenja tužitelj imao pravo korištenja predmetnog poslovnog prostora. Napominje se da bi tužitelju, kao eventualnom suvlasniku trebala suglasnost drugog suvlasnika ili zaključen pravni posao koji dokazuje pravo korištenja predmetnim poslovnim prostorom.
19. Imajući u vidu navedeno osporavano rješenje ocjenjuje se zakonitim, a te je valjalo stoga, temeljem članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao izreci.
U Zagrebu 16. veljače 2026.
Sudac:
Ivana Horvat
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
DNA:
1. Ariana Varga Filipović, odvjetnica, OD Vidmar i partneri j.t.d.-e-komunikacija
2. Ministarstvo turizma i sporta, Republike Hrvatske, e-komunikacijom
3. Odvjetnik Krešimir Lisak – e-komunikacijom
4. u spis
