Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Lj. Posavskog 5

Poslovni broj: K-30/2026-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od Marije Jurić kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Zvonka Dragaša i Ivane Čondić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Gregurec Vukić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I. optuženog ČĆ i II. optužene EĆ, radi kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24. dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj: KO-DO-630/2025 od 19. studenog 2025., nakon javno provedene rasprave 10. veljače 2026., u odsutnosti Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, I. i II. optuženika te branitelja SĆ i ŽĆ, dana 13. veljače 2026. objavio je, a 10. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., 72/25. ; dalje u tekstu: ZKP/08)

1. optuženi VĆ, osobni broj Republike Poljske: 93061304996, MBS: [matični broj subjekta], sin ĆĆ i FĆ, djevojački Č, rođen **.**.1993. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Poljske, sa završenom srednjom školom, bez zanimanja, nezaposlen, bez primanja, razveden, otac jednog maloljetnog djeteta, bez nekretnina, bez pokretnina, kazneno osuđivan

i

2. optužena EĆ, osobni broj Republike Poljske: 96042902765, MBS: [matični broj subjekta], kćer MĆ i HĆ, djevojački E, rođena **.**.1996. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], Profesora Wladyslawa Grabskiego 7/41, Republika Poljska, državljanka Republike Poljske, sa završenom srednjom školom, kozmetičarka, nezaposlena, bez prihoda, neudana, bez djece, bez nekretnina, bez pokretnina, kazneno osuđivana

k r i v i  s u

što su,

7. rujna 2025. u 16.22 sati u mjestu Bijele Vode bb, Grad Glina, zajedno i po prethodnom dogovoru nakon prethodno dobivenih uputa od strane nepoznate osobe - organizatora s ciljem pribavljanja nepripadne imovinske koristi u neutvrđenom iznosu, došli na područje grada Gline, u blizini državne granice sa Bosnom i Hercegovinom, pri čemu je II. okrivljenica EĆ bila suvozač, a I. okrivljenik VĆ je upravljao vozilom, gdje su u teretno vozilo marke “Fiat Ducato Maxi“, poljskih registarskih oznaka [registarska oznaka], u tovarni prostor za prijevoz tereta, bez sjedala, bez otvora za zrak, smjestili 47 stranih državljana državljana Egipta i Sirije, a znajući da su navedene osobe nezakonito ušle u Republiku Hrvatsku izvan graničnog prijelaza bez valjanih osobnih isprava i viza za ulazak ili boravak u Republici Hrvatsko, a svjesni da takvim smještajem osoba i prijevozom bi mogli ugroziti njihov život i zdravlje i da vozilo nije predviđeno za prijevoz tolikog broja osoba i da su iste osobe stiješnjene i nagurane jedna na drugu, a od kojih je bilo 6 djece te ih prevozili u smjeru Zagreba, nakon čega su istog dana u 16,20 sati, zaustavljeni od strane policijskih službenika u mjestu Bijele Vode, Gornji bb, grad Glina, sa navedenim osobama u vozilu,

dakle,

iz koristoljublja pomogli drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj, a pri počinjenju kaznenog djela je s osobama koje nedozvoljeno ulaze i kreću se u Republici Hrvatskoj postupano na nečovječan i ponižavajući način,

čime su počinili kazneno djelo protiv javnog reda - protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano po članku 326. stavku 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 326. stavku 2. KZ/11

te se temeljem članka 326. stavka 2. KZ/11 1. optuženi VĆ osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci

te se temeljem članka 326. stavka 2. KZ/11 2. optužena EĆ osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine.

Temeljem članka 54. KZ/11 1. optuženom ZĆ u izrečenu kaznu zatvora ima se uračunati vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 7. rujna 2025. pa nadalje.

Temeljem članka 54. KZ/11 2. optuženoj EĆ u izrečenu kaznu zatvora ima se uračunati vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 7. rujna 2025. pa nadalje.

Na temelju članka 189. ZKP/08 I. optuženom ZĆ vraćaju se mobilni uređaji marke Apple, IMEI brojeva IMEI 1: 352045131306861, IMEI 2: 352045131408980 i marke Xiaomi, IMEI brojeva IMEI 1: 863657060339861/02, IMEI 2: 863657060339879/2 koji su pobliže opisani i od njega privremeno oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Glina serijskog broja: [serijski broj] od 7. rujna 2025., uz upozorenje da ako optuženik u roku od 1 (jedne) godine nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka, osobno ili putem opunomoćenika, ne zatraži povrat tih predmeta, navedeni mobilni telefoni će se uništiti.

Na temelju članka 189. ZKP/08 2. optuženoj EĆ vraća se mobilni uređaj marke Apple, nepoznatog IMEI broja i pozivnog broja koji je pobliže opisan i od nje oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Glina serijskog broja: [serijski broj] od 7. rujna 2025., uz upozorenje da ako optuženica u roku od 1 (jedne) godine nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka, osobno ili putem opunomoćenika, ne zatraži povrat tih predmeta, navedeni mobilni telefon će se uništiti.

Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08, 1. i 2. optuženici oslobađaju se u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, kao i snašanja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenih im branitelja, te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv I. optuženog ČĆ i II. optužene EĆ zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano po članku 326. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 326. stavku 2. KZ/11.

2. Pozvani da se očituju o osnovanosti optužnice, I. optuženi VĆ i II. optužena EĆ izjavili su da se smatraju krivima za kazneno djelo koje im se stavlja na teret.

3. U dokaznom postupku uz suglasnost stranaka pročitana je materijalna dokumentacija i to: izvješće o postupanju Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Glina od 7. rujna 2025., Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 7. rujna 2025., Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Glina serijskog broja: [serijski broj] od 7. rujna 2025., Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Glina serijskog broja: [serijski broj] od 7. rujna 2025., Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 7. rujna 2025., Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Glina serijskog broja: [serijski broj] od 7. rujna 2025., Zapisnik o očevidu Policijske uprave sisačko – moslavačke, Policijske postaje Glina od 7. rujna 2025., Kriminalističko- tehničko izvješće Policijske uprave sisačko moslavačke, Policijske postaje Glina od 7. rujna 2025. , Evidencija osobnih podataka stranaca, Prometna dozvola vozila, Zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐĆ na Županijskom sudu u Sisku od 9. rujna 2025., Zapisnik o ispitivanju svjedoka AĆ na Županijskom sudu u Sisku od 9. rujna 2025., Ugovor o najmu auta, Zapisnik o ispitivanju svjedoka PĆ kod Općinskog državnog odvjetništva u Sisku od 1. listopada 2025., Zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa uz DVD medij od 30. rujna 2025., Zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa od 30. rujna 2025. i specijalistički nalaz Centrum terapii psyche one day – med od 7. listopada 2025.

4. U obrani I. optuženi VĆ na raspravi naveo je da je sve navedeno u optužnici točno. On je želio pomoći EĆ. Mobitel Apple koji je od njega oduzet je njegov privatni telefon i koristi ga nekoliko godina. Žao mu je što je to učinio i kaje se. Nikada više ne bi nešto takvo učinio.

5. U obrani II. optužena EĆ na raspravi je navela da je sve navedeno u optužnici točno. Kod nje je tada situacija bila jako teška. Više godina je na terapiji za psihičke bolesti i uzima jake lijekove. Ti lijekovi imaju snažne nuspojave na način da joj stvaraju probleme za pamet i zbog kojih se teško snalazi u prostoru. Od psihičkih bolesti boluje od svoje četrnaeste godine. Posljednje godine su joj bile posebno teške jer je više puta izgubila dijete. Od svoje šesnaeste godine živi sa bakom i djedom kojima također treba pomoć. Jako joj je žao i jako se kaje zbog učinjenog. U Republici Hrvatskoj je sedmi put. Nije htjela nikome nanijeti zlo. Nikada više tako nešto ne bi ponovila. Mobitel Apple je njezin i ona ga je koristila za pozive baki i djedu. Ima jedan kredit koji nije u mogućnosti otplaćivati jer ne radi pa joj u tome pomažu baka i djed, a kredit joj je bio potreban radi plaćanja najma stana. Želi se ispričati za cjelokupnu situaciju.

6. Obzirom sadržaj materijalnih dokaza izvedenih na raspravi potvrđuje I. i II. optuženikova priznanja sud je obrane I. i II. optuženika cijenio iskrenima i cjelovitima.

7. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka analizirajući svaki dokaz posebno te ih dovodeći u međusobnu vezu, temeljem priznanja I. i II. optuženika koje je u cijelosti potkrijepljeno materijalnim dokazima koji prileže spisu, sud je našao nedvojbeno dokazanim da su I. optuženi VĆ i II. optužena EĆ počinili kazneno djelo protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano po članku 326. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 326. stavku 2. KZ/11.

7.1. Dakle, optuženici su 7. rujna 2025. u 16.22 sati u mjestu Bijele Vode bb, Grad Glina, zajedno i po prethodnom dogovoru nakon prethodno dobivenih uputa od strane nepoznate osobe - organizatora s ciljem pribavljanja nepripadne imovinske koristi u neutvrđenom iznosu, došli na područje grada Gline, u blizini državne granice sa Bosnom i Hercegovinom, pri čemu je II. okrivljena EĆ bila suvozač, a I. okrivljeni VĆ je upravljao vozilom, gdje su u teretno vozilo marke “Fiat Ducato Maxi“, poljskih registarskih oznaka [registarska oznaka], u tovarni prostor za prijevoz tereta, bez sjedala, bez otvora za zrak, smjestili četrdesetsedam stranih državljana Egipta i Sirije, znajući da su navedene osobe nezakonito ušle u Republiku Hrvatsku izvan graničnog prijelaza bez valjanih osobnih isprava i viza za ulazak ili boravak u Republici Hrvatskoj, a svjesni da takvim smještajem osoba i prijevozom bi mogli ugroziti njihov život i zdravlje i da vozilo nije predviđeno za prijevoz tolikog broja osoba i da su iste osobe stiješnjene i nagurane jedna na drugu, a od kojih je bilo šestoro djece te ih prevozili u smjeru Zagreba, nakon čega su istog dana u 16,20 sati, zaustavljeni od strane policijskih službenika u mjestu Bijele Vode, Gornji bb, grad Glina, sa navedenim osobama u vozilu.

8. I. i II. optuženici su priznali krivnju za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11, odnosno da su pomogli drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj, a pri počinjenju kaznenog djela s osobama koje nedozvoljeno ulaze i kreću se u Republici Hrvatskoj postupali su na nečovječan i ponižavajući način, znali su da se radi o ilegalnim migrantima koji su na nezakonit način ušli u Republiku Hrvatsku, pristali su prevoziti iste po dogovoru s nepoznatom osobom, pri čemu je stvarni motiv bilo koristoljublje, odnosno želja za brzom i lakom zaradom. Kako iz izvješća o postupanju policijskih službenika od 7. rujna 2025. proizlazi da su upravo I. optuženika zaustavili za vrijeme upravljanja teretnim vozilom marke i tipa Fiat Ducato Maxi, dok se na mjestu suvozača nalazila II. optuženica, to sud zaključuje da su I. optuženi VĆ i II. optužena EĆ kao supočinitelji prevoženjem ilegalnih migranata na nečovječan i ponižavajući način za unaprijed obećanu nagradu ostvarili sva bitna obilježja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. i 2. KZ/11.

9. Kako je priznanje I. i II. optuženika suglasno sa svim izvedenim dokazima, sud će u nastavku presude, a sukladno članku 459. stavku 7. u svezi stavka 6. ZKP/08, obrazložiti samo odluku o kazni za optuženike.

10. Na temelju članka 23. KZ/11 kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

10.1. Tijekom postupka nije bilo sumnje u ubrojivost I. i II. optuženika.

10.2. I. i II. optuženici su bili svjesni svoje radnje, odnosno bili su svjesni da prevoze osobe koje su nezakonito ušle u Republiku Hrvatsku. Navedeno proizlazi iz činjenice da su četrdeset sedam ilegalnih migranata, od kojih šestero djece, po dogovoru s organizatorom ukrcali van graničnog prijelaza, u blizini državne granice sa Bosnom i Hercegovinom, i da su prevoženi u teretnom vozilu koje uopće nije predviđeno za prijevoz osoba, konkretno u tovarnom prostoru za prijevoz tereta, bez sjedala i bez otvora za zrak. Navedeno jasno ukazuje da su I. i II. optuženici željeli pomoći osobama koje su nezakonito ušle na područje Republike Hrvatske nedozvoljeno kretanje u Republici Hrvatskoj te prevoženje s ciljem stjecanja materijalne koristi, odnosno zbog koristoljublja kao krajnjeg cilja kaznenog djela. Dakle, I. i II. optuženici su htjeli to postupanje kao takvo i kao svoje, iz čega je utvrđeno da su postupali s izravnom namjerom.

10.3. Također, I. i II. optuženici su bili svjesni da postupaju na nečovječan i ponižavajući način jer su strane državljane prevozili u vozilu koje nije namijenjeno za prijevoz osoba jer je vozilo marke “Fiat Ducato Maxi“, poljskih registarskih oznaka [registarska oznaka], teretno vozilo namijenjeno za prijevoz tereta, pa u tovarnom prostoru nema sjedala i nema otvora za zrak, a osobe su unutra bile stiješnjene i nagurane jedna na drugu. Dakle, optuženici su bili svjesni da to vozilo nije namijenjeno za prijevoz ljudi, odnosno putnika, jer unutra nema uvjeta za prijevoz osoba pa su bili svjesni da takvim smještajem osoba i prijevozom mogu ugroziti njihov život i zdravlje.

10.4. I. i II. optuženici su supočinitelji jer su oboje sudjelovali u počinjenju radnje kaznenog djela, oboje su bili fizički prisutni, oboje su imali vlast nad djelom te je njihov doprinos u počinjenju djela jednak, a što je razvidno iz navedenih utvrđenja i priznanja oba optuženika.

10.5. Svijest o protupravnosti nije sporna jer je opće poznato da nije dozvoljeno prevoziti osobe koje su na područje Republike Hrvatske nezakonito ušle van graničnog prijelaza, odnosno bez isprava za ulazak i boravak kao i da ih nije dozvoljeno prevoziti u teretnom prostoru teretnog vozila, u kojem nema sigurnosnih pojaseva, sjedala, prozora, otvora za zrak niti dovoljno prostora za svakog stranog državljanina. Svakom prosječnom čovjeku jasno je da je preuzimanje ilegalnih migranata van graničnog prijelaza i njihovo smještanje u teretni prostor bez sigurnosnih pojaseva, sjedala, prozora i otvora za zrak te daljnje prevoženje nezakonita radnja, ali su optuženici ipak motivirani koristoljubljem, iste na navedeni način prevozili. Nadalje, ilegalni migrantski val je medijski popraćen i poznato je da se ovakvim postupanjem može zaraditi novac. Pored toga, nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdala postupanje oba optuženika.

11. Stoga je utvrđeno da je su I. optuženi VĆ i II. optužena EĆ kao supočinitelji u vrijeme počinjenja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma bili ubrojivi, da su postupali s izravnom namjerom i bili svjesni protupravnosti svog postupanja, slijedom čega su ispunjeni svi elementi za kaznenopravnu odgovornost optuženika te su proglašeni krivima za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11.

12. Pri izboru vrste i mjere kazne svakom optuženiku sud je, temeljem članka 47. KZ/11, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, odnosno olakotne i otegotne okolnosti.

13. Stupanj krivnje I. i II. optuženika je maksimalan, jer su ubrojivi, postupali su s izravnom namjerom te su bili svjesni protupravnosti svog postupanja, a ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

14. Sud je I. optuženom ZĆ olakotnim cijenio priznanje kaznenog djela čime je uvelike doprinio ubrzanju i ekonomičnosti ovog kaznenog postupka, izraženo žaljenje i kajanje zbog učinjenog, a kojim kajanjem je izrazio vlastitu moralnu osudu svojeg postupanja, te činjenicu da je otac maloljetnog djeteta dok je otegotnim cijenio višestruku kaznenu osuđivanost, i to za cijeli niz kaznenih djela te činjenicu da je zatečen u prijevozu čak četrdeset sedam stranih državljana od čega šestoro djece.

14.1. Sud je II. optuženoj EĆ olakotnim cijenio priznanje kaznenog djela čime je uvelike doprinijela ubrzanju i ekonomičnosti ovog kaznenog postupka, izraženo žaljenje i kajanje zbog učinjenog, a kojim kajanjem je izrazila vlastitu moralnu osudu svojeg postupanja, činjenicu da se liječi od psihičkih bolesti, a što proizlazi iz pročitanog specijalističkog nalaza Centrum terapii psyche one day – med dok je otegotnim cijenio činjenicu da je kazneno osuđivana osoba te činjenicu da je zatečena u prijevozu čak četrdeset sedam stranih državljana od čega šestoro djece.

14.2. Činjenicu da su I. i II. optuženici zatečeni u prijevozu čak četrdeset sedam stranih državljana od čega šestero djece, sud je cijenio otegotnim jer takva brojnost ilegalnih migranata nadmašuje prosječne okolnosti koje čine obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11 o postupanju na nečovječan i ponižavajući način.

15. Za ovo kazneno djelo kazneni zakon propisuje kaznu zatvora od tri do dvanaest godina.

16. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, sud smatra da je I. optuženiku kazna zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, a II. optuženoj u trajanju od četiri godine, prikladna počinjenom djelu i težini posljedice kaznenog djela.

16.1. Naime, sud je uzimajući u obzir cjelokupnu ocjenu I. i II. počinitelja i sve okolnosti počinjenog djela, vrednovao sve osnove za odluku o kazni stavljajući ih u odgovarajući vrijednosni razmjer te utvrdio da preteže potreba za ostvarenjem ciljeva generalne prevencije. Za istaknuti je da je riječ o kaznenom djelu koje je učestalo i koje sadrži međunarodni element, a usko je povezano sa sigurnosnim pitanjima, a sve iskorištavajući tešku životnu situaciju ilegalnih migranata u kojoj su se našli napuštanjem njihovih domova. Naime, riječ je o ljudima koji u potrazi za boljim životom daju značajna novčana sredstva da se domognu europskih zemalja i osiguraju si egzistenciju, a pri tome su svjesni da nemaju odgovarajuće isprave za redovno putovanje, odnosno da jedino mimo redovne granične procedure, odnosno u okviru ilegalne organizacije, mogu stići u Europu. Stoga je potrebno ukazati na nizak prag tolerancije na takve delikte. Također, I. i II. optuženici se nisu libili doći čak iz Poljske u Republiku Hrvatsku radi počinjenja ovog kaznenog djela, a radi se o počinjenju kaznenog djela koje se svodi upravo na organizirani, uhodani i dobro planirani lanac krijumčarenja ljudi.

16.2. Iako su oba optuženika priznala počinjenje kaznenog djela, izrazila žaljenje i kajanje, sud je I. optuženiku izrekao kaznu zatvora u dužem trajanju nego II. optuženici. Naime, I. optuženi VĆ je višestruko osuđivana osoba, i to za cijeli niz kaznenih djela pa vijeće smatra da se na I. optuženikov daljnji život i ponašanje, a u cilju suzdržavanja od činjenja novih delikata, može utjecati samo bezuvjetnom kaznom zatvora u izrečenom trajanju od četiri godine i šest mjeseci. U odnosu na II. optuženu EĆ, koja jest prethodno osuđivana ali za manji broj kaznenih djela, a uzimajući u obzir i psihičku bolest zbog koje uzima terapiju, a kako to proizlazi iz specijalističkog nalaza Centrum terapii psyche one day – med, sud je izrekao kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.

17. Takva kazne su primjerene kaznenoj odgovornosti I. i II. optuženika i time će doći do izražaja načelo opće i posebne prevencije te princip individualizacije u kažnjavanju te pozitivno utjecati na optuženike da shvate štetnost svog djela i preispitaju svoje dosadašnje ponašanje, a i druge da se ubuduće suzdrže izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela.

18. Takve kazne u potpunosti mogu izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na svijest optuženika, ali i na sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela, te utjecati na svijest I. i II. optuženika i svih ostalih da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a da je kažnjavanje počinitelja pravedno. Dakle, ovakve kazne trebaju utjecati i na optuženike i na sve ostale da ubuduće poštuju pravni sustav i da više ne čine kaznena djela.

19. Iz stanja spisa proizlazi da su I. i II. optuženici proveli u uhićenju i istražnom zatvoru vrijeme od 7. rujna 2025. pa nadalje, slijedom čega im je, temeljem članka 54. KZ/11, navedeno oduzimanje slobode u vezi s ovim kaznenim djelom uračunato u izrečenu kaznu zatvora.

20. Odredbom članka 79. stavka 2. KZ/11 propisano je da predmete i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela sud može oduzeti odnosno propisana je fakultativna mogućnost suda, kad to ocijeni opravdanim, da te predmete oduzme. Po ocijeni ovog suda nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za oduzimanje privremeno oduzetih mobilnih uređaja od I. i II. optuženika. Sama činjenica da su kod I. i II. optuženika pronađena tri mobitela, nije dostatna da bi im se na temelju članka 79. KZ/11 isti trajno oduzeli.

20.1. Naime, I. i II. optuženici su u svojim obranama osporili da bi privremeno oduzete mobilne uređaje koristili za počinjenje ovog kaznenog djela odnosno iz njihovih iskaza proizlazi da mobilne uređaje nisu upotrebljavali u cilju ostvarenja predmetnog kaznenog djela.

20.2. Nadalje, iz pročitanih zapisnika o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa od 30. rujna 2025. na stranicama spisa 371 do 382 i 389 utvrđeno je da je pretražen mobilni telefon I. optuženika marke Xiaomi, povodom koje je sastavljena analiza iz koje je utvrđeno da na pretraženom mobitelu nije bilo korisnog sadržaja za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11 dok mobilni telefon I. optuženika marke Iphone 12 i II. optuženice marke Iphone nisu pretraženi jer su zaključani pinom dok forenzička ekstrakcija podataka s takvih telefona nije podržana.

20.3. Zaključno, iako su optuženici priznali počinjenje kaznenog djela, u činjeničnom opisu terećenog kaznenog djela nije niti navedeno da bi koristili mobilne uređaje odnosno optuženici se ne terete da su pri počinjenju kaznenog djela koristili predmetne mobilne uređaje.

20.4. Stoga je sud utvrdio da se ne radi o predmetima koji bi u ovom konkretnom slučaju bili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela slijedom čega je sud temeljem članka 189. ZKP/08 I. optuženom ZĆ vratio mobilni uređaji marke Apple, IMEI brojeva IMEI 1: 352045131306861, IMEI 2: 352045131408980 i marke Xiaomi, IMEI brojeva IMEI 1: 863657060339861/02, IMEI 2: 863657060339879/22, a II. optuženoj EĆ mobilni uređaj marke Apple, nepoznatog IMEI broja i pozivnog broja, uz upozorenje da su optuženici, osobno ili putem opunomoćenika, dužni u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude iste preuzeti, a koji rok ovaj sud smatra primjerenim, jer će se u protivnom navedeni mobilni telefoni uništiti.

21. U postupku je utvrđeno da je I. optuženik nezaposlen, bez primanja, bez nekretnina i pokretnina u svom vlasništvu te da je otac jednog maloljetnog djeteta dok je II. optuženica nezaposlena, bez ikakvih primanja te bez nekretnina i pokretnina u svom vlasništvu. Stoga je utvrđeno da I. i II. optuženici nisu u mogućnosti snositi troškove ovog kaznenog postupka odnosno da bi plaćanjem istih bilo dovedeno u pitanje njihovo uzdržavanje. Stoga su, temeljem članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08, I. i II. optuženici u cijelosti oslobođeni plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 kao i snašanja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenih im branitelja, te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

Sisku, 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Marija Jurić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje Županijski sud. Ova presuda ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 464. stavak 7. ZKP/08).

Dostaviti:

1. ODO Sisak, na broj KO-DO-630/2025

2. I. optuženi VĆ putem Kaznionice u Lipovici- Popovači, po prijevodu na poljski

3. II. optužena EĆ, putem Zatvora u Požegi, po prijevodu na poljski

4. Branitelj I. optuženika SĆ, odvjetnik u [adresa]

5. Branitelj II. optuženice ŽĆ, odvjetnik u [adresa]