Poslovni broj: Us I-3546/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Anite Ćavar kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Mihovilu Luciću, odvjetniku iz Zagreba, Ulica kneza Domagoja 4, protiv tuženika: Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi poništavanja rješenja, dana 16. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-411-10/22- 01/294, URBROJ: 513-04-25-2 od 29. srpnja 2025. godine i rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb, KLASA: UP/I-411-01/22-02/1215, URBROJ: 513-07-01-06-22-01 od 31. svibnja 2022. godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 2.500,00 €, sa zateznim kamatama koje u slučaju neplaćanja u ostavljenom roku teku od dana donošenja ove odluke.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 29. srpnja 2025. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 31. svibnja 2022. godine. Ujedno osporava i to prvostupanjsko rješenje, kojim su mu na temelju primitaka od 241.000,00 kn od kojih se utvrđuje drugi dohodak za 2019. godinu utvrđene obveze doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje sa zateznim kamatama i naložena uplata.

Tužitelj u tužbi i u toku upravnog spora ukazuje na to da je upravni postupak trebalo prekinuti jer se proziv njega istovremeno vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela pranja novca pa ističe da se u slučaju počinjenja tog kaznenog djela imovinska korist ionako oduzima. Tužitelj dalje pojašnjava izvore spornih novčanih sredstava te ukazuje na to da ih je primao u ime i za račun druge osobe kojoj ih je odmah i isplaćivao. Tužitelj na raspravnom ročištu posebno ukazuje na to da u konkretnom slučaju on uopće nije obveznik obračunavanja i plaćanja doprinosa.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Osporavana rješenja su nezakonita.

Iz dostupne materijalne dokumentacije proizlazi da se tužiteljevi primici od 241.000,00 kn u toku 2019. godine odnose na višekratne uplate na njegov bankovni račun, od strane četiri razna domaća trgovačka društva u periodu od 29. ožujka 2019. godine do 26. rujna 2019. godine.

Na temelju čl. 111. st. 2. Zakona o doprinosima (NN 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16 i 106/18 - ZD) obveznik obračunavanja i obveznik plaćanja svih doprinosa jest isplatitelj primitka. Izuzetak je propisan u čl. 112. st. 1. ZD-a, u kojoj odredbi stoji da je obveznik obračunavanja i plaćanja doprinosa primatelj primitka - u slučaju kada je primitak ostvaren neposredno iz inozemstva ili od fizičke osobe koja nije poslovni subjekt.

S obzirom na to da u konkretnom slučaju tužitelj primitke iz 2019. godine od 241.000,00 kn nije ostvario niti neposredno iz inozemstva niti od fizičke osobe, već od četiri razna domaća trgovačka društva, ne može se primijeniti izuzetak iz čl. 112. st. 1. ZD-a te su u konkretnom slučaju na temelju čl. 111. st. 2. ZD-a obveznici obračunavanja i plaćanja doprinosa na primitke od kojih se utvrđuje drugi dohodak isplatitelji primitka, odnosno spomenuta četiri razna domaća trgovačka društva. Posebno treba napomenuti da u pogledu doprinosa za zdravstveno osiguranje tužitelj kao primatelj primitka uopće nije niti obveznik doprinosa, jer se radi o doprinosu na osnovicu (čl. 113. st. 1. t. 2.1. ZD-a, u vezi čl. 111. st. 1. ZD-a.).

Zbog svega navedenog tužitelj u ovom slučaju uopće ne može biti obveznik obračunavanja ni obveznik plaćanja doprinosa, a u slučaju doprinosa za zdravstveno osiguranje niti uopće obveznik doprinosa, pa su stoga osporavana rješenja u cijelosti nepravilna i nezakonita, bez obzira na sve ostale tužbene navode tužitelja. Ujedno je zbog toga na raspravnom ročištu kao neadekvatan odbijen i prijedlog za saslušanje tužitelja.

Stoga je na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) tužbeni zahtjev usvojen i osporavana rješenja poništena.

S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na raspravnom ročištu, po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 2.500,00 €, na što zatražene zatezne kamate u slučaju neplaćanja u ostavljenom roku teku od dana donošenja ove odluke (čl. 144. st. 4. ZUS-a). Tužitelju nije priznat trošak sastava prijedloga za odgodni učinak tužbe, jer se radi o prijedlogu koji je inkorporiran u samu tužbu.

U Zagrebu 16. veljače 2026. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvj. Mihovil Lucić

2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška 43/IV