REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

43000 Bjelovar

Poslovni broj: P-945/2024-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KR s prebivalištem u [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv 1. tuženika SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku ŽR, iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zorislav Krivačić i Korana Krivačić, odvjetnicima iz Bjelovara, A. K. Miošića 19, radi predaje u posjed, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 10. prosinca 2025., u nazočnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja, 1. tuženika i punomoćnika 1. i 2. tuženih, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP-a), dana 16. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja KR s prebivalištem u [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"1. Nalaže se 1. tuženiku ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženiku ŠR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju kao vlasniku KR s prebivalištem u [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], predaju u posjed dio čkbr. [katastarska čestica] oranica, kuća i zgrada s 1748 m[2] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a koji dio zemljišta se nalazi južno od ograde, izgrađene na čkbr. [katastarska čestica] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a označeno na skici lica mjesta broj 1 stalnog sudskog vještaka Ivana Tomljanovića od 03.08.2025. godine u dužni 69,10 metara između točaka B i C i u površini od 82 metra kvadratna a koja površina je na predmetnoj skici označena točkama B-C-D-B, sve gledano od [adresa] u [adresa], pod prijetnjom ovrhe, a sve u roku 15 dana.

2. Nalaže se 1. tuženiku ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženiku ŠR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KR s prebivalištem u [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno plate parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz čl. 29 st.9 Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. godine za koju se kamata obračunava tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju KR s prebivalištem u [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi 1. tuženiku ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženiku ŠR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.787,50 eura, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz čl. 29 st.9 Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. godine za koju se kamata obračunava tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj KR po punomoćniku podnio tužbu 20. listopada 2024., koja je zaprimljena kod suda 22. listopada 2024., protiv 1. tuženika SR i 2. tuženika ŠR, radi predaje u posjed nekretnina.

U tužbi ističe da je vlasnik nekretnine upisane u zk.u.br. 906 k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] prizemni stambeni objekt, dvorišna zgrada i dvor u Pervanu sa 486 čhv, koja je nekretnina u naravi obiteljska kuća sa okućnicom na adresi u [adresa].

2. Navodi da su tuženi suvlasnici nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je nekretnina u naravi obiteljska kuća i okućnica na adresi [adresa]. Tako da su tuženi, tužitelju susjedi s lijeve strane gledajući od ceste. Navodi da je tužitelj kupio nekretnine od sada pok. TR iz [adresa], a između nekretnina stranaka se već tada nalazila ograda od pletene žice na u betoniranim metalnim stupcima. Prema navodima prednika tužitelja kao i drugih susjeda, tuženi su ogradu izgradili na nekretnini tužitelja čkbr. [katastarska čestica] na način da su ušli u navedenu nekretninu od pola metra a u dužini 100 metara gledano od [adresa] te su ogradili nekretnine spornom ogradom koja je tužitelju s južne strane, a tuženima sa sjeverne te počinje od ulice u dužini 100 metara, dok je ograda pola metra u zemljištu tužitelja.

3. Tužitelj tvrdi da su tuženi bez pravne osnove ogradili dio čestice tužitelja širine pola metra a dužine 100 metara. Nekretnina tužitelja koja je u zemljišnoj knjizi 486 čhv, odnosno 1748 m[2] u stvarnosti je 1698 m jer tuženi posjeduju dio čestice tužitelja južno od ograde koju su izgradili.

Tužitelj ističe da je više puta pozivao tužene da uklone ogradu i predaju mu u posjed njegov dio čestice 1851 k. o. [katastarska općina] dužine 100 metara, širine pola metra te su tuženi to povremeno obećavali, ali nikada nisu to učinili. Umjesto toga tuženi su u blizini obrade postavili septičku jamu, kokošinjce, a u više navrata je cvijeće koja je sadila tužiteljeva supruga bilo otrovano herbicidima.

Stoga je tužitelj predložio da se usvoji tužbeni zahtjev.

4. Nakon uviđaja održanog dana 3. srpnja 2025. te nakon što je mjernički vještak dostavio nalaz i mišljenje i skicu lica mjesta, tužitelj je podneskom od 3. rujna 2025. sukladno izvršenoj identifikaciji, konačno postavio tužbeni zahtjev kako je isti navedenog pod točkom I. izreke presude, predložio da ga sud usvoji, a da tužene obveže na solidarno plaćanje troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.

5. U odgovoru na tužbu tuženi nisu osporavali vlasništvo nekretnina stranaka kako je navedeno u tužbi, kao ni činjenicu da su nekretnine stranaka susjedne, kao ni činjenicu da je tužitelj svoju nekretninu kupio od TR iz [adresa] i da se već između nekretnina stranaka nalazila ograda od pletene žice koja se nalazila na betoniranim metalnim stupcima.

Tuženi navode da je na njihovoj nekretnini do ulice stara betonska ograda koja je izgrađena prije 60 godina te je od graničnog stupa između nekretnina stranaka i to s lijeve strane tog graničnog stupa gledajući od ulice, 1. tuženik SR je podigao sadašnju ogradu. Time nije prelazio na nekretninu sadašnjeg vlasnika tj. tužitelja, a ondašnjeg vlasnika IR, budući je kao početna točka za izvođenje ograde uzet taj granični stup na betonskoj ogradi.

6. Tuženi navode da su svoje nekretnine kupili od Marice Matoš 1987., a koja im je pokazala međne linije i tako od tada pa nadalje isti posjeduju svoje nekretnine na identičan način.

Sadašnja ograda je napravljena pred 25 godina, dakle, tijekom 1999., a u to doba vlasnik tužiteljevih nekretnina bio vlasnik tužiteljevih nekretnina bio je PR, a koji je kasnije svoje imanje prodao TR, a od koje ga je onda kupio tužitelj. Prilikom postavljanja ograde (1999.) bio je prisutan susjed PR (prednik tužitelja) te je s njim u dogovoru ograda i postavljena i to od ulice u dubinu od cca 42,5 metara.

7. Tuženi ističu da je u istom pravcu iza, daljnji dio ograde od cca 60 metara izgradio je upravo tužitelj između nekretnina stranaka i to prije 15-ak godina. Dakle, međa nikada nije bila sporna jer su stranke uživale svaka svoju nekretninu upravo prema postavljenoj ogradi. Stoga tuženi smatraju da teze tužbe da je prema kazivanju ranije vlasnice kao i drugih susjeda ograda izgrađena na nekretninama tužitelja na način da se u istu nekretninu ušlo u dubinu od pola metra, a u dužni od 100 metara, je u potpunosti apsurdna jer je upravo prema postojećoj ogradi tužitelj nastavio podizati svoju ogradu u istom pravcu. Kako je navedeno, tuženici su podigli ogradu 1999. i to u dužni od oko 42,5 metara, dok je u preostalih 60 metara u istom pravcu ogradu podigao tužitelj. Stoga smatraju da je tužba tužitelja bez ikakove pravne osnove, obzirom da u tužbi tužitelj tvrdi da je već tada kada je kupio nekretninu postojala ograda od pletene žice koja postoji i sada, a onda tvrdi da postoje nekakva kazivanja ranije vlasnice i susjed pa stoga smatraju da nije razvidan pravni osnov tužbe. Naime, iz ovih tvrdnji tužitelja proizlazi da se ograda nalazila već od vremena kada je nekretninu kupio, pa koji je to sada pravni osnov da bi se ograda postavljena 1999. nalazila na njegovom vlasništvu.

8. Tuženi nadalje smatraju da su deplasirane tvrdnje tužbe da bi se tuženi ogradili bez pravne osnove i da bi okupirali dio čestice tužitelja u širini od pola metra, a dužni od 100 metara, jer je to jednostavno besmisleno. Pitanje kvadrature čestica je pitanje sa kojim se tužitelj mogao susresti prilikom kupnje zemljišta, a ne sada. Ističu da je iz fotografija, koje su dostavljene uz odgovor na tužbu, razvidno da je ograda do susjeda podignuta od betonskog stupa između nekretnina stranaka, a koji betonski stup je postavljen prije 60 godina. Isto tako, priložili su i položajni nacrt iz 1989., iz kojega su razvidne tvrdnje tuženika te geodetski snimak iz elaborata o legalizaciji nezakonito izgrađene građevine iz 2015.

9. Smatraju da je apsolutno netočno da bi tužitelj pozivao tuženike da uklone ogradu, jer to jednostavno nije istina, kao što nije istina ni to da bi mu tuženici nešto trebali predati u posjed. Isto tako, ističu da je potpuno besmislena tvrdnja da su tuženi u blizini ograde postavili septičku jamu i kokošinjce. Nikakva septička jama nije postavljena nigdje, a kokošinjci su postojali i u vrijeme kada su tuženi kupili nekretninu. Nadalje, krajnja je besmislica da bi cvijeće koje je sadila tužiteljeva supruga bilo otrovano herbicidima. Činjenice koje su navedene u tužbi su u cijelosti neistinite, nisu potvrđene nikakvim ozbiljnim dokazima. Predlažu da sud tužitelja pozove na ispravak tužbe, a podredno da se tužbeni zahtjev odbije, dok su se protivili preinaci tužbe tužitelja, a koja je preinaka tužbe uslijedila nakon što je mjernički vještak dostavio pisani nalaz i mišljenje te skicu lica mjesta sa fotografijama, uz naknadu troškova sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

10. U odnosu na navode tuženika glede preinake tužbe, ističe se da se u konkretnom slučaju, po ocjeni suda, ne radi o preinaci tužbe, već konačno postavljenom tužbenom zahtjevu nakon izvršene identifikacije nekretnina stranaka i nakon što je mjernički vještak dostavio nalaz i mišljenje, skicu lica mjesta i fotografije, tako da sud nije donosio posebnu procesnu odluku o preinaci tužbe.

11. Tužba tužitelja podnesena je po punomoćniku, no, nakon zaključenja glavne rasprave, podneskom zaprimljenim kod suda 11. prosinca 2025., punomoćnik tužitelja je obavijestio sud da otkazuje punomoć za zastupanje tužitelja zbog međusobnog neslaganja pa je sud rješenjem broj P-945/2024-35 od 11. prosinca 2025. priopćio tužitelju o otkazu punomoći u odnosu na odvjetnika Josipa Jelića kojem je tužitelj dao punomoć u ovom predmetu, a koje je rješenje doneseno sukladno odredbi čl. 99 st. 2 do 4 ZPP-a i koje je tužitelj primio dana 5. siječnja 2026., a odvjetnik Josip Jelić dana 11. prosinca 2025.

12. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom zk. izvadak (list 5- 6), Izvod iz katastarskog plana (list 7), kopija Katastarskog plana (list 8-9), fotografije (list 19-21), položajni nacrt (list 22-23), zk. izvadak (list 24-25), kopija Katastarskog plana (list 26), zk. izvadak (list 85-86).

13. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja KR (list 47-49), 1. tuženika SR (list 49-50), 2. tuženika ŠR (list 50-51).

14. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka LR (list 51-52), ZR (list 53-54) i CR (list 97-99).

15. Izveden je dokaz mjerničkim vještačenjem po vještaku Ivana Tomljanovića, dipl. ing. geod., koji je dostavio nalaz i mišljenje, skicu lica mjesta sa fotografijama i prilozima od 13. kolovoza 2025. (list 64-76).

16. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

17. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

18. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi predaje posjeda dio čkbr. [katastarska čestica] oranica, kuća i zgrada s 1748 m[2] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio zemljišta se nalazi južno od ograde, izgrađene na čkbr. [katastarska čestica] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a označeno na skici lica mjesta broj 1 stalnog sudskog vještaka Ivana Tomljanovića od 03.08.2025. godine u dužni 69,10 metara između točaka B i C i u površini od 82 metra kvadratna a koja površina je na predmetnoj skici označena točkama B-C-D-B, sve gledano od [adresa] u [adresa], a koji je zahtjev tužitelj postavio nakon što je mjernički vještak dostavio nalaz i mišljenje i skicu lica mjesta.

19. Nesporno je između stranaka, da su stranke i to tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] prizemni stambeni objekat, dvorišna zgrada i dvor u Pervanu sa 486 čhv, dok su tuženi suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] oranica Pervan sa 175 čhv, čkbr. [katastarska čestica] dvorište sa 244 čhv, čkbr. [katastarska čestica] pašnjak Pervan sa 256 čhv i čkbr. [katastarska čestica] oranica Pervan sa 198 čhv, odnosno ukupno 873 čhv (a kako to proizlazi iz zk. izvatka, list 5-6).

19.1. Nadalje, nesporna je činjenica da su nekretnine stranaka obiteljske kuće sa okućnicom (svake od stranaka) te da su nekretnine stranaka susjedne, koja činjenica proizlazi iz priloženog Katastarskog plana i skice Posebne geodetske podloge (list 7- 9) te njihovih iskaza.

20. Sporno je između stranaka, jesu li ispunjene pretpostavke iz čl. 162. i čl. 163. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94,17 u daljnjem tekstu ZV-a).

20.1. Naime, odredbom čl. 162 st. 1 ZV-a, propisano je da u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, a odredbom čl. 163 st. 1 ZV-a, propisano je da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed), st. 2 istog članka posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako izvodi svoje pravo na posjed od posrednoga posjednika, koji ima pravo na posjed te stvari, osim ako je posjed dobio posjednik od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga dade.

21. U odnosu na sporne čestice ističe se da su iste identificirane po mjerničkom vještaku Ivanu Tomljanoviću, dipl. ing. geod., koji je na uviđaju dana 3. srpnja 2025., koji je 13. kolovoza 2025., dostavio pisani nalaza i mišljenje sa skicom lica mjesta i fotografijama (list 64-76) sačinjenim na uviđaju, a na koji nalaz stranke nisu imale primjedbe, obzirom da su se na isti očitovale podnescima i to tužitelji 3. rujna 2025. (list 83-84), a tuženi dana 8. rujna 2025. (list 87-88), a koji nalaz prihvaća ovaj sud, kao objektivan, budući je dan prema podacima u spisu predmeta, podacima na uviđaju.

21.1. Iz pisanog nalaza i mišljenja proizlazi da su identificirane nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na čkbr. [katastarska čestica] prizemni stambeni objekt, dvorišna zgrada i objekt u Pervanu sa 486 čhv sada upisana u BZP zk. ul. [broj ZK uloška] kao oranica, kuća i zgrada s površinom 1748 m[2] vlasništvo tužitelja i nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] oranica Pervan sa 175 čhv sada upisana u BZP zk. ul. [broj ZK uloška] kao kuća i dvorište s površinom 629 m[2] , čkbr. [katastarska čestica] dvorište sa 244 čhv sada upisana u BZP zk. ul. [broj ZK uloška] kao oranica s površinom 878 m[2] , čkbr. [katastarska čestica] pašnjak Pervan sa 256 čhv sada upisana u BZP zk. ul. [broj ZK uloška] kao močvara s površinom 921 m[2] i čkbr. [katastarska čestica] oranica Pervan sa 198 čhv sada upisana u BZP zk. ul. [broj ZK uloška] kao oranica s površinom 712 m[2] , suvlasništvo 1. tuženika SR i 2. tuženika ŠR, svakog u ½ dijela.

21.2. Vještak je na skici lica mjesta broj 1 crvenom linijom označio čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], a površine svih čestica na službenom katastarskom planu odgovaraju površinama u zemljišnoj knjizi i katastru u granicama tolerancije.

Kako je između stranaka bio sporan položaj postojeće ograde, mjernički vještak je snimio položaj iste GPS uređajem i označio na skici lica mjesta br. 1 točkama A-B-C, a obradom snimljenih podataka utvrdio da položaj postojeće ograde odgovara katastarskom planu u početnom dijelu, označeno točkom A (fotografija br. 1), u duljini od 35.80 metara (fotografija br. 2 i br. 3), sve do pomoćnog objekta tužitelja označeno točkom B (fotografija br. 4).

Nadalje, vještak je naveo da nakon toga ograda počinje odstupati od katastarskog plana u nepravilnoj liniji (fotografija br. 5, br. 6 i br. 7) jer su tako postavljeni stupci ograde. Snimljen je svaki stupac koji je prikazan križićem na skici lica mjesta br. 1 do zadnjeg stupca koji je označen točkom C (fotografija br. 8). Udaljenost od točke B do točke C iznosi 69.10 metara. Međna linija po katastarskom planu u tom dijelu označena je točkama C-D-B, a površina prijepora između katastarskog plana i postojeće ograde označena je točkama B-C-D-B i iznosi 82 m[2] . Udaljenost od točke C do točke D iznosi 36,20 metara, a udaljenost od točke D do točke B iznosi 32,90 metara. Vještak je u prilog dostavio i Google streetview fotografije ograde i postojećih objekata iz 2011., iz 2022. i iz 2025., na kojim je vidljivo da se položaj ograde nije mijenjao. Pozadinski, nepravilni dio ograde se ne vidi s tih fotografija.

22. Između stranaka nije bilo sporno, da je tužitelj svoje nekretnine kupio od TR i to negdje 2006., odnosno 2007., time da je raniji vlasnik istih nekretnina bio PR, tako da su prednici tužitelja TR, odnosno PR, dok je tužitelj svoje nekretnine kupio 1987., koja činjenica proizlazi iz suglasnih iskaza stranaka, kao i svjedoka CR. Nekretnina stranaka su susjedne nekretnine i to s live strane gledajući od [adresa].

22.1. Nadalje, prema iskazima stranaka na nekretnini tužitelja nalazi se kuća prizemnica s garažom i drvarnica, dok se na nekretnini tuženih kuća, garaža, staja, drvarnica, wc-e i ograđeni dio ograde, a između nekretnina stranaka nalazi se ograda i to žičana ograda sa betonskim temeljima na željeznim ubetoniranim stupcima.

22.2. Nesporno je, da je navedena ograda postojala u vrijeme kupnje nekretnina tužitelja od TR, a koja je ograda napravljena dok je prijašnji vlasnik nekretnina bio još PR bio živ, a u vrijeme kupnje TR od PR ograda nije bila izgrađena (prema iskazu tužitelja), međutim, prema činjeničnim navodima tužbe te iskazu tužitelja, koji je potvrđen iskazom svjedoka LR, supruge tužitelja, proizlazi da je prilikom kupnje od TR tužitelju ista rekla da je ograda napravljena na nekretnini tužitelja tj. da su tužitelji navedenu ogradu napravili na nekretnini tužitelja, pri čemu tužitelju nije bilo poznato kada je navedena ograda napravljena.

Stoga, proizlazi da između stranaka postoji prijepor da li su nekretnine tužitelja uzurpirane od strane tuženih, s obzirom na tvrdnju tužitelja da su predmetnu ogradu tuženi napravili na njegovoj nekretnini i to prema navodima tužbe u širini od pola metra, a u duljini od 100 metara.

22.3. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da nije znao gdje je međa, no, po navodima njegovog prednika TR, ista nije bila na mjestu gdje je 1. tuženik SR napravio ogradu, koja je po navodima tužitelja duljine 60 metara, a uz koju se žičanu ogradu, negdje oko metar po njegovoj procjeni nalazi garaža koja je bila izgrađena u trenutku kad je kupio nekretninu, a nakon nekog vremena ističe da je 1. tuženik SR napravio bliže uz ogradu poljski wc-e i kokošinjac, da su stranke bile u dobrim odnosima sve do listopada 2024.

Nakon kupnje nekretnina 2012. tužitelj je izmijenio svoje nekretnine na način da je na postojeću kuću dozidao kat do ceste, a za što je ishodio građevinsku dozvolu, prethodno je izašao geodeta, svoje je nekretnine ogradio s lijeve strane do tuženika i s desne strane do susjeda, čime je u cijelosti posjed tužitelja ograđen, a na svojim nekretninama ima i zelene površine koje je kosio 1. tuženik SR dok su stranke bile u dobrim odnosima.

22.4. U odnosu na postojeću ogradu do tuženika, tužitelj je u produžetku napravio žičanu ogradu na betonskim stupcima u duljini od nekih 60 m (prema nalazu i skici lica mjesta mjerničkog vještaka u duljini od 69,10 m od točke B-C), a prije gradnje iste, pitao je 1. tuženika SR gdje je točno međa i gdje može graditi pa je ogradu napravio na mjestu gdje mu je 1. tuženik SR pokazao, poštujući pri tom pravac već postojeće ograde (prema nalazu i skici mjerničkog vještaka od točke A-B u duljini od 35,80 m), tako da je cijela ograda u duljini do tuženikovih nekretnina oko 100 metara (prema nalazu i skici mjerničkog vještaka 35,80 m +69,10 m = 104,90 m).

22.5. Tvrdi, da kada je 1. tuženik SR gradio ogradu do nekretnina koje su bile u vlasništvu TR, to vidio njegov pokojni brat, budući je isti živio dalje od nekretnina stranaka, isti je 1. tuženiku SR rekao da to nije u redu, jer je gradnjom ograde povrijedio međni pravac na štetu nekretnina TR. Prije gradnje ishodio je građevinsku dozvolu kako bi mogao podići kat kuće, a iz koje dokumentacije je vidljivo gdje je međa između nekretnina stranaka, odnosno što čini posjed tužiteljevih nekretnina u odnosu na susjedne nekretnine tuženih, a ističe da nikada nije zahtijevao uređenje međe zbog dobrosusjedskih odnosa. U vrijeme kupnje svojih nekretnina od TR, tužitelj nije zahtijevao da geodeta izađe na lice mjesta, a tvrdi da ni tada nije znao ukupnu površinu nekretnine koju je kupio, no, smatrao je da o tome postoji podatak u zemljišnim knjigama, a točnu kvadraturu svog posjeda saznao je tek kada je izašao geodeta na teren kako bi odredio njegov posjed u svrhu ishođenja građevinske dozvole za gornji kat kuće. Gradeći ogradu u produžetku postojeće ograde, tvrdi da to ne znači da je gradio oko pola metra unutar svojih nekretnina, već je ogradu gradio u pravcu kako mu je rekao 1. tuženik SR. Betonski stup koji je do ceste (a prikazan na fotografiji, list 19), po procjeni tužitelja star je 50 godina, a betonska ograda do ceste u vrijeme kupnje njegovih nekretnina nije postojala, a kada je on gradio žičanu ogradu do ceste i majstor koji ju je radio, rekao je tužitelju da se mora na udaljenosti od 20 cm napraviti ograda tužitelja i to na zahtjev 1. tuženika SR, a ne tik uz postojeći betonski zid, smatra da raniji vlasnici, GR i TR, za iste nije predstavljao među, no, da usprkos tome on ne zna gdje je međa. Iskaz tužitelja u bitno je potvrđen iskazom svjedoka LR, njegove supruge.

23. U bitnom iz suglasnih iskaza tuženih, proizlazi da su tuženi svoje nekretnine kupili 1987., do ceste je postojala betonska ograda sa betonskim stupcem (koja je ograda do ceste stara oko 60 godina) i u odnosu na tu ogradu s današnjim stanjem nije ništa mijenjano. U to vrijeme vlasnik susjednih nekretnina, koje su sada u vlasništvu tužitelja, bile su od PR koji je te nekretnine, negdje 1988. do 1989. prodao TR, koja i nije živjela na tim nekretninama, već u [adresa], a jedno vrijeme na istima je imala podstanare, dok je tužitelj svoje nekretnine od TR kupio u razdoblju od 2006. do 2008.

Prije no što je tužitelj kupio nekretnine, iz iskaza tuženih proizlazi, da je između nekretnina bila drvena ograda od ceste i to u pravcu od betonskog stupca u dubini od nekih 40 m (prema skici lica mjesta u dubini od 35,80 m, list 70). 1. tuženik SR je tik uz tu ogradu negdje 1998./1999. napravio novu žičanu ogradu s betonskim temeljima u koje je uzidao željezne stupce i to na udaljenosti od 36 do 37 metara na mjestu gdje je bila šljiva koja je bila međa, a koju mu je među pokazao PR i to nekih 15 do 20 cm od objekata tuženih (drvarnice) i to 15 do 20 cm od postojeće ograde malo ukoso. Postojeća stara ograda je s vremenom, zbog dotrajalosti istrunula, pri čemu je u jednom dijelu ista bila uklonjena od TR, a kasnije je i dio stare ograde uklonio i sam tužitelj, koji je 2012. u istom pravcu i to u produžetku od 60 metara napravio ogradu. 1. Tuženik SR potvrđuje da ga je tužitelj prije gradnje svoje ograde, a u pravcu postojeće koju je on napravio, pitao za među, koju je tužitelju i pokazao i oko toga između stranaka nije bilo nikakovih prijepora, niti problema.

1. Tuženik SR osporio je navode tužitelja da ga je tužiteljev brat upozorio da gradi ogradu na nekretninama TR, kojom je gradnjom ušao u susjedne nekretnine, jer se to tužiteljeva brata nije niti ticalo, niti su ti navodi tužitelja točni. Mjesto na kojem je napravio ogradu (budući je stara bila dotrajala zbog starosti, jer je bila drvena), no tuženi osporavaju da bi gradeći ogradu koja je i danas, a dakle, koja je građena 1998. odnosno 1999., ušli u nekretnine ranijeg vlasnika PR, odnosno TR.

Tuženi nisu osporili činjenicu da je tužitelj angažirao geodetu, a sve u svrhu ishođenja građevne dozvole za dizanje kata kuće, koja je gradnja i izvršena, da su tužitelju potpisali dokumentaciju kao suglasnost za gradnju (pa i da tužitelj može imati otvoreni prozor na krovu prema nekretnini tuženih), no, tada geodeta tužene nije upozorio, niti sam tužitelj, da bi bila sporna međa između nekretnina stranaka.

Gradeći ogradu do ceste, tuženi tvrde da je tužitelj samo inicijativno istu odmaknuo 20 cm, a možda i više, od postojeće žičane ograde koja dijeli njihove nekretnine, međutim, to je učinjeno po zahtjevu tužitelja, a ne nikako na inicijativu 1. tuženika SR, odnosno da bi on izdao takav usmeni nalog majstoru koji je za tužitelja gradio ogradu na nekretnini tužitelja, jer tog majstora niti ne poznaje. Prethodno je navedeno da je iskaz u potpunosti potvrđen iskazom 2. tuženika ŠR, kao što je i iskaz tužitelja u bitnom potvrđen iskazom svjedoka LR, supruge.

24. Dakle, iz navedenog proizlazi da je između stranaka prijeporno da li je sada postojeća ograda koja dijeli nekretnine stranaka, napravljena unutar posjeda nekretnina tužitelja ili ne.

U odnosu na tu prijepornu činjenicu, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ZR i CR. Saslušan je i svjedok LR, supruga tužitelja, no, prethodno je pod obrazloženjem broj 22.5. navedeno da njen iskaz u bitnom potvrđuje iskaz tužitelja.

Tužitelj je predlagao saslušanje svjedoka HR (supruge PR), no, međutim, od tog dokaznog prijedloga tužitelj je odustao, a što je konstatirano na raspravnom zapisniku od 14. travnja 2025. (list 47).

25. Iskaz nesrodnog svjedoka ZR, koji je susjed stranaka, čija se kuća nalazi do kuće tužitelja, tako da je tužiteljeva kuća u sredini između njegovih nekretnina i nekretnina tuženih, koji je svojim iskazao m potvrdio postojanje žičane ograde koju je napravio 1. tuženik SR, nije mu poznato kada i da li je ista napravljena na međi između nekretnina stranaka, a isti je potvrdio da je do ceste ispred nekretnina tuženika betonska ograda sa stupcem, koji je po njegovoj procjeni star 40 godina, a vjerojatno i više (obzirom da je isti iskazao da je on u dobi od 46 godina). Svjedok se nije sjećao da li je ranije između nekretnina stranaka bila kakova ograda, toj činjenici nije pridavao značaj, a svjedok je potvrdio činjenicu da su i PR i TR bili u dobrim odnosima sa tuženima, što je suprotno iskazu tužitelja i svjedoka LR, a čime su potvrđeni iskazi tuženih, time da svjedoku nije bilo poznato da bi između tuženih i TR postojao spor oko vlasništva i ograde. U vrijeme kad je 1. tuženik SR gradio ogradu, svjedok ZR je naveo da je bio u dobi od 20 godina i živio u [adresa] na kbr. 13, a u posljednjih 15 godina živio je kao podstanar u [adresa], potom u Njemačkoj, tak da često nije dolazio u [adresa], gdje dolazi kontinuirano posljednjih 3 godine, a prije tih 15 godina, nekih 3 godine živio je kao podstanar u Zagrebu pa zbog tih životnih okolnosti, svjedok nije imao saznanja oko gradnje tužiteljeve ograde do tuženih, tako da nije imao niti saznanja zbog čega je ostavljen slobodan prostor između postojeće žičane ograde i betonskog stupca tužiteljeve nekretnine i ograde do ceste tužiteljevih nekretnina (ograda do ceste na nekretninama stranaka nisu predmetom raspravljanja ove parnice, niti u odnosu na iste postoji kakav prijepor).

HR, za koju je sam tužitelj, kao i svjedok LR, tvrdili da s tužiteljem nije u dobrim odnosima, prema saznanjima svjedoka ZR, je u dobrim odnosima, kako sa tužiteljem, tako i sa tuženima.

26. Nadalje, nesrodni svjedok JR, također susjed stranaka, čiju nekretninu tj. kuću od nekretnine tuženih dijeli livada, a čija se kuća nalazi na istoj strani gdje i nekretnine stranaka u [adresa], koji u [adresa] živi od 1988. i koji je naveo da je sa PR pregovarao o kupnji nekretnine koje su sada u vlasništvu tužitelja, negdje 1987. ili 1988., no ta kupnja nije realizirana jer je svjedok odustao. Tom prilikom ističe da mu je PR pokazao posjed njegovih nekretnina, odnosno pokazao mu je da je njegov posjed do ograde koja je dijelila posjed tuženika u odnosu na posjed PR. Nije se mogao izjasniti o duljini te ograde, no pravac je išao od betonskog stupca koji je bio ukopan do ceste, a koji je bio starosti više od 30 godina, ograda je bila drvena na drvenim stupcima, misli da je u jednom dijelu bila i žica, no nije bio siguran. U to vrijeme tuženici su bili vlasnici svojih nekretnina, a PR je tu nekretninu kasnije prodao TR.

26.1. Svjedok je potvrdio osnovanost navoda tuženih da je ograda sada između nekretnina stranaka rađena u vrijeme kad je TR postala vlasnicom nekretnina, a ista je rađena jer je postojeća stara ograda dotrajala i dijelom bila srušena, time da se svjedok nije mogao sa sigurnošću izjasniti, da li je ograda rađena na istom mjestu kao i postojeća, odnosno da li je to bilo 5 cm bliže ili dalje, a nije imao niti saznanja da li je u svezi te gradnje TR tuženima iznosila kakove primjedbe ili ne, jer ista na tim nekretninama nije niti stanovala, već je živio podstanar. Svjedok je sa sigurnošću iskazao da je tužitelj napravio u produžetku svoju gradu koja također dijeli nekretnine stranaka, jer je to osobno vidio sa svojih nekretnina, a u toj gradnji tužitelju je pomogao susjed ZR.

Prema posrednim saznanjima, iz priče po selu, svjedok je naveo da je bio geodeta, stranke su bile u dobrim odnosima, no kasnije je došlo do narušenih odnosa, zbog čega, nije mu poznato.

26.2. Svjedok JR nije imao saznanja da bi između stranaka postojao prijepor između njihovih nekretnina, odnosno da bi između njih bila sporna međa. Čuo je da HR po selu priča da je 1. tuženik SR kada je gradio novu ogradu, istu nije postavio na mjestu stare, već da je ušao u posjed TR. Kako su HR i svjedok JR dobili poziv, svjedok se na prvi poziv nije odazvao, jer je zaboravio, budući je sebi krivo protumačio datum koji krivi datum je rekao i HR, koja također nije došla na poziv suda.

Dajući svoj iskaz, svjedok je naveo, da je točno iznio činjenice koje temelji na vlastitim saznanjima, da nije ništa krivo rekao, niti prešutio, a niti je svjedočio u prilog jedne od stranaka, odnosno na štetu bilo koje stranke u postupku, obzirom na činjenicu da je tužitelj prigovorio iskazu svjedoka glede razloga oko narušenih odnosa stranaka. Svjedok je nekih 6 mjeseci živio u kući tuženih kad je gradio svoju kuću te da je tuženikov posjed u odnosu na nekretninu tužitelja uvijek imao do, ali ne i iza ograde.

26.3. U kontekstu spora, ističe se da dio iskaza svjedoka CR nije odlučan za ishod ovog spora gdje navodi da je čuo da se po [adresa] priča da netko nekom nije nešto potpisao kada je izašao geodeta, no ne zna što, obzirom da ta činjenica nije niti točna, jer iz samih iskaza stranaka proizlazi da je tužitelj izveo geodetu, da je isti identificirao njegov posjed, a u svrhu ishođenja građevinske dozvole, a da su se tuženi svojim potpisima suglasili za gradnju.

27. Obzirom na prijeporne činjenice između stranaka, analizirajući iskaze stranaka te dovodeći ih u vezu sa iskazima svjedoka, predleži zaključak suda, da su tuženi u posjedu svojih nekretnina od 1987. i to gledajući od ulice, a što je u skici mjerničkog vještaka označeno točkama A-B, gdje je ograda koja je s obzirom na prethodne iskaze napravljena po 1. tuženiku SR, tijekom 1999. i za zaključiti je da je ista postavljena prema ranijoj postojećoj drvenoj ogradi koja je bila između nekretnina tuženih i ranijih vlasnika PR, odnosno TR. Također, a što je navedeno u nalazu i mišljenju mjerničkog vještaka i prikazano na skici lica mjesta, u pravcu od točke B-C, što je i potvrđeno iskazima stranaka i svjedoka postavljena je ograda od strane samog tužitelja i to prema dijelu ranije postavljene ograde. Čak, što više, sam tužitelj u svom iskazu je potvrdio, da je u pravcu postojeće ograde, dakle koja je bila u vrijeme kada je kupio svoje nekretnine, napravio ogradu u nastavku čime bi ogradio svoj posjed do nekretnine tužitelja pa nedvojbeno predleži zaključak da su tuženi u posjedu svoje nekretnine onako kako je i ograđeno ogradom, a što je na skici lica mjesta prikazano u pravcu A-B-C.

27.1. Iz nalaza i mišljenja te skice lica mjesta mjerničkog vještaka, nedvojbeno proizlazi da međni pravac prema katastru između nekretnina stranaka ide pravcem točaka B- C-D, što bi proizlazilo da bi u tom dijelu postojao prijepor, kako to osnovano tvrde tuženi, međutim, upravo u tom dijelu tuženi imaju nesmetan, samostalan i miran posjed i to više od 20 godina, obzirom na činjenicu da prednici tuženih i to PR, odnosno kasnije TR, od koje je tužitelj kupio nekretnine, nisu imali nikakove primjedbe glede posjeda nekretnina tuženih do nekretnina tužitelja pa tako niti u odnosu na ogradu koju su tuženi napravili, budući je stara bila dotrajala i dijelom srušena, a koja je nedvojbeno građena 1999., što upućuje na osnovanost navoda tuženih da su u nesmetanom i mirnom posjedu tog eventualno prijepornog dijela više od 20 godina (čl. 10 st. 1 i st. 2, čl. 11 st. 1, čl. 13 i čl. 18 ZV-a).

27.2. U prilog tome ukazuje i činjenica da sam tužitelj nije imao primjedbe na posjed tužitelja i to od 2006. do 2008., kada je prema iskazima samih stranaka, svoje nekretnine koje su susjedne u odnosu na nekretnine tuženika, kupio od TR, tako da posjed tuženih u odnosu na tužiteljeve nekretnine nije bio sporan niti za tužiteljeve prednike, jer protiv tuženih nisu vođeni, niti pokretani, nikakovi postupci (eventualno postupak radi uređenja međe, smetanje posjeda ili predaje u posjed dijela nekretnina, a zbog izgrađene ograde), koji postupak sve do ovog nije pokretao niti sam tužitelj, čak što više, isti je potvrdio činjenicu da u vrijeme kupnje nije niti znao površinu svog posjeda, koja mu je činjenica bila poznata tek kada je angažirao geodetu kako bi mu identificirao njegov posjed, a sve za potrebe ishođenja građevinske dozvole, budući je na kupljenoj prizemnoj kući dogradio gornji kat i s obzirom na takovu identifikaciju njegove posjeda, tuženi kao suvlasnici susjednih nekretnina, potpisali su navedenu dokumentaciju, a temeljem koje je tužitelj ishodio građevinsku dozvolu. To upućuje na zaključak da niti tada između stranaka nije bilo prijepora oko međusobnog posjeda njihovih susjednih nekretnina, a da je postojao kakav prijepor, očito bi tada tužitelj na tu činjenicu ukazao tuženima, što je nesporno utvrđeno da nije učinio, čak što više i sam je u svom iskazu je iskazao da nije pokretao postupak radi uređenja međe.

27.3. Isto tako, da su tužitelji u posjedu nekretnina u granicama kako je to i prikazano na skici lica mjesta, nedvojbeno ukazuje i činjenica što je sam tužitelj gradeći ogradu u produžetku postojeće sporne ograde u ovom postupku, a koja ide od betonskog stupa od ceste i to u duljini od 35,80 m, koja ide do pomoćnog objekta tužitelja, potom je u duljini ograda od 69,10 metara (od točke B-C), a koju je, kako to prethodno proizlazi iz suglasnih iskaza stranaka, radio sam tužitelj, i koja je ograda napravljena u nastavku od postojeće ograde od ceste tj. od točke A-B prikazano na skici lica mjesta mjerničkog vještaka (list 70-71).

27.4. Dakle, tu ogradu u nastavku (od točke B do točke C), napravio je sam tužitelj u odnosu na postojeću (od točke A do točke B), koju je nedvojbeno gradio 2012., a kako niti u tom trenutku nije imao primjedbu na postojeću ogradu, jer je i sam u svom iskazu naveo da je 1. tuženika SR pitao gdje je međa, takvo postupanje i ponašanje tužitelja ukazuje na neosnovanost njegovih tvrdnji da je ranija ograda od ceste i to, kako je u konačno postavljenom zahtjevu, naveo da je između stranaka sporan dio nekretnina u ukupnoj duljini od 69,10 metara između točke B i C u površini od 82 m[2] , a što je u skici mjerničkog vještaka označeno točkama B-C D-B.

28. Sve to ukazuje na neosnovanost navoda tužitelja, da tuženi ne bi neprekidno, mirno i zakonito posjedovali sporni dio nekretnine prikazan na skici lica mjesta i to od kupnje svojih nekretnina od 1987. pa sve do danas, bez obzira na činjenicu što stanje na terenu odstupa od stanja u katastru, budući da posjed tuženih od 1987. pa sve do podnošenja ove tužbe 22. listopada 2024., kroz razdoblje od gotovo 37 godina, nije mijenjan, uznemiravan ili smetan od trećih, ponajprije, niti od prednika tužitelja PR i TR, pa ni samog tužitelja od 2006. do 2008. kada je kupio svoje nekretnine od TR, a niti od 2012. kada je, što je potvrdio svojim iskazom, od 2012. u produžetku postojeće ograde od ceste u nastavku napravio betonsko žičanu ogradu.

Očito bi gradnjom iste, a smatrajući da tužitelj nema posjed svojih nekretnina do postojeće ograde, sam tužitelj već tada (ako već nije u trenutku kupnje od TR od 2006., odnosno 2008.), zahtijevao od tuženih uklanjanje postojeće betonsko žičane ograde na željeznim stupcima, što nedvojbeno nije učinio, a niti je imao primjedbe na površinu svog posjeda u vrijeme kada je 2012. prilikom ishođenja građevne dozvole, utvrdio površinu i granice svog posjeda obzirom da je angažirao geodetu.

29. S obzirom na protek vremena i navedenih činjenica, očito je da su i na prijepornom dijelu, koji je prikazan na skici lica mjesta, tuženi stekli pravo vlasništva dosjelošću (koji je prijepor nastao zbog različitog stanja na terenu u odnosu na stanje prema katastru), jer je njihov posjed kvalificiran, čime su navodi tužitelja, a time i svjedoka LR ocijenjeni kao neosnovani pa kako, po ocjeni suda glede osnovanosti zahtjeva tužitelja nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 162 ZV-a, dok je ocjenom provedenih dokaza, utvrđena osnovanost navoda tuženih, čime su i ispunjene pretpostavke iz čl. 163 ZV- a, valjalo je presuditi kao pod točkom I. izreke presude.

30. U kontekstu spora između stranaka, za dodati je da, nisu odlučni navodi tužbe, iskaza tužitelja i svjedoka LR, supruge tužitelja, glede razloga narušenih odnosa između stranaka (a što na indirektan način upućuje da je to bio i motiv podnošenja tužbe tužitelja u ovom postupku), budući isti nisu predmetom raspravljanja ove tužbe i tužbenog zahtjeva, što u odnosu na iste prelazi okvire raspravljanja u ovoj parnici, s obzirom na činjenični supstrat tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, a koji zbog istog nisu razmatrani, niti ocjenjivani u ovom postupku, jer su neodlučni za ishod ove parnice.

31. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a.

Kako je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, to su tuženi u cijelosti uspjeli u ovom postupku pa su im priznati troškovi i to sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (vps 1.330,00 eura), sastava podneska od 10. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 eura (tbr. 8 toč. 4), zastupanje na 1. pripremnom ročištu 6. veljače 2024., na kojem je zaključen prethodni postupak i nastavljeno ročište za glavnu raspravu, zastupanje na raspravi 14. travnja 2025., zastupanje na uviđaju dana 3. srpnja 2025., zastupanje na raspravi 10. prosinca 2025., za svako u iznosu od 200,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 3. rujna 2025., kojim je dano očitovanje na nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8 toč. 1), sastav podneska od 8. rujna 2025. u iznosu od 50,00 eura (tbr. 8 toč. 4), koji su troškovi uvećani za zastupanje 2. tuženika u omjeru od 10% u iznosu od 140,00 eura (tbr. 40 toč. 1), PDV-a u iznosu od 357,50 eura, u ukupnom iznosu od 1.787,50 eura.

32. Navedene troškove tužitelj je u obvezi nadoknaditi tuženima sa zateznom kamatom prema čl. 30 Ovršnog zakona (Narodne Novine broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22), tekućom od 16. veljače 2026., kao dana donošenja presude, po stopi prema čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21,114/22 i 156/22) za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pa do isplate, a kako je presuđeno pod točkom III. izreke presude.

33. Parnični troškovi odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u granicama postavljenog zahtjeva (Narodne Novine 138/23).

34. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru, 16. veljače 2026.

Sutkinja

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Bjelovaru. Žalba se podnosi putem ovoga suda pisano u tri primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude

Naredba:

Presuda objavljena 16. veljače 2026. i uručena tužitelju

Za punomoćnika1. i 2. tuženika VR, dostavi objavom na e-oglasnoj ploči suda