Poslovni broj: Us I-1355/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice EIB iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Rikardu Pavloviću, odvjetniku u Splitu, Gundulićeva 26A, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava zadarska, Policijska postaja Pag, Ulica Gugliamina Pozinetia 6, radi protjerivanja iz Europskog gospodarskog prostora - Republike Hrvatske, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2026. godine u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 16. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava zadarska, Policijska postaja Pag, KLASA:UP/I-I- 216-04/25-01/1716, URBROJ:511-18-13-26-12 od 17. svibnja 2025. godine.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužiteljice za odgodu izvršenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava zadarska, Policijska postaja Pag, KLASA:UP/I-I- 216-04/25-01/1716, URBROJ:511-18-13-26-12 od 17. svibnja 2025. godine.

Obrazloženje

1.U pravodobnoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/I-I-216-04/25- 01/1716, URBROJ:511-18-13-26-12 od 17. svibnja 2025. godine tužiteljica je u bitnom navela: da osporeno rješenje ne sadrži meritorno obrazloženje; da se osporenim rješenjem netočno navodi da je tužiteljica bila poučena o svojim pravima; da tužiteljica ne govori engleski, ni hrvatski jezik pa da se isti nije mogao dragovoljno odreći prava kada nije mogla niti, razumjeti koja bi bila njegova prava; da tužiteljica nije zaprimila osporeno rješenje kao što nije zaprimio ni naznačeni opunomoćenik, već je naznačeni opunomoćenik od strane djelatnih osoba Tranzitnog centra za strance Trilj, dobio osporeno rješenje na uvid dana 02. lipnja 2025. godine, kada je istome omogućen posjet tužiteljici, te je tada opunomoćenik predmetno rješenje putem mobitela fotografirao; da navedenim postupanjem tuženik nije tužitelju osiguralo prava koja proizlaze iz članka 196. Zakona o strancima, temeljnim načelima ZUP-a te u svezi s odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Ustavom RH-e, tužitelj nije poučen o svojim pravima čime mu nije omogućen pristup sudu; da tužiteljica i nije znala iz kojeg razloga je uhićena (a da je morala znati od prvog dana kada je zatvoren) Kao dokaz da tužiteljica ne govori ni engleski, ni hrvatski navodi se da je označeni opunomoćenik tužiteljice, prilikom posjeta istoj koristio usluge osobe EI, koja je državljanka Nepala, te osim što ista govori nepalski jezik, govori i engleski jezik te vrlo solidno govori i hrvatski jezik; da je tužiteljičin poslodavac dana 25. ožujka 2025. godine podnio zahtjev nadležnoj službi MUP-a za izdavanje dozvole za boravak i rad i da je tužiteljica zaključila ugovor o radu sa poslodavcem Polito Usluge d.o.o. Zagreb s trajanjem od 10. travnja 2025. do 10. travnja 2026. godine. Tužbenim zahtjevom je zatraženo je da se poništi osporeno rješenje tuženika. Tužbom je zatraženo da sud donese rješenje o odgodnom učinku tužbe tako da se odgodi izvršenje osporenog rješenja tuženika do pravomoćnog dovršetka ovog upravnog spora. Navodi se da bi provedbom osporenog rješenja te protjerivanjem tužiteljice istoj nastala nenadoknadiva šteta, tj. šteta koja bi se teško mogla popraviti. Pored navedenog da tužiteljici svakodnevno nastaje šteta radi činjenice da ne smije raditi kod poslodavca s kojim je zaključio i ugovor o radu, tako da svaki mjesec počevši od travnja tekuće godine ta šteta iznosi 1.000,00 eura neto; da bi tužiteljici nastala šteta i s obzirom da u slučaju da se prisilno udalji iz RH ne bi se sjeo vratiti u EGP-a, što je za tužitelja drakonska kazna.

2.Rješenjem Suda od 03. travnja 2025. godine tužiteljeva tužba dostavljena je tuženiku te je isti pozvan da dostavi odgovor na tužbu zajedno sa spisom koji se odnosi na predmet spora tj. na osporeno rješenje tuženika, nakon čega je tuženik sudu dostavio odgovor na tužbu sa spisom

U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom ostao kod obrazloženja osporenog rješenja. Naveo je da je provedenim postupkom utvrđeno da je tužiteljica u RH-u doputovala dana 23. studenog 2024. godine temeljem vize ishodovane dozvolom za boravak i rad koja je odobrena u PU dubrovačko-neretvanskoj u trajanju od 19. srpnja 2024. do 30. lipnja 2025. godine za poslodavca „Hotel Libertas“ d.o.o., te da tužiteljica po dolasku u RH nije prijavila svoj boravak niti regulirala svoj status u RH-oj; da je tužiteljicu dana 25. ožujka 2025. godine u PP Velika Gorica od strane poslodavca agencije za posredovanje pri zapošljavanju „Pulito usluge“ d.o.o. za korisnika „Domi shop“ d.o.o. podnesen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad, koji je dana 16. travnja 2025. godine odbijen od strane HZZ iz razloga što krajnji korisnik „Domi shop“ d.o.o. ne ispunjava uvjete iz članka 99. stavak 1. točka 4. Zakona o strancima; da je uvidom u evidencije HZMO utvrđeno da za tužiteljicu od dana dolaska u RH-u nema evidentiranih uplata doprinosa; da je tužiteljica dana 16. svibnja 2025. godine u 01,00 sati od strane policijskih službenika PP Pag zatečena u mjestu Povljana u ulici A. Starčevića zajedno sa jednim državljaninom Indije i 14 državljana Nepala u dva kombi vozila sa kojim su upravljali državljani RH-e; da su isti bez uporabe prisile dovedeni u Policijsku postaju Pag radi utvrđivanja zakonitosti boravka, a da je tada tužiteljica izjavila da razumije engleski jezik i da je bila suglasna da njezin poznanik državljanin Nepala KIB (1991) koji razumije engleski jezik u govoru u pismu po potrebi prevodi sa engleskog na nepalski jezik i obrnuto, tako da je tužiteljica upoznata sa svojim pravima kojih se je odrekla; da je tužiteljica također upoznata sa svim činjenicama kao i s time da joj se zbog nezakonitog boravka u RH, a pošto je ista državljanka treće zemlje kojoj je potrebna viza za ulazak u RH donosi rješenje o protjerivanju i smještaju u Tranzitni prihvatni centar za strance u Trilju za što je potpisala dostavnicu; da je od tužiteljice uzeta izjava na zapisnik u kojoj je izjavila da je u RH-u doputovala 23. studenog 2024. godine, da je po dolasku u RH-u oko 3 mjeseca radila u Dubrovniku u hotelu „Rixos“, nakon čega je doputovala u grad Zagreb gdje je stupila u kontakt sa agencijom za posredovanje pri zapošljavanju „Pulito usluge“ d.o.o. koji su joj osigurali smještaj u hostelu u gradu Zagrebu, te da je u travnju 2025. godine upućena na rad u mjesto Povljana u kamp „Amines“; da je iz svega navedenog razvidno da je tužiteljica u RH-oj boravila nezakonito sukladno članku 183. Zakona o strancima, odnosno da tužiteljica nije na kratkotrajnom boravku, da nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak. Slijedom navedenog da su za tužiteljicu prestali postojati uvjeti za odobrenje privremenog boravka jer tužiteljica nije zasnovala radni odnos temeljem odobrene dozvole za boravak i rad te nije prijavila svoje boravište policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji u roku od šest mjeseci od početka valjanosti privremenog boravka, ako joj je za ulazak u RH-u potrebna dugotrajna viza; da tužiteljica u RH-oj nema osiguran smještaj te nema osigurana redovita novčana primanja za podmirivanje osnovnih životnih potreba,; da nije bila svjesna da svojim ponašanjem, odnosno radom bez odobrene dozvole za rad, kao i ne reguliranjem svojeg statusa u RH-oj je kršila odredbe Zakona o strancima; da tužiteljica u tužbi navodi da je sa agencijom za posredovanje pri zapošljavanju „Pulito usluge“ zaključila ugovor o radu u trajanju od 10.4.2025. do 10.04. 2026. godine što je jadan od uvjeta za podnošenje zahtjeva za odobrenje izdavanja dozvole za boravak i rad, ali da tužiteljica ne navodi da je isti zahtjev odbijen od strane HZZ iz razloga što krajnji korisnik „Domi shop“ ne ispunjava uvjete iz članka 99. stavak 1. točka 4. Zakona o strancima, nakon čega prema dostupnim službenim evidencijama nema vidljivih podnijetih zahtjeva za odobrenje privremenog boravka za tužiteljicu; da se tužiteljica u vezi izricanja zaštitne mjere poziva na članak 51. Prekršajnog zakona, pa da s tim u vezi je istaći da je člankom 51.a Prekršajnog zakona zabranjeno izricanje zaštitne mjere ukoliko nije u razmjeru sa počinjenim prekršajem. Tuženik navodi da je zaštitna mjera zabrane ulaska i boravka stranih državljana na području RH-e propisana člankom 190. Zakona o strancima; da je tužiteljici izrečena zaštitna mjera zabrane ulaska i boravka u RH-oj u trajanju jedne godine, sukladno članku 192. stavak 6. Zakona o strancima koja se može izreći u trajanju od 3 mjeseca do 5 godina.

3.Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: NK-UP/I-216-04/25-01/1018, URBROJ: 511-03-08-25-1 od 26. ožujka 2025. godine među ostalim je određeno da se tužiteljica protjeruje iz Republike Hrvatske i da joj se određuje zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno RH.

4.Opunomoćenik tužiteljice je dana 06. listopada 2025. godine dostavio podnesak u kojem se je očitovao na navode iz odgovora na tužbu, te je u istome podnesku u bitnom ostao kod tužbenih navoda, ponavljajući iste.

5.Na raspravi od 07. listopada 2025. godine opunomoćenik tužiteljice je iskazao da ostaje kod svih navoda tužbe i tužbenog zahtjeva te sadržaja podneska od 06. listopada 2025. godine. Opunomoćenik tuženika je iskazao da ostaje kod odgovara na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja. Vezano za status tužiteljice je naveo da je tužiteljica dana 08. srpnja 2025. godine zatražila međunarodnu zaštitu – azil, te da je sukladno tome kao tražitelj azila se u roku od 2 dana samostalno trebala javiti u Hotel Porin u Zagrebu (Prihvatilište za azilante), a da se tužiteljica to nije učinila. Radi navedenog da je dana 23. srpnja 2025. godine doneseno odluka da se obustavi postupak po zahtjevu za međunarodnu zaštitu-azil, kojeg je bila zatražila tužiteljica, a da nije poznato gdje se nalazi tužiteljica trenutno. Opunomoćenik tužiteljice je predložio da se od Tranzitnog prihvatnog centra za strance pribavi spis vezano za tužiteljičin zahtjev za međunarodnu zaštitu, što je sud na raspravi i prihvatio, pa je rasprava odgođena dok je po navedenom sud dopisom upućenom Tranzitnom prihvatnom centru za strance Trilj zatražio očitovanje.

6.Tranzitni prihvatni centar za strance Trilj je dana 21. listopada 2025. godine se očitovao na traženje suda te je u bitnom naveo da je tužiteljica za vrijeme boravka u istom Centru dana 08. srpnja 2025. godine izrazila namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom u RH-oj o čemu je sastavljena službena zabilješka, koja se dostavlja u prilogu; da je tužiteljica na svom jeziku dobila obrasce na kojem su informacije o međunarodnoj zaštiti i Obavijest o uzimanju otisaka prstiju (uputa za dubinski postupak), preslika kojeg obrasca na hrvatskom jeziku se dostavlja u prilogu; da je potom tužiteljica u Informacijskom sustavu MUP-a registrirana da je izrazila namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom, te je istoj iz IS isprintana Potvrda o registraciji s kojom se je ona trebala javiti u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41, te se u privitku dostavlja Potvrda o registraciji i službena zabilješka o izraženoj namjeri za podnošenje zahtjeva; da je tužiteljica upućena javnim prijevozom o čemu je Prihvatilište obaviješteno.

7.Sud je dopisom upućenom Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite od dana 14. studenog 2025. godine od istog zatražio očitovanje da li se je tužiteljica prijavila i Prihvatilište i da li ista ima status osobe koja je u postupku traženja međunarodne zaštite u RH-oj.

8.Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu je dana 05. prosinca 2025. godine sudu dostavilo podnesak kojim se je očitovalo po traženju suda. U navedenom podnesku je navedeno da je tužiteljica nakon izražene namjere za podnošenje zahtjeva dana 08. srpnja 2025. godine u Policijskoj upravi splitsko- dalmatinskoj, Tranzitnom prihvatnom centru za strance Trilj, dana 10. srpnja 2025. godine u 15,35 sati prijavila se u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu. Nadalje je navedeno da je prilikom zaprimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu dana 22. srpnja 2025. godine, uz prisustvo službene prevoditeljice za hindi jezik, tražiteljica službeno izjavila da odustaje od zahtjeva za međunarodnu zaštitu te da je pokrenula postupak dobivanja dozvole za boravak i rad. Temeljem navedene izjave da je postupak rješenjem od 22. srpnja 2025. godine obustavljen, a da je rješenje uručeno dana 23. srpnja 2025. godine, također uz prisustvo prevoditeljice za hindi jezik; da je stranka bila upoznata s pravom na besplatnu pravnu pomoć ali da istu nije prihvatila; da je tužiteljica Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu napustila dana 23. srpnja 2025. godine i da više nema status tražitelja međunarodne zaštite.

9.Nakon navedenog sud je zakazao novo ročište za dan 23. siječnja 2026. godine, na koje je pristupio zamjenik opunomoćenika tužiteljice dok nije pristupio nitko za tuženika iako im je poziv uredno dostavljen, a nisu opravdali izostanak, pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika.

Zamjenik opunomoćenika tužiteljice je iskazao da u cijelosti ostaje kod sveg ranije iznijetog, kao i svih dokaznih prijedloga. Sud je odbio prijedlog da se u upravnom sporu sasluša svjedokinja EI jer je ocjenjeno da je njezino saslušanje nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka bez saslušanja.

10.U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 17. svibnja 2025. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan cio sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

11.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

12.Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika KLASA:UP/I-I-216-04/25-01/1716, URBROJ:511-18-13-26-12 od 17. svibnja 2025. godine. Sporno je prvenstveno da li je postupak donošenja predmetnog rješenja tuženika, proveden zakonito i da li su u postupku donošenja rješenja počinjene neke postupovne povrede na štetu tužitelja.

13.Člankom 190. stavak 1. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj:

133/20, 114/22,151/22. i 40/25, je propisano da se državljanin treće zemlje može protjerati ako nije napustio EGP-a odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem.

Člankom 183. stavak 1. točka 2. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak.

Člankom 192.stavak 1. Zakona o strancima propisano je da će se rješenjem o protjerivanju utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i da je dužan napustiti EGP-a, odredit će se rok za dragovoljni odlazak i vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak u EGP i boravak u EGP-u, zaprijetit će se prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP-a i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti. Stavkom 7. istog članka propisano je da se zabrana ulaska i boravka računa od napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen.

14.Prema stanju spisa nespornim proizlazi da je tužiteljica u RH-u doputovala dana 23. studenog 2024. godine temeljem vize ishodovane dozvolom za boravak i rad koja je odobrena u PU dubrovačko-neretvanskoj u trajanju od 19. srpnja 2024. do 30. lipnja 2025. godine za poslodavca „Hotel Libertas“ d.o.o., te da tužiteljica po dolasku u RH nije prijavila svoj boravak niti regulirala svoj status u RH-oj.

15.Dana 25. ožujka 2025. godine za tužiteljicu je u PP Velika Gorica od strane poslodavca agencije za posredovanje pri zapošljavanju „Pulito usluge“ d.o.o. za korisnika „Domi shop“ d.o.o. podnesen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad, koji je dana 16. travnja 2025. godine odbijen od strane HZZ-a iz razloga što krajnji korisnik „Domi shop“ d.o.o. ne ispunjava uvjete iz članka 99. stavak 1. točka 4. Zakona o strancima.

16.Uvidom u evidencije HZMO-a je utvrđeno da za tužiteljicu od dana dolaska u RH-u (23. studenog 2024.), nema evidentiranih uplata doprinosa, iz čega proizlazi da rad tužiteljice u RH- nakon dolaska nije bio zakonit već su se kršili propisi RH-e.

17.Tužiteljica je dana 16. svibnja 2025. godine u 01,00 sati od strane policijskih službenika PP Pag zatečena u mjestu Povljana u ulici A. Starčevića zajedno sa drugim državljanima trećih zemalja.

U postupku utvrđivanja zakonitosti boravka tužiteljice u RH-oj kojeg su proveli policijski službenici PP Pag, od tužiteljice te je tada uzeta izjava na zapisnik u kojoj je izjavila da je u RH-u doputovala 23. studenog 2024. godine, da je po dolasku u RH-u oko 3 mjeseca radila u Dubrovniku u hotelu „Rixos“, nakon čega je doputovala u grad Zagreb gdje je stupila u kontakt sa agencijom za posredovanje pri zapošljavanju „Pulito usluge“ d.o.o. koji su joj osigurali smještaj u hostelu u gradu Zagrebu, te da je u travnju 2025. godine upućena na rad u mjesto Povljana u kamp „Amines“.

Tužiteljica je tada izjavila da razumije engleski jezik i da je bila suglasna da njezin poznanik državljanin Nepala KIB (1991) koji razumije engleski jezik u govoru u pismu po potrebi prevodi sa engleskog na nepalski jezik i obrnuto, tako da je tužiteljica upoznata sa svojim pravima kojih se je odrekla.

Također je tada tužiteljica upoznata sa svim činjenicama kao i s time da joj se zbog nezakonitog boravka u RH, a pošto je ista državljanka treće zemlje kojoj je potrebna viza za ulazak u RH donosi rješenje o protjerivanju i smještaju u Tranzitni prihvatni centar za strance u Trilju za što je potpisala dostavnicu koja je priložena u spisu.

18.Slijedom navedenog vidljivo je da je tužiteljica u RH-oj, sukladno članku 183. Zakona o strancima, boravila nezakonito, budući da tužiteljica nije na kratkotrajnom boravku, da nema valjano odobrenje za privremeni boravak, niti dugotrajno boravište ili stalni boravak.

19.Tužiteljica je izrazila namjeru traženja međunarodne zaštite (azila) u RH ali je od toga sama odustala te nakon toga nastavila nezakonito boraviti u [adresa], iako je po isteku dozvole boravka trebala napustiti RH-u. Iako je nezakonito boravila u [adresa] tužiteljica je samostalno nastavila tražiti posao i mijenjati poslodavce (bez boravišne i radne dozvole), sve dok nije zatečena os strane policijskih službenika PP Pag u mjestu Povljana.

20.Stoga, kako je tužiteljica u RH-oj nezakonito boravila, zakonito je Policijska postaja Pag nakon provedenog postupka u kojem je utvrđivala činjenice u vezi tužiteljičinog boravka u RHj, donijela dana 17. svibnja 2025. godine rješenje kojim se tužiteljica protjeruje iz EGP-a i određena mjera zabrane ulaska i boravka u EGP-a u trajanju od jedne godine.

21.Po ocijeni suda postupak protjerivanja tužitelja proveden zakonito, razmjerno cilju zaštite javnog interesa i nije na štetu tužitelja jer su u upravnog postupka u kojem je donijeto predmetno rješenje pored okolnosti iz članka 182. Zakona o strancima uzeo u obzir i okolnosti iz članka 191. istog Zakona. Također sud ocjenjuje da su u postupku pravilno utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su bile bitne za rješavanje upravne stvari.

Istaknuti je da je tuženik u detaljnom odgovoru na tužbu se očitovao o svim pitanjima i prigovorima tužitelja, koje navode u cijelosti prihvaća sud, radi ekonomičnosti postupka nema potrebe da se istim navodima očituje i obrazlaže sud u presudi.

22.Nisu osnovani tužbeni navodi koji se odnose na mogućnost tužiteljice da u postupku donošenja osporenog rješenja tuženika od 17. svibnja 2025. godine kojim se ista protjeruje iz EGP-a (koje je predmet ovog upravnog spora), bude upoznata sa svim činjenicama vezanim za ovu upravnu stvar kao i svojim pravima s obzirom da nije osigurano odgovarajuće prevođenje na jezik koji tužiteljica razumije, budući da iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica prevođenjem na jezik koji razumije bila obaviještena o svim činjenicama te svojim pravima.

Pored navedenog je istaći da je člankom 53. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja ("Narodne novine", broj: 136/21. i 145/23, dalje: Pravilnik) propisano je da se s državljaninom treće zemlje u postupku povratka (protjerivanja) koji ne razumije hrvatski jezik može sporazumijevati i pomoću tehničkih pomagala, ako se ne može osigurati prevoditelja za strani jezik koji državljanin treće zemlje razumije i ako se može zaključiti da je državljanin treće zemlje dao pristanak na takav način sporazumijevanja.

23.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

24.Prijedlog za odgodu izvršenja rješenja tuženika nije osnovan.

25.Odredbom članka 42. stavak 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kad je za to zakonom propisano. Stavkom 2. istog članka propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

Stavkom 3. istog članka propisano je je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki. Stavkom 4. istog članka propisano je da o odgodnom učinku tužbe i privremenoj mjeri sud odlučuje rješenjem. Stavkom 5. istog članka propisano je da se protiv rješenja o odgodnom učinku i privremenoj mjeri može izjaviti žalba. Stavkom 6. istog članka propisano je da odgodni učinak tužbe i privremene mjere vrijede do pravomoćnog okončanja spora ili drugačije odluke suda. Dakle, tumačeći navedenu odredbu ZUS-a, sud u upravnom sporu može (ali ne mora) odlučiti da tužba odgađa izvršenje pojedinačne odluke javnopravnog tijela ako su ispunjene kumulativno ove pretpostavke: da bi izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

26.U svom prijedlogu za odgodu izvršenja osporenog rješenja, tužitelj nije ničim dokazao (na određenom stupnju vjerojatnosti) da bi se izvršenjem navedenih rješenja njemu nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, obzirom da takvo što nije ničim potkrijepio i Sudu o istom dostavio dokaze. Kod odlučivanja o prijedlogu za odgodni učinak tužbe ne razmatra se osnovanost samog tužbenog zahtjeva.

27.Prema sadržaju odredbe članka 42. ZUS-a odgoda izvršenja pojedinačne odluke dopuštena je samo iznimno.

Razlog za odgodu izvršenja nije u činjenici da će izvršenjem rješenja tužitelju nastati kakva šteta, jer će ona uglavnom nastati svakim izvršenjem. Razlog za odgodu treba biti u činjenici da će nastati takva šteta koja se teško može popraviti.

28.S druge strane odgoda izvršenje rješenja se ne smije protiviti javnom interesu. U konkretnom slučaju u javnom je interesu da se državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u [adresa]-o i nakon isteka dozvole boravka i nastavlja nezakoniti boravak iskazujući pritom upornost da nastavi sa nezakonitim boravkom i da bez odobrenja nadležnih tijela RH-e nastavi raditi i mijenjati poslodavce. Tužiteljica je imala mogućnost da eventualno dobije međunarodnu zaštitu (azil) u RH-oj, ali joj to očito nije odgovaralo već je nastavila nezakonito boraviti i raditi.

Stoga, odgoda izvršenja osporenog rješenja, koje je po svojoj naravi pravna posljedica pravomoćne prekršajne osude, bi se protivilo javnom interesu.

29.Radi navedenog sud je odbio prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja rješenja tuženika, jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 42. st. 2. ZUS-a, te iz tog razloga odlučio kao u izreci ovog rješenja

30.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu 16. veljače 2026.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja je dopuštena žalba na temelju odredbe članka 126. stavka 1. ZUS-a, u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak126. stavak 6. ZUS-a odnosno članak 42. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Rikardu Pavloviću, odvjetniku u Splitu,

- tuženiku, MUP, Policijska uprava zadarska, Policijska postaja Pag, Ulica Gugliamina Pozinetia 6,

- u spis.