Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1377/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupan po zaposlenici IZ, protiv tuženika HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa privremeni zastupnik Enver Vučetić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv presuda i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3868/2020-46 od 7. lipnja 2024., u sjednici vijeća 16. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3868/2020-46 od 7. lipnja 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3868/2020-46 u točki II izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je tuženik obvezan trpjeti namirenje tražbine tužitelja u iznosu od 7.639,29 eura od čega iznos od 6.496,90 eura na temelju neplaćenih obroka kupoprodajne cijene stana iz Ugovora o kupoprodaji stana broj ... od 17. veljače 1993., sa zateznom kamatom na pojedine iznose koji su specificirani u izreci, od dospijeća do isplate te iznos od 1.142,39 eura na ime redovne ugovorne kamate sa zateznom kamatom od 14. travnja 2023. do isplate i to sudskom prodajom založene nekretnine, stana broj ... na ... katu u površini od 60,12 m2, upisan u knjigu položenih ugovora ..., broj [broj poduloška], u stambenoj zgradi sagrađenoj na k. č. broj [katastarska čestica], po novoj izmjeri k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s tim što se tuženik može osloboditi prodaje nekretnine ako namiri ukupan iznos duga navedenog u zahtjevu.
2. Rješenjem suda prvog stupnja je dopuštena preinaka tužbe od 14. travnja 2023. (točka I) te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.283,23 eura sa zateznom kamatom od 7. lipnja 2024. do isplate (točka II).
3. Protiv presude i rješenja u točki II izreke je žalbu podnio tuženik pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 354. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP).
4. U žalbi ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, koju povredu ne obrazlaže, a glede drugog žalbenog razloga, ističe da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno u odnosu na istaknuti prigovor zastare. Tvrdi da je presuda donesena na temelju nevjerodostojne dokumentacije, na što da je ukazao u podnesku od 28. srpnja 2022., no da unatoč tome tužitelj nije dostavio izvornike isprava. Navodi da je pogrešno obračunat i trošak postupka na način da je tužitelju odmjeren trošak koji u sebi sadrži i trošak rada privremenog zastupnika, a koji troškovi da privremenom zastupniku nisu plaćeni, već su ostali na računu suda. Na kraju navodi da je sud prvog stupnja propustio utvrditi je li tužitelj prije podnošenja tužbe postupio sukladno čl. 7. Ugovora o kupoprodaji stana od 17. veljače 1993.
5. Predlaže ukinuti presudu i rješenje u pobijanom dijelu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.
6. Žalba tuženika nije osnovana.
7. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda na koju ukazuje tuženik u žalbi. Prema čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom. U nazočnom slučaju je sud prvog stupnja u skladu s mjerodavnim odredbama o dostavi pismena (čl. 142. i 143. ZPP-a) pokušao dostaviti tuženiku tužbu tužitelja s prilozima, pa kako dostava na taj način nije bila uspješna te nije bilo moguće utvrditi prebivalište tuženika, bile su ispunjene zakonske pretpostavke za postavljanje privremenog zastupnika tuženiku, primjenom čl. 84. st. 2. toč. 4. ZPP-a. Privremeni zastupnik je uredno zastupao tuženika u ovom postupku, primao pismena suda, dostavljao podneske sudu te sudjelovao na glavnim raspravama pa tuženik bez osnove ukazuje na postojanje narečene povrede postupka.
8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za trpljenje namirenja tražbine tužitelja prema tuženiku prodajom založene nekretnine, opisane u izreci presude.
9. Iz utvrđenja suda prvog stupnja bi proizlazilo da je 17. veljače 1993. tužitelj kao prodavatelj, s prednikom tuženika OZ kao kupcem, sklopio Ugovor o kupoprodaji stana te je na temelju čl. 6. istog Ugovora radi osiguranja tužiteljeve tražbine u zemljišnim knjigama upisano založno pravo za iznos od 11.230.588,00 HRD sa kamatama u iznosu od 1.773.332,00 HRD. Nadalje je utvrđeno da je tuženik, zajedno sa UZ, u jednakim suvlasničkim udjelima, postao suvlasnikom istog stana na temelju rješenja o nasljeđivanju koje je doneseno iza pokojnog JZ, poslovni broj O-1550/97 od 28. veljače 2005., a potom je, nakon smrti UZ, tuženik naslijedio i njezin suvlasnički udio i postao samovlasnik tog posebnog dijela nekretnine. Iz priloženih isprava u spisu je utvrđeno da je kupac bio dužan kupoprodajnu cijenu stana otplaćivati u 360 mjesečnih obroka, da je ugovoren indeks vrijednosti HRD prema DEM na dan sklapanja ugovora u iznosu od 667,00 DEM, da je kupac platio prvi obrok 25. veljače 1993. te da iz Izvatka iz knjigovodstvene kartice proizlazi da tuženik nije podmirio kupoprodajnu cijenu od 16. do 225. obroka i od 288. do 329. obroka u ukupnom iznosu od 57.558,24 kune, odnosno prema fiksnom tečaju konverzije 7.639,29 eura, od čega na ime nepodmirene glavnice iznos od 6.496,90 eura, a na ime redovne kamate iznos od 1.142,39 eura.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja ocjenjuje tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, uz obrazloženje da tužitelj nema ovršnu ispravu kojom bi pokrenuo ovrhu radi isplate duga, ali je upisan kao založni vjerovnik u zemljišnim knjigama radi osiguranja tražbine iz narečenog Ugovora u smislu čl. 297. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV). Prigovor zastare ocijenjuje neosnovanim, pozivom na čl. 339. st. 1. i 3. ZV-a kojim je propisano da pravo namirenja dospjele tražbine založnog vjerovnika iz vrijednosti zaloga ne zastarijeva.
11. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te je tužitelju priznat trošak sudskih pristojbi, trošak vještačenja te troškovi zastupanja tuženika po privremenom zastupniku.
12. Pravilno je stajalište suda pravog stupnja da tužitelj kao založni vjerovnik ima pravo na namirenje svoje tražbine iz vrijednosti zaloga. Naime, prema čl. 336. ZV-a ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni je vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga (stavak I). Pravo na namirenje osigurane tražbine založni vjerovnik ostvaruje putem suda, pri čemu ima pravo od svagdašnjega vlasnika založene stvari zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari (stavak II i III).
13. Tuženik ponavlja prigovore koje je bez uspjeha isticao i u prvostupanjskom postupku, a koje je sud prvog stupnja argumentirano otklonio. Tako glede prigovora o nevjerodostojnoj dokumentaciji na kojoj se temelji tužbeni zahtjev, valja ukazati da okolnost što su određene isprave priložene u preslici, a ne u izvorniku, ne oduzima tim ispravama značaj valjanih dokaznih sredstava, s obzirom na činjenicu da se radi o ispravama koje u potpunosti potkrjepljuju tvrdnje tužitelja o pravnoj prirodi njegove tražbine prema tuženiku, visini tražbine te izvršenom osiguranju tražbine upisom založnog prava na nekretnini koja je u knjizi položenih ugovora upisana sada kao vlasništvo tuženika, dok je u vrijeme podnošenja tužbe bila upisana kao vlasništvo njegovog prednika, ujedno kupca iz Ugovora o kupoprodaji stana od 17. veljače1993.
14. Pravilno je odlučeno i o prigovoru zastare tužiteljeve tražbine, pravilnom primjenom čl. 339. ZV-a, kojim je propisano da založni vjerovnik ima pravo zahtijevati od vlasnika zaloga da prizna i trpi njegovo založno pravo, a osobito da trpi namirenje dospjele tražbine založnog vjerovnika iz vrijednosti zaloga, koje pravo ne zastarijeva. Glede prigovora da je tužitelj trebao postupiti u skladu s čl. 7. Ugovora o kupoprodaji stana, prije podnošenja hipotekarne tužbe, treba navesti da je u čl. 7. Ugovora stipulirano koja su ovlaštenja prodavatelja za slučaj da kupac dođe u zakašnjenje s otplatom dvaju uzastopnih obroka ili ukupno tri obroka, kada prodavatelj može tražiti isplatu cijelog ostatka revalorizirane cijene stana ili raskinuti ugovor. Neovisno o tim ovlaštenjima, tužitelj kao založni vjerovnik uvijek ima pravo tražiti namirenje svoje tražbine iz založene stvari te za podnošenje takvog zahtijeva nije preduvjet tražiti isplatu, odnosno raskid ugovora. Zakonita je i odluka o parničnom trošku. Tužitelj je uspio u parnici pa mu primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada pravo na nadoknadu parničnog troška, između ostalog i pravo na naknadu troškova koje je imao zbog postavljanja tuženiku privremenog zastupnika, pri čemu treba navesti da je visina troškova pravilno obračunata.
15. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a te rješenje u točki II izreke potvrditi primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a, dok je rješenje u točki I izreke kao nepobijano ostalo neizmijenjeno.
U Rijeci 16. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Helena Vlahov Kozomara
