Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Ovr-118/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
I
Z A K L J U Č A K
Općinski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Ivi Polić Turčić, na prijedlog više sudske savjetnice Vesne Dabo Gustin, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, Radnička cesta 21 OIB: 817793146560 zastupani po Dori Hamžeković Žuža odvjetnici u odvjetničkom društvu Hanežković i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenika MV iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Marinu Kuvaču odvjetniku iz [adresa], radi pravnih sredstava ovršenika u postupku po zahtjevu za naplatu, 16. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog ovršenika od 27. siječnja 2026. za donošenje rješenja kojim se nalaže Financijskoj Agenciji da u cijelosti odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-16402/2011 javne bilježnice Lade Škaričić-Sinčić od 3. svibnja 2011., kao neosnovan.
i
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u članku 50. stavak 1. točka 11. u svezi s člancima 53., 54., 55. i 210. OZ-a (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ).
Obrazloženje
1. Ovršenik u svom prijedlogu navodi da je 19. travnja 2011. ovrhovoditelj Hrvatski Telekom d.d. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave općenito na imovini ovršenika, sve radi postojanja duga u iznosu 1.211,44 kn. Tražbina ovrhvoditelja temelji se na šest računa, te su iznosi sa svih računa u trenutku pisanja ovog prijedloga dospjeli (20.05.2010., 20.06.2010., 20.07.2010., 20.08.2010., 20.90.2010. i 20.03.2011.) Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-16402/11 doneseno je 3. svibnja 2011. od javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić. Pravomoćno i ovršno postalo je 13. prosinca 2012. Dana 3. prosinca 2025. ovrhovoditelj je Financijskoj Agenciji podnio zahtjev za izravnom naplatom novčane tražbine iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-16402/11 od 3. svibnja 2011. Sukladno članku 233. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje ZOO) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon predviđa kraći rok zastare. Obzirom da je predmetno rješenje na temelju vjerodostojne isprave doneseno od strane gore imenovanog javnog bilježnika, isto se smatra javnobilježničkim aktom te se na njega također primjenjuju odredbe čl. 233. ZOO-a. Budući da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno 13. prosinca 2012. razvidno je da je zastara potraživanja nastupila protekom roka od deset godina, dakle nakon 13. prosinca 2022. godine više nije moguće potraživati naplatu duga temeljem sporne ovršne isprave. Odredbom članka 210. st. 1. OZ propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. OZ-a odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članku 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. U članku 210. stavak 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. ovog članka, na odgovarajući način primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Pored navedenog, ističe se i da je tražbina ovrhovoditelja u ovršnoj ispravi iskazana u nepostojećoj valuti, slijedom čega je ista neprovediva. Ovršenik nadalje ističe, da je odredbom članka 50. stavak 1. točka 5. OZ-a propisano da ovršenik može protiv rješenja o ovrsi izjaviti žalbu ukoliko je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha. Obzirom da je, kao što je već istaknuto, protekao zastarni rok od deset godina za prisilno izvršenje sporne ovršne isprave, ispunjen je uvjet iz naprijed citiranog članka. U odredbi članka 52. st. 4. OZ-a propisano je da iznimno od odredbe stavka 3. ovog članka, sud neće ovršenika uputiti u parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. ovog članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama. Imajući u vidu naprijed citirani stavak, razvidno je da upućivanje u parnicu nije potrebno budući da je iz predmetnog rješenja o ovrsi odnosno datumu pravomoćnosti i ovršnosti iste, evidentno da je ovrhovoditeljeva tražbina pala u zastaru.
2. Sud je Zaključkom od 30. siječnja 2025. pozvao ovrhovoditelja sukladno odredbi članka 54. stavak 1. OZ-a da se očituje o navodima ovršenika iz predmetnog prijedloga, a koje je u svom podnesku od 12. veljače 2026. cijelosti osporio.
3. Temeljem odredbe članka 210. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 dalje OZ) nakon što primi obavijest od tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena naplata protiv njega, ovršenik je ovlašten predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Naime, dok je u stavku 2. istog članka određeno da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. Istog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50 i 53 OZ-a).
4. Uvidom u zahtjev za naplatu protiv ovršenika (list 9-11 spisa) razvidno je da je ovrhovoditelj podnio predmetni zahtjev protiv ovršenika temeljem ovršne isprave rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-16402/2011 javne bilježnice Lade Škaričić-Sinčić od 3. svibnja 2011. (list 7 spisa).
5. Odredbom članka 54. stavak 1. OZ-a određeno je da će se žalba dostaviti ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako rješenje o žalbi prema članku 53. stavak 1. OZ-a ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe (na odgovarajući način pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava) nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.
6. Obzirom da je ovrhovoditelj u ovom predmetu osporio žalbene navode ovršenika, a ovršenik osnovanost žalbenih navoda nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, pri čemu činjenice na kojima temelji svoj prijedlog nisu općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama, to je temeljem članka 52. stavak 3. i 6. u svezi s člankom 210. OZ-a odlučeno kao u zaključku.
7. Nadalje, odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz stavka 1 točke 1. -10. navedenog članka OZ-a. Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe.
7.1. Obzirom je ovršenik podnio sadržajno i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koja okolnost predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe propisan odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a (točka 5. istog članka), time je ispunjen jedan od dva kumulativno zakonom određena uvjeta za odgodu ovrhe. U odnosu na drugi uvjet, i to nastanak nenadoknadive štete odnosno teško nadoknadive štete, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje, a sve u smislu odredbe članka 65. stavak 1. OZ- a. Naime, na ovršeniku leži teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Ovršenik nije dostavio nikakve dokaze u prilog svojih tvrdnji da mu prijeti blokada računa. Sud ukazuje da ne raspolaže saznanjima o bitnim činjenicama, a to su primjerice koliki je sveukupni opseg ovršenikove imovine (ima li vrjednijih pokretnina i/ili nekretnina), koliki su mu točno mjesečni ili godišnji rashodi te prihodi, je li ostvario u prethodnoj godini ili kroz neko drugo vremensko razdoblje dobit, ako da u kojem iznosu ili je u gubitku, pa da utvrđenje svih tih i eventualno drugih relevantnih činjenica dovede u korelaciju s novčanim iznosom za koji je podnesen predmetni zahtjev na naplatu, a što bi nastavno bila dostatna činjenična baza za donošenje zaključka o tome je li time ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe (prijenosom sredstva) trpio upravo nenadoknadivu/teško nadoknadivu štetu. Navedene činjenice ovršenik nije učinio vjerojatnim niti bar s nižim stupnjem izvjesnosti o njihovoj egzistenciji, a iste nisu sudu općepoznate ili da ih se može presumirati, pa da po tim osnovama ne bi bilo potrebe za njihovim utvrđenjem. Također ne postoji ni obveza suda da dokaze (kojim bi se potkrijepile relevantne činjenice za prihvaćanje prijedloga za odgodu ovrhe) pribavlja po službenoj dužnosti.
8. Stoga je slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ostvareni uvjeti za odgodu ovrhe propisani odredbom članka 65. stavak 1 OZ-a, temeljem odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a u svezi s člankom 210. stavak 1. i 2. OZ-a, prijedlog ovršenika odbijen u dijelu za odgodom prijenosa te je odlučeno kao u izreci rješenja.
U Rijeci 16. veljače 2026.
Sudac:
Iva Polić Turčić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 8 dana, od dana primitka prijepisa rješenja pismeno u tri primjerka putem ovog suda.
Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (članak 11. stavak 5. OZ-a).
DNA:
- pun. ovrhovoditelja
- pun. ovršenika
- Financijskoj agenciji
