Poslovni broj: Us I-2616/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Mladenu Kuzmaniću, odvjetniku u Splitu, Zoranićeva 1, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na promet nekretnina, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2026. godine, u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 16. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-20/24-01/601, URBROJ:513-04-25-3 od 01. listopada 2025. godine.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1.U pravovremeno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II.410- 20/24-01/601, URBROJ:513-04-25-3 od 01. listopada 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je osporeno rješenje nezakonito i neutemeljeno; da tužbu podnosi iz razloga: što u osporenom rješenju nije pravilno primijenjen zakon, što u postupku koji je prethodio rješenju nije se postupalo prema pravilima postupka, a osobito stoga što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno. Navodi se u tužbi da su tužitelj i njegova supruga dana 13, prosinca 2023. godine sklopili Ugovor o diobi bračne stečevine, kojim Ugovorom su se tužitelj i njegova supruga sporazumno utvrdili da bračnu stečevinu predstavlja nekretnina te novčana sredstva; da je po predmetnom Ugovoru tužitelju pripala predmetna nekretnina dok su tužiteljevoj supruzi pripala novčana sredstva; da je u ponovljenom postupku tuženik zatražio očitovanje tužiteljeve supruge ali da se ona nije očitovala, a da je s tim u vezi tužitelj dostavio ovjerenu izjavu kojom izjavljuje da je predmetna nekretnina kao i ukupna novčana sredstva od 101.300,00 eura koja su pripala tužiteljevoj supruzi, bračna stečevina; da je u postupku pogrešno utvrđeno da iznos od 101.300,00 eura predstavlja vlastitu imovinu; da se u postupku nisu na pravilan i zakonit način utvrdile sve činjenice od utjecaja na konačni ishod, slijedom čega da se osporeno rješenje ne može smatrati pravilnim i zakonitim. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.
2.U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže da sud tužbu odbije kao neosnovanu.
3.Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostava Korčula, KLASA:UP/I-410-20/2023-001/01086 od 12. kolovoza 2024. godine.
Navedenim poreznim rješenjem donesenim u ponovnom postupku tužitelju je utvrđena je osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 101.300,00 eura i porez na promet nekretnina po stopi od 3 % u iznosu od 3.039,00 eura
4.Na ročištu od dana 23. siječnja 2026. nije pristupio nitko za tuženika iako su uredno pozvani a izostanak nisu opravdali, pa kako nije bilo razloga za odgodu, rasprava je održana bez tuženika. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je iskazao da ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva te je popisala trošak za sastav tužbe i zastupanje na raspravi, za svaku radnju u visini od po 500 bodova (1.000,00 eura), sve uvećano za PDV.
5.U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 01. listopada 2025. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
6.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.
7.Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem tužitelju utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 101.300,00 eura i porez na promet nekretnina u iznosu od 3.039,00 eura tj. da li je bilo osnova da se utvrdi obveza plaćanja poreza na promet nekretnina.
8.Člankom 4. stavkom 1. točka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine" broj: 115/16. i 108/18, dalje: ZPPN-a) je propisano da je predmet oporezivanja promet nekretnina pod kojim se podrazumijeva svako stjecanje vlasništva nekretnina, a prema stavku 1. točka 2. istog članka kao stjecanje nekretnina smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona, te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba. Prema članku 5. stavak 1. ZPPN-a predmet oporezivanja je promet nekretnina. Člankom 9. stavak 1. ZPPN-a propisano je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze, pod kojom se prema stavku 2. navedenog članka razumijeva cijena koja se za nekretninu postiže ili se može postići na tržištu u trenutku stjecanja i koja se, u pravilu, utvrđuje prema ispravi o stjecanju. Porezna uprava je prema stavku 5. istog članka ovlaštena tržišnu vrijednost nekretnine utvrditi procjenom.
Člankom 15. stavak 1. točka 3. ZPPN-a propisano je da porez na promet nekretnina pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanu nekretnina bez naknade ne plaćaju bivši bračni drugovi kada uređuju svoje imovinske odnose u svezi s rastavom braka.
9.Prema stanju spisa proizlazi da je dana 13. prosinca 2023. godine između tužitelja i JĐ iz [adresa], sklopljen Ugovor o diobi bračne stečevine. Člankom 3.predmetnog Ugovora ugovorne stranke sporazumni utvrđuju da njihovu bračnu stečevinu čini imovina, vanknjižno vlasništvo prava građenja zasnovanog na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], s pripadajućim objektom u izgradnji. U članku 4. stranke su suglasne da će predmetna nekretnina pripasti OĐ (tužitelju) u cijelosti, te se u istom članku navodi da se na ime razlike u vrijednosti OĐ obvezuje JĐ isplatiti iznos od 101.300,00 eura. Nastanak porezne obveze po predmetnom Ugovoru o diobi bračne stečevine prijavljen je Poreznoj upravi dana 18. prosinca 2023. godine.
10.Predmetno prvostupanjsko rješenje donijeto je u ponovljenom postupku budući da je ranije porezno rješenje od 20. prosinca 2023. godine poništeno rješenjem tuženika iz razloga navedenih u tom rješenju.
11.Porezno tijelo je u ponovljenom postupku, postupajući po uputama tuženika, radi utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje tužiteljevoj supruzi JĐ dana 25. travnja 2024. godine uputilo poziv radi dostave očitovanja o porijeklu isplaćenih sredstava, odnosno potječe li iznos od 101.300,00 eura od bračne stečevine ili predstavlja vlastitu imovinu OĐ (tužitelj). Navedeni poziv JĐ je zaprimila dana 07. svibnja 2024. godine, ali na isti poziv se nije očitovala, dok je tužitelj dostavio izjavu od 06. svibnja 2024. godine da iznos koji je isplaćen supruzi JĐ temeljem Ugovora o diobi bračne stečevine predstavlja bračnu stečevinu podjednako kao i nekretnina koja je bila predmet diobe.
12.Prema ocijeni suda pravilno je postupilo porezno tijelo kada izjavu tužitelja od 06. svibnja 2024. godine nije prihvatilo kao valjan dokaz o porijeklu isplaćenih sredstava bivšoj supruzi, jer se radi samo je jednostranoj izjavi tužitelja. Sadržaj navedene izjave vezano za porijeklo novca koji je isplaćen tužiteljevoj bivšoj supruzi nije potvrđen njezinom izjavom (očitovanjem), iako je to od nje zatražilo porezno tijelo tj. da se očituje o porijeklu navedenog novčanog iznosa i da li taj iznos predstavlja bračnu stečevinu.
13.Pored navedenog istaći je da prema sadržaju predmetnog Ugovora o diobi bračne stečevine ugovorne strane nisu suglasno utvrdile da i novčani iznos od 101.300,00 eura čini bračnu stečevinu.
14.Kako tužitelj u postupku nije dokazao da iznos kojeg je on isplatio bivšoj supruzi potječe iz bračne stečevine, osnovano je porezno tijelo utvrdilo da se u konkretnom slučaju stjecanja nekretnine od strane tužitelja, je stjecanje uz naknadu, slijedom čega je trebalo utvrditi porez na promet nekretnina.
15.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.
Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.
21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.
U Splitu, 16. veljače 2026.
S U D A C
Studenko Vuleta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126. st. 6. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja, Mladenu Kuzmaniću, Splitu, Zoranićeva 1,
- tuženiku, Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,
- u spis.
