REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-947/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja INA MALOPRODAJNI SERVISI d.o.o., Zagreb, Barčićeva ulica 9, OIB: 88722350183, kojeg zastupa punomoćnik Lorena Panežić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o., protiv tuženika MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željka Karlović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Lorene Panežić, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Tomislava Mahečića, odvjetnika, dana 16. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se tuženiku MN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju INA MALOPRODAJNI SERVISI d.o.o., Zagreb, Barčićeva ulica 9, OIB: 88722350183, isplati iznos od 10.356,74 EUR / 78.032,80 HRK uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 11.7.2020. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. pa do namirenja uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku MN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju, INA MALOPRODAJNI SERVISI d.o.o., Zagreb, Barčićeva ulica 9, OIB: 88722350183, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.775,02 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 16.2.2026. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik bio zaposlen na radnom mjestu Voditelj maloprodajnog mjesta. Glavni radni zadaci tuženika su, između ostalog, obuhvaćali organizaciju, koordinaciju i nadzor svih poslovnih aktivnosti maloprodajnog mjesta te odgovornost za zakonite transakcije/poslovanje za koje je odgovoran, uključujući materijalnu i financijsku odgovornost. Tuženik je nadalje bio odgovoran za koordinaciju aktivnosti neophodnih za uspješno vođenje poslovanja na maloprodajnim mjestima sukladno zakonskoj i internoj regulativi, kontrolu osoblja kojemu je izravno nadređen kao i za pravodobno informiranje nadređenih o problemima vezanim uz rad osoblja, uključujući i nepravilnosti u radu, pravovremeno vođenje i dostavljanje nadređenima sveobuhvatne dokumentacije potrebne za poslovne aktivnosti maloprodajnog mjesta (naručivanje i zaprimanje robe, provedba inventure, nadzor i poduzimanje mjera za otklanjanje kvarova i nedostataka i sl.). Tuženik je odgovarao za materijalno i financijsko poslovanje, realizaciju plana prodaje i troškova, imovinu na maloprodajnom mjestu te za ostala sredstva koja su mu u radu povjerena, pravilni primitak robe na maloprodajnom mjestu, kontrolu kvalitete i količine primljene robe, manjkove i viškove itd.

2. Dalje navodi da su kontrolom poslovanja izvršenom dana 10. srpnja 2020. na maloprodajnom mjestu Zagreb-Jagićeva utvrđene nesukladnosti u poslovnim procesima za koje je bio odgovoran tuženik, kao Voditelj maloprodajnog mjesta. Tako je po provedenoj izvanrednoj inventuri na spomenutom maloprodajnom mjestu utvrđen nedopušteni manjak robe široke potrošnje u iznosu od 78.032,88 kn, koji je obuhvaćao naročito cigarete i alkoholna pića. Temeljem internih propisa koji uređuju popis imovine i obveze (inventure), kao i dopuštene gubitke na maloprodajnim mjestima, a nakon provedenog izvanrednog popisa robe široke potrošnje, izrađena je Odluka o načinu knjiženja inventurnih razlika na MPM Zagreb-Jagićeva prilikom izvanrednog popisa robe široke potrošnje 10. srpnja 2020., čiji sastavni dio je i Elaborat Centralne komisije za koordinaciju popisa imovine i obveza Maloprodaje od 17. srpnja 2020., i kojom dokumentacijom je utvrđeno da se nedopušteni manjak, u iznosu od 78.032,88 kn, knjiži na teret tuženika, kao materijalno odgovorne osobe. Po utvrđenom manjku, tuženiku je dana mogućnost da se izjasni o utvrđenom manjku kao i okolnostima koje ga terete pa je tako tuženik iznio svoju obranu u kojoj je naveo kako se za nastali manjak ne osjeća krivim, pritom iznoseći kako je kroz navedeno maloprodajno mjesto u spornom razdoblju „prošlo“ dosta novih djelatnika koji nisu imali iskustva u prodaji i zaprimanju robe, da zbog loše kvalitete videonadzora nije bio u mogućnosti pratiti sumnjive aktivnosti kupaca, da od prodavača nije uzimao novac za pokrivanje manjkova jer mu je direktor usmeno rekao da to ne može raditi, a da je manjak prevelik da bi ga sam platio. Dakle, iako je tuženik negirao vlastitu odgovornost, iz njegove izjave jasno proizlazi da je bio svjestan da na maloprodajnom mjestu čiji je bio voditelj postoji znatni manjak robe, ali isto tako da u pogledu navedenog manjka nije poduzeo bilo kakve radnje kako bi se isti ili smanjio ili uopće spriječio njegov nastanak.

3. Navodi da sukladno čl. 107. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22; dalje u tekstu: ZR) „radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi .“ Dakle, da bi radnik odgovarao poslodavcu za štetu, šteta mora nastati na radu i u vezi s radom, kao i krivnjom radnika. Zahtijevani stupanj krivnje je namjera ili krajnja nepažnja. Nadalje, iz čl. 106. Pravilnika o radu tužitelja jasno proizlazi da je tužitelj, kao poslodavac, ovlašten od tuženika, kao radnika, zahtijevati naknadu u visini stvarno utvrđene štete kada je šteta veća od utvrđenog iznosa naknade. Sama visina štete utvrđena je sukladno odredbama čl. 105. Pravilnika o radu, odnosno po osnovi knjigovodstvene vrijednosti stvari, a što je sve navedeno u inventurnim listama. Kada se sagledaju u svojoj ukupnosti sve navedene činjenice i okolnosti evidentno proizlazi da je tuženik postupao s krajnjom nepažnjom te da je uslijed toga poslodavcu nastala šteta. Naime, tužitelj je prije svega dužan dokazati postojanje štetne radnje radnika, ovdje tuženika vezane za skup poslova i zadataka koje on uobičajeno obavlja kod poslodavca. Tuženik je u vrijeme nastanka štetnog događaja obavljao poslove voditelja maloprodajnog mjesta te u sklopu istog operativno rukovodi, organizira, koordinira i nadzire sve poslovne procese u poslovanju maloprodajnog mjesta (proces prodaje roba i usluga, upravljanje materijalnim poslovanjem i ljudskim resursima). Ujedno pokreće sve poslovne aktivnosti i nadzire njihovo izvršenje s ciljem maksimalizacije zadovoljstva kupaca i ostvarenja optimalnih poslovnih rezultata. Nadalje, skup poslova i zadataka navedenog radnog mjesta obuhvaća, između ostalog, kontrolu osoblja kojima je izravno nadređen te pravodobno informiranje nadređenih o problemima vezanim uz rad osoblja, uključujući i nepravilnosti u radu. Voditelj maloprodajnog radnog mjesta odgovoran za materijalno i financijsko poslovanje, realizaciju plana prodaje i troškova, imovinu na maloprodajnom mjestu te za ostala sredstva koja su mu u radu povjerena, pravilni primitak robe na maloprodajnom mjestu, kontrolu kvalitete i količine primljene robe, manjkove i viškove, itd. S obzirom na činjenicu da sam tuženik u svojoj izjavi ističe da su na maloprodajnom mjestu postojale poteškoće u smislu ručnog zaprimanja narudžbi, znatne prodaje robe uslijed zabrane rada trgovina iza 17:00 sati tijekom pandemije koronavirusa, kao i problemi sa videonadzorom i sumnjivim aktivnostima kupaca, a da iste probleme nije prijavio nikom od nadređenih niti zatražio njihovo rješavanje, kao i da je očito bio svjestan postojanja manjka, isto jasno upućuje na krajnju nepažnju tuženika pri obavljanju poslova voditelja maloprodajnog mjesta. Da je tuženik postupio kako je trebao, sukladno propisanim obvezama i dužnostima, utuženi manjak zasigurno ne bi nastao. Štoviše, tužitelj je Pravilnikom o najvećim dopuštenim gubicima na maloprodajnim mjestima točno uredio način postupanja u slučaju gubitaka zbog otuđenja robe široke potrošnje na maloprodajnom mjestu, a koje postupanje je izostalo kod tuženika.

4. Stoga predlaže naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 10.356,74 eura / 78.032,80 kn s kamatama od 11.7.2020. do isplate, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je između istih stranaka vođen radni spor zbog nedopuštenosti otkaza ugovora o radu. Presudom Općinskog radnog suda broj Pr- 15452/2021-25 od 7. travnja 2022., utvrđeno je da odluka o otkazu ugovora o radu u ovom predmetu tužitelja nije zakonita i dopuštena, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. U odnosu na navode iz predmetne tužbe, tuženik citira obrazloženje suda iz presude pod prethodno navedenim poslovnim brojem, cit:,, tužitelj je neosnovano terećen za nepravilnosti utvrđene prilikom izvanredne inventure, čiji nastanak je uvelike posljedica poteškoća izazvanih epidemijom korona virusa, Cyber napadom, ali i višegodišnjim oglušivanjem nadređenih na tužiteljeve prijave problema u poslovanju. Naime, tužitelj je savjesno i odgovorno obavljao sve poslove obuhvaćene radnim mjestom Voditelja maloprodajnog mjesta, te je redovito nadređenima prijavljivao i stvarni manjak robe."Na temelju svega prethodno iznesenog predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

6. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Katalog poslova i radnih mjesta, Ugovor o radu, Odluku i Elaborat o načinu knjiženja inventurnih razlika na MPM Zagreb M prilikom izvanrednog popisa robe široke potrošnje 10. srpnja 2020., Izjavu tuženika od 18.8.2020., Odluku o imenovanju povjerenstva za obavljanje izvanrednog popisa imovine i obveza, Inventurne liste i inventurni viškovi-manjkovi, Pravilnik o radu, Pravilnik o najvećim dopuštenim gubicima na maloprodajnim mjestima, izvršen je uvid u presudu Pr-15452/2021 i presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž R-2178/2022, spis ovoga suda Pr-1545272021, Očitovanje Radničkog vijeća, saslušan je svjedok DN, FN, GN, te tuženik.

7. Sud je odbio prijedloge za saslušanjem svjedoka CN, KN, ĐN, te RN, kao nepotrebne budući je već i temeljem provedenih dokaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke, pa su saslušanja istih ocijenjena nepotrebnima, posebice imajući u vidu da je predloženi svjedok RN bio regionalni voditelj prije svjedoka GN koji je u odnosu na relevantno razdoblje već saslušan u ovom postupku, te da je CN predložen na okolnost postojanja većih i manjih manjkova u odnosu na konkretno utvrđeni manjak, a što su okolnosti irelevantne za odlučivanje u konkretnom slučaju. Isto tako, obzirom je visina manjka za koji se tereti tuženika utvrđena temeljem dokumentacije koja se nalazi u spisu, i to temeljem provedene inventure po komisiji imenovanoj po tužitelju kao poslodavcu, iz koje jasno proizlazi da je iznos manjka iznad dozvoljenog 78.032,88 kn, to nije bilo potrebe niti za provođenjem financijskog vještačenja na tu okolnost, pa je i taj dokazni prijedlog ocijenjen nepotrebnim.

8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

9. Iz Kataloga poslova i radnih mjesta kod tužitelja, proizlazi da su glavni radni zadaci tuženika obuhvaćali organizaciju, koordinaciju i nadzor svih poslovnih aktivnosti maloprodajnog mjesta te odgovornost za zakonite transakcije/poslovanje za koje je odgovoran, uključujući materijalnu i financijsku odgovornost, isti je bio odgovoran za koordinaciju aktivnosti neophodnih za uspješno vođenje poslovanja na maloprodajnim mjestima sukladno zakonskoj i internoj regulativi, kontrolu osoblja kojemu je izravno nadređen kao i za pravodobno informiranje nadređenih o problemima vezanim uz rad osoblja, uključujući i nepravilnosti u radu, pravovremeno vođenje i dostavljanje nadređenima sveobuhvatne dokumentacije potrebne za poslovne aktivnosti maloprodajnog mjesta (naručivanje i zaprimanje robe, provedba inventure, nadzor i poduzimanje mjera za otklanjanje kvarova i nedostataka i sl.), a isti je odgovarao za materijalno i financijsko poslovanje, realizaciju plana prodaje i troškova, imovinu na maloprodajnom mjestu te za ostala sredstva koja su mu u radu povjerena, pravilni primitak robe na maloprodajnom mjestu, kontrolu kvalitete i količine primljene robe, manjkove i viškove itd.

10. Nadalje, iz priležeće dokumentacije u spisu - Odluke i Elaborata o načinu knjiženja inventurnih razlika na MPM Zagreb M prilikom izvanrednog popisa robe široke potrošnje 10. srpnja 2020., Izjave tuženika od 18.8.2020., Odluke o imenovanju povjerenstva za obavljanje izvanrednog popisa imovine i obveza, Inventurnih lista i inventurnih viškova-manjkova proizlazi da je po provedenoj izvanrednoj inventuri na spomenutom maloprodajnom mjestu utvrđen nedopušteni manjak robe široke potrošnje u iznosu od 78.032,88 kn, koji je obuhvaćao naročito cigarete i alkoholna pića. Iz Odluke o načinu knjiženja inventurnih razlika na MPM Zagreb-Jagićeva prilikom izvanrednog popisa robe široke potrošnje 10. srpnja 2020., čiji sastavni dio je i Elaborat Centralne komisije za koordinaciju popisa imovine i obveza Maloprodaje od 17. srpnja 2020., proizlazi da je tom dokumentacijom utvrđeno da se nedopušteni manjak, u iznosu od 78.032,88 kn, knjiži na teret tuženika, kao materijalno odgovorne osobe.

11. Nadalje, proizlazi da je po utvrđenom manjku, tuženiku dana mogućnost da se izjasni o utvrđenom manjku kao i okolnostima koje ga terete pa je tako tuženik iznio svoju obranu u kojoj je naveo kako se za nastali manjak ne osjeća krivim, pritom iznoseći kako je kroz navedeno maloprodajno mjesto u spornom razdoblju „prošlo“ dosta novih djelatnika koji nisu imali iskustva u prodaji i zaprimanju robe, da zbog loše kvalitete videonadzora nije bio u mogućnosti pratiti sumnjive aktivnosti kupaca, da od prodavača nije uzimao novac za pokrivanje manjkova jer mu je direktor usmeno rekao da to ne može raditi, a da je manjak prevelik da bi ga sam platio. Iz Izjave tuženika od 18.8.2020. (list 50 spisa) jasno proizlazi da je bio svjestan da na maloprodajnom mjestu čiji je bio voditelj postoji znatni manjak robe, ali isto tako da u pogledu navedenog manjka nije poduzeo bilo kakve radnje kako bi se isti ili smanjio ili uopće spriječio njegov nastanak.

12. Iz iskaza svjedoka NN proizlazi da je od 2019. do 2022. bio direktor Regije zapad kod tužitelja, a u koji je spadala i lokacija Zagreb, Jagićeva, na kojoj je voditelj maloprodajnog mjesta bio tuženik. Poznato mu je da je u 7. mj. 2020. bila vršena primopredaja maloprodajnih mjesta, pa tako i mjesta gdje je bio voditelj tuženik, trebala se obaviti inventura da bi se izjednačilo knjigovodstveno i stvarno stanje prije nego što novi voditelj preuzme maloprodajno mjesto, pri čemu je napomenuo da nisu bili zadovoljni voditeljem tog maloprodajnog mjesta, odnosno općenito nisu bili zadovoljni radom te lokacije. Na toj inventuri, odnosno kontroli poslovanja koja je izvršena u srpnju 2020. inventurna komisija je utvrdila velik iznos manjka na toj lokaciji, radilo se o iznosu od preko 70.000,00 kn, pri čemu je napomenuo da je godišnja inventura rađena krajem prethodne godine 2021. i tada je komisija utvrdila da je sve u redu, da bi u srpnju 2020. bio utvrđen ogromni manjak, preko 70.000,00 kn, što znači da je on nastao u nekih 7 mjeseci, odnosno to bi bilo oko 10.000,00 kn manjka po mjesecu prosječno. Pritom su nedostajali artikli, a što je utvrdila komisija, do kojih kupci nikako nisu mogli doći, tako da je bila isključena mogućnost eventualnog otuđenja artikala. Tuženik je bio kao voditelj tog maloprodajnog mjesta materijalno i financijski odgovoran za taj manjak, on se i očitovao u vezi toga, ali to je poznato više kolegi FN, koji je obrađivao te inventurne manjkove i viškove. Tuženik je kao voditelj maloprodajnog mjesta trebao biti svjestan prilikom naručivanja nove robe ako mu zalihe nisu odgovarale, pri čemu pojašnjava da kada se naruči nova roba gleda se koliko takve robe ima na zalihama, pa se ako je primjerice ima za dva tjedna neće naručivati takva roba, a ukoliko se naručuje unatoč tome što na zalihama postoji te robe za primjerice mjesec dana, onda je očito on kao voditelj trebao biti svjestan da mu te zalihe nisu u redu, odnosno da ne "štimaju". Nije bilo moguće da on to ne bi znao, odnosno ne bi vidio da postoji manjak robe, a što je naknadno utvrdila komisija. Tuženik je kao voditelj maloprodajnog mjesta bio dužan, odnosno imao je obavezu jednom mjesečno vršiti kontrolu zaliha na toj lokaciji, to su inače bili dužni raditi voditelji svih maloprodajnih mjesta u okviru svojih poslova, pa ako tuženik to nije radio, onda je to stvarno bila njegova krajnja nepažnja, a ukoliko je radio onda je morao biti svjestan da mu nedostaje robe i da postoji manjak na maloprodajnom mjestu za koje je odgovoran. Na pitanje, obzirom je naveo da je utvrđen manjak robe koja nije mogla biti dostupna kupcima, o kojoj se robi radilo i gdje je ona bila smještena, navodi kako se radilo o cigaretama, alkoholnim pićima i drugim duhanskim potrepštinama, koje su smještene iza leđa, odnosno iza blagajne prodavača, tako da nije postojala mogućnost da kupci ulaze u taj prostor, jer bi oni morali ući iza blagajne, što je apsolutno nemoguće. Manjak koji je utvrđen na maloprodajnom mjestu gdje je voditelj bio tuženik u iznosu od preko 70.000,00 kn bio je ekstremno visok u odnosu na manjkove koji su eventualno utvrđivani na drugim maloprodajnim mjestima, za tako visok manjak na nekom maloprodajnom mjestu nije nikad čuo, a kamoli da bi se s istim susreo, a pogotovo za tako kratak period, odnosno nešto više od pola godine u kojem je on nastao.

13. Iz iskaza svjedoka FN proizlazi da je kod tužitelja u utuženom razdoblju obavljao poslove internog auditora, odnosno njegov zadatak je bio vršiti kontrolu benzinskih postaja, odnosu manjkova i viškova na maloprodajnim mjestima, bio je dužan vršiti kontrolu robe i goriva, pa čak i testirati djelatnike. Poznato mu je da je tuženik bio voditelj maloprodajnog mjesta Zagreb – Jagićeva. Vidio ga je svega nekoliko puta i to prilikom tih kontrola. Poznato mu je da je u srpnju 2020. na maloprodajnom mjestu gdje je on bio voditelj utvrđen nedopušteni manjak robe široke potrošnje, to mu je poznato zato što je kao predsjednik centralne komisije morao izraditi elaborat o nedopuštenom manjku robe široke potrošnje za to maloprodajno mjesto, bilo je obuhvaćeno gorivo, gastro i roba široke potrošnje, pri čemu za gorivo i gastro nije bilo manjka. U odnosu na robu široke potrošnje utvrđen je nedopušteni manjak od preko 70.000,00 kn, sve je to navedeno u elaboratu, a tuženik je kao voditelj maloprodajnog mjesta bio materijalno odgovorna osoba za svu robu jer je on imao obavezu minimalno jednom mjesečno prebrojiti, odnosno kontrolirati robu na maloprodajnom mjestu, te kada bi utvrdio kakav manjak bio je dužan o tome izvijestiti regionalnog voditelja maloprodaje. Nema saznanja da bi on nekoga izvijestio o kakvom manjku. Izradio je elaborat kao predsjednik centralne komisije od 17.7.2020., a koji elaborat prileži spisu, članovi su bili još SN, ON i IN. Apsolutno nije bilo moguće da tuženik kao voditelj maloprodajnog mjesta ne bi prilikom kontrole robe koju je bio dužan vršiti bar jednom mjesečno vidio tako veliki manjak, jer ako je brojao robu onda je morao vidjeti da mu nedostaje određena količina robe, nije bilo moguće da on to kao voditelj ne vidi, a jedino ako nije radio kontrolu onda nije vidio. On je to morao vidjeti i prijaviti regionalnom voditelju tako veliki manjak, to je bila njegova dužnost. Na poseban upit da li je taj iznos nedopuštenog manjka od preko 70.000,00 kn, koji je utvrđen na maloprodajnom mjestu gdje je tuženik bio voditelj, bio uobičajen u to vrijeme u odnosu na druga maloprodajna mjesta, navodi kako nije, znalo se dogoditi da manjak bude na drugim mjestima od nekoliko tisuća kuna, ali ovo je bio rekordan iznos koji nije bio uobičajen i nije nikada utvrđen na drugim mjestima.

14. Iz iskaza svjedoka GN proizlazi da je kod tužitelja bio zaposlen do veljače 2023., gdje je obavljao poslove regionalnog voditelja maloprodaje. Te iste poslove radio je i u vrijeme dok je provedena inventura radi utvrđenog manjka za koji se tereti tuženik. Tuženik je bio voditelj maloprodajnog mjesta Zagreb, Jagićeva, te se sjeća da je u srpnju 2020. bila provedena inventura zbog planirane rotacije voditelja, izašla je komisija na prodajno mjesto i utvrđeno je prilikom popisa robe da postoji manjak i to nedozvoljeni manjak u visini od preko 70.000,00 kn. Taj manjak se odnosio većinom na robu koja je van doticaja kupca, odnosno većinom na cigarete za koje po Pravilniku tužitelja nije dozvoljen manjak, a također se odnosi i na razna pića. Radi se o robi koja se kada je za prodaju nalazi iza blagajne, dakle, van doticaja kupaca, a postoji i skladište u koje također kupci ne mogu ući. Bio je prisutan na provedenoj inventuri, tamo je bio prisutan i tuženik. Tuženik je bio prisutan i sam je pregledao zapisnik koji je sastavljen prilikom inventure, potpisao je sve dokumente i proknjižio je taj manjak u sustav, u računalnom programu. Poznato mu je da je prije ove inventure bila inventura u prosincu 2019., to je bila redovita inventura i tada je sve bilo u dozvoljenom gabaritima, tako da je ovaj manjak nastao u periodu od nekih 7 mjeseci. Voditelj maloprodajnog mjesta obavlja poslove odnosno odgovoran je za rad cjelokupnog prodajnog mjesta, radi organizacije smjena, rad s ljudima, obavlja naručivanje robe, obavlja kontrolu stanja, primjerice za cigarete koje predstavljaju visoko obrtajnu robu, trebalo je gotovo svakodnevno, najmanje jednom tjedno prebrojati stanje, tuženik je imao ako su se gledale zalihe dovoljan broj cigareta na zalihama, tako da nije bilo potrebno naručivati novu robu jer se ona ne naručuje ako zalihe iste postoje, dok je tuženik iste naručivao, što samo ukazuje na to da je znao da cigareta nema odnosno da nedostaju. Na pitanje može li usporediti manjak koji je utvrđen inventurom, za što se tereti tuženik, sa manjkovima na drugim postajama, navodi kako može i ovdje se radilo o debelo iznadprosječnom manjku, u periodu od 7 mjeseci manjak je bio oko 12-13.000,00 kn po mjesecu, dok neke lokacije takav manjak nisu imale ni za cijelu godinu, ovdje bi bilo obzirom na promet nekakav dozvoljen manjak bio 3-5.000.00 kn od jedne do druge inventure, dok je ovaj bio daleko iznad toga. Njegova zaduženja kao regionalnog voditelja u odnosu na tuženika bila su da sam je on kao regionalni voditelj bio zadužen za oko 20-30 lokacija, trebao je pregledati stanje odnosno uređenost lokacija, ostvarivanje prodajnih rezultata, jesu li pravilno istaknute cijene i sl. Obzirom da nisu bili zadovoljni s prodajnim mjestom čiji je voditelj bio tuženik, i obzirom se radilo o jednom od istaknutijih i većih prodajnih mjesta, upravo zato se i krenulo u postupak rotacije voditelja te je zato i vršena inventura. Na pitanje da li je on kao nadređeni tužitelju bio dužan vršiti periodične kontrole u odnosu na zalihe robe u prodajnom mjestu, navodi kako nije jer to nije bilo njegovo zaduženje.

15. Iz iskaza tuženika proizlazi da je kod tužitelja bio zaposlen oko 20 godina, s time da je u vrijeme dok je rađena ova inventura za koju ga se tereti za manjak, bio voditelj maloprodajnog mjesta Zagreb, Jagićeva. Radni odnos kod tužitelja mu je prestao jer je kod istog dobio otkaz. Inače su poslovi voditelja maloprodajnog mjesta da je isti zadužen za narudžbu robe, organizaciju poslovanja, kontrolu robe, raspored djelatnika, a on je također uz navedene poslove radio poslove gastro trenera odnosno vršio je edukacije na terenu za fresh corner, pa je često bio odsutan s lokacije zbog toga. On je upozorio tadašnjeg direktora HN da nema dovoljan broj ljudi, odnosno da je to van njegovih gabarita, u vrijeme inventure potpisao je sve dokumente i dao je izjavu od 18.8.2020. koju je potpisao, a nalazi se na listu 50 spisa. Na toj inventuri za koju se njega tereti za manjak bilo je oko 25.000,00 kn manjka koji se odnosi na cigarete, a ostalo na robu široke potrošnje, što se tiče cigareta kupci nisu mogli doći, odnosno radilo se o robi koja nije bila dostupna kupcima. Točno je da je on u izjavi tužitelju naveo kako nije mogao pratiti sumnjive aktivnosti kupaca jer nije bilo adekvatnog video nadzora ni dosta djelatnika, te je također naveo da od prodavača nije uzimao novac za prikrivanja manjkova. On je cijelo to vrijeme znao za manjkove na tom maloprodajnom mjestu da oni postoje i da su se oni konstantno povećavali, no nije ništa mogao učiniti da to spriječi. Napominje da od zadnje inventure koja je bila u prosincu 2019. manjak je na tom malo prodajnom mjestu konstantno rastao, a on je to utvrdio način da je npr. na kraju mjeseca prebrojao svu robu i vidio da je manjak oko 1.000,00 kn, onda za dva tjedna kada bi opet prebrojao vidio bi da je manjak oko 1.500,00 kn i tako se taj manjak sustavno povećavao, on je to vidio i znao, pretpostavio je da je to greška prodavača jer su oni svi bili neiskusni i početnici, gdje su greške neminovne, on nije mogao utvrditi tko što točno radi jer nije bio adekvatan video nadzor na tom mjestu. Točno je da u dokumentaciji stoji i njemu u ugovoru da je on materijalno i financijski odgovorna osoba za maloprodajno mjesto kao voditelj, a na upit suca do kada je mislio čekati da manjak raste, a da se to prijavi nadređenima, navodi da je to mislio prijaviti na godišnjoj inventuri, tada bi sve to rekao nadređenima. Na upit postoji li razlog zašto nije ranije prijavljivao manjkove nego je čekao godišnju inventuru navodi kako je uvijek tako prijavljivao, pa je i tada htio prijaviti manjak po prethodnom dogovoru sa tadašnjim direktorom HN. Negdje u 3. ili 4. mj. 2020., pao je cijeli sustav, narudžbe su bile ručno rađene, nastao je cijeli kolaps u sustavu. Za to vrijeme dok je bio taj napad, oni su informatičarima morali s njihove lokacije nositi catering, što je opet oduzimalo vrijeme pa nije mogao biti prisutan po nekoliko sati. Napomenuo je da po pravilniku tuženika ne postoji iznos manjka koji bi bio dopušten, on nije točno određen, on je vezan uz količinu prodajnih artikala. Na toj lokaciji cijene su u tih 7 mjeseci narasle oko 70% za neke artikle.

16. Uvidom u spis Pr-15452/2021 utvrđeno je da je u istom pravomoćno odlučeno da je ovdje tuženiku kao radniku tužitelja otkazan ugovor o radu redovitim otkazom, i to iz razloga utvrđenog nedozvoljenog manjka, kao i u ovom postupku, te da je u tom postupku odluka o otkazu iz th razloga utvrđena dopuštenom i zakonitom.

17. Prema odredbi čl. 107. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04; dalje: ZR) radnik koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.

18. Također, i prema odredbi čl. 103. st. 1. Pravilnika o radu tuženika, zaposlenik koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili iz krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.

19. Prema tome, da bi postojala odgovornost radnika za nastalu štetu, potrebno je ispunjenje sljedećih pretpostavki:

- da se radi o šteti na radu ili u svezi s radom, do koje je došlo uslijed štetne radnje tuženika,

- da postoji uzročna veza između štetne radnje tuženika i nastale štete,

- da je šteta nastala uslijed radnikove namjere ili krajnje nepažnje.

20. Nije sporno da je u konkretnom slučaju šteta nastala na radu, odnosno prilikom obavljanja poslova Voditelja maloprodajnog mjesta od strane tuženika, koje je kod tužitelja obavljao temeljem sklopljenog ugovora o radu, te da je upravo uslijed radnji, odnosno postupanja tuženika na radnom mjestu kod tužitelja, tužitelju nastala šteta.

21. Nije sporno niti da postoji uzročna veza između radnji koje je poduzeo tuženik u okviru svog radnog mjesta Voditelja maloprodajnog mjesta kod tužitelja i nastale štete tužitelju, obzirom je upravo uslijed (ne)postupanja tuženika tužitelju kao poslodavcu nastala šteta, odnosno nedopušteni manjak robe u utuženom iznosu.

22. Sporno je da li se postupanje tuženika u konkretnom slučaju može smatrati postupanjem s namjerom ili krajnjom nepažnjom, obzirom i u jednom i u drugom slučaju radnik, prema odredbi čl. 98. st. 1. ZR, odgovara poslodavcu za štetu.

23. Pritom valja napomenuti kako se smatra da nepažljivo postupa onaj tko ne želi nastupanje štetne posljedice niti na nju pristaje, ali se ipak ne ponaša onako kako to pravni poredak od njega očekuje, lakomislen je, te smatra da do štete neće doći ili da će ju moći spriječiti, ili pak uopće ne zna da svojim postupanjem može uzrokovati štetu, a trebao bi toga biti svjestan. Pritom postoje dva stupnja nepažnje, i to krajnja nepažnja

– kada netko ne postupa niti s onakvom pažnjom koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek, te obična nepažnja – kada netko ne postupa kao naročito pažljiv čovjek.

24. Stoga je u konkretnom slučaju valjalo utvrditi da li je tuženik u svom radu postupao s krajnjom nepažnjom, odnosno da li je njegovo postupanje bilo takvo da nije postupao ni s onakvom pažnjom koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek, ili je pak u njegovom postupanju postojala namjera da uzrokuje štetu tuženiku kao poslodavcu.

25. Iz provedenih dokaza u postupku, ovaj sud utvrdio je sljedeće odlučne činjenice:

- da je tuženik kao Voditelj maloprodajnog mjesta bio materijalno i financijski odgovorna osoba za poslovanje istoga, a što proizlazi iz opisa njegovih poslova i iskaza svjedoka, a isto ne spori niti sam tuženik,

- da je inventurom utvrđen nedozvoljeni manjak na tom maloprodajnom mjestu u visini od 78.032,88 kn,

- da je tuženiku bilo poznato da se manjak stalno povećava, no da nije ništa poduzeo i nije nikoga o istome obavijestio,

- da se manjak odnosio na robu do koje kupci nisu mogli doći, a što potvrđuju u svojim iskazima i svjedoci i tuženik.

26. Pritom sam tuženik u svom iskazu niti ne spori da je manjak nastao, te tvrdi da:

- je on cijelo to vrijeme znao za manjkove na tom maloprodajnom mjestu da oni postoje i da su se oni konstantno povećavali,

- da je od zadnje inventure koja je bila u prosincu 2019. manjak na tom maloprodajnom mjestu konstantno rastao, a da on je to utvrdio način da je npr. na kraju mjeseca prebrojao svu robu i vidio da je manjak oko 1.000,00 kn, onda za dva tjedna kada bi opet prebrojao vidio bi da je manjak oko 1.500,00 kn i tako se taj manjak sustavno povećavao, on je to vidio i znao, a pretpostavio je da je to greška prodavača jer su oni svi bili neiskusni i početnici, gdje su greške neminovne, no on nije mogao utvrditi tko što točno radi jer nije bio adekvatan videonadzor na tom mjestu,

- da je on to mislio prijaviti na godišnjoj inventuri, tada bi sve to rekao nadređenima.

27. Pritom, imajući u vidu takav iskaz samog tuženika, nisu odlučni bilo kakvi drugi njegovi navodi kojima pokušava opravdati svoje postupanje, pored nesporne činjenice da je upravo on bio materijalno odgovorna osoba za to prodajno mjesto.

28. Takvo postupanje tuženika kao Voditelja maloprodajnog mjesta kod tužitelja koji je imao obvezu i dužnost vršiti nadzor svih poslovnih aktivnosti i odgovarati za zakonito poslovanje maloprodajnog mjesta, a u slučaju uočenih bilo kakvih nepravilnosti obavijestiti nadređene u uočenom, a što tuženik nedvojbeno dulji period uopće nije činio, ovaj sud je ocijenio kao postupanje tuženika s krajnjom nepažnjom, budući tuženik očigledno nije postupao niti s onom pažnjom koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek.

29. Naime, svaki bi prosječan čovjek kako bi uočio da se manjak na maloprodajnom mjestu iz mjeseca u mjesec sustavno povećava, znajući pritom da je upravo on odgovorna osoba za materijalno poslovanje tog mjesta, u svakom slučaju bez odgode o istome obavijestio nadređenu osobu, radi provedbe mjera kojima bi se utvrdili razlozi nastanka manjka i spriječilo njegovo daljnje povećanje. Navedeno bi svaki prosječan čovjek na tom radnom mjestu učinio, posebice kada bi vidio da se manjak već nekoliko mjeseci sustavno povećava, te raste iz mjeseca u mjesec, a ne bi čekao inventuru da tek tada to priopći nadređenima.

30. Kako je tuženik nepažljivo postupao, i to po ocjeni ovoga suda, s krajnjom nepažnjom, (obzirom za obavljanje navedenih radnji tuženiku nije bila potrebna pažnja naročito pažljivog čovjeka - u kojem slučaju bi se radilo samo o običnoj nepažnji), to je isti sukladno čl. 107. st. 1. ZR dužan tužitelju naknaditi štetu u utuženom iznosu od 78.032,80 kuna / 10.356,74 eura, a koja mu je nastala uslijed takvog tuženikovog postupanja.

31. Tuženik je dužan tužitelju platiti i zakonske zatezne kamate na navedeni iznos i to od dana 11.7.2020. kada je istom nastala šteta u navedenom iznosu, a sve u skladu sa čl. 186. Zakona o obveznim odnosima prema kojem se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, te čl. 277. ZOO-a, a prema visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, odnosno čl. 29. ZOO-a.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT). Tako su tužitelju priznati troškovi: sastava tužbe - 100 bodova (Tbr.7.1. OT), podnesaka od 1.3.2024., 23.4.2024. - svaki po 100 bodova (Tbr.8.1. OT), pristupa na ročišta. 8.5.2024., 21.10.2025., 9.1.2026. - svako po 100 bodova (Tbr.9.1. OT), ročište 20.3.2024. - 50 eura (Tbr.9.2. OT), odnosno ukupno 650 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura i PDV iznosi ukupno 1.625,00 eura. Tome treba dodati trošak pristojbe na tužbu 150,02 eura, pa troškovi tužitelja iznose 1.775,02 eura.

33. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona.

34. Tuženiku nije priznat parnični trošak, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, obzirom je isti u cijelosti izgubio parnicu.

35. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 16. veljače 2026.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika