Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kv II-Us-11/2026-2
Kir-Us-1/2026
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak, kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Irene Kvaternik, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ane Turić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog 1. osumnjičene RŽ i dr., zbog kaznenih djela iz članka 328. stavaka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe oštećenog kao tužitelja BŽ, podnesene protiv rješenja suca istrage, poslovni broj RUs-1/2026 od 26. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba oštećenog kao tužitelja BŽ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem suca istrage poslovni broj Kir-Us-1/2026 od 26. siječnja 2026., na temelju članka 78. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 13/26. – dalje u tekstu: ZKP), odbačen je kao nerazumljiv podnesak oštećenog kao tužitelja BŽ, a koji se ima smatrati prijedlogom za provođenje istrage protiv 1. osumnjičene RŽ i dr., zbog kaznenih djela iz članka 328. stavka 1. i dr. KZ/11., podnesen ovom sudu 2. siječnja 2026. i 19. siječnja 2026.
2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnio je oštećeni kao tužitelj BŽ po opunomoćenici Doris Košta, odvjetnici u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene kaznenog zakona“. U bitnome navodi da je pobijano rješenje posljedica pretjeranog formalizma, budući je zanemarena okolnost da oštećenik kao tužitelj nije pravnik, dok sud na raspolaganju ima kaznenu prijavu i njene priloge, iz koje dokumentacije može zaključiti o postojanju osnovane sumnje i potrebi provođenja predloženih dokaznih radnji. S tim u vezi, ističe da je sudac istrage pobijanim rješenjem povrijedio pravo na pošteno suđenje iz članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i to s aspekta prava na pristup sudu, prava na djelotvoran pravni lijek i prava na obrazloženu sudsku odluku, čime je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 2. ZKP. Nadalje, oštećenik kao tužitelj napominje da je Državnom sudbenom vijeću, a u odnosu na osumnjičene suce, dostavljen zahtjev za skidanje imuniteta, pa da se radi o prethodnom pitanju, rješavanje kojeg je trebalo pričekati, a u međuvremenu omogućiti kazneni progon u odnosu na osumnjičenike bez imuniteta. Konačno, ističe da je pobijanim rješenjem onemogućen u otklanjanju „sumnje u pristranost i neovisnost suđenja“, odnosno da mu je povrijeđeno pravo na učinkovitu obranu, budući se u drugim postupcima nalazi u statusu okrivljenika, pa predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje u skladu sa žalbenim navodima, a podredno „vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje“.
3. Žalba nije osnovana.
4. Protivno žalbenim navodima, osnovano je sudac istrage odbacio podnesak oštećenog kao tužitelja BŽ, koji se ima smatrati prijedlogom za provođenje istrage protiv 1. osumnjičene RŽ, 2. osumnjičene TŽ, 3. osumnjičenog ČŽ i 4. osumnjičene ĐŽ, zbog kaznenog djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 1. KZ/11., kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. KZ/11. i kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. KZ/11., uz obrazloženje da prijedlog oštećenika kao tužitelja, ni nakon dopune na koju je pozvan u skladu sa zakonskim odredbama, nije razumljiv te se po njemu ne može postupati.
5. Naime, prema odredbi članka 225. stavka 1. ZKP prijedlog za provođenje istrage, koji prijedlog podnosi žrtva koja je preuzela kazneni progon, odnosno oštećenik kao tužitelj, mora sadržavati naziv državnog odvjetništva koje je donijelo rješenje o odbačaju kaznene prijave i oznaku tog rješenja, odnosno oznaku rješenja o obustavi istrage, opis djela iz kojeg proizlaze zakonska obilježja kaznenog djela, zakonski naziv kaznenog djela, kratko obrazloženje okolnosti iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo, te dokazne radnje koje se predlaže provesti.
6. Primjenjujući navedenu odredbu na konkretan slučaj, vijeće je po uvidu u spis utvrdilo da je sudac istrage najprije ispravno ocijenio da prijedlog oštećenog kao tužitelja BŽ od 29. prosinca 2025., koji je zaprimljen na sudu 2. siječnja 2026., nije podoban za postupanje, nakon čega je dopisom od 7. siječnja 2026. pozvao oštećenika kao tužitelja da u roku od osam dana od primitka toga dopisa ispravi svoj podnesak, jer će se isti u protivnom odbaciti. Pri tome, oštećeniku kao tužitelju je dana veoma opširna i precizna uputa što njegov podnesak mora sadržavati kako bi se po njemu moglo postupati. Iako je oštećenik kao tužitelj svojim podneskom od 18. siječnja 2026. pravovremeno dopunio svoj inicijalni podnesak, sudac istrage je pravilno utvrdio da je podnesak i nakon toga ostao nerazumljiv jer ne sadrži precizan i jasan činjenični opis djela iz kojeg proizlaze sva bitna obilježja kaznenih djela koja se osumnjičenicima stavljaju na teret, niti sadrži jasno obrazloženje okolnosti iz kojih bi proizlazila osnovana sumnja da bi osumnjičenici počinili kaznena djela koja im se inkriminiraju.
6.1. S tim u vezi, nije u pravu oštećeni kao tužitelj BŽ kada navodi da je prilikom ocjene o osnovanosti njegovog prijedloga bilo potrebno uzeti u obzir da nije pravnik, kao i da je sudac istrage na temelju kaznene prijave i drugih priloga mogao ispitati postojanje osnovane sumnje da bi osumnjičenici počinili inkriminirana kaznena djela, te potrebu provođenja predloženih dokaza. Naime, iz citiranog članka 225. stavka 1. ZKP proizlazi da prijedlog za provođenje istrage, koji sucu istrage podnosi oštećenik kao tužitelj, čak i kada ga isti podnosi osobno, odnosno bez opunomoćenika pravne struke, mora sadržavati zakonom propisani sadržaj, jer u protivnom neće biti podoban za postupanje. Prema tome, okolnost da je oštećenik kao tužitelj samostalno sastavio i podnio odbačeni podnesak, koji se ima smatrati prijedlogom za provođenje istrage, kao i njegovu dopunu, nije od značaja za suca istrage prilikom odlučivanja o njegovoj dopuštenosti i osnovanosti, pa prema mišljenju ovog vijeća ne utječe niti na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
6.2. U odnosu na navode oštećenog kao tužitelja BŽ da je u odnosu na osumnjičenike koji kao suci imaju imunitet od kaznenog progona valjalo pričekati odluku Državnog sudbenog vijeća o skidanju imuniteta, valja napomenuti da je sudac istrage podnesak oštećenika kao tužitelja odbacio iz razloga njegove nerazumljivosti, odnosno nepodobnosti za postupanje, dok je okolnost izostanka odobrenja Državnog sudbenog vijeća sporedna. Ipak, ovdje valja napomenuti oštećeniku kao tužitelju da je žrtva koja preuzima kazneni progon, prema odredbi članka 197. stavka 2. ZKP, dužna pribaviti odobrenje nadležnog državnog tijela, u konkretnom slučaju Državnog sudbenog vijeća, za progon protiv osoba koje imaju imunitet, i to prije samog preuzimanja kaznenog progona. Prema tome, ne radi se o „prethodnom pitanju“ za čije se rješavanje dužan pobrinuti sudac istrage, odnosno čije je rješavanje u slučaju preuzimanja kaznenog progona dužan „pričekati“, već o procesnoj pretpostavci koja mora biti ispunjenja prije preuzimanja kaznenog progona, i to po inicijativi oštećenika kao tužitelja. Uslijed izostanka ispunjenja navedene procesne pretpostavke, sudac istrage bi prijedlog kojim se preuzima kazneni progon, u konkretnom slučaju prijedlog za provođenje istrage, primjenom navedenog članka ZKP bio dužan odbaciti kao nedopušten.
7. S obzirom da je sudac istrage o svemu ranije navedenom u pobijanom rješenju iznio jasne, dostatne i relevantne razloge, to nisu osnovani žalbeni navodi oštećenog kao tužitelja BŽ da se pobijano rješenje ne može ispitati jer u njemu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno jer o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima rješenja o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza. Drugim riječima, vijeće je ocijenilo da sudac istrage prilikom donošenja pobijanog rješenja nije učinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP.
7.1. S tim u vezi, nije utvrđeno da bi pobijanim rješenjem oštećenom kao tužitelju BŽ, s aspekta prava na pristup sudu, prava na djelotvoran pravni lijek i prava na obrazloženu sudsku odluku, bilo povrijeđeno konvencijsko pravo na pravično suđenje, odnosno da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 12. ZKP (ranije stavak 2. istog članka). Naime, oštećeni kao tužitelj BŽ je, u skladu s relevantnim zakonskim odredbama, od strane državnog odvjetnika najprije upućen o pravu na preuzimanje kaznenog progona protiv osumnjičenika, te je to pravo iskoristio, čime mu je omogućeno ostvarivanje prava na pristup sudu i prava na djelotvoran pravni lijek. Okolnost da je podnesak oštećenika kao tužitelja, a nakon što je pozvan na njegovu dopunu i ispravak, odbačen kao nerazumljiv uslijed izostanka sadržaja propisanog kogentnim zakonskim odredbama, prema mišljenju ovog vijeća, ne anulira činjenicu da je oštećeniku kao tužitelju dana mogućnost preuzimanja kaznenog progona, kao i da mu je dana uputa o procesnim pretpostavkama koje njegov podnesak mora zadovoljavati, a da bi ga se meritorno ispitalo. Jednako tako, a kako je već ranije navedeno, sudac istrage je o odlučnim činjenicama u pobijanom rješenju iznio jasne i dostatno argumentirane razloge, slijedom čega nije povrijeđeno niti pravo oštećenika kao tužitelja na obrazloženu odluku. Slijedom svega navedenog, vijeće nije utvrdilo da bi pobijanim rješenjem bilo povrijeđeno pravo oštećenika kao tužitelja na pravično suđenje, odnosno da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 12. ZKP.
8. Konačno, u odnosu na navode oštećenog kao tužitelja BŽ o uskrati prava na učinkovitu obranu, a vezano za druge postupke u kojima sudjeluje u statusu okrivljenika, napominje se da isti u ovom kaznenom predmetu ima status oštećenika kao tužitelja, te da ovo vijeće prilikom odlučivanja povodom njegove žalbe protiv pobijanog rješenja nije ovlašteno preispitivati pravna i činjenična utvrđenja iz drugih kaznenih postupaka, kao niti eventualne povrede njegovih prava u tim postupcima.
9. Kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju ispravnost i zakonska utemeljenost odluke suca istrage, a ovo vijeće ispitujući pobijano rješenje u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP nije utvrdilo povrede navedene u toj odredbi, na koje pazi po službenoj dužnosti, tako je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP riješeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 16. veljače 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
