Poslovni broj: UsI-1927/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdija, u upravnom sporu tužitelja ZF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790, radi ostvarivanja prava na novčanu naknadu, nakon javne rasprave održane i zaključene 19. siječnja 2026., objavom odluke na temelju članka 121. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24; dalje ZUS), 16. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda Klasa: UP/II-102-05/25-01/88 Klasa: 344-116/7-25-05 od 17. srpnja 2025. i predmet vraća na ponovni postupak i rješavanje.
II. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju presude.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/II-102-05/25-01/88 Urbroj: 344-116/7-25-05 od 17. srpnja 2025. odbija se tužiteljeva žalba izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Split Klasa: UP/I-102-05/25-01/1282 Urbroj: 2181- 34-103/14-25-02 od 12. svibnja 2025. kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za priznavanjem prava na novčanu naknadu.
2. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija zakonitost osporenog rješenja navodima u kojima u bitnome ukazuje na činjenicu da je ovdje obavljen postupak savjetovanja s radničkim vijećem poslodavca Hrvatske radiotelevizije (dalje: HRT) koji podnosi inicijativu i provodi pravni postupak uz kolektivno zbrinjavanje viška radnika. Takav način prestanka radnog odnosa isključivo provodi utjecajni poslodavac. Smatra da treba povezati postupak savjetovanja i kolektivno zbrinjavanje radnika, i u kontekstu tih činjenica donijeti novo na zakonu osnovano rješenje.
3. U odgovoru na tužbu tuženik iznosi u postupku utvrđene činjenice te u bitnome navodi da iz dokaza priloženih spisu predmeta proizlazi da je tužitelju radni odnos prestao 31. ožujka 2025. temeljem pisanog Sporazuma o prestanku radnog odnosa. U postupku se temeljem isprava koje je stranka podnese uz zahtjev utvrđuje ispunjava li određena osoba uvjete za novčanu naknadu. Kako je tužitelj zahtjevu priložio Sporazum o prestanku ugovora o radu, tuženik zaključuje da je tužitelju po toj osnovi prestao radni odnos, a ne temeljem kolektivnog zbrinjavanja viška radnika sukladno članku 127. Zakona o radu, o čemu tijekom postupka, nije priložio nikakav dokaz. Predlaže se tužbeni zahtjev odbiti, kao neosnovan.
4. Tijekom spora održana je rasprava (19. siječnja 2026.), na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
5. Tužitelj ostaje pri tužbenim navodima i poziva se na Plan konsolidacije HRT- a u kojem se nalaze podaci koje smatra bitnim za ovaj spor.
6. Opunomoćenica tuženika ističe da HRT nije postupio po članku 126. Zakona o radu i nije se savjetovao s nadležnom službom zapošljavanja (HZZ), što se vidi iz same odluke o sporazumnom prestanku radnog odnosa.
7. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
8. Tužbeni zahtjev je osnovan.
9. Među strankama nije sporno činjenično stanje, već način na koji se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o tržištu rada („Narodne novine“, br. 118/18, 32/20, 18/22, 156/23, 152/24). Time se zapravo problematizira način na koji je prestao radni odnos tužitelja kod poslodavca te posljedično tome, ispunjava li tužitelj propisane zakonske pretpostavke za ostvarenje prava na novčanu naknadu.
10. Tužitelj se u evidenciju nezaposlenih osoba Zavoda, Područne službe Split prijavio 18. travnja 2025. zahtjevom uz koji je priložio Sporazum o prestanku ugovora o radu od 13. veljače 2025. s kojim danom je i raskinut Ugovor o radu sklopljen 20. rujna 2024.
11. S jedne strane, tuženik smatra da je ta okolnost zapreka za ostvarivanje prava u smislu odredbe članka 48. točka 2. Zakona o tržištu rada prema kojoj pravo na novčanu naknadu nema nezaposlena osoba kojoj je radni odnos prestao pisanim sporazumom o prestanku radnog odnosa odnosno službe.
12. S druge strane, tužitelj tvrdi da je sporazum o prestanku ugovora o radu posljedica Plana konsolidacije HRT-a odnosno kolektivnog zbrinjavanja radnika.
13. U pravu je tuženik kada primjećuje da je tužitelj uz svoj zahtjev podnio samo Sporazum o prestanku ugovora o radu. Međutim, tužitelj se u žalbi na prvostupanjsko rješenje pozvao na odredbu članka 49. Zakona o tržištu rada kojom su predviđeni izuzeci kada se nezaposlenoj osobi kojoj je radni odnos odnosno služba prestala pisanim sporazumom iznimno priznaje pravo na novčanu naknadu. Konkretno, riječ je o odredbi članka 49. točka 3. prema kojoj nezaposlenoj osobi kojoj je prestao radni odnos odnosno služba pisanim sporazumom iznimno pripada pravo na novčanu naknadu ako je sporazum o prestanku radnog odnosa odnosno službe sklopljen na prijedlog poslodavca, a u slučaju kolektivnog zbrinjavanja viška radnika prema posebnom propisu.
14. Iz navedenog proizlazi intencija zakonodavca da se pravo na novčanu naknadu prizna onim zaposlenim osobama kod kojih je do prestanka radnog odnosa došlo zbog činjenica za koje one nisu odgovorne ili barem na njih nisu mogli utjecati. Prema mišljenju suda, sadržaj tih odredba i svrhe koja se njima želi postići pred javnopravna tijela koja odlučuju o zahtjevu za novčanu naknadu stavlja pravo i obvezu ispitati okolnosti konkretnog slučaja. Doseg te obveze uključuje i obvezu tijela u svim stadijima postupka da pribave sve isprave i ispitaju sve okolnosti od kojih ovisi ostvarivanje tog prava. Ujedno, doseg te obveze isključuje formalan pristup u kojem se ocjena nečijeg prava svodi na isprave priložene zahtjevu, ne uzimajući u obzir isprave, dokaze i činjenice na koje se stranka naknadno poziva. Takvo postupanje protivno je načelu pomoći stranci iz čl. 7. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, 110/21, u daljnjem tekstu: ZUP) kao jednom od temeljnih načela upravnog postupka čija primjena je usko vezana za načelo zakonitosti (članak 5.) i utvrđivanje materijalne istine (članak 8. ZUS).
15. S tim u vezi, sud podsjeća na stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-1264/2020 od 12. srpnja 2022. kojim se napominje da, „bez obzira na to što sudovi u upravnom sporu nemaju obvezu utvrđivanja materijalne istine, načela objektivne zakonitosti i zaštite prava i pravnih interesa stranaka stavljaju pred sudove u upravnom sporu zahtjev provjeriti je li u upravnom postupku koji je prethodio upravnom sporu poštovano načelo utvrđivanja materijalne istine i u tom pogledu pruže mogućnost strankama da ospore utvrđenja javnopravnih tijela.“ Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj: U-III-2526/2021, od 19. listopada 2022., napomenuo da je „obveza sudova da, u cilju osiguranja načela pravičnog suđenja, svakoj stranci u postupku omogućiti da iznese dokaze kojima potkrjepljuje odnosno utvrđuje svoje navode, a pogotovo one od kojih ovisi meritorno rješavanje spora.“ 16. U izloženom, sud za sada, ne može ispitati zakonitost osporenog rješenja, jer je tuženik propustio utvrditi i očitovati se na okolnost zbog čega smatra da je sporazumni raskid ugovora o radu, koji je uslijedio nakon kolektivnog zbrinjavanja radnika, tužitelju prepreka za ostvarivanje prava na novčanu naknadu.
17. Zato je osporeno rješenje odlučeno je temeljem članka 117. stavak 1. ZUS- a poništiti i vratiti tuženiku na ponovni postupak u kojem će pridržavajući se pravnog shvaćanja i primjedaba ovog suda u skladu s člankom 119. stavak 4. ZUS-a donijeti novo na zakonu osnovano i obrazloženo rješenje.
U Splitu, 16. veljače 2026.
SUTKINJA
Miranda Gulišija Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS).
DNA:
- tužitelju
- tuženiku
- u spis
