REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1823/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja MARE NOSTRUM d.o.o., OIB: 17036811510, Lekenik, Brežane Lekeničke 24, zastupan po punomoćniku Štefan Štefanek, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE Sisačko-moslavačke županije, OIB: 85381404224, Sisak, Ulica Antuna Cuvaja 16, zastupan po punomoćniku Željko Stanković, odvjetnik iz Siska, utvrđenja pravnoga posla ništetnim i radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 16. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnim Ugovor o korištenju cestovnog zemljišta br. 006-19 od 10. prosinca 2019. sklopljen između tuženika Županijske uprave za ceste Sisačko - moslavačke županije i tužitelja, Mare nostrum d.o.o., te da navedeni ugovor ne proizvodi pravne učinke od trenutka njegovog sklapanja.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos 1.436,11 € sa zateznom kamatom tekućom od 13. kolovoza 2024. g. pa do isplate prema kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, u roku od 16 dana.

III Nalaže se tuženiku da naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.276,55 € u roku od 15 dana.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.316,00 € kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da su stranke 10. prosinca 2019. sklopili Ugovor o korištenju cestovnog zemljišta br. 006-19 na temelju kojega je ugovorena obveza tužitelja na plaćanje tuženiku naknade u iznosu od 450,00 tadašnjih kuna, 59,73 € mjesečno za izgradnju 3 prilaza od javne ceste do građevine Hotel Dvorac Jurjevec i korištenje cestovnog zemljišta L33005 – k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to za površinu od 30 m2.

Pojašnjava kako je tuženik svoj zahtjev za sklapanje predmetnog ugovora temeljio na Zakonu o cestama (Narodne novine br. 84/11, 92/14,) i Pravilniku o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti (Narodne novine br. 78/14, dalje:), Ugovor o korištenju cestovnog zemljišta sklopljen je na inicijativu i zahtjev tuženika koji je javna ustanova ovlaštena za upravljanje županijskim cestama Sisačko-moslavačke i na na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, a ugovor je u cijelosti pripremio tuženik na svojem obrascu.

Tužitelj smatra da je ugovor o korištenju cestovnog zemljišta ništetan i protivan je javnome poretku i to jer nije postojala pravna osnova za njegovo sklapanje, činidba koja se ugovorom traži od tužitelja je pravno nedopuštena te je sklapanje ugovora protivno Ustavu Republike Hrvatske, zakonima i moralu društva (članak 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 – 155/23, dalje: ZOO). Dodaje kako je tuženik temeljem tog ugovora naplatio od tužitelja iznos od 1.436,11€ temeljem rješenja o ovrsi Ovrv-807/2024 od 4. travnja 2024. , a taj iznos je tuženik stekao bez pravne osnove stoga je isti dužan vratiti tužitelju u cijelosti zajedno s pripadajućim kamatama od datuma prisilne naplate (članak 1111. ZOO) slijedom čega predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da predmet ugovora nije korištenje postojećih prilaza od javne ceste nego naknada u svrhu korištenja cestovnog zemljišta radi izgradnje tri prilaza na javnu cestu i to u interesu upravo tužitelja. Temeljem čl. 51. Zakona o cestama te čl. 18. Pravilnika o uvjetima za projektiranje i izgradnju priključaka i prilaza na javnu cestu, uvjete za priključak na javnu cestu utvrđuje pravna osoba koja upravlja javnim cestama. Ova naknada za korištenje cestovnog zemljišta među strankama ovog postupka je ugovorena i to 2019. godine stoga je pravni temelj ove naknade prvenstveno ugovor. Također se ističe da je navedeni Ugovor tužitelju bio potreban da bi ishodio sve druge dozvole koje su mu potrebne od upravnih tijela za izgradnju predmetnih prilaza. Tuženik nije nametnuo tužitelju niti kakvu obvezu već su istu ugovorili suglasjem svojih volja, a suglasje volja očitovali su potpisom ugovora, ugovor je sklopljen upravo u interesu tužitelja koji je mogao odbiti sklapanje ugovora,

3. Sud je u dokaznom postupku temeljem članka 220. st.2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 62/07, 84/08, 123/08 ,57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - ZPP) proveo dokaze uvidom u dokumentaciju i to u izvatke iz sudskog registra (list 18 do 22, 31 do 33 spisa), u izvadak iz zemljišne knjige (list 23 do 25 spisa), u izvod iz katastra (list 26 spisa), u uporabnu dozvolu (list 27 do 30 spisa),u Službeni glasnik (list 34 do 42 spisa), u prijedloge za ovrhu (list 43 do 60 spisa), u rješenje Ministarstva turizma (list 61 do 63 spisa), u izvadak iz zemljišne knjige (list 64 spisa), u ugovor o korištenju cestovnog zemljišta br. 006-19 (list 65 do 69, 122 do 126 spisa), u glavni projekt za izmjenu i dopunu građevinske dozvole (list 70 do 73, 127 do 130 spisa), u dopis tuženika tužitelju (list 74 spisa), u e-mail korespondenciju (list 75 do 84 spisa), u izvadak otvorenih stavki (list 85 i 86 spisa), u prijedlog za mirno rješenje spora (list 89 do 95 spisa), u novinske članke (list 98 do 109 spisa), u specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje (list 110 do 113 spisa), saslušao svjedoka ĐL i zakonskog zastupnika tužitelja UL.

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP- a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o korištenju cestovnog zemljišta i zahtjev za isplatu iznosa od 1.437,00 € radi izgradnje prilaza k građevini Hotel Jurjevac a koja čini javnu cestu br. L33005, upisana kao javno dobro u općoj uporabi s pravom upravljanja Županijske uprave za ceste Sisačko- moslavačke županije.

6. Među strankama nije sporno da tužitelj koristi cestovno zemljište radi izgradnje prilaza k građevini Hotel Jurjevac a koja čini javnu cestu br. L33005,

7. Među strankama nije sporno da su radi reguliranja međusobnih prava i obveza u vezi s povjeravanjem na korištenje cestovnog zemljišta sklopili ugovor br. 006-19 o korištenju cestovnog zemljišta kojim je utvrđena površina cestovnog zemljišta koju koristi tužitelj od 30 m2 i određena je visina mjesečne naknade u iznosu od 450,00 tadašnjih kuna (30m2 x 15,00 kn), odnosno 59,73 € mjesečno.

8. Među strankama je sporno da li je ugovor br. 006-19 o korištenju cestovnog zemljišta ništetan, kao i da li je tuženik temeljem tog ugovora prisilno naplatio iznos od 1.436,11 €.

9. Iz saslušanja svjedoka ĐL utvrđeno je da je on radio i idejni i glavni projekt za rekonstrukciju postojeće zgrade u Hotel dvorac Jurjevec kao i za uređenje okoliša. Pored dvorca Jurjevec se nalazi nerazvrstana cesta s koje su išla dva postojeća prilaza na parcelu preko jarka uz cestu. Radilo se o armirano betonskim prijelazima preko jarka, pola u koridoru ceste, a pola na parceli tužitelja i trebao se sagraditi treći prijelaz koji nije postojao, a i taj je sagrađen kao armirano betonski, a na ta tri prilaza ne postoji nikakav ugostiteljski objekt tužitelja jer to nije moguće jer su oni funkcionalna veza između asfalta u koridoru ceste i ruba parcele i ti su prilazi široki cca 4 metra, a dugački su cca 7 do 8 metara.

10. Iz saslušanja zakonskog zastupnika tužitelja UL utvrđeno je da je on rekonstruirao zgradu koja se nalazi na njegovoj parceli i napravio Hotel dvorac Jurjevec. Pojasnio je da su postojala dva pristupna prilaza preko dva mosta, a o je napravio treći most i preko njega pristupni prilaz do hotela. Ističe da je točno da je potpisao ugovor o korištenju cestovnog zemljišta, ali na to je bio prisiljen kako bi mogao završiti hotel.

11. Sud je poklonio vjeru saslušanom svjedoku jer je objasnio da se prilazi postojali i da ih je samo trebalo rekonstruirati i da je to jedni prilaz s ceste do hotela dvorac Jurjevec.

12. Sukladno čl. 2. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" br. 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 38/09, 124/09, 153/09 i 73/10 - dalje: ZJC) javne ceste su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske (st. 1.), te se cestovno zemljište može dati na korištenje radi obavljanja pratećih djelatnosti (ugostiteljstvo, trgovina, benzinske postaje i dr.) na način propisan Zakonom (st. 4.).

13. Odredba čl. 3. Pravilnika o korištenju propisuje da se ugovorom o korištenju cestovnog zemljišta ili na druge Zakonom dozvoljene načine, cestovno zemljište može povjeriti na korištenje pravnim i fizičkim osobama (korisnicima) davanjem u zakup, najam, osnivanjem prava građenja, i na druge dozvoljene načine.

14. Obzirom su javne ceste javno dobro u općoj uporabi njima je slobodno koristiti se, pa i njihovim dijelom – priključkom na javnu cestu koji je izgrađen na cestovnom zemljištu. Samo izuzetno cestovno zemljište, ali ne i priključci na javnu cestu izgrađeni na cestovnom zemljištu, mogu se povjeriti na korištenje javnim i fizičkim osobama, korisnicima, radi obavljanja pratećih djelatnosti, ugostiteljstva, trgovine, prodaje naftnih derivata.

15. U situaciji kada osoba obavlja svoju komercijalnu djelatnost izvan cestovnog zemljišta, u ovom slučaju hotel Jurjevac, korisnici tih usluga dolaze na to zemljište priključkom na javnu cestu koja je izgrađena na cestovnom zemljištu, zapravo, koriste se javnim dobrom u općoj uporabi. (tako u Rev 831/2022-2 od 27. srpnja 2022.)

16. Slijedom navedenog, neosnovano tuženik potražuje naknadu od tužitelja u ovoj pravnoj stvari, jer zakonom nije predviđena obveza plaćanja naknade za prilaz na cestu, već je propisana naknada za obavljanje pratećih djelatnosti na cestovnom zemljištu.

17. Da bi nastala obveza plaćanja na temelju zakona, takva obveza mora biti na nedvojben način u zakonu i propisana što u ovom slučaju nije riječ. Obzirom na karakter javne ceste, ne može se pravilnikom pa niti Pravilnikom o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti, propisati da se naknada za korištenje cestovnog zemljišta odnosi i na pravne i fizičke osobe za korištenje priključka odnosno prilaza na javnu cestu izgrađenih na cestovnom zemljištu kada obavljaju komercijalnu djelatnost u objektima izvan cestovnog zemljišta. To zato jer pravilnik kao podzakonski akt ne može stvarati prava i obveze ukoliko to nije propisano zakonom.

18. Osim toga, takvo shvaćanje bi predstavljalo diskriminaciju vlasnika zemljišta, odnosno osoba koja obavlja poduzetničku djelatnost, neposredno uz javnu cestu, u odnosu na sve ostale vlasnike i poduzetnike koji posredno ili neposredno koriste uslugu javnih cesta za svoju poduzetničku djelatnost, a čije nekretnine nisu neposredno uz nju pa je sud utvrdio da je ugovor o korištenju cestovnog zemljišta br. 006-19 od 10. prosinca 2019. sklopljen među strankama ništetan i ne proizvodi pravne učinke od trenutka njegovog sklapanja.

19. Ovdje valja navesti da je prema odredbi iz čl. 7. st. 1. ZPP-a stranka dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Pritom je prema čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Ako sud na temelji izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

20. Sud smatra da je navedeni ugovor temeljem 322. st. 1. ZOO-a ništetan jer je protivan prisilnim propisima budući su javne ceste javno dobro u općoj uporabi, njima je slobodno koristiti se, pa i njihovim dijelom – priključkom na javnu cestu koji je izgrađen na cestovnom zemljištu. Samo izuzetno cestovno zemljište, ali ne i priključci na javnu cestu izgrađeni na cestovnom zemljištu, mogu se povjeriti na korištenje javnim i fizičkim osobama, korisnicima, radi obavljanja pratećih djelatnosti, ugostiteljstva, trgovine, prodaje naftnih derivata, što ovdje nije slučaj.

21. Prema odredbi iz čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnog ugovora je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tog ugovora, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

22. Tužitelj je na temelju ugovora o korištenju cestovnog zemljišta br. 006-19 trebao plaćati mjesečne anuitete u iznosu od 59,73 € pa je tuženik sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u vezi s odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a, dužan vratiti za svaki iznos koji je tužitelj platio temeljem ništetnog ugovora o korištenju cestovnog zemljišta br. 006- 19. Stoga je sve plaćene iznose tuženik dužan vratiti tužitelju sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a., a u vezi s čl. 1115. ZOO-a.

23. Naime, prema odredbi iz čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove (kao u konkretnom slučaju), moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. S obzirom na to da je tuženik pravna osoba to je kao sudioniku u obveznom odnosu bio dužan postupati s pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. ZOO-a), zbog čega sud zaključuje da je tuženik nepošten od dana kada je po ništetnom ugovoru zaplijenio sredstva tužitelju slijedom čega je odlučeno kao u toč. II izreke.

24. O troškovima je odlučeno temeljem čl. 154. st.1. i čl. 164. st.1 i 2. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

25. Tužitelju su kao potrebni priznati troškovi za sastav tužbe u iznosu od 200,00 €, (Tbr.7.1), za sastav podneska od 7. studenog 2024. u iznosu od 200,00 € (Tbr.8.1.), za zastupanja na ročištu 28. siječnja 2025., 28. travnja 2025. i 20. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 € (Tbr. 9.1.), dakle ukupno 1.000,00 € što uvećano za PDV 25% u iznosu od 250,00 (Tbr.46) iznosi ukupno 1.250,00 € te sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 € po temeljem Zakona o sudskim pristojbama dakle sveukupno 1.276,55 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. III izreke presude.

26. Odluku o parničnom trošku iz toč. IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

Zagreb, 16. veljače 2026.

SUDAC:

Maja Jurovicki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

- tuženiku po pun.

- kal 30 dana