REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ć 5

Poslovni broj: Us I-2201/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužiteljice ĆJ iz [adresa], Ob Žici 5, Republika Slovenija, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Alma Kulenović, odvjetnica u Puli, Valturska ulica 82, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Građevinske inspekcije, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi odgode izvršenja rješenja o uklanjanju, 16. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Građevinske inspekcije, KLASA: UP/I- 362-02/25-02/595, URBROJ: 443-02-04-14-25-4 od 10. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/25-02/595, URBROJ: 443-02-04-14-25-4 od 10. listopada 2025., odbijen je zahtjev tužiteljice za odgodom izvršenja rješenja o uklanjanju, KLASA: UP/I-362-02/25-02/365, URBROJ: 443-02-04-17-25-1 od 26. kolovoza 2025.

2. Tužiteljica je ovom Sudu pravodobno podnijela tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da državljanka Republike Slovenije i da nije govornik hrvatskog jezika. Od samog početka vođenja svih postupaka da joj nikada nije bilo omogućeno da koristi svoj materinji jezik i da joj se isprave prevedu na slovenski jezik. Osim navedenog da nije jasno čime to tuženik smatra opravdanim da nisu ispunjeni uvjeti bar za odgodu izvršenja rješenja obrazlažući navedeno činjenicom da se postupak vodi po službenoj dužnosti radi čega poček nije dopušten. Ovakav stav da nije ispravan niti prihvatljiv posebice uzimajući u obzir činjenicu da je u tijeku još uvijek ne pravomoćno okončan upravni spor koji se kod Upravnog suda u Rijeci vodi pod posl. br. Us I-1786/2025. U konkretnom slučaju od iznimne važnosti da je uzeti u obzir pravo koje tužiteljica apostrofira smatrajući da mu pripada, a to je očito još uvijek dvojbeno pravo vlasništva predmetne nekretnine. Naime, tužiteljica je predmetnu nekretninu kupila od tadašnjeg zemljišnoknjižnog vlasnika VJ (AJ) iz [adresa], rođenog dana **.**.1917. u [adresa], a koji da je preminuo 2000. Tužiteljica da je stekla temeljem Kupoprodajnog ugovora sklopljenog 1982. i to nakon što je Uvjerenjem općinskog komitenta za urbanističke, građevinske i stambene i komunalne djelatnosti Općine Pula broj: 06-II/5-61/1-82 od 16. veljače 1982. potvrđeno da adresati nisu zainteresirani za kupnju predmetnih nekretnina temeljem prava prvokupa. Upravo točkom b izreke predmetnog upravnog akta da je utvrđeno da je vlasnik VJ ovlašten predmetne nekretnine bez ograničenja otuđiti trećim osobama, što da je isti učinio sklopivši kupoprodajni ugovor ne samo s tužiteljem već s nizom fizičkih osoba koje su i dan danas u mirnom, poštenom dugogodišnjem posjedu između ostalog i nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i drugih nekretnina sve k. o. [katastarska općina]. Napominje da je VJ u trenutku sklapanja svih tih ugovora ne samo bio upisani knjižni vlasnik već je bio u samostalnom, poštenom i zakonitom posjedu, u koji posjed je stupila tužiteljica. Tada da je prodavatelju u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena, te su sve obveze po osnovi poreza na promet nekretnina podmirene. Tek dvije godine nakon kupoprodaje, Općinski komitet za urbanističke, građevinske, stambene i građevinske djelatnosti Općine Pula, odnosno isto tijelo koje je izdalo ranije spomenuto Uvjerenje od 16. veljače 1982. donijelo je Rješenje broj: UP-I- VCV-323/1-1984. godine, kojim konstatira da je VJ dana 24. siječnja 1966. otpušten iz državljanstva [adresa], te da su nekretnine nacionalizirane i postale su društveno vlasništvo. Međutim, VJ da je stekao pravo vlasništva navedenih nekretnina temeljem Rješenja Općinskog suda u Puli u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice koji je vodio VJ sa [adresa] posl. br. R1-354/1967 od 24. prosinca 1969., što da je sve kupce nekretnina između ostalog i pravnog prednika nekretnine tužitelja činilo poštenim stjecateljima prava vlasništva, koji su temeljem povjerenja u Zemljišne knjige kupovali predmetne nekretnine kao i tužiteljica. Tužiteljica je stava da u konkretnomu predmetu nema mjesta retroaktivnoj primjeni Zakona o gradnji kao i retroaktivnoj primjeni Zakona o državnom inspektoratu obzirom na činjenicu vremena i načina stjecanja, kao i postavljanja mobilne kućice na nekretnini, koja nema nikakve trajne priključke na infrastrukturu. Dakle, da bi sud objektivno utvrdio relevantne činjenice i donio pravilnu i zakonitu odluku, neophodno je ''vratiti se'' u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine uzimajući u obzir zakone, koji su tada bili na snazi. Napominje da je pred Gradom Vodnjanom podnesen zahtjev i za izmjenu prostornog plana, a prema uputi Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (bivši DUDI) čiji podnositelji su uz tužitelja izvanknjižni vlasnici i to njih 50 s istom pravnom problematikom, i to sve vlasnici nekretnina koje neposredno graniče jedna uz drugu, ali i zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju o kojem zahtjevu nikada nije odlučeno. Dakle, da se ne radi o izoliranom slučaju, pojedinačnom pravnom problemu već o velikom broju izvanknjižnih vlasnika, koji unatrag preko 40 godina su u poštenom posjedu nekretnina koje su kupili kao pošteni stjecatelji. Stoga, kao prethodno pitanje da se nameće uopće pravo tužiteljice kao vlasnice da raspolaže svojom nekretninom kako želi ili tuženik tvrdi da se radi o nekretnini koja nije u vlasništvu bilo knjižnom ili izvanknjižnom od strane tužitelja i predlaže da se poništi rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako osporava sve navode tužitelja koji su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u pobijanom rješenju, te ponavlja navode iz osporavanog rješenja, te ističe da je prijedlog za odgodu izvršenja odbijen jer je rješenje o uklanjanju doneseno radi zaštite javnog interesa s ciljem suzbijanja bespravne gradnje te njegova odgoda zakonom nije propisana. Ističe da tužiteljica do sada nije tražila da joj se šta prevodi na njezin maternji jezik, a kako bi razumjela propise Republike Hrvatske da je opunomoćila odvjetnika, te napominje da odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nezakonito izgrađene stambene zgrade i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. U ovom upravnom sporu održana je rasprava 9. veljače 2026. u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) dana mogućnost očitovanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Opunomoćenica tužiteljice je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva i pogrešno navodima iz rješenja tužitelj smatra da su ispunjene kumulativne pretpostavke za odgodu izvršenja rješenja i to iz razloga što je i dalje u tijeku postupak ishodovanja rješenja o izvedenom stanju te je zahtjev tužiteljica do dan danas od strane Istarske županije i grada Vodnjana što se do dan danas o zahtjevu tužiteljice nije odlučilo a za što se u spis dostavljaju dokazi za sud i suprotnu stranu. Po pitanju ispunjenja druge pretpostavke tužiteljica smatra da činjenicu vidljivosti na DOF-u predmetne nekretnine ima pravo dokazivati i drugim dokazima posebice jer se u konkretnom slučaju radi o nemogućnosti da građevina bude vidljiva iz zraka zbog iznimno guste vegetacije pa svoju tvrdnju o postojanju građevine i prije 2011. godine tužiteljica dokazuje izjavama svjedoka, također za sud i suprotnu stranu dostavlja u spis. Ista ustraje kod ostalih dokaznih prijedloga a u slučaju da sud danas zaključi raspravljane, predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva i potražuje trošak za sastav tužbe, pristup na današnje ročište u iznosima od 500 bodova uvećano za PDV klao i pristojbe na tužbu i presudu prema stanju u spisu.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odredbom članka 140. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, 110/21, dalje: ZUP), propisano je da na prijedlog stranke, a radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje može odgoditi izvršenje i, ako je to nužno, produžiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, ako nije drukčije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu (stavak 1.). Izvršenje će se odgoditi ako je u izvršenju obveze dopušten poček ili se umjesto izvršnoga privremenog rješenja donese rješenje o glavnoj stvari koje se razlikuje od privremenog rješenja (stavak 2.). O odgodi izvršenja donosi se rješenje (stavak 3.).

9. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da bi se odgoda izvršenja mogla odobriti ako su kumulativno ispunjeni uvjeti iz spomenute odredbe, ako nije drugačije propisano zakonom i ako se ne protiv javnom interesu.

10. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužiteljica podnijela prijedlog za odgodu izvršenja rješenja o uklanjanu građevine, KLASA: UP/I-362-02/25-02/365, URBROJ: 443-02-04-17-25-1 od 26. kolovoza 2025. U svojoj tužbi tužiteljica uglavnom iznosi sve prigovore koji se odnose na zakonitost donošenja samog rješenja o uklanjanju i njegovu izvršenju, dok ne iznosi razloge zbog kojih bi trebalo odgoditi izvršenje rješenja o uklanjanju.

11. Prije svega je za navesti kako odredbe Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“ broj 153/13, 145/24, dalje: Zakon o građevinskoj inspekciji), kao niti odredbe Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18, 117/21, 67/23, 155/23, dalje: Zakon o državnom inspektoratu) uopće ne propisuju mogućnost odgode izvršenja inspekcijskog rješenja, slijedom čega je za odlučivanje o zahtjevu za odgodom izvršenja takvog rješenja mjerodavna naprijed citirana odredba članka 140. ZUP-a. S tim u vezi za naglasiti je kako je u smislu odredbe navedene odredbe odgoda izvršenja rješenja moguća isključivo radi izbjegavanja teško popravljive štete do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, i to pod uvjetom da nije drukčije propisano zakonom i da se to ne protivi javnom interesu. U konkretnom slučaju tužiteljica u svom zahtjevu uopće ne navodi zbog čega bi izvršenje rješenja dovelo do nastanka teško popravljive štete, što je osnovni uvjet da bi uopće moglo doći do odgode izvršenja.

12. Odredbom članka 103. stavak 1. Zakona o državnom inspektoratu, propisano je da građevinska inspekcija obavlja inspekcijske nadzore radi zaštite javnog interesa po službenoj dužnosti, na temelju mjesečnih planova rada i sukladno prioritetima određenim u Godišnjem programu rada Državnog inspektorata.

13. Osim toga, da bi se odgodilo izvršenje rješenja u smislu odredbe članka 140. stavak 1. ZUP-a, neophodno je da se odgoda ne protivi javnom interesu. Stoga je pravilno zaključio tuženik da bi odgoda izvršenja u konkretnom slučaju bila protivna javnom interesu jer je jedan od prioriteta za obavljanje inspekcijskog nadzora upravo građenje bez akta o gradnji, zbog čega je sprječavanje i uklanjanje bespravne gradnje upravo u javnom interesu, što sukladno ovoj odredbi opet čini smetnju za donošenjem rješenja o odgodi izvršenja.

14. Pri tome se dodatno naglašava da je odgoda izvršenja pojedinačne odluke dopuštena samo iznimno. Težište odgode nije u činjenici da će izvršeniku nastati šteta, jer će ona nastati gotovo svakim izvršenjem, već da bi se takva šteta teško mogla popraviti s gledišta štetnih posljedica koje izvršenjem rješenja nastaju na strani stranke. Budući da tužiteljica nije obrazložila kakva šteta bi njoj izvršenjem navedenog rješenja nastala niti je dokazala da bi joj ona bila teško popravljiva, ocjena je suda da nije ispunjen uvjet glede izbjegavanja nastanka teško popravljive štete.

15. Tužiteljica ničim nije dokazala da joj je povrijeđeno pravo na uporabu slovenskog jezika, kao njezinog materinjeg jezika, a u ostalom ista ima i svog opunomoćenika koji štiti njezina prava i interese u provedenom postupku.

16. Slijedom navedenog, na temelju cjelokupno provedenog postupka u sporu je utvrđeno da je u upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje uz pravilnu primjenu materijalnog prava pa je stoga po ocjeni ovog Suda upravno tijelo pravilno postupilo odlučivši kao u pobijanoj odluci, dok prigovori koje je tužiteljica navela u tužbi odnosno u ovom sporu nisu doveli u sumnju zakonitost osporavane odluke, pa je stoga na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

17. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 16. veljače 2026.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u 4 (četiri) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenici tužiteljice Almi Kulenović, odvjetnici u Puli, Valturska ulica 82,

-tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Ispostavi u Pazinu,

Građevinskoj inspekciji, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8