Poslovni broj: Us I-2572/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Vedranu Pajiću, odvjetniku u Osijeku, Franje Krežme 11, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi prisilne naplate poreza i drugih javnih davanja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2026. godine, u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika, 16. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA:UP/II-415-01/24-01/176, URBROJ:513-04- 25-2 od 12. kolovoza 2025. godine.

II. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA:UP/I-415-02/2021-001/03203, URBROJ:513-007-17/2024-05 od 27. ožujka 2024. godine te se predmet vraća na ponovni postupak.

III. Ministarstvo financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak dužno je u roku od 60 dana od dana dostave ove presude i pripadajućeg spisa, u ponovljenom postupku, putem prvostupanjskog tijela donijeti novo rješenja, sukladno iznijetim stavovima ovog suda.

IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude isplati tužitelju iznos od 2.500,00 eura na ime troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U tužbi podnijetoj protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/II-415-01/24-01/176, URBROJ:513-04-25-2 od 12. kolovoza 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da tužbom pokreće upravni spor iz razloga: - pogrešne primjene odredaba Zakona o općem upravnom postupku, - pogrešne primjene materijalnog prava; da je rješenjem o ovrsi određena provedba ovrhe općenito na imovini ovršenika; da je ovakvim postupanjem povrijeđen Zakon o općem upravnom postupku i Zakon o poreznoj upravi; da prvostupanjsko porezno tijelo nije bilo ovlašteno donijeti rješenje o ovrsi općenito na imovini ovršenika (tužiteljice) jer takvo rješenje može donijeti sud ili javni bilježnik; da prema članku 3. i 10. Zakona o poreznoj upravi nije omogućeno izdavanje rješenja o ovrsi općenito na imovini ovršenika; da akti tuženika iz navedenog rješenja o ovrsi su ovršni akti a ne vjerodostojne isprave. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se ponište osporeno rješenje tuženika od 12. kolovoza 2015. godine i prvostupanjsko rješenje od 27. ožujka 2024. godine.

2.Tuženik je odgovorio na tužbu, u kojoj navodi da smatra da ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu.

3.Osporenim rješenjem tuženika, KLASA:UP/II-415-01/24-01/176, URBROJ: 513-04-25-2 od 12. kolovoza 2025. godine odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja (rješenja o ovrsi), KLASA:UP/I-415-02/2021-001/03203, URBROJ:513-007-17/2024-05 od 27. ožujka 2024. godine.

Prvostupanjskim rješenjem-rješenjem o ovrsi pod točkom 1. izreke određuje se ovrha općenito na imovini ovršenice JN (tužiteljice, temeljem ovršnih isprava te utvrđuje da ista na dan 27. ožujka 2024. godine duguje iznos ukupno 47.961 eura. Točkom 2. izreke naloženo je ovršeniku da u roku od osam dana od dana primitka ovog rješenja plati porezni dug s kamatama u korist navedenih računa, te daljnje kamate koje teku na glavnicu duga počevši od 28. ožujka 2024. godine do podmirenja duga. Točkom 3. izreke rješenja određeni su troškovi ovrhe u iznosu od 26,56 eura, te se nalaže ovršeniku da navedeni iznos uplati u roku od osam dana na određeni račun, dok će se ostali troškovi koji nastanu provedbom ovog rješenja utvrditi posebnim rješenjem u roku od osam dana od nastanka. Točkom 4. određeno je da će se, ako ovršenik u danom roku ne ispuni svoju obvezu, porezni dug iz točke 1. naplatiti ovrhom na njezinoj imovini do podmirenja glavnice duga s kamatama i troškovima iz točke 3. Točkom 5. određeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

4.Na ročištu od 25. siječnja 2026. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan, pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva te je u spis predao popis troška kojim je zatražen trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 eura sve uvećano za PDV-a od 25 % ili ukupno 2.50,00 eura.

5.U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 12. kolovoza 2025. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

6.Prijedlog tužitelja iznijet u tužbi da se u upravnom sporu sasluša tužitelja i da se provede knjigovodstveno-financijsko vještačenje Sud nije prihvatio jer je ocijenjeno da izvođenje istih dokaza nije potrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka bez izvođenja ovih dokaza. Ocijenjeno je da saslušanje tužitelja nije potrebno jer su činjenice bitne za donošenje odluke utvrđene, a kako se radi o postupku prisilne naplate utvrđenog trošarinskog duga koji je utvrđen ovršnom ispravom koja je postala izvršna, nije potrebno provoditi navedeno vještačenja radi utvrđenja visine duga (dug je nesporno utvrđen). Kod navedenog Sud je uzeo u obzir i stav u relevantnoj sudskoj praksi upravnih sudova i Visokog upravnog suda, da se u postupku naplate (prisilne naplate) ne može osporavati dug tj. postojanje i visina duga.

7.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

8.Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 12. kolovoza 2025. godine, te prvostupanjskog rješenja-rješenja o ovrsi od 27. ožujka 2024. godine.

Sporno je među strankama da li se je prvostupanjskim rješenjem – rješenjem o ovrsi od 27. ožujka 2024. godine moglo odrediti provedba ovrhe općenito na imovini tužiteljice kao ovršenika i da li je takav način provedbe i određenja predmeta ovrhe zakonit tj. u skladu sa odredbama Općeg poreznog zakona i drugim mjerodavnih propisa.

9.Člankom 141. stavak 2. OPZ-a je propisano da rješenje o ovrsi, osim podataka iz članka 58. stavak 4. ovog Zakona, mora sadržavati i naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje, visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju, predmet ovrhe, način provođenja ovrhe, troškove ovrhe i uputu o pravnom lijeku.

10.Člankom 137. stavak 1.OPZ-a je propisano da porezno tijelo je dužno u ovršnom postupku primijeniti one ovršne radnje koje su primjerene u odnosu na visinu poreznog duga. Pri provedbi ovrhe porezno tijelo je dužno paziti na dostojanstvo ovršenika (st.2.).

11.Odredbom članka 141. OPZ-a je propisan obvezni sadržaj rješenja o ovrsi. Tako uz opće podatke (iznos duga, kamate) rješenje mora točno odrediti na čemu se ovrha provodi, nrp. na novčanim sredstvima ovršenika, na plaći kod poslodavca ili na pokretninama /nekretninama, preciznije određenim.

Dakle, sukladno odredbama OPZ-a u rješenju o ovrsi mora se točno navesti na čemu se ovrha provodi, dok od navedenog treba razlikovati provedbu ovrhe sukladno Ovršnom zakonu, temeljem vjerodostojne isprave, kada sud ili javni bilježnik može izdati rješenje kojim se ovrha određuje općenito na imovini ovršenika. Navedeno se koristi kako bi se omogućila izravna naplata putem FINA-e (na novčanim sredstvima) ili putem poslodavca (na plaći), a da se pritom ne mora odmah specificirati svaka pojedinačna stvar koju posjedujete.

Međutim, kako Porezna uprava provodi ovrhu prema posebnom zakonu tj. OPZ-u, a ne primarno po Ovršnom zakonu, u rješenju o ovrsi koje donosi Porezna uprava treba točno odrediti na čemu se ovrha provodi.

Kod navedenog nije sporno da porezno tijelo ima pravo da samo promjeni predmet ovrhe, posebno ako nije uspjelo provesti ovrhu na način i vrsti imovine ovršenika koja je bila navedena u rješenju o ovrsi.

12.U slučaju da se u rješenju o ovrsi koje donosi porezno tijelo ne odredi točno na čemu se ovrha provodi, već navede da se ovrha provodi općenito na imovini ovršenika, onemogućava se ovršenika u zaštiti njegovih prava i isticanja prigovora, npr. isticanje prigovora da je određeni predmet na kojem bi porezno tijelo provodilo ovrhu je izuzet od ovrhe (dječji doplatak, osnovni predmeti kućanstva i sl.). Takvo rješenje o ovrsi bilo bi nerazumljivo i neizvršivo, jer porezno tijelo u postupku izvršenja nema ovlaštenje samoinicijativno birati što će plijeniti ili na kojoj će se imovini ovrha provoditi, bez izričitog naloga u rješenju o ovrsi.

13.Rješenje o ovrsi bez određivanja predmeta ovrhe je preširoko i zadire u ustavna prava dužnika (ovršenika). S druge strane, sukladno članku 137. OPZ-a u ovršnom postupku porezno tijelo je dužno primijeniti one ovršne radnje koje su primjerene u odnosu na visinu poreznog duga te je pri provedbi ovrhe dužno paziti na dostojanstvo ovršenika.

Bez određivanje predmeta ovrhe ovršenik, kao dužnik je u nezavidnoj situaciji budući da ne zna što će biti predmet ovrhe za naplatu konkretnog poreznog duga, dok porezno tijelo kao ovrhovoditelj ima mogućnost da izabere predmet ovrhe te ukoliko ovrha nije uspjela da predmet ovrhe zamjeni sa drugim, pritom polazeći od visine duga kao i najlakšeg (najbržeg) načina provedbe ovrhe.

14.Kako sud ocjenjuje da osporeno prvostupanjsko rješenje (rješenje o ovrsi od 27. 03. 2024.), nije donijeto sukladno odredbama OPZ-a, te kako je isto rješenje potvrđeno osporenim rješenjem tuženika, Sud ocjenjuje da se osporena rješenja ne mogu ocijeniti zakonitim.

15.U ponovnom postupku tuženik će putem prvostupanjskog tijela, ukloniti uočene nedostatke te donijeti novo rješenje o ovrsi sukladno iznijetom stavu suda, sve u skladu s člankom 151. stavkom 2. ZUS-a.

16.Odluka o trošku temelji se na članku 147. stavak 1. ZUS-a kojim je propisano da stranka koja izgubi spor snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Kako je presudom tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvojen tj. tužitelj je uspio u ovom upravnom sporu to je osnovano temeljem članka 147. stavak 1. ZUS-a S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh tužitelja u sporu, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetniku, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe i zastupanje na raspravi, za svaku radnju u iznosu od po 500 bodova ili 1.000,00 eura, odnosno 100 bodova x 2 eura, koliko je cijena 1boda, uvećano za PDV-a od 25%, što sveukupno iznosi 2.500,00 eura, jer su isti troškovi opravdani.

U Splitu, 16. veljače 2026

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I., II. i III. izreke ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 127. stavka 1. ZUS-a, dok je protiv točke IV. izreke ove presude dopuštena žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Vedranu Pajiću, odvjetniku u Osijeku, Franje Krežme 11

- tuženiku, Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.