REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6477/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA ZBOG OGLUHE

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužiteljice IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi isplate, dana 16. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 028-50-3679400, sklopljenog dana 19. rujna 2006. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora i tužitelja IA (ranije I) kao korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da 3 tuženiku plati naknadu za obradu kredita, dakle točka 3. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje Kreditoru platiti naknadu 0.50% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati troškove parničnog postupka u iznosu od 329,64 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u svojstvu korisnika kredita s tuženikom kao kreditorom 19. rujna 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj Ugovor o kreditu broj 028-50-3679400 – dalje u tekstu: Ugovor, u svrhu kupnje stana za svoje osobne potrebe. Navodi da je točkom 3. Ugovora, određeno: „3. /treće/ NAKNADA 0.50 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“ Tuženik je tužitelju dana 28. rujna 2006., prilikom isplate kredita, naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 3.522,56 kn, dakle upravo 0,50% od iznosa odobrenog kredita. Gore navedeni ugovor o kreditu parnične stranke su sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o odredbi točke 5. Ugovora, već je isti bio stavljen u poziciju „uzmi ili ostavi“. Također, tuženik tužitelju nije prezentirao koje to točno tuženik ima troškove u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužitelj morao naknaditi niti mu je objasnio strukturu tih troškova i zašto iznos te naknade izravno ovisi o visini iznosa kredita koji se traži. Dakle, polazeći od nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za obradu kredita bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika, o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i potpuno neopravdana obveza, nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku- trgovca kao drugu ugovornu stranu.

2. Slijedom navedenoga tužitelj predlaže sudu donošenje presude kojom će utvrditi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 028-50-3679400, sklopljenog dana 19. rujna 2006. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora i tužitelja IA (ranije I) kao korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da 3 tuženiku plati naknadu za obradu kredita, dakle točka 3. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje Kreditoru platiti naknadu 0.50% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom.

3. Tuženik nije u roku od 30 dana određenom od strane suda za podnošenje odgovora na tužbu podnio odgovor na tužbu, a koju je uredno zaprimio 29. listopada 2025.

4. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti sa dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti sa činjenicama koje su opće poznate, a isto tako ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tužene spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem čl. 331 b st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP), valjalo donijeti presudu zbog ogluhe i odlučiti kao u izreci ove presude.

5. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odlučeno je o troškovima postupka, a s obzirom da je tužiteljica u sporu uspjela u cijelosti. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), što, uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eur (Tbr. 50. Tarife) i za porez na dodanu vrijednost, iznosi 250,00 Eur, kojem iznosu je nadodan trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 Eur i na presudu zbog ogluhe 26,55 Eur, tako da sveukupno trošak tužiteljice koji je bio potreban za vođenje ovoga postupka u smislu čl. 155. ZPP-a iznosi 329,64 Eur, kako je i dosuđeno točkom II izreke ove presude, a na koji iznos teku zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 16. veljače 2026.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovoga suda, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku uz rj o pristojbi na tužbu 53,09 i presudu zbog ogluhe 26,55 Eur

- tuženiku