Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Frana Kurelca 3

37-Posl.br. P-854/25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupana po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, dana 24. studenog 2025., u prisutnosti pun. tužitelja te zam. pun. tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 16. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 2.803,13 EUR s pripadajućom zateznom kamatom koja, sukladno Zakonu o obveznim odnosima i odlukama HNB do 31.7.2015. iznosi 12% godišnje, a počevši od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena,od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024.g. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 1,72 EUR, počam od 29.02.2008. pa do isplate,

- na iznos od 4,48 EUR, počam od 31.03.2008. pa do isplate,

- na iznos od 0,42 EUR, počam od 30.06.2008. pa do isplate,

- na iznos od 13,93 EUR, počam od 31.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 4,12 EUR, počam od 30.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 13,54 EUR, počam od 31.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR, počam od 02.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 16,90 EUR, počam od 28.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,69 EUR, počam od 31.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 15,04 EUR, počam od 30.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 12,17 EUR, počam od 31.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 9,71 EUR, počam od 30.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,26 EUR, počam od 31.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 11,68 EUR, počam od 31.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 11,52 EUR, počam od 30.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,17 EUR, počam od 31.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 12,69 EUR, počam od 30.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,53 EUR, počam od 31.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 17,49 EUR, počam od 02.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 16,72 EUR, počam od 01.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 20,55 EUR, počam od 31.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 19,71 EUR, počam od 30.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 21,46 EUR, počam od 31.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 33,03 EUR, počam od 30.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 30,48 EUR, počam od 03.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 37,52 EUR, počam od 09.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 34,79 EUR, počam od 26.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 30,54 EUR, počam od 31.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 39,33 EUR, počam od 30.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 43,23 EUR, počam od 21.01.2011. pa do isplate

- na iznos od 43,68 EUR, počam od 01.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 44,98 EUR, počam od 03.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 42,65 EUR, počam od 31.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 42,34 EUR, počam od 02.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 54,46 EUR, počam od 01.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 57,85 EUR, počam od 30.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 70,56 EUR, počam od 31.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 64,44 EUR, počam od 31.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 57,70 EUR, počam od 30.09. 2011. pa do isplate,

- na iznos od 56,90 EUR, počam od 31.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 56,26 EUR, počam od 30.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 59,22 EUR, počam od 31.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 62,34 EUR, počam od 31.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 62,57 EUR, počam od 29.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 1.488,57 EUR, počam od 06.03.2012. pa do isplate,

sve u roku 15 dana.

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu br. 9012406550 sklopljenog 13. travnja 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao banke koji glasi: „U tom slučaju Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.”

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 157,97 EUR s pripadajućom zateznom kamatom koja, sukladno Zakonu o obveznim odnosima i odlukama HNB do 31.7.2015. iznosi 12% godišnje, počevši od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024.g. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od 06.03.2012. pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 3.745,96 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 16. veljače 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu od 6. ožujka 2025., posl.br. Gž-1780/2024 odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska odluka pod točkom I., V. i VII. izreke kao i rješenje kojim se dopušta preinaka tužbe te je ukinuta prvostupanjska odluka pod točkom II., III., IV. i VIII. izreke i u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2. Tužitelj u tužbi od 18. siječnja 2021. navodi da su 13. travnja 2007. on i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 9012406550 za kupnju vozila, a koji Ugovor da je zaključen na iznos od 17.316,24 CHF po srednjem tečaju za CHF, na rok otplate od 84 mjeseca. Naveo je da je čl. 4. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci tuženika dok je čl. 7. ugovoreno pravo tuženika u slučaju promjene kamatne stope povisiti ili sniziti iznos anuiteta. Naveo je da predmetni Ugovor o kreditu nije konvertiran odnosno da nije učinjena njegova konverzija jer da je isti prestao prijevremenom otplatom 2012. Ugovor o kreditu koji je sklopljen da je tipski te da se odredbama ugovora niti u jednom trenutku nije pregovaralo s time da je predmetnim Ugovorom tuženik sa njime ugovorio odredbu u kojoj se glavnica kredita veže za valutu CHF s time da je odredba Ugovora o kreditu broj 9012406550 u kojoj se glavnica kredita veže za odredbu CHF, ništetna. Naveo je da činjenica da su banke pa tako i tuženik prije nego su ugovori o kreditu zaključeni, propustili informirati potrošače o općem riziku vezano uz valutnu klauzulu CHF, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena i valutnoj klauzuli vezano za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR jer HNB ne štiti tečaj kune prema CHF onako kako ga štiti prema EUR-u. Naveo je da je činjenica da je Ugovor o kreditu broj 9012406550 sadrži odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF, a iz takve odredbe da nisu prosječnom potrošaču kao što je on, niti objašnjeni, a niti vidljivi kriteriji na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz takve klauzule. Naveo je da u vrijeme kada je sklapao Ugovor nije bio upoznat niti je išta znao o ekonomskom riziku koji za njega predstavlja vezivanje glavnice kredita uz valutu CHF. Naveo je da ga je tuženik bio dužan informirati o rizicima i karakteristikama konkretne valute CHF te svim rizicima koji vezano za tu valutu mogu dovesti do značajne neravnoteže prava tijekom ugovora na njegovu štetu,a pogotovo da ga je tuženik trebao informirati kako valutna klauzula u CHF nije isto što i valutna klauzula u EUR-ima budući da HNB ne štiti tečaj CHF kao što štiti tečaj EUR-a. Naveo je da mu je na prijevremenu otplatu kredita naplaćena i naknada zbog prijevremene otplate kredita a koja odredba je ništetna, nepoštena jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te da mu je ista prouzročila značajnu neravnotežu prava i obveza, a tuženik u trenutku prijevremene otplate nije priložio nikakav dokaz na okolnost da je zaista imao administrativne troškove obrade dokumentacije ili da je imao gubitak na ime rizika poslovanja zbog prijevremene otplate kredita.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te da smatra da tužitelju nisu Ugovorom o kreditu broj 9012406550 koji je zaključen 13.04.2007.g (dalje u tekstu Ugovor), povrijeđena njegova prava kao potrošača, a sve jer da on nije koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na valutu uz koju je vezana glavnica - švicarski franak (dalje u tekstu: CHF) te na navodno jednostrano mijenjanje kamatne stope, a prilikom potpisivanja ugovora i trajanja ugovornog odnosa nije postojala zavaravajuća poslovna praksa od strane tuženika. Netočno da tužitelj navodi da bi u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04.07.2013. godine bile utvrđene naprijed navedene povrede iz Ugovora broj 9012406550 koji je zaključen 13.04.2007.g Zahtjev koji ističe podnositelj kolektivne tužbe na koju se poziva tužitelj da nije identičan, niti to može biti, zahtjevu ovdje tužitelja temeljem konkretnog ugovora. Ugovorne odredbe u konkretnom slučaju da nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Naveo je da je potpuno je pogrešna tvrdnja tužitelja da bi Naslovni sud bio vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa u slučaju "Potrošač", jer zakon u svojoj kogentnoj odredbi i to u čl.502c Zakona o parničnom postupku jasno da navodi da u konkretnom slučaju to tužitelj nema nikakvo pravo jer potražuje isplatu. Važno da je naglasiti da je Ugovor o kreditu broj 9012406550 koji je zaključen 13.04.2007.g. te da je u potpunosti konzumiran i isplaćen odnosno zatvoren čime da je Ugovor o kreditu prestao otplatom kredita. Naveo je da se ne može dokazivati da je volja ugovornih strana bila različita od onoga što je u pisanoj ispravi jasno napisano. Sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, kao i u konkretnom slučaju temeljem članka 2. ZOO-a pa sud nije ovlašten tumačenjem "pronalaziti" neku drugu različitu volju ugovornih strana od one koja je jasno navedena u Ugovoru. Sud da nije ovlašten umjesto stranaka sam odrediti sadržaj ugovora te da nastavno na izjave i potpis tužitelja, prilikom sklapanja konkretnog ugovora javni bilježnik da je strankama dodatno objasnio sadržaj ugovora i posljedice istog, a sve obzirom da se radi o solemniziranoj ispravi u kojoj da je navedeno da su stranke o ovom ugovornom odnosu u detalje obaviještene i da im je isti rastumačen, da ga razumiju i da prihvaćaju pravne posljedice pravnog posla i sve što iz njega proizlazi i da upravo to odgovara njihovoj pravoj volji. Tužitelj da je poslovno sposobna osoba kojoj su prije i u vrijeme sklapanja ugovora bile dostupne sve informacije o značenju valutne klauzule, a sam tužitelj prilikom sklapanja Ugovora o kreditu da nije zatražio nikakva razjašnjenja u vidu bilo koje ugovorne obveze ili odredbe, ništa mu nije bilo sporno i nije tražio dodatna razjašnjenja. Iz navedenog ponašanja i nespornih činjenica jedino da se može zaključiti kako se tužitelj svjesno odlučio za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama, ocijenivši da mu isti sukladno njegovim potrebama i mogućnostima najviše odgovara. Naveo je da opreza radi prigovara se da bi tužitelj bio potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13), sukladno Uredbi br.1215/2012 i preostaloj pravnoj stečevini Europske unije, jer se u svakom konkretnom slučaju treba uzeti u obzir ne samo sadržaj ugovora, već i prirodu i svrhu istog, ali i objektivne okolnosti koje su pratile njegovo sklapanje. Opreza radi da ističe prigovor prijeboja te također uz sve gore navedene prigovore ističe i prigovor zastare u cijelosti u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, a sve kako se radi o zahtjevima za isplatu razlike navodnih kamata kao povremenih mjesečnih iznosa od čijeg je dospijeća do utuženja protekao dulji vremenski period no zakonom određen za pravo na ostvarivanje isplate tih vrsta potraživanja, a tijekom dosadašnjeg razdoblja sukladno čl.241 Zakona o obveznim odnosima zastara nije prekinuta podnošenjem tužbe ili drugom vjerovnikovom odnosno tužiteljevom radnjom protiv tuženika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja ove konkretne tražbine tuženika.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to Ugovor o kreditu 13. travnja 2007., obavijesti o promjeni kamatne stope, tuženikovu dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu, saslušao je tužitelja, svjedoka IN te je proveden i dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću te

5. Saslušan u tijeku postupka tužitelj je naveo da je predmetni kredit koristio za kupnju motornog vozila odnosno motocikla te da s djelatnicima banke nije razgovarao o ugovornoj odredbi koja se odnosi na prijevremenu otplatu kredita te naknadu za istu, da mu isto nisu napomenuli, a on da nije previše razmišljao o tome. Naveo je da se radi o sportskom motoru i da ga je koristio za privatnu svrhu, kao i da je trgovac.

6. Svjedok IN je navela da poznaje tužitelja, da ga zna iz poslovnice na [adresa], međutim da nije bila njegova osobna bankarica. Navela je da je radila kredit za tužitelja, ali da su svu dokumentaciju dobili od autokuće. Navela je da ne zna da li je tužitelju objasnila odredbu ugovora o valutnoj klauzuli te o promjenjivoj kamatnoj stopi. Što se tiče upute od banke da neke kredite nude kao preferirajući, da nisu imali takvu uputu te da su odgovarali na pitanja klijenata ukoliko bi ista bila upućena,

7. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu, a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili Ugovor o kreditu br. 9012406550 od dana 13. travnja 2007. godine na iznos od 17.316,24 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Utvrđeno je da je ugovoreno vraćanje na vrijeme od 84 mjeseca s time da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,50% te je utvrđeno da je ugovoreno da su stranke suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene kamatne stope. Utvrđeno je da je isti sklopljen radi kupnje vozila te da je potpisan po tužitelju i predstavnicima tuženika.

8. U svom nalazu i mišljenju vještak Tomislav Prpić od dana 08. prosinca 2022. je naveo načelno, promjena kamatne stope rezultira većim iznosom povećanja kamate u odnosu na rast anuiteta. Razlog tome da je to što je anuitet zbroj dva parametra, kamate i otplate glavnice. Prilikom plaćanja pojedinog anuiteta korisnik kredita da otplaćuje kamatu i vrši otplatu glavnice, tj. isplaćenog kredita. Promjenom kamatne stope da se mijenja iznos kamate koju korisnik kredita plaća kreditoru (banci), iznos otplate glavnice i sumarno iznos anuiteta. Pri tome povećanje kamatne stope povećava kamatu, umanjuje otplatu glavnice i sveukupno povećava iznos anuiteta. To da znači da kada se poveća kamatna stopa, plaćanjem povećanog anuiteta korisnik kredita otplaćuje i novi povećani iznos kamate, ali iznos povećanja plaćene kamate da je veći od povećanja iznosa ukupnog anuiteta i to upravo onoliko koliko se istovremeno smanjila otplata glavnice od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu. Kako da je korisnik kredita smanjio otplatu glavnice, tj. povećanjem kamate, usporio smanjivanje ukupnog duga u danom trenutku otplate, tako da se može zaključiti da je razlika plaćene kamate novoga otplatnog plana i inicijalnoga otplatnog plana unutar anuiteta, zapravo ona razlika koja se traži, budući da se nedovoljno umanjeni dug ne može uzeti u obzir, jer da isti ostaje kao daljnje dugovanje korisnika kredita, dok razlika preplaćenoga iznosa temeljem promjene kamate nastaje upravo u vrijeme kada je korisnik uplatio. Tijekom otplate kredita otplata glavnice po obračunu banke postaje veća od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu, i to da bi dostigla usporenje iz prvog dijela otplatnog razdoblja. Razdoblje manje i veće otplate glavnice da se do eventualne konačne otplate neutraliziraju, ali u slučaju prijevremene otplate ili konverzije kredita, zatečena glavnica u tome trenutku različita je od one u početnom otplatnom planu i to kao posljedica gore opisanoga. U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita, kamata da se mijenjala četiri puta te da se kretala u rasponu od 5,50 do 7,45 postotnih bodova. U prvi obračun da su sukladno traženome u zadaći uzeti pozitivni, preplaćeni iznosi, (manje uplaćenoga nije ni bilo jer je kamata bila samo veća od početne) iskazani kao više uplaćeno na ime plaćene kamate i predstavljaju tužiteljevo potraživanje. Prilikom izračuna razlika da je utvrdio iznose koji su više plaćeni na ime kamate u odnosu na inicijalno ugovoreni otplatni plan pod pretpostavkom da je kamatna stopa cijelo vrijeme otplate kredita jednaka onoj navedenoj u Ugovoru o kreditu (5,50%), koristeći pri tome prosječni tečaj po stvarnim uplatama, prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno te da ih prikazuje u tablici 6. Uplate na ime zateznih kamata i troškova da se nisu uzimale u obzir kao uplate za zatvaranje dospjele glavnice i redovne kamate. U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da je bila primijenjena kamatna stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj da je preplatio na ime kamate iznos od 698,59€ / 5.263,64 kn. U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita tečaj CHF je oscilirao, te je u razdoblju otplate bio i niži i viši od tečaja prilikom plasmana kredita, a u nastavku su, sukladno zadaći kojom se traže preplate, navedeni iznosi potraživanja za period kada je tečaj dospijeća anuiteta bio viši od tečaja prilikom isplate kredita. Kredit da je i isplaćen i otplaćivan prema srednjem tečaju banke, a potraživanje tužitelja predstavljaju vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i pozitivne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,503077 HRK za 1 CHF), umanjeno za pripadajuću tečajnu razliku već prikazanih preplaćenih kamata, da bi se izbjeglo udvostručenje potraživanja, prikazujući uz to stvarne uplate i prosječni tečaj po uplaćenome, te datume plaćanja, odnosno datume kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datume dospijeća ako je obveza zatvorena prijevremeno. U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužitelj je tako preplatio na ime tečajnih razlika iznos od 2.721,73 € / 20.506,76 kn. Preplaćena kamata u sebi da sadrži i dio tečajnih razlika, što je neminovno budući da su plaćanja vršena po tekućem tečaju. Znatno jednostavniji način prikaza je kada se preplaćene kamate računaju prema tečaju isplate, a s druge strane ostaje tzv. „čista tečajna razlika“ preplaćenoga na ime tečajnih razlika, ali takav način nije u potpunosti točan sa aspekta struke. Činjenično, plaćanje kamate da je vršeno sa tekućim tečajem, a ne sa početnim tečajem, te takav tečaj treba i primijeniti da bi se dobila stvarna razlika plaćenih kamata, isto kao što se kod tečajnih razlika gleda tečajna razlika plaćenoga anuiteta (dakle onog koji je promijenjen uslijed promjene kamatnih stopa, a ne početnoga anuiteta), a potom eventualna dvostruka potraživanja da treba eliminirati da bi se pravilno zatvorila cjelina potraživanja. Iako ovo da je kompleksniji način, strukovno da je precizniji, te da smatra da ga treba primjenjivati uvijek kada nije konkretno zadano drukčije. U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužitelj da je tako više platio na ime tečajnih razlika iznos od 2.803,13 € / 21.120,09 kn. U nastavku da su navedeni i iznosi za period kada je prosječni tečaj plaćenog anuiteta bio manji od tečaja prilikom isplate kredita, odnosno vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i anuiteta i negativne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,503077 HRK za 1 CHF). U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužitelj da je tako manje platio na ime tečajnih razlika iznos od 27,04 € / 203,67 kn. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio iznos od 698,89 € / 5.263,64 kn. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj da je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 2.803,13 eura/21.120,09 kn. Ukoliko da se priznaje potraživanje pod točkom 1, tada potraživanje pod točkom 2 umanjeno za pripadajuću tečajnu razliku već prikazanih preplaćenih kamata iznosi 2.721,73 eura/20.506,76 kn. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, manje uplatio 27,04 eura/203,67 kn.

8.1. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik svoje primjedbe iznio u podnesku od dana 04. siječnja 2023.

8.2. U svom dopunskom očitovanju od 15. veljače 2023. stalni sudski vještak Tomislav Prpić je naveo da je razvidno da vještak nije mogao računati razliku kamata na drukčiji način nego kako je jasno zadano zadaćom, kao niti razliku temeljem valutne klauzule te da je tuženikov prigovor zapravo prigovor zadaći. Kako da je prikazano kroz nalaz i mišljenje, tečajne razlike su one koje nastaju zbog primjene različitog tečaja od inicijalnog, neovisno o iznosu na koji se tečaj primjenjuje. Dakle „utjecaj promjene kamatne stope“ da nema nikakvog efekta na tečajne razlike same po sebi. Ukoliko se povećao anuitet (u CHF) zbog rasta kamatne stope, ukupna tečajna razlika da je veća u odnosu na manji anuitet (u CHF), no činjenica je da je plaćen takav uvećani anuitet i da je na njega u cijelosti primijenjen uvećani tečaj, stoga da je iznos više plaćen uslijed promjene tečaja upravo taj koji je primijenjen na svaku plaćenu jedinicu švicarskog franka. Jedino da je ovdje bitno da ne dolazi do udvostručenja potraživanja budući da preplaćena kamata u sebi sadrži i dio tečajnih razlika, što da je neminovno budući da su plaćanja vršena po tekućem tečaju. Stoga da je kod istovremenog potraživanja razlike uslijed promjene kamatne stope i razlike po valuti, razliku po valuti potrebno umanjiti za pripadajuće tečajne razlike po kamatnoj stopi (Prikaz u tablici 7), dok se u slučaju potraživanja samo razlike po valuti potražuje tečajna razlika u cijelosti (Tablica 8 Nalaza i mišljenja). Naveo je da ostali prigovori odstupaju od zadaće vještaka i zalaze u pravnu domenu te da ne može ulaziti u iste. Iz navedenih razloga da ostaje pri svojem Nalazu i mišljenju u potpunosti, smatra da je postupio sukladno svemu traženome u zadaći i da ne ulazi u pravna tumačenja.

8.3. U svom dopunskom očitovanju od 20. studenog 2023. stalni sudski vještak Tomislav Prpić je naveo da je dana 06.03.2012, tužitelj napravio prijevremenu konačnu otplatu kredita uplativši iznos od 39.721,12 HRK, od čega da je na dio glavnice za umanjenje nedospjele obveze 39.673,43 HRK, a što da je tuženik knjižio kao 6.322,63 CHF (po tečaju 6,274830 HRK za 1 CHF) te 47,69 HRK na ime kamate (7,60 CHF po tečaju 6,274830 HRK za 1 CHF). Na kontu 1240072301 u knjigovodstvenoj kartici tuženika (str 3 od 10) da je vidljiva naplata iznosa od 1.190,21 kn na dan 06.03.2012. Također je u pregledu CHF prometa vidljivo da je naplaćeno 189,75 CHF (str 7 od 10) na dan 06.03.2012. Oba iznosa da odgovaraju iznosu od 3% nedospjele glavnice na isti dan. Iz navedenoga da slijedi da je tuženik naplatio od tužitelja na dan 06.03.2012. jednokratnu naknadu za prijevremenu konačnu otplatu kredita u visini od 3% nedospjele glavnice, odnosno iznos od 157,97 € / 1.190,21 kn.

8.4. Saslušan na ročištu dana 24. studenog 2025. stalni sudski vještak Tomislav Prpić naveo je da ustraje kod pisanog odgovora na primjedbe tuženika. Naveo je da je na pitanje tuženika da se očituje je li u izračunu tečajnih razlika iz istog izračuna isključio utjecaj promjene kamatne stope, a sve kako je sagledavao anuitete koji se sastoje od glavnice i kamate, da je na predmetno pitanje u cijelosti odgovorio u svom pisanom očitovanju od 15. veljače 2023.

9. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

10. Između stranaka nije sporno da je između tužitelj, kao korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita 13. travnja 2007. zaključen ugovor o kreditu br. 9012406550 predmet kojeg je iznos od 17.316,24 CHF protuvrijednost u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita s rokom vraćanja 84 mjeseci.

11. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i ugovaranja iznosila 5,50% godišnje te nije sporno da je u odredbi čl.4 Ugovora o kreditu ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope u skladu s odlukama banke.

12. Nije sporno između stranaka da je tuženik u svojim Odlukama u razdoblju od veljače 2008. pa do ožujka 2012. izvršio izmjenu ugovorene promjenjive kamatne stope i to tako da je ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu u odnosu na onu ugovorenu u vrijeme sklapanja ugovora od 5,50% povisivao, tako da je u razdoblju od 13.04.2007. do 01.08.2007. iznosila 5,50%, da je od 01.08.2007. do 01.02.2008. iznosila 6,50% te da je u razdoblju od 01.02.2008. do 06.03.2012. iznosila 7,45%.

13. Konkretni ugovor o kreditu zaključen je 13. travnja 2007. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

14. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).

16. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

17. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03).

18. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84 ZZP/03).

19. Nadalje odredbom čl.87 st.1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

20. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87 st. 1 i 2 ZZP/03).

21. Naime, u ovosudnom postupku pod posl.br. P-52/21 pravomoćno je utvrđeno da su dijelovi odredbe čl.1, čl.4 i čl.7 st.2 Ugovora o kreditu nepoštene ugovorne odredbe ništetne.

22. Stoga, u konkretnom slučaju po ocjeni ovoga suda ništetnost dijela odredbe čl.1, čl.4 i čl.7 st.2 Ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora te među strankama zaključeni Ugovora o kreditu od 13. travnja 2007. može opstati i bez tih ništetnih dijelova odredbi čl.1, čl.4 i čl.7 st.2 Ugovora time da je tuženik u slučaju ništetnosti, kako je to i propisano odredbom čl. 323 ZOO-a dužan tužitelju kao drugoj ugovornoj strani vratiti ono što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.

23. Kako je tuženik u razdoblju od veljače 2008. pa do ožujka 2012. primio ukupni novčani iznos od 2.803,13 eura na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka čiji nalaz tužitelj ne osporava, dok tuženik za istoga u svom podnesku od dana 04. siječnja 2023. između ostalog navodi da je cijeli vještački nalaz zasnovan na pogrešnoj premisi te da isti nije primjenjiv u predmetnoj pravnoj stvari, valja odgovoriti da se vještak dopunski pisano očitovao na primjedbe tuženika te da je usmeno saslušan na ročištu dana 24. studenog 2025. i da je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja, kao i da u skladu s odredbama članka 259 i članka 260 ZPP-a upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem odnosno daje zadatak vještačenja vještaku te da su tuženikovi prigovori pravne prirode, a pored navedenog valja navesti da tvrdnje tuženika da namjera Ugovornih stranaka nije bila da u Ugovoru bude ugovorena fiksna kamatna stopa, nisu osnovane jer u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena Ugovorna odredba ništetna, valja u smislu odredbe članka 26. stavak 3. ZOO-a primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 5,50% godišnje, slijedom čega je tuženika pozivom na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO- a/05 valjalo obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužitelju te odlučiti kao u toč. I. izreke presude uz obvezu da tužitelju u smislu odredbe čl. 29 st. 1 ZOO-a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

23.1. Nadalje, ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi za ništetnost. Ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora pa su dijelovi nepoštene odredbe čl.1, čl.4 i čl.7 st.2 ugovora kao nepoštene odredbe ništetne od samog početka od kada su ugovorene pa tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik koristio ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a konkretno to je razdoblje od veljače 2008. pa do ožujka 2012.

24. U odnosu na odredbu čl. 10 Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se prijevremena otplata kredita veže uz uvjete sadržane u aktima Banke te u dijelu u kojem je ugovoreno da je Korisnik kredita u slučaju prijevremene otplate kredita dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate, valja navesti da ovaj sud u cijelosti prihvaća iskaz tužitelja koji je naveo da mu nitko od djelatnika banke nije objasnio odredbe koje se odnose na prijevremenu otplatu kredita te naknadu za istu, da mu isto nisu napomenuli.

24.1. Stoga, kako sadržaj odredbe čl.10 među strankama zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se naknada za prijevremenu otplatu kredita određuje prema odluci banke, dakle jedne ugovorne strane, i to jače ugovorne strane bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija, za njezinu promjenu u svakom slučaju po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu tužitelja kao potrošača pa je takva ugovorna odredba o kojoj se i nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP-a nepoštena ugovorna odredba.

24.2. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda da odredba čl.10 među strankama zaključenog Ugovora o kreditu od 13. travnja 2007. predstavlja u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 nepoštenu ugovornu odredbu, a koja nepoštena ugovorna odredba je sukladno odredbi čl. 87 st. 1 ZZP-a ništava.

24.3. Kako je u smislu odredbe čl. 87 st. 1 ZZP/03 odredba čl.10 Ugovora o kreditu kao nepoštena ugovorna odredba ništava, to je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje ništetnosti predmetne ugovorne odredbe valjalo u cijelosti usvojiti, sve pozivom na naprijed citiranu odredbu u svezi s odredbom čl. 322 ZOO-a/05 te odlučiti kao u toč. II. izreke presude, kao i obvezati tuženika na isplatu tužitelju iznosa od 157,97 eura na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

25. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

25.1. Naime, sukladno odredbi članka 241 ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine pa je mišljenje ovoga suda da s obzirom da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 04. travnja 2012.god. posl.br. P-1401/12 kod Trgovačkog suda u Zagrebu, a da je prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014.god. posl.br. Pž-7129/13 Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (pravno shvaćanje VSRH od 30. siječnja 2020., posl.br. Su-IV- 47/2020), a što je u konkretnom slučaju 13. lipnja 2014.god. u odnosu na zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (VSRH Rev-2245/17) odnosno 14. lipnja 2018. što se tiče zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli s obzirom da je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018. pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu „Franak“ u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi za valutnu klauzulu.

25.2. Kako je tužitelj tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 18. siječnja 2021. to je evidentno da je zahtjev za isplatu s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli podnesen unutar zastarnog roka.

25.3. Nadalje, nije osnovan ni tuženikov prigovor zastare za naknadu za prijevremenu otplatu kredita i to iz razloga što zastara individualnih restitucijskih zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje VSRH od 30. siječnja 2020., posl.br. Su-IV-47/2020) odnosno iz navedenog proizlazi da zastara za povrat na temelju ništetnog ugovora (ili pojedine ugovorne odredbe) nastupa u roku od 5 godina od trenutka pravomoćnog utvrđenja ništetnim ugovora ili pojedine odredbe pa kako je konkretna tužba podnesena 18. siječnja 2021., a sudska odluka kojom tužitelj traži da se utvrdi ništetnost čl.10 predmetnog ugovora još nije pravomoćna, stav je ovoga suda da zastara još nije ni počela teći.

25.4. Slijedom naprijed iznijetog neosnovano se tuženik u ovom postupku poziva na odredbe o naknadi štete te zastarne rokove za naknadu štete, a napose neosnovano smatra da je tužitelj kao potrošač na bilo koji način i bilo kakvim svojim postupanjem pridonio nastanku iste. Pored navedenog, valja istaknuti da cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužitelja u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega.

26. Što se tiče navoda tuženika da tužitelj nije potrošač odnosno da nije dokazao osnovne pretpostavke za traženje sudske zaštite pozivom na Zakon o zaštiti potrošača te da je prije svega bio dužan dokazati svojstvo potrošača, a kako bi se mogao pozivati na utvrđenja iz kolektivnih sporova na koje se poziva, valja navesti da iz cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, a naročito iz iskaza tužitelja koji je naveo da je po zanimanju trgovac te da je kredit bio potrošački budući da je kupio motor za privatne potrebe, a što je navedeno i u čl.2 ugovora o kreditu, proizlazi da je tužitelj potrošač, dok je o statusu potrošača mišljenje je zauzeto i u odluci VSRH pod posl.br. Rev-3142/18 te je iz navedenih razloga u cijelosti neosnovan i tuženikov prigovor o nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja.

27. Na kraju valja navesti, u odnosu na podnesak tuženika od dana 7. listopada 2025., da je presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu od 6. ožujka 2025., posl.br. Gž-1780/2024 pravomoćno odlučeno o tzv. negativnim razlikama te o tuženikovom prigovoru radi prijeboja, kao i o preinaci tužbe.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 eura (T.br. 7 t.1 Tarife), zastupanja po odvjetniku na sedam ročišta u iznosu od 200,00 eura za svako (T.br.9.t.1. Tarife), sastavljanja sedam podnesaka i to četiri podneska u iznosu od 200,00 eura za svaki i tri u iznosu od 100,00 eura za svaki (T.br.8 t.1 Tarife), PDV u iznosu od 675,00 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,15 eura, kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 331,81 eura, dakle sveukupno je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 3.745,96 eura.

28.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV. izreke ove presude.

U Rijeci, 16. veljače 2026.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika