REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: K-862/2025-12
SPLIT
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Vedranu Klafuriću, uz sudjelovanje zapisničarke Dijane Vidović Vranac, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika RPO, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24 dalje: KZ/11), po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem br. KO-DO-488/2025 od 13. svibnja 2025., nakon javno održane i zaključene rasprave dana 11. veljače 2026., u prisutnosti okrivljenika, branitelja Željka Vrdoljaka, odvjetnika u Splitu i zamjenika ODO-a Split RP, a presude javno objavljene dana 16. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
OKRIVLJENIK: RPO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin TP i IP, rođene R, rođen **.**.1994. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, neoženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, zaposlen u komunalnom poduzeću Grada Makarske s mjesečnim primanjima u iznosu od 1.100,00 eura, kuhar, sa završenom srednjom stručnom spremom, srednjeg imovnog stanja, vlasnik stana u [adresa], bez vojnog čina, neodlikovan, neosuđivan, brani se sa slobode,
k r i v j e
I. što je 15. travnja 2025. oko 12,00 sati u [adresa], T [adresa] u službenim prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Makarska, revoltiran službenim razgovorom s psihologinjom EP i socijalnom radnicom ZP u predmetu zaštite osobnih prava i dobrobiti njegovog djeteta u kojem mu je izrečena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarenjem roditeljske skrbi, u nakani da ustraši psihologinju EP i socijalnu radnicu ZP, vičući im je kazao da ih sve treba politi benzinom i zapaliti,
dakle, drugima ozbiljno prijetio da će ih usmrtiti, a djelo je počinjeno prema odgovornim osobama u svezi s njihovim radom,
II. čime je počinio u stjecaju dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje – djela opisana po članku 139. stavku 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – u daljnjem tekstu: Kazneni zakon), a kažnjiva po članku 139. stavku 3. Kaznenog zakona, sve u svezi članka 51. Kaznenog zakona.
III. Stoga se okrivljenom RPO za svako djelo za koje je proglašen krivim prethodno utvrđuju kazne zatvora i to za dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje – djela opisana po članku 139. stavku 3. u svezi stavka 2. KZ/11, dvije kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
IV. Na temelju odredbe čl. 139. st. 3. i čl. 51. KZ/11 okrivljeni RPO se
o s u đ u j e
na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, nakon čega se okrivljeniku na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 izriče
u v j e t n a o s u d a
s time da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
V. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 okrivljenom RPO će se u kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u pritvoru od 17. travnja 2025. do 18. travnja 2025., ukoliko bude opozvana uvjetna osuda.
VI. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20 i 80/22, 36/24 u daljnjem tekstu ZKP/08) dužan je okrivljeni TPO naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je pred ovim sudom podiglo optužnicu broj KO- DO-488/2025 od 13. svibnja 2025. protiv okrivljenika RPO zbog dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11.
2. Pozvan da se izjasni o tome kakav stav zauzima spram navoda iz optužnice, okrivljenik je izjavio da se smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret optužnicom, slijedom čega se pristupilo uzimanju obrane od okrivljenika.
3. Okrivljenik je potom, iznoseći obranu, priznao da je kaznena djela, koja su mu optužnicom stavljena na teret, počinio upravo na način kako je to opisano u činjeničnom opisu.
3.1. Izrazio je žaljenje i kajanje zbog svog postupka te dao obećanje da ovakva i slična djela u budućnosti više neće činiti.
3.2. U odnosu na svoje osobne i obiteljske prilike kazao je da je otac jednog maloljetnog djeteta o kojem uredno skrbi i dijete ovisi o njegovim primanjima. Uredno je zaposlen u komunalnom poduzeću grada [adresa].
4. U dokazne svrhe su pregledani i pročitani: zapisnik o ispitivanju osumnjičenog RPO u Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Makarska od 17. travnja 2025. s pripadajućom snimkom (list 25-29 spisa) i zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenog RPO od 18. travnja 2025. s pripadajućom snimkom (list 50-52 spisa).
4.1.Na temelju odredbe čl. 431 st. 1. t. 6. ZKP/08 pročitani su zapisnik o ispitivanju oštećenika-žrtve u svojstvu svjedoka ZP od 7. svibnja 2025. (list 78-80 spisa) i zapisnik o ispitivanju oštećenika-žrtve u svojstvu svjedoka EP od 7. svibnja 2025. (list 82-84 spisa).
5. Kako nije bilo daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka, na kraju dokaznog postupka je pročitan izvod iz Prekršajne i Kaznene evidencije za okrivljenika (list 133-134, 140-141spisa).
6. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je cijenio sve izvedene dokaze i to kako svaki dokaz pojedinačno, tako i u jedinstvenoj cjelini, a posebice je cijenio izjavu o osnovanosti optužbe okrivljenika i njegovu obranu. Prosudbom navedenog sud je našao utvrđenim činjenično stanje upravo onakvim kako je i navedeno u izreci ove presude pa je okrivljenika RPO proglasio krivim za kaznena djela, na način kako mu je to stavljeno na teret predmetnom optužnicom.
7. Utvrđujući činjenično stanje u odnosu na kaznena djela, činjenično i pravno opisana u izreci presude, sud nije dvojio niti o jednoj odlučnoj okolnosti i činjenici i to prije svega što je okrivljenik, očitujući se o osnovanosti optužbe, izjavio da se u odnosu na istu smatra krivim te je iznoseći obranu istakao da su navodi optužnice točni. Doista nije bilo razloga ne povjerovati mu, jer bi krajnje životno nelogično bilo da bilo koja osoba, uključujući i okrivljenika, prizna da bi počinila nešto što stvarno nije napravila, posebice kada je takvo priznanje potkrijepljeno i ostalim materijalnim dokazima u postupku.
8. Slijedom navedenog, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik RPO opisanim postupanjem ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijetnja iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, upravo na način kako mu se stavlja na teret optužnicom.
9. Nakon svega, valjalo je odlučiti o krivnji okrivljenika, a s obzirom da njegova ubrojivost nije bila upitna tijekom postupka, sud ga smatra u cijelosti ubrojivim počiniteljem.
10. U odnosu pak na potrebit oblik krivnje, a sukladno cjelokupnim rezultatima raspravljanja, osnovano je zaključiti kako je okrivljenik postupao s izravnom namjerom, dakle bio je svjestan protupravnosti svog postupanja inkriminirane prigode, što znači da je u cijelosti bio svjestan svojih učina i htio njihovo počinjenje. Okrivljenik je očito bio svjestan nedopuštenosti ovakve radnje.
11. Slijedom toga sud ga i drži krivim za počinjena kaznena djela.
12. Nakon ovako utvrđene krivnje i protupravnog ponašanja okrivljenika, valjalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kazneno-pravne sankcije koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnosti okrivljenika, a pri tome opet voditi računa da se izabranom sankcijom ostvari i svrha određena čl. 41. KZ/11.
13. Prilikom odluke o sankciji koja je navedena u izreci ove presude, sud je okrivljeniku kao olakotne okolnost cijenio iskreno priznanje da je počinio inkriminirana kaznena djela i s time u svezi njegov doprinos ekonomičnom vođenju kaznenog postupka, kao i iskazano žaljenje i kajanje zbog počinjenih kaznenih djela, njegovu kaznenu neosuđivanost te činjenicu da je uredno zaposlen i da skrbi o svom djetetu.
13.1. Posebnih otegotnih okolnosti sud nije našao na strani okrivljenika.
14. Sve ove okolnosti od iznimnog su značenja kod odabira vrste sankcije te sud smatra da se ostvarivanje svrhe kažnjavanja može postići uvjetnom osudom.
14.1. Državno odvjetništvo je u optužnici predložilo da se okrivljeniku izrekne jedinstvena kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci s time da mu se izrekne uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju od četiri godine.
14.2. Stajalište je ovog suda da je u konkretnom slučaju okrivljeniku primjereno izreći uvjetnu osudu uzimajući u obzir da je okrivljenik u cijelosti priznao počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret i da je njegovo priznanje djela u znatnoj mjeri pridonijelo utvrđivanju činjeničnog stanja u ovom postupku i skraćivanju trajanja postupka, a popraćeno je s iskazanim kajanjem i žaljenjem što ukazuje da je okrivljenik spreman prihvatiti odgovornost za počinjena djela. Priznanje okrivljenika predstavlja snažnu olakotnu okolnost koja ima značajan utjecaj na izbor mjere kazne u konkretnoj situaciji.
15. Stoga je sud okrivljenom na temelju odredbe čl. 51. KZ/11, najprije za svako djelo koje mu se stavlja na teret utvrdio kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci, pa je okrivljenog na temelju odredbe čl. 139. st 3. i čl. 51 KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, nakon čega je okrivljeniku na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s time da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
15.1. Sud je mišljenja kako će uvjetna osuda u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika, koji je u vrijeme trajanja istražnog zatvora imao vremena promišljati o svojim postupcima, na raspravi je iskazao iskreno žaljenje i kajanje zbog počinjenja navedenih kaznenih djela te spremnost uskladiti svoj život sa zakonima Republike Hrvatske, a također će utjecati i na sve ostale građane da poštuju pravni sustav i ne čine kaznena djela, dakle na ovaj način će se ostvariti ciljevi kako generalne tako i specijalne prevencije.
16. Sukladno odredbi čl. 54. KZ/11 određeno je da će se okrivljenom u kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u pritvoru od 17. travnja 2025. do 18. travnja 2025., ukoliko bude opozvana uvjetna osuda.
17. Konačno kako je okrivljenik proglašen krivim, sud ga je na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08, obvezao naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura, sve imajući u vidu trajanje i složenost postupka, kao i imovinske prilike okrivljenika pa plaćanjem troškova u navedenom iznosu neće biti dovedena u pitanje njegova materijalna egzistencija.
18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Splitu 16. veljače 2026.
SUDAC
Vedran Klafurić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u četiri primjerka ovom sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
-okrivljeniku
-branitelju odvj. Željku Vrdoljaku,
-ODO Split
-oštećenicima AP i ZP - po pravomoćnosti
-u spis
