Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: Pr-122/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja OM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Damiru Ratkoviću, odvjetnik u Osijeku, protiv Kliničkog bolničkog centra Osijek, [adresa], OIB 89819375646, radi poništenja ugovora o radu i odluke o plaći, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 13. siječnja 2026., u nazočnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika, te uz javnu objavu presude, 16. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da su Ugovor o radu tuženika broj R2/02-6982/2024 koji je radnik primio 26. lipnja 2024. godine i Odluka o plaći broj r2/02-6982-02/2024 od 1. srpnja 2024. godine nezakoniti i nedopušteni.
Utvrđuje se da tužitelj obnaša poslove posebnog radnog mjesta u sustavu zdravstva – Vozač sanitetskog prijevoza sa koeficijentom 1,43, III. platnog razreda u skladu sa Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN broj 22/24).
Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Osijek, [adresa], OIB 89819375646 da isplati tužitelju CM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] razliku plaće od ranije utvrđenog koeficijenta 1,28 do koeficijenta 1,43 za razdoblje od 1. ožujka 2024. do 31. prosinca 2024. godine uvećano za zateznu kamatu tekuću od 15. travnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.“
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo da je višegodišnji radnik kod tuženika na poslovnima vozača sanitetskog vozila koje zadužuje kod tuženika i svakodnevno obavlja prijevoz bolesnika između odjela, zavoda i klinika tuženika, s obzirom da je tuženik izgrađen po principu paviljonske bolnice te se svaka organizacijska jedinica tuženika nalazi u različitim zgradama, pa i u različitim mjestima. Iako u osnovnu djelatnost tuženika ne spada sanitetski prijevoz, naveo je, već iz izvatka Sudskog registra proizlazi da je osnovna djelatnost tuženika raznorodno liječenje pacijenata. Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN broj 22/24 koja je stupila na snagu 1. ožujka 2024. godine, u daljnjem tekstu: Uredba), naveo je, propisana su pravila za prevođenje dosadašnjih ugovora o radu na nove ugovore, navodeći da se tuženik odlučio preimenovati dosadašnja radna mjesta u neka druga, a koja su za njega degradirajuća. Tužitelj je istaknuo da najvećim dijelom prevozi bolesnike-ljude. U pogledu razine obrazovanja, odnosno razine cjelovite kvalifikacije koja je uvjet za rad na određenom radnom mjestu, njegov (tužiteljev) rad, naveo je, određen je kao rad III. vrste za koje je uvjet završeno srednjoškolsko obrazovanje koje i posjeduje, kao i da njegovo radno mjesto potpada pod posebno radno mjesto specifično za zdravstvenu ustanovu, odnosno za rad u zdravstvu. Istaknuo je da mu, obzirom na njegovo radno mjesto, ne može pripasti koeficijent u iznosu 1,28, već se isti, sukladno članku 16. Uredbe treba prevesti u posebno radno mjesto u sustavu zdravstva – skupina XIII. radno mjesto u sanitetskom prijevozu, pa mu je naziv radnog mjesta trebao biti vozač sanitetskog prijevoza sa koeficijentom 1,43, a što je u svojim aktima tuženik pogrešno utvrdio. Nadalje, naveo je da je na novi ugovor o radu i odluku o plaći uložio zahtjev za zaštitu prava 11. srpnja 2024. na koji Upravno vijeće nije odgovorilo, odnosno oglušilo se.
1.1. Tijekom postupka tužitelj je naveo da tuženik smatra da raniji vozač sanitetskog motornog vozila unutar KBC Osijek može iz vozača biti prebačen na radno mjesto vozača-dostavljača, iako KBC Osijek uopće nema u posjedu vozila za prijevoz stvari, već jedino vozila za prijevoz pacijenata, a to što ponekad tim vozilom na vanjske odjele i klinike prevozi hranu odnosno rublje, ne znači da je on dostavljač. Nadalje, tužitelj je naveo da je 31. prosinca 2024. sa tuženikom sklopio novi ugovor o radu s traženim radnim mjestom vozač sanitetskog prijevoza u Odjelu za prijevoz Službe za tehničke poslove tuženika i traženim koeficijentom 1,43 čime mu je tuženik konkludentno priznao tužbeni zahtjev. Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN br. 22/2024) u članku 26., naveo je, propisano je da će uputu o prevođenju radnih mjesta dati ministar rada, a ministar rada dao je navedenu uputu o prevođenju na službenim internetskim stranicama Ministarstva rada u kojoj uputi je naveo da "Vozač koji prevozi korisnike prema obilježjima radnog mjesta obavlja poslove složenosti radnog mjesta vozača sanitetskog prijevoza (1,43). U tom smislu, naveo je, zaposlenicima koji obavljaju poslove vozača koji vozi korisnike (prijevoz djece, prijevoz bolesnika, prijevoz nemoćnih osoba i dr.) plaća se određuje prema nazivu gore navedenog radnog mjesta. Isto tako, naveo je da se u ugovoru o radu navodi da zaposlenik obavlja i dalje iste poslove, a plaća mu se određuje prema koeficijentu radnog mjesta vozača sanitetskog prijevoza (1,43)". Nadalje, tužitelj je podneskom od 4. srpnja 2025. uredio tužbeni zahtjev.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Istaknuo je prigovor prekluzije prava na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa, s obzirom da je tužitelj 14. lipnja 2024. zaprimio odgovor tuženika na zahtjev za ispravak prevođenja naziva radnog mjesta i koeficijenta za obračun plaće utvrđenih Dodatkom ugovora o radu, a ovu tužbu kojom osporava prevođenje koeficijenata podnosi tek 29. srpnja 2024. protiv Ugovora o radu sklopljenog sukladno obvezi utvrđenoj u čl. 37. Zakona o plaćama u državnoj i javnim službama (NN 155/23), a ne protiv Dodatka Ugovora o radu od 1. ožujka 2024. u kojem su se stranke usuglasile o prevedenom koeficijentu. Tuženik je nadalje naveo kako se u konkretnom slučaju, suprotno navodima tužitelja, ne radi o prevođenju koeficijenata, već o ponudi izmijenjenog ugovora sukladno Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta KBC-a Osijek koji je stupio na snagu 6. lipnja 2024., sve sukladno obvezi ustanove utvrđenoj u čl. 37. Zakona o plaćama u državnoj i javnim službama (NN 155/23). Naime, naveo je, tužitelj je prije stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/23) i Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN/2024) imao plaću prema koeficijentu složenosti poslova 0,815. Stupanjem na snagu predmetne uredbe, naveo je, s tužiteljem je 1. ožujka 2024. sklopio Dodatak ugovora o radu na radnom mjestu vozač te je radniku koeficijent preveden na 1,25, što je rezultiralo povećanjem plaće. Nakon što je tužitelju ponuđen novi Ugovor o radu broj: R2/02-6982/2024 od 26. lipnja 2024., istaknuo je, tužitelj dobrovoljno potpisao novi Ugovor o radu na radno mjesto vozač-dostavljač u Odsjeku za prijevoz pri Službi za tehničke poslove. Tuženik je naveo da je ponuđeni ugovor za radno mjesto vozač-dostavljač sačinjen sukladno novom aktu poslodavca, Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta od 28. svibnja 2024., koji akt je poslodavac donio sukladno obvezi utvrđenoj čl. 37. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama, a kojom odredbom je propisano da je čelnik javne službe, odnosno upravljačko tijelo obvezno donijeti pravilnik o unutarnjem redu, odnosno opći akt o sistematizaciji radnih mjesta u skladu s Uredbama iz članka 14. stavka 3. i 4. navedenog Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu istih tih Uredbi, točnije, u skladu s Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama, koja je stupila na snagu dana 1. ožujka 2024. Nadalje, naveo je da su netočni navodi tužitelja kako tuženik bira „novčano povoljnija radna mjesta“, nego je postupao sukladno obvezama iz Zakona, Uredbe i Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta kao što je već navedeno te je u svrhu provjere i utvrđenja pravilnosti prevođenja radnih mjesta u KBC-u Osijek osnovao i radnu skupinu koja je izvršila taj zadatak sukladno pozitivnim propisima RH, istaknuvši da je tužitelj prihvatio ponuđeni ugovor kojim mu se plaća dodatno povećala. Tuženik je naveo da su u potpunosti promašeni svi tužbeni navodi tužitelja, s obzirom da vozači KBC-a Osijek nisu vozači saniteta, navodeći da KBC Osijek nije ugovorni partner HZZO-a za obavljanje sanitetskog prijevoza niti su vozači KBC-a Osijek ikada obavljali sanitetski prijevoz, kao i da KBC Osijek nije u mogućnosti provoditi sanitetski prijevoz s obzirom da sukladno pozitivnim propisima nije dio mreže hitne medicine i sanitetskog prijevoza. Nadalje, naveo je da sukladno pozitivnim propisima RH, sanitetski prijevoz (osim što ga obavljaju isključivo ugovorni partneri HZZO-a s kojima je za to sklopljen ugovor – Hrvatski zavodi za hitnu medicinu) se obavlja na temelju ispravno popunjenog naloga za sanitetski prijevoz, što nepotpuni i neovjereni radni nalog koji je dostavio tužitelj to zasigurno nije, dodavši da sanitetski prijevoz obavljaju za to osposobljeni sanitetski timovi Zavoda za hitnu medicinu što je vidljivo iz Odluke o donošenju Mreže hitne medicine i sanitetskog prijevoza, a što tužitelj, kao vozač tuženika, po prirodi stvari, zasigurno nije. Nadalje, naveo je da tužitelj nije višegodišnji radnik tuženika na poslovima vozača sanitetskog vozila nego svi vozači pa tako i tužitelj najveći dio radnog vremena obavljaju dnevne poslove vozača u koje spadaju prijevoz prljavog i čistog rublja, hrane, mobilne ekipe transfuzije te prijevoza potrošnog materijala. .
2.1. Tijekom postupka tuženik naveo je da je prekluzija prava na podnošenje tužbe nastupila najkasnije 28. lipnja 2024., s obzirom da je odlukom R1/6763/2024 od 6. lipnja 2024. odlučeno o prigovoru tužitelja na prevođenje koeficijenata, a tužba je podnesena tek 29. srpnja 2024., kojom se tužbom traži poništaj ugovora od 27. lipnja 2024., a koji su stranke sklopile sukladno odredbi čl. 38. st. 2. Zakona o plaćama u državnoj i javnim službama, a ne temeljem čl. 36. istog Zakona kojim je regulirano prevođenje. S obzirom da su tužitelj i on neprijeporno sklopili oba dvostranoobvezna pravna posla, tuženik je istaknuo kako nije povrijedio niti jedno pravo radnika, nego su stranke, suglasnošću volja koju su potvrdile stavljanjem vlastoručnih potpisa na ugovore, sklopile dva dvostranoobvezna pravna posla – dodatak ugovora o radu, a kasnije nakon obveze donošenja akta o unutarnjem ustrojstvu i novi ugovor o radu. Nadalje, naveo je, apsolutno su netočni navodi tužitelja kako mu nije poslao pisanu ponudu ugovora o radu. Tuženik je naveo da razlog sklapanja dodatka ugovora o radu pa kasnije i ugovora o radu leži u tuženikovom poštivanju odredbi Zakona i Uredbe, navodeći da je u prvoj fazi, ponudom dodatka ugovora o radu od 1.3.2024., postupao sukladno odredbi čl. 36. Zakona, dok je ponudom ugovora o radu od 26. lipnja 2024. postupao sukladno odredbi čl. 38. Zakona.
3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao Ugovor o radu od 27. lipnja 2024. (list spisa 5-6), Odluka o plaći (list spisa 7), Zahtjev za zaštitu prava od 11. srpnja 2024. (list spisa 8), Odgovor tuženika na zahtjev za zaštitu prava od 23. srpnja 2024. (list spisa 9-10), fotografije (list spisa 11-16), Radni nalog br. 8096/2024 (list spisa 17), Putni radni list (list spisa 18), preslika dostavnice (list spisa 27), Obračunska isprava za isplatu plaće (list spisa 28-29), Odluka o plaći od 31. listopada 2023. (list spisa 30), Prigovor radi koeficijenta pripadajuće plaće od 23. svibnja 2024. (list spisa 31), Ugovor o radu od 18. listopada 2023. (list spisa 32-33), Dodatak Ugovora o radu od 1. ožujka 2024. (list spisa 34-35), Odluka Ravnateljstva KBC Osijek od 6. lipnja 2024. (list spisa 36-37), izvadak iz NN – Odluka o donošenju mreže hitne medicine i sanitetskog prijevoza od 8. studenog 2023. (list spisa 38-42), ispis sa web stranice KBC-a Osijek (list spisa 43-46), Naziv poslova i radnih zadataka Službe za tehničke poslove (list spisa 47), Odluka Ravnateljstva KBC Osijek od 28. veljače 2024. (list spisa 48-49); Odluka Upravnog vijeća KBC Osijek od 28. svibnja 2024. (list spisa 50), Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta KBC-a Osijek od 28. svibnja 2024. (list spisa 51-57), dopis Ravnateljstva KBC Osijek od 19. lipnja 2024. (list spisa 58-59), preslik tabele sa potpisima djelatnika Službe za tehničke poslove (list spisa 60-62), Putne radne listove (list spisa 63-78), preslike e- mail-ova (list spisa 79-83), Radni nalozi (list spisa 84-110), fotografije (list spisa 101- 103), Nalog za sanitetski prijevoz osigurane osobe (list spisa 104), dopis HZZO-a od 11. listopada 2024. (list spisa 111), fotografije (list spisa 112-118), Pravilnik o organizaciji i načinu obavljanja hitne medicine i sanitetskog prijevoza (list spisa 119- 150), Ugovor o radu od 31. prosinca 2024. (list spisa 153-154), Odluka o plaći od 31. prosinca 2024. (list spisa 155), Isječak teksta da se vozaču koji vozi korisnike ustanova određuje plaća prema koeficijentu 1,43 (list spisa 156), Uputa o prevođenju radnih mjesta u javnim službama (list spisa 157) te je saslušao svjedoka i tužitelja
4. Sud je odbio dokazni prijedlozi tuženika za saslušanjem ovlaštene osobe HZZO-a na okolnost je li KBC Osijek ugovorni partner HZZO-a za obavljanje sanitetskog prijevoza te obavlja li KBC Osijek prema podacima HZZO-a djelatnost sanitetskog prijevoza jer se odlučne činjenice mogu utvrditi na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu, pa stoga nije bilo potrebno saslušavati ovlaštene osobe HZZO-a. Nadalje, sud je odbio je i dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem financijsko – knjigovodstvenog vještačenja i dokazni prijedlog tužitelja da tuženik sam izračuna visinu razlike koeficijenata tužitelja jer isto nije bilo potrebno utvrđivati zato što je sud tužbeni zahtjev ocijenio neosnovnim. Nadalje, punomoćnik tuženika na raspravi 13. siječnja 2026. naveo da odustaje od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedokinje JM.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nezakonitim i nedopuštenim ugovora o radu od 27. lipnja 2024. i odluke o plaći od 1. srpnja 2024., kao i zahtjev za utvrđenje da je kod tuženika u razdoblju od 1. ožujka 2024. do 31. prosinca 2024. obavljao poslove na radnom mjestu vozača sanitetskog prijevoza kojem pripada koeficijent složenosti poslova 1,43 te zahtjev za isplatu razlike pripadajuće plaće u tom razdoblju.
6. Među strankama nije sporno da je tužitelj prije stupanja na snagu Uredbe radio kod tuženika na radnom mjestu vozača u službi za tehničke poslove s koeficijentom složenosti poslova 0,815, te da je nakon stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama („Narodne novine“, broj 155/23) i Uredbe, tužitelj potpisao s tuženikom dodatak ugovoru o radu 1. ožujka 2024. za radno mjesto vozača s koeficijentom složenosti poslova 1,25, kao radnik III. vrste, platni razred 2 te da je nakon toga, sukladno Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama i Uredbi, tuženik 28. svibnja 2024. donio Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta prema kojem je tužitelj s tuženikom potpisao novi ugovor o radu 26. lipnja 2024. za radno mjesto vozač-dostavljač. Nije sporno niti da je tuženik 1. srpnja 2024. donio Odluku o plaći kojom je tužitelju utvrdio koeficijent složenosti poslova za radno mjesto vozač-dostavljač 1,280. Nadalje, nije sporno da je tuženik, nakon što je donio Izmjene i dopune Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta, s tužiteljem 31. prosinca 2024. potpisao novi ugovor o radu za radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza u odjelu za prijevoz, službi za tehničke poslove, te da je tim ugovorom određeno da prijašnji ugovor o radu od 27. lipnja 2024. prestaje važiti 31. prosinca 2024.
6.1. Sud zaključuje da su navedene činjenice nesporne jer su stranke iste navele u samoj tužbi, odgovoru na tužbu i podnescima te ih tijekom postupka međusobno nisu osporavale. Osim toga iste proizlaze iz dokumentacije koju su stranke dostavile na sudski spis i to: Ugovora o radu, Dodatka Ugovoru o radu, Ugovora o radu od 27. lipnja 2024., Ugovora o radu od 1. siječnja 2025., Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tuženika.
7. Među strankama je sporno je li tuženik izvršio prevođenje radnog mjesta tužitelja u skladu s Uredbom, odnosno je li prilikom prevođenja radnih mjesta trebao s tužiteljem sklopiti ugovor o radu za radno mjesto vozača-dostavljača ili mu je trebao ponuditi i s njim sklopiti ugovor o radu za radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza. Samim tim je sporan i koeficijent složenosti poslova (1,28 ili 1,43) te je s tim u vezi sporna i odluka tuženika o tužiteljevoj plaći, kao i činjenica ima li tužitelj pravo na razliku plaće.
8. Iz iskaza svjedoka ZM proizlazi da je voditelj za tehničke poslove u KBC-u. To je najveći odjel za nezdravstvene djelatnike unutar kojega imaju 14 radionica, a jedna od radionica je radionica za vozače. Imaju 9 vozila i 10 vozača. Poslove koje obavljaju njihovi vozači unutar radionice su: prijevoz hrane na dislocirane objekte, prijevoz rublja unutar bolnice na dislocirane objekte, prijevoz mobilne ekipe, transfuzije. Imaju jedno sanitetsko vozilo i dva osobna vozila. Osobnim vozilima voze određene aparate na popravak te organe do zdravstvenih ustanova. Raspored određuje voditelj odjela, a on kao voditelj službe potpisuje taj raspored. Njihovi vozači ponekad prevoze pacijente, ali ne u redovnom ritmu, nego po rasporedu, a prevoze ih na dislocirane objekte i to na Očni odjel, Zavod za dječju i adolescentsku psihijatriju Zavod za fizikalnu medicinu koji se nalazi u Bizovcu. Njihova vozila nemaju defibrilatore niti su njihovi vozači educirani za rad na tim defibrilatorima. Vozači su educirani za rukovanje viličarom i po potrebi voze viličar. Njihova vozila nisu opremljena kao vozila Zavoda za hitnu medicinu. U vozilima imaju jednu bocu kisika, utovarna nosila i kolica. Nadalje, istaknuo je da imaju 10 vozača i 9 vozila i rade u neredovitom ritmu, što znači ako danas rade noćnu sutra su slobodni. Rade u tri smjene, pa je s obzirom na organizaciju rada nemoguće raditi isključivo prijevoz sanitetskih vozila. U njihovom ugovoru o radu, oni nisu zaduženi za sanitetsko vozilo već su vozači koji po potrebi obavljaju poslove i zadatke koje im da voditelj odjela. Nadalje, naveo je da u periodu od 1. ožujka 2024. do 31. prosinca 2024. nije bio ustrojen Odsjek za sanitetski prijevoz, a ni prije toga nije bio odsjek, nego je bila radionica. Svi vozači rade, sve, nisu zaduženi za određena vozila. Tužitelj, između ostalog, prevozi i pacijente. Pacijenti se prevoze sanitetskim vozilom, imaju jedno sanitetsko vozilo. Tužitelju se nisu mijenjali poslovi prije 1. siječnja 2025. i nakon 1. siječnja 2024., nisu se mijenjali poslovi niti jednom vozaču, nego se mijenjao samo koeficijent.
9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je zaposlen kod tuženika kao vozač od 1. lipnja 2015. te obavlja sve poslove koje je naveo i njegov j šef, koji je saslušan na postupku, te je dodao da prevoze pacijente u Polikliniku Mediku i Polikliniku Slavoniju u barokomoru i PetCT, kao i na magnet. On kao vozač prevozi pacijente, hranu i rublje u druge dislocirane jedinice jer je njihova bolnica paviljonskog tipa. Vozila nemaju defibrilatore jer to ne smiju raditi, a to ne smiju raditi niti vozači Hitne već samo liječnici, eventualno viša medicinska sestra. Njihova radionica vozi sanitet svaki dan, međutim, ne vozi svaki vozač svaki dan sanitet jer su nekad noćna smjena, a nekad ni ne stignu. Oni imaju pager, tj. službeni telefon na kojem im se izravno javljaju liječnici i med. sestre za prijevoz pacijenata. Opis njegovih radnih zadataka ostao je isti i nakon 1. siječnja 2025., kao što je i bio prije toga. Radi u tri smjene te ima i pripravnosti radi prijevoza organa. Organe prevoze sa osobnim vozilima, a ne sanitetskim vozilima, sada trenutno prevozi organe Škodom Octaviom. Ponekad voze pacijente do bolnica u Našicama, Vinkovcima i Vukovaru. NIje zadužen za neko vozilo, nego uzima vozilo sukladno rasporedu i nalogu. Nadalje, istaknuo je da je od ožujka do lipnja 2024., njihov koeficijent bio 1,25 pa su ga od 1. srpnja do 31. prosinca 2024. podigli na 1,28, te im je podignut koeficijent od 1.1.2025. na 1,43. Vozači su išli više puta na razgovore s ravnateljem te je on nakon pritužbi i nakon što se konzultirao s ravnateljima drugih bolnica odlučio podići na 1,43 koeficijent. U prosincu 2024. je bila izmjena sistematizacije radnih mjesta na način da je uvedeno radno mjesto vozač sanitetskog prijevoza. Ističe da je u 2024. vozač dostavljač bila osoba koja samo dostavlja poštu, odnosno bila je samo dostavljač, a oni nisu imali opis poslova kao oni, ali su imali isti naziv radno mjesta i koeficijent. Nije završio edukacijski program propisan Pravilnikom o načinu obavljanja hitne medicine i sanitetskog prijevoza koji donosi Zavod za hitnu medicinu.
10. Iskaze svjedoka ZM i tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim, jer su uvjerljivi, detaljni te su u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu.
11. Prema čl.4. Uredbe, radna mjesta u javnim službama su opća i posebna radna mjesta. Opća radna mjesta odnose se na sve javne ustanove, a posebna radna mjesta odnose se na jednu ili više javnih ustanova. Opća radna mjesta u javnim službama su rukovodeća radna mjesta i ostala radna mjesta (čl.5.st.1. Uredbe). Radno mjesto vozač-dostavljač je ostalo radno mjesto s koeficijentom složenosti poslova 1,28 (čl.10. st.1.t.22. Uredbe). U sustavu zdravstva postoje posebna radna mjesta koja su propisana čl.16. Uredbe, a u odnosu na vozače to su radno mjesto vozača u djelatnosti hitne medicine s koeficijentom složenosti poslova 1,60 (čl.16. st.13.t.4. Uredbe) i radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza s koeficijentom složenosti poslova 1,43 (čl.16. st.14.t.1. Uredbe).
11.1. Člankom 30. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 100/18., 125/19., 147/20., 119/22, 156/22, 33/23, 36/24, u nastavku: ZZZ) propisano je da zdravstvena zaštita na primarnoj razini obuhvaća između ostaloga i sanitetski prijevoz i pruža se, između ostalih, i kroz djelatnost sanitetskog prijevoza, dok je klinički bolnički centar zdravstvena ustanova na tercijarnoj razini zdravstvene djelatnosti (čl.120. ZZZ). Zakonom i izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 22/23, dalje ZIDZZZ) sanitetski prijevoz je postao dijelom Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu (čl.47. ZIDZZZ) koji kao zdravstvena ustanova obavlja djelatnost hitne medicine, sanitetskog prijevoza i telemedicine preko Mreže hitne medicine i sanitetskog prijevoza koju donosi ministar zdravstva. Djelatnost sanitetskog prijevoza organizira se i provodi na primarnoj razini zdravstvene zaštite (čl. 4. st. 4. Pravilnika o organizaciji i načinu obavljanja hitne medicine i sanitetskog prijevoza, "Narodne novine" broj 64/24., u nastavku: Pravilnika). Sanitetski prijevoz podrazumijeva primopredaju i prijevoz bolesnika u svrhu pružanja zdravstvenih usluga u ili iz zdravstvene ustanove odnosno privatne ugovorene ordinacije vozilom za sanitetski prijevoz prema mjestu prebivališta bolesnika odnosno prijevoz bolesnika između dvije zdravstvene ustanove prema sjedištu ugovorene zdravstvene ustanove za sanitetski prijevoz (čl. 26. Pravilnika). Poslove u djelatnosti sanitetskog prijevoza obavlja Zavod za hitnu medicinu jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Zavod Grada Zagreba. (čl. 27. Pravilnika). Sanitetski prijevoz obavlja tim sanitetskog prijevoza po nalogu prijavno- dojavne jedinice sanitetskog prijevoza. Sanitetski tim čine dva medicinska tehničara i dva vozača, a svi radnici u djelatnosti sanitetskog prijevoza moraju imati završen edukacijski program koji donosi Hrvatski zavod za hitnu medicinu u roku od 30 dana od dana početka rada u Zavodu za hitnu medicinu jedinica područne (regionalne) samouprave i moraju svoja znanja i vještine obnavljati jednom u tri godine (čl. 29. Pravilnika).
12. Iz Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta KBC Osijek od 28. svibnja 2024. koji je stupio na snagu 6. lipnja 2024. proizlazi da kod tuženika nije predviđeno radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza nego radno mjesto vozača- dostavljača koji radi u sklopu službe za tehničke poslove, odsjeka za prijevoz.
13. Prije svega treba naglasiti da je neosnovan tuženikov prigovor prekluzije prava na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa. Ovo stoga što tužitelj tužbom u ovom postupku osporava ugovor o radu od 27. lipnja 2024. i odluku o plaći od 1. srpnja 2024. za koje navodi da ih je primio 26. lipnja 2024. (što tuženik ne osporava) i protiv kojih je tuženiku podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava 11. srpnja 2024. dakle, unutar propisanog zakonskog roka od 15 dana od dana primitka. Budući da je tuženik na zahtjev odgovorio dopisom od 23. srpnja 2024., a da je tužba u ovom predmetu podnesena 29. srpnja 2024. tužitelj je postupio sukladno čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, u nastavku: ZR). To što je tužitelj prethodno kod tuženika osporavao odnosno prigovarao i obračunu plaće za mjesec travanj 2024., a na koji je prigovor tuženik odgovorio odlukom od 6. lipnja 2024., ne utječe na pravovremenost tužiteljeve tužbe u ovom postupku jer tužitelj ovom tužbom osporava ugovor o radu od 27. lipnja 2024. i odluku o plaći od 1. srpnja 2024., a na zahtjev tužitelja kojim traži isplatu razlike u plaći između isplaćenog i tzv. pripadajućeg koeficijenta se ne primjenjuju rokovi iz čl.133. st.1. i. 2. ZR-a.
14. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
15. Tuženik je sukladno važećim propisima kao klinički bolnički centar pravilno s tužiteljem sklopio ugovor o radu 27. lipnja 2024. za radno mjesto vozač-dostavljač. Naime, tuženik ne obavlja djelatnost sanitetskog prijevoza jer se sanitetski prijevoz obavlja u sklopu djelatnosti Zavoda za hitnu medicinu (kako je to prethodno obrazloženo u toč. 11. 1. obrazloženja ove presude) što Klinički bolnički centar Osijek nije i budući da se sanitetski prijevoz provodi i organizira na primarnoj razini zdravstvene zaštite, a klinički bolnički centar kao zdravstvena ustanova djeluje na tercijarnoj razini zdravstvene zaštite. Iz tih razloga, tuženik u svojoj sistematizaciji radnih mjesta u utuženom razdoblju nije ni imao predviđeno radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza nego radno mjesto vozača-dostavljača što je bilo u skladu s Uredbom. Nadalje, sukladno važećim propisima, tužitelj u utuženom razdoblju nikako nije mogao obavljati poslove kao vozač sanitetskog prijevoza, ne samo zato što nije bio zaposlen unutar Zavoda za hitnu medicinu nego i zato što nije imao ni potrebnu edukaciju za to radno mjesto koja je propisana čl. 23. Pravilnika o standardima i normativima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje djelatnosti hitne medicine i djelatnosti sanitetskog prijevoza, a što je sam tužitelj i priznao u svom iskazu. Dakle, tužitelj iz navedenih razloga nije bio niti je mogao biti niti dio sanitetskog tima koji jedino i isključivo može obavljati poslove sanitetskog prijevoza. Stoga je tuženik pravilno postupio kada je s tužiteljem 27. lipnja 2024. sklopio ugovor o radu za radno mjesto vozača-dostavljača jer je to jedino radno mjesto vozača koje je propisano Uredbom, a čijim je uvjetima udovoljavao tužitelj.
16. Iako je tužitelj kod tuženika prevozio, između ostalog, i pacijente, što proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedoka, pa da mu stoga pripada radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza, ovaj sud smatra irelevantnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer ni tuženik kao poslodavac, a ni tužitelj kao radnik kod tog poslodavca nisu ispunjavali zakonske uvjete za obavljanje poslova sanitetskog prijevoza.
16.1. Ovaj sud naglašava i to da je tužitelj još prije stupanja na snagu Uredbe kod tuženika radio na radnom mjestu vozača, te da je nakon stupanja na snagu Uredbe njegovo radno mjesto preimenovano u radno mjesto vozača-dostavljača, a ne samo „dostavljača“ kako tužitelj navodi u tužbi. Dakle, i iz samog naziva radnog mjesta se može zaključiti da je tužitelj kod tuženika zadužen i za dostavljanje tzv. materijalnih stvari, a što su tužitelj i svjedok ZM potvrdili u svojim iskazima. Prema tome i sam je tužitelj potvrdio da dio radnog vremena obavlja poslove prijevoza i dostave raznih stvari, potrošnog materijala, hrane, rublja, a što ne spada u poslove vozača sanitetskog prijevoza koji prevozi isključivo pacijente (čl.26. Pravilnika o organizaciji i načinu obavljanja hitne medicine i sanitetskog prijevoza).
17. Činjenica da je tužitelj s tuženikom 31. prosinca 2024. ipak sklopio novi ugovor o radu za radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza prema stavu ovog Suda ne utječe na postojanje i valjanost ugovora o radu od 27. lipnja 2024., koji je predmet ovog postupka zato što novi ugovor o radu ne djeluje retroaktivno i zato što tuženik u vrijeme važenja pobijanog ugovora o radu nije ispunjavao zakonske uvjete za obavljanje djelatnosti sanitetskog prijevoza, a sukladno tome ni zakonske uvjete da bi imao zaposlene radnike na radnom mjestu vozača sanitetskog prijevoza, što je već prethodno pojašnjeno. Isto tako, za odluku u ovoj pravnoj stvari nije odlučno, pa stoga nije bilo potrebno niti utvrđivati, je li tuženik nakon nove sistematizacije radnih mjesta u prosincu 2024. stekao navedene uvjete i je li novi ugovor o radu tužitelja za radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza zakonit.
18. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o radu 27. lipnja 2024. za radno mjesto vozača-dostavljača sukladno Uredbi, zbog čega je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o radu, a s tim u vezi i Odluku o plaći. Budući da je tužitelj odbijen s točkom 1. i 2. tužbenog zahtjeva, neosnovan je i njegov zahtjev za isplatom razlike plaće između koeficijenta 1,28 i koeficijenta 1,43. Imajući na umu sve navedenom, odlučeno je kao pod toč. I. izreke.
19. Tužitelj je u cijelosti izgubio u sporu, pa mu ne pripada naknada troška postupka, stoga je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka, te je odlučeno kao pod toč. II. izreke.
1 0
20. Tuženik nije potraživao naknadu troška postupka.
Osijek, 16. veljače 2026.
Sutkinja
Helena Topić Vuković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DOSTAVITI:
1. Pun. tužitelja
2. Tuženiku
