Poslovni broj: UsI-1965/2025-11
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tužiteljice BT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužiteljice GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tužiteljice NT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tužitelja ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tužiteljice ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tužiteljice TT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tužiteljice LT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tužiteljice AT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tužitelja ZT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tužiteljice RT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tužiteljice ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tužitelja CT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 80, tužitelja FT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tužitelja VT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi zastupani po opunomoćenicima iz odvjetničkog društva Ljubičić & Vrdoljak d.o.o. Split, Sukojišanska 4, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Vlahi Duplančiću, odvjetniku u Splitu, Split, Ivana Gundulića 18, radi određivanja posebne najamnine tijekom Programa mjera, nakon javne rasprave održane i zaključene 19. siječnja 2026., objavom odluke na temelju članka 121. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS), 16. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
i
r i j e š i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske Klasa: UP/I- 371-01/24-13/853 Urbroj: 531-14-3-25-36 od 9. srpnja 2025.
II. Odbijaju se tužitelji sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.
III. Nalaže se tužiteljima naknaditi zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/I-371-01/24-13/853 Urbroj: 531-14-3-25-36 od 9. srpnja 2025.:
- ukida se privremeno rješenje Klasa: UP/I-371-01/24-13/853 Urbroj: 531-14-3- 25-7 od 14. veljače 2025. (točka I.),
- 1. siječnja 2025. prestao je pravni odnos zaštićenog najma, a započeo novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan plaćati 50% iznosa prosječne najamnine, a Republika Hrvatska preostalih 50 % prosječne najamnine, osim ako 50 % iznosa prosječne najamnine prelazi 25% ukupnih mjesečnih prihoda kućanstva zaštićenog najmoprimca i ako zaštićeni najmoprimac i članovi njegova kućanstva nemaju drugu imovinu veće vrijednosti. Republika Hrvatska plaćat će razliku od 25 % ukupnih mjesečnih prihoda kućanstva zaštićenog najmoprimca do ukupnog iznosa prosječne najamnine, a što je određeno točkama III. i IV. ovog rješenja (točka II.);
- zaštićeni najmoprimac ST koji s članom kućanstva DT živi u stanu površine 99,57 m[2] , na adresi [adresa], dužan je plaćati suvlasnicima stana (najmodavcima) KT dio prosječne najamnine u iznosu od 135,81 eura te PT dio prosječne najamnine u iznosu od 19,13 eura (točka III.);
- ostali iznos prosječene najamnine u naznačenim iznosima suvlasnicima stana isplaćuje Republika Hrvatska počevši od najamnine koja vlasniku pripada za mjesec rujan 2025. (točka IV.);
- iznos dijela prosječne najamnine za razdoblje siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2025. isplatit će najmoprimac ST u jednokratnim iznosima suvlasnicima (najmodavcima) KT u iznosu od 1.086,48 eura i PT u iznosu od 153,04 eura (točka V.);
- iznos dijela prosječne najamnine za razdoblje siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2025. isplatit će Republika Hrvatska u jednokratnim iznosima suvlasnicima (najmodavcima) KT u iznosu od 1.086,48 eura i PT u iznosu od 153,04 eura (točka VI.);
- iznos najamnine koji pripada suvlasnicima predmetnog stana, koji nisu navedeni u točki II. i III. rješenja, zaštićeni najmoprimac i Republika Hrvatska isplatit će nakon što suvlasnici dostave podatke potrebne za isplatu, što se će odredit posebnim rješenje (točka VII.);
- zaštićeni najmoprimac i Republika Hrvatska iznos prosječne najamnine naveden u točkama III. i IV. dužni su plaćati na bankovni račun vlasnika stana (najmodavca) do posljednjeg dana u tekućem mjesecu za sljedeći mjesec (točka VIII.);
- ako zaštićeni najmoprimac kasni s plaćanjem svog dijela prosječne najamnine tri mjeseca uzastopno, prijelazni zaštićeni najam stana prestaje, prvi dan mjeseca koji slijedi nakon tromjesečnog razdoblja neplaćanja prosječne najamnine (točka IX.);
- osobe navedene kao vlasnici dužni su u roku od 15 dana od dana primitka ovog rješenja ili svake promjene nositelja prava vlasništva prijaviti tuženiku podatke o novom vlasniku predmetnog stana (točka X.);
- odbacuje se zahtjev (prigovor) zaštićenog najmoprimca ST od 28. ožujka 2025. i 15. travnja 2025., jer nisu ispunjene pretpostavke za vođenje postupka (točka XI.);
- nalaže se Upravi za financije, javnu nabavu i strateško planiranje isplata sredstva na način predviđen u točki IV., VI. I VIII. izreke rješenja (točka XII.).
2. Pravodobno podnesenom tužbom osporava se zakonitost rješenja navodima u kojima tužitelji spore da bi ST, ovdje zainteresirana osoba, imao status zaštićenog najmoprimca. Ranije da je u stanu živjela pok. JT temeljem presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja II P-15789/01 kojim je nadomješten ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom. Zainteresirana osoba je u tom stanu navedena kao član obiteljskog domaćinstva, a ne zaštićeni najmoprimac, zbog čega je, smatraju tužitelji, trebao zatražiti sklapanje novog ugovora ukoliko je smatrao da ispunjava uvjete za status zaštićenog najmoprimca sukladno odredbama Zakona o najmu. Da bi egzistirao odnos najma potrebno je da stranke sklope ugovor, jer se status zaštićenog najmoprimca stječe tek sklapanjem ugovora o najmu. Tako i u presudi Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-366/2000 i Gž-2046/2000. Zainteresirana osoba nije u roku iz članka 38. Zakona o najmu ni deset godina nakon toga podnijela zahtjev za sklapanje ugovora o najmu i stan koristi bez bilo kakve pravne osnove, zbog čega se pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Ps- 70/2016 vodi postupak radi iseljenja i predaje u posjed. U prilog svojim tvrdnjama poziva se na stajališta izražena u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I- 762/1996 i dr. te presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-3023/2015 i Županijskog suda u Osijeku Gž-1265/2019. Članovi obiteljskog domaćinstva uslijed smrti zaštićenog najmoprimca stječu prava i obveze iz ugovora o najmu. Međutim, to ne znači da automatski stječu položaj koji im daje pravo koristiti stan po zaštićenoj najamnini. Ovo stoga što nositelju stanarskog prava ne pripada pravo na zaštićenu najamninu ukoliko njegovo imovno stanje ne opravdava dodjelu statusa povlaštenog najmoprimca. Članu obiteljskog domaćinstva da se ne može priznati više prava nego što bi to nositelju stanarskog prava prema Zakonu o najmu stanova pripadalo. Zainteresirana osoba da nema pravo na status zaštićenog najmoprimca, jer je on vlasnik čak dva stana u [adresa] koje je ugovorima o darovanju prebacio na sina i to tek 2017. odnosno nakon što su vlasnici stana pokrenuli postupak pred sudom radi iseljenja i predaje u posjed. Predlaže se osporeno rješenje poništiti, a tužiteljima naknaditi troškove upravnog spora.
3. U odgovoru na tužbu tuženik uvodno ističe da su temeljem članka 38. stavak 1. Zakona o najmu stanova prava i obveza zaštićenog najmoprimca iz ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom pok. JT prešla na zainteresiranu osobu navedenu u ugovoru o najmu stana. Tuženik se poziva na brojnu praksu u kojoj je zauzeto stajalište da pasivnost najmoprimca ne dovodi do gubitka njegovog statusa zaštićenog najmoprimca (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 2156/10-2 od 28. svibnja 2013., Rev-x 272/10-2 od 4. 28. svibnja 2013., Rev 320/10-2 od 8. rujna 2011., Rev-x-272/10-2 od 4. svibnja 2011., Ustavni sud Republike Hrvatske U-III/3856/2013). Napominje da je 1. siječnja 2025. prestala važiti glava XIII. Zakona o najmu stanova, a time i status zaštićenog najmoprimca osobama koje su to pravo stekle temeljem tog Zakona. Zainteresirana osoba ispunjava zakonom tražene uvjete, a činjenica da isti u vlasništvo ima drugu useljivu nekretninu u jedinici lokalne samouprave u kojoj se nalazi stan u kojem je utvrđen status zaštićenog najmoprimca ne isključuje pravo na provedbu druge programske mjere. Tuženik nema nikakvih saznanja o sudskom postupku koji spominju tužitelji te je 4. rujna 2025. zaključkom Klasa: UP/I-371-01/24- 13/853 Urbroj: 531-14-3-25-41 pozvao stranke da ga obavijeste vode li se između njih upravni ili sudski postupci koji bi mogli utjecati na njihov pravni položaj, sve radi utvrđivanja potrebe za postupanjem sukladno članku 15. stavak 3. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. Opreza radi, tuženik napominje da eventualna primjena prethodno citirane odredbe Zakona nije od utjecaja na primjenu opće programske mjere subvencioniranja najamnine odnosno da je i u tom slučaju bilo potrebo donijeti osporeno rješenje (članka 18. stavak 9.). Predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.
4. Temeljem članka 20. stavak 3. ZUS-a u spor je kao zainteresirana osoba pozvan ST koji u odgovoru na tužbu ističe da je u tužbi navedeno 15 tužitelja, dok su u zemljišnim knjigama uknjižene 24 osobe, pa pretpostavlja da ostalim suvlasnicima nije sporan status zainteresirane osobe kao zaštićenog najmoprimca. Pojašnjava da je sada pok. JT, a nakon njezine smrti zainteresirana osoba sukladno presudi Općinskog suda u Splitu poslovnog broja IIP-1379/01 od 12. rujna 2012. plaćala zaštićenu najamninu, koju tadašnji vlasnici stanova kojima su uplate vršene nisu prihvaćali. Nakon deset godina zainteresirana osoba prestala je s uplatama zaštićene najamnine, dok je nastavila s plaćanjem svih troškova koji terete predmetni stan, što je bila obveza vlasnika stana. U takvoj situaciji da nije za očekivati da te osobe prihvate zahtjev za sklapanjem ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Pored toga, vlasnici stana da se nisu potrudili izvršiti uredan upis prava vlasništva, tako da su u zemljišne knjige bile upisane osobe bez adrese, kao i one koje više nisu žive. Radi se o stanu koji je u posjedu roditelja zainteresirane osobe još prije Drugog svjetskog rata, u kojem zainteresirana osoba živi od svog rođenja 1949.
Predlaže se tužba kao neosnovana odbiti.
5. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 7. listopada 2025., 21. studenog 2025., 19. siječnja 2026.), bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika, na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
6. Opunomoćenik tužitelja ističe da je u međuvremenu došlo do promjene upisanih suvlasnika nekretnina i to baš na način da je osoba koja je utvrđena kao zaštićeni najmoprimac postala suvlasnik nekretnine. Ta činjenica nije bila poznata tuženiku, što bi bilo razlog za ukidanje rješenja po službenoj dužnosti. U prilog svojim tvrdnjama u spis dostavlja izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je upis promjene prava vlasništva zaveden pod brojem Z-24240/2025.
7. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem je doneseno osporeno rješenje te priloženu tijekom spora.
8. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Predmet spora ocjena je zakonitosti rješenja kojim se nakon što je, po prigovoru zainteresirane osobe (zaštićenog najmoprimca), ukinuto privremeno rješenje od 14. veljače 2025. utvrđuje da je prestao pravni odnos zaštićenog najma, a započinje novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma te se utvrđuje način na koji će zaštićeni najmoprimac i Republika Hrvatska plaćati prosječnu najamninu.
11. Donošenju osporenog rješenja prethodio je postupak čiji se tijek u nastavku ukratko iznosi:
- tuženik je 14. veljače 2025. donio privremeno rješenje kojim se utvrđuje prestanak pravnog odnosa zaštićenog najma i započinje novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma, za koji će se plaćanje iznosa prosječne najamnine u visini od 933,46 eura odrediti posebnim rješenjem nakon što se utvrde stvarni suvlasnici stana te se pribave podaci s bankovnim računom na koji će se prosječna najamnina isplaćivati;
- zainteresirana osoba je na to rješenje 28. ožujka 2025. izjavila prigovor u kojem u načelu izražava nezadovoljstvo načinom na koji je utvrđena visina prosječne najamnine;
- u nastavku postupka, osporenim rješenjem, nakon što su tužitelji KT i PT dostavili podatke, utvrđen je način plaćanja zaštićene najamnine u odnosu na iste, dok će se drugim suvlasnicama odrediti isplata nakon što dostave podatke potrebne za isplatu.
12. Samo rješenje doneseno je i pozivom na odredbu članka 100. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", br. 47/09, 110/21, u daljnjem tekstu: ZUS) koji predviđa mogućnost donošenja privremenog rješenja na temelju činjenica poznatih u vrijeme njegova donošenja, ako prema okolnostima slučaja prije okončanja postupka treba donijeti rješenje kojim se privremeno uređuju sporna pitanja ili odnosi, rješenje će se donijeti na temelju činjenica poznatih u vrijeme njegova donošenja. To rješenje ukinut će se rješenjem kojim se rješava o upravnoj stvari.
13. Pravni položaj i odnos zaštićenih najmoprimaca u stanovima u kojima isti to pravo ostvaruju uređen je Zakonom o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. ("Narodne novine", br. 36/24; u daljnjem tekstu: Zakon).
14. Način izvršenja presuda predviđen je Programom mjera za izvršenje presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 3242/2018 i dr. (u daljnjem tekstu: Program mjera).
15. Iz sadržaja tužbe proizlazi da je tužiteljima sporan status zainteresirane osobe kao zaštićenog najmoprimca. Taj prigovor ističu već u tužbi, dok je tijekom spora naglasak stavljen na činjenicu da je zainteresirana osoba u međuvremenu postala suvlasnikom predmetnog stana temeljem Ugovora o kupoprodaji sklopljenog s IT.
16. Prema odredbi članka 4. stavak 1. točka 27. Zakona zaštićeni najmoprimac je osoba kojoj su Zakonom o najmu stanova (»Narodne novine«, br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20) odnosno sudskom presudom priznata prenosiva prava i obveze zaštićenog najmoprimca po osnovi bivšeg stanarskog prava odnosno osoba na koju su prešli prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca (bivšeg nositelja stanarskog prava) iz ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom na temelju Zakona o najmu stanova (»Narodne novine«, br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20) ili sudske presude kojom je zamijenjen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, pod uvjetom da je na dan stupanja na snagu ovoga Zakona u posjedu te stanuje u stanu u vlasništvu fizičke ili pravne osobe na kojem su joj ta prava priznata, a iznimno i u drugom stanu ako život u stanu u kojem ima status zaštićenog najmoprimca nije moguć zbog posljedica potresa iz 2020.
17. Za potrebe postupka pribavljena je potvrda Klasa: UP/I-371-01/24-13/853 Urbroj: 531-14-3-25-8 od 14. veljače 2025., koju po službenoj dužnosti izdaje tuženik, a kojom se potvrđuje da je predmetni stan u vlasništvu tužitelja iz ovog spora, a u kojem status zaštićenog najmoprimca uživa zainteresirana osoba s članovima kućanstva upisan u Registar stanova pod brojem 021-167.
18. Ta je potvrda javna isprava čiju istinitost tužitelji pobijaju navodima da zainteresirana osoba nikada nije podnijela zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana, drugim riječima, da ga koristi bez pravne osnove.
19. Protivno mišljenju tužitelja, ovaj sud drži da zainteresirana osoba to pravo izvlači iz činjenice da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-1379/01 od 12. rujna 2002. nadomješten ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom između UT i ET kao najmodavca, s jedne strane, i pok. JT kao zaštićenog najmoprimca, s druge strane, u koji ugovor je kao član obiteljskog domaćinstva zaštićenog najmoprimca, s pravom korištenja stana, uvrštena i zainteresirana osoba. Prema odredbi članka 38. stavak 1. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20, 36/24) u slučaju smrti zaštićenog najmoprimca ili kada zaštićeni najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca iz ugovora o najmu prelaze na osobu navedenu u ugovoru o najmu stana, ovisno o sporazumu tih osoba. Kod izloženog, zainteresirana osoba taj je status stekla po sili zakona nakon što je umrla njegova pravna prednica koja je ishodila presudu kojom se nadomješta ugovor o najmu.
20. U načelu tužiteljevi se prigovori svode na iznošenje razloga zbog kojeg smatra da odnos zaštićenih najmoprimaca i privatnih vlasnika stanova, država nije uredila na adekvatan način. Iako te tvrdnje nisu predmet ovog spora i nadilaze doseg ocjene zakonitosti osporenog rješenja te su po svom sadržaju usmjerene na ocjenu ustavnosti samog Zakona, sud napominje da je donošenje predmetnog Zakona uvjetovano dobro poznatom presudom Europskog suda za ljudska prava Statileo protiv Hrvatske iz 2014. kojom je Republika Hrvatska upozorena na obvezu uspostave pravične ravnoteže između općeg interesa zajednice, odnosno prava zaštićenih najmoprimaca, s jedne strane, te interesa najmodavaca i njihovih vlasničkih prava, s druge strane, jer nema tog općeg interesa zajednice koji bi opravdao tako značajno ograničavanje vlasničkih prava.
21. Novim Zakonom uređen je odnos vlasnika stanova i zaštićenih najmoprimaca te se člankom 58. stavku 1., propisuje da 1. siječnja 2025. prestaje važiti glava XIII. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20) te prestaje status zaštićenog najmoprimca osobama koje su to pravo stekle na temelju ZNS-a, a glede rješenja stambenog pitanja i nastojanja postizanja pravične ravnoteže između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava podnositelja, predviđa kao opću mjeru državnu subvenciju najamnine od 50% visine koja odgovora prosječnoj slobodno ugovorenoj najamnini na tržištu, dok je preostalih 50% zaštićeni najmoprimac dužan plaćati vlasniku. Ovo je pitanje razmatrao i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-I-3343/2024 od 12. studenoga 2024. u kojoj se, između ostalog navodi:
"… Zadaća je zakonodavca bila urediti probleme vezane uz današnji institut zaštićenog najma tako da novo zakonsko uređenje bude u skladu s Ustavom Republike Hrvatske odnosno pravnim stajalištima Ustavnog suda Republike Hrvatske, te s Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odnosno pravnim stajalištima Europskog suda za ljudska prava. Drugim riječima, temeljni je cilj osporenog Zakona ustanovljavanje novog zakonodavnog modela koji će biti usklađen s relevantnim sudskim pravnim stajalištima, što ujedno znači i ispravljanje posljedica nepravične raspodjele socijalnog i financijskog tereta uzrokovanog reformom stambenog zakonodavstva iz 1996. godine na štetu vlasnika stanova, uz istodobno stambeno zbrinjavanje zaštićenih najmoprimaca. Odredbe Zakona o najmu stanova iz 1996. kojima se uređivao institut 'zaštićenog najma' nalazile su se među prijelaznim i završnim odredbama, iz čega je bila razvidna namjera zakonodavca da takav odnos bude privremen, dok se status tih osoba konačno ne riješi putem sredstava kojima će lokalna samouprava raspolagati nakon prodaje stanova u društvenom vlasništvu. U tom svjetlu treba podsjetiti na utvrđenja Ustavnog suda, sadržana u Odluci i Rješenju broj: U-I-3242/2018 i dr. od 14. rujna 2020., kojom su ukinute odredbe članaka 28.a, 28.b, 28.c, 28.d, 28.e, 28.f, 28.g, 28.h, 28.i, 28.j, 28.k, 28.1., 28.m i 28.n Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18) i članka 6. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o najmu stanova - ZIDZoNS-a/18 ("Narodne novine", br. 68/18.). U toj je Odluci utvrđeno da su prijelazne odredbe Zakona o najmu stanova iz 1996. godine (a prije njih i odredbe Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo iz 1991. godine) nedvojbeno imale "tranzicijsko obilježje" jer su promijenile pravno-politički koncept stanarskih prava tako da su kategorije dotadašnjih nositelja stanarskih prava "prevedene" u kategoriju (zaštićenih) najmoprimaca, a njihova prava odnosno obveze inkorporirane su u zakon kojim se uređuje obveznopravni odnos iz ugovora o najmu, uz uvažavanje specifičnosti njihova položaja."
22. U odnosu na drugi prigovor kojim tužitelji skreću pozornost da je zainteresirana osoba u međuvremenu postala suvlasnikom stana, napominje se da se ocjena zakonitost rješenja ispituje u odnosu na vrijeme njegovog donošenja. Pored toga, točkom X. osporenog rješenja utvrđena je obveza osoba navedenih kao vlasnika u točki III. u roku od 15 dana od primitka rješenja ili od svake promjene nositelja prava vlasništva tuženiku prijaviti promjene. Promjene u vlasničkoj strukturi koje su nastupile nakon donošenja rješenja, nisu od utjecaja na utvrđenja iz ovdje osporenog rješenja.
23. Kod izloženog, sud ne nalazi da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, zbog čega se u primjeni odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
24. O troškovima spora odlučeno je u primjeni članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
25. Prema odredbi članka 144. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavak 1.), troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.).
26. Prema Tbr. 27. t.1. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23) za sastavljanje tužbe i zastupanje na raspravi u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova.
27. U smislu prethodno navedenih odredba zainteresiranoj osobi se priznaje trošak sastava tužbe i zastupanja na raspravi, s pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura.
U Splitu 16. veljače 2026.
S U T K I N J A
Miranda Gulišija Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju po opunomoćeniku
- tuženiku
- zainteresiranoj osobi po opunomoćeniku
- u spis