Poslovni broj: Pr-16/2024-24

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: TB iz [adresa] kod [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Papak Danijel, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika: ZAVOD ZA HITNU MEDICINU ŠIBENSKO-KNINSKE ŽUPANIJE, Šibenik, Narodnog preporoda 1, OIB: 74580523423, kojeg zastupa ZOU Darija Silov i Ivan Milin u Šibeniku, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 28. siječnja 2026.g. u nazočnosti pun. stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 16. veljače 2026.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku: Zavod za hitnu medicinu Šibensko-kninske županije, Šibenik, Narodnog preporoda 1, OIB: 74580523423, Zagreb, da tužitelju: TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade štete, isplati iznos od 8.300,00 Eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 05.01.2022. godine pa do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.750,00 Eura, zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje:

1. Tužitelj je dana 19.4.2024.g. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi, jednako kao i tijekom raspravljanja, da je 22.4.2021. godine, za vrijeme radnog vremena, na javnoj prometnici u mjestu Bilice, prilikom hitne intervencije u kojoj je tužitelj sudjelovao kao član (vozač) u timu T1 Zavoda za hitnu medicinu Šibensko- kninske županije, tužitelj zadobio ozljedu lijevog ramena - ozljedu na radu., da je u predmetnom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede, zbog kojih mu je pružena liječnička pomoć, da je zbog zadobivenih ozljeda tužitelj trpio fizičke bolove i strah, da je došlo do smanjenja opće životne i radne sposobnosti zbog čega da trpi duševne boli, te da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Sukladno nalazu i mišljenju te kasnijoj usmenoj nadopuni vještaka tužitelj potražuje od tuženika naknadu neimovinske i imovinske štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, i to za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje, pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO-a, vodeći računa o jačini i trajanju izazvanih fizičkih boli i straha, smanjenju životne aktivnosti te zaostalom naruženju te specificira svoj zahtjev i potražuje za pretrpljene fizičke boli iznos od 2.200,00 Eura, za pretrpljeni strah iznos od 3.500,00 Eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.200,00 Eura, za duševne boli zbog zaostalog naruženja iznos od 1.000,00 Eura i za tuđu pomoć i njegu iznos od 400,00 Eura, odnosno ukupno 8.300,00 Eura, skrećući pozornost na to kako je predmetni iznos pravične novčane naknade dijelom usklađen sa stopom inflacije i realnim rastom troškova života. Tužitelj navodi da je Građanski odjel Vrhovnog suda donio 2020. godine nove Orijentacijske kriterije na način da su se dotadašnji iznosi iz 2002. godine povećali za 50% , da je Vrhovni sud kao jedan od kriterija za povećanje uzeo podatke Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena (IPC), da navedeni Indeks potrošačkih cijena se koristi kao opća mjera inflacije u Republici Hrvatskoj, a odražava promjene u razini cijena, da je također kao relevantne podatke koristio porast prosječne neto plaće isplaćene u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj. Slijedom utvrđenih činjenica, stopa inflacije da je u razdoblju od 2002. do 2020. godine iznosila 37,7 %, dok prema podacima od ožujka 2020. godine do prosinca 2023. godine iznosi 24.3 % iz čega da vrlo jasno i nedvosmisleno proizlazi kako stopa inflacije u razdoblju od 2020. do 2024. godine iznosi 2/3 stope inflacije u vremenskom razdoblju od 18 godina (2002. -2020.). Drugi kriterij temeljem kojeg je Vrhovni sud 2020. izmijenio kriterije da je prosječna neto plaća isplaćena u pravnim osobama u ožujku 2020. godine koja je iznosila 891,00 Eura, u prosincu 2023.g. - 1.208,00 Eura dok u rujnu 2025. godine iznosi 1.456,00 Eura. Isticanje ovih podataka da nije svrha sama sebi već da želi naglasiti kako inflacijom dolazi do gubitka vrijednosti pravičnih novčanih naknada te se gubi njezina svrha kao popravljanje pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. Takvim iznosima koji nisu usklađeni s inflacijom i realnim troškovima života, oštećenik da si ne može priuštiti niti polovicu roba i usluga na tržištu koje je mogao kupiti prije utvrđene inflacije. Svrha pravične novčane naknade dosuđene oštećeniku da je novčana satisfakcija za štetu koju je pretrpio u štetnom događaju. Upravo zbog toga tužitelj navodi da smatra kako sud ne može ignorirati utjecaj inflacije i stvarni porast životnih troškova prilikom određivanja iznosa pravične novčane naknade. Obzirom na sve navedeno, tužitelj smatra kako bi sud trebao uzeti u obzir utjecaj inflacije te zatraženi iznos pravične novčane naknade uvećati, kao što je to i napravio Županijski sud u Zagrebu u presudama broj Gž 3137/2024-2, Gž 5040/2024-2 i Gž 3296/2024-2, iz 2024. godine. Iz Nalaza i mišljenja te nadopune vještaka da je razvidno kako je kod tužitelja došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja te je prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji utvrđeno da je ozljeda koju je tužitelj zadobio, puknuće tetive duge glave bicepsa lijevo (mišić lijeve nadlaktice) te puknuće tetive supraspinatusa (mišić lijevog ramena). Obzirom je tužitelj, uslijed zadobivene ozljede, trpio bolove jakog, srednjeg i manjeg intenziteta u ukupnom trajanju od 69 dana, s tim da će povremene bolove trpiti i trajno te zbog toga morati ulagati dodatan napor, iznos od 2.200,00 Eura s naslova pretrpljenih fizičkih bolova smatra pravičnom novčanom naknadom, postavljenoj sukladno nalazu vještaka te Orijentacijskim kriterijima VSRH. Također, obzirom je tužitelj uslijed zadobivene ozljede, mogućih posljedica i mogućih komplikacija trpio sekundarni strah jačeg, srednjeg i manjeg intenziteta u ukupnom trajanju od 111 dana, iznos od 3.500,00 Eura s naslova pretrpljenog straha smatra pravičnom novčanom naknadom, postavljenom sukladno nalazu i usmenoj nadopuni vještaka te Orijentacijskim kriterijima VSRH. Nadalje, uslijed zaostale boli i ostalih trajnih posljedica tužitelj navodi da je pretrpio smanjenje životne aktivnosti od 5% te iznos od 1.200,00 Eura s naslova duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti smatra pravičnom novčanom naknadom, postavljenom sukladno nalazu vještaka te Orijentacijskim kriterijima VSRH. Također, da je vještačenjem utvrđeno zaostalo naruženje u obliku uzdužnog zaraslog ožiljka veličine 10 cm na vrhu lijevog ramena, koje predstavlja naruženje lakšeg stupnja povremeno uočljivo trećima. Slijedom da zatraženi iznos naknade štete smatra opravdanim te u skladu s okolnostima konkretnog slučaja, medicinskom dokumentacijom tužiteljice, Nalazom i mišljenjem vještaka te Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH te stopom inflacije u periodu od 2020 do 2025. Što se tiče tuđe pomoći i njege, tužitelju da je bila potrebna tuđa pomoć i njega drugih osoba u svakodnevnim aktivnostima, u obavljanju osobne higijene, odlasku na kontrolne preglede i fizikalnu terapiju, prilikom obavljanja težih poslova u kući, odlasku u nabavku veće količine živežnih namirnica za potrebe domaćinstva i to po 2 sata dnevno tijekom 20 dana za vrijeme bolne faze nakon povrede te 3 sata dnevno tijekom 20 dana nakon operacijskog zahvata, te uzevši u obzir satnicu od 4,00 Eura tužitelj potražuje iznos od 400,00 Eura na ime tuđe pomoći i njege. Tužitelj navodi da se tuženiku obratio Odštetnim zahtjevom dana 30.12.2021. godine, a koji je kod tuženika zaprimljen 4.1.2022. godine, nakon čega tuženik s naslova naknade štete nije ponudio iznos koji bi predstavljao pravičnu novčanu naknadu, pa da je stoga radi zaštite svojih prava tužitelj prisiljen ustati tužbom te potražuje i naknadu za sastav Odštetnog zahtjeva u skladu s odvjetničkom tarifom i naposljetku tužitelj predlaže Naslovnom sudu nakon provedenog postupka donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja, pobliže opisan u izreci ove presude i naložiti tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja navodi da se cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom, da osporava, kako osnovanost tužbenog zahtjeva, tako i visinu tužbenog zahtjeva, da tužitelj ovim postupkom pred sudom, od tuženika kao poslodavca traži isplatu naknade štete, zbog pretrpljene ozljede na radu, posljedično događaju koji se zbio dana 24. travnja 2021. godine, za vrijeme trajanja radnog vremena, na javnoj prometnici u mjestu [adresa] kod [adresa], prilikom izvršavanja hitne medicinske intervencije u kojoj je tužitelj sudjelovao kao član tima T1 tuženika, kada da je tužitelj zadobio ozljedu lijevog ramena, zbog koje ozljede da mu je pružena liječnička pomoć. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj da je trpio fizičke bolove i strah, te da je došlo do smanjenja opće životne i radne sposobnosti, zbog čega da trpi duševne boli, a da mu je bila potrebna tuđa njega i pomoć. Tuženik navodi da nije prijeporna činjenica, da je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja bio u radnom odnosu kod tuženika i raspoređen na radno mjesto vozača u djelatnosti hitne medicine, te da nije dvojbeno da je sudjelovao u obavljanju radnih zadataka kao član tima - vozač (u pravilu tri člana – liječnik, medicinska sestra i vozač vozila) prilikom angažiranja takvih timova u hitnim intervencijama, te da ne prigovara na istinitost navoda tužitelja, da je sudjelovao kao član tima T1 kod hitne intervencije zbog prometne nezgode dana 22. travnja 2021. godine na području Općine Bilice i to na dijelu javne prometnice na predjelu Bilice-Bosuć. Naime iz prijave o ozljedi na radu urudžbirane kod tuženika dana 30. travnja 2021. godine, a sastavljene dana 29. travnja 2024. godine, kao i provjerom evidencije radnih zadataka kod tuženika, tuženik potvrđuje, da je tužitelj sudjelovao u intervenciji u naznačeni datum i da je prijavio pretrpljenu ozljedu u tijeku radnog vremena, dok je aktivno radio i obavljao svoje radne zadatke. Prema navedenim podacima iz same prijave ozljede o radu, proizlazi, da je štetni događaj kod tužitelja nastao prilikom „podizanja pacijenta sa kolicima“ dok je pacijent bio na kolicima, pa da je prilikom podizanja kolica sa pacijentom iz sanitetskog vozila, uslijed prevelike težine samog pacijenta i kolica, „zbog nepravilne konfiguracije terena“, kod tužitelja došlo do rupture mišića i tetiva lijevog ramena. Tuženik se protivi postavljenom tužbenom zahtjeva kao neosnovanom iz razloga što da konkretnom slučaju nema neposredne odgovornosti tuženika za nastanak nezgode – ozljede kod tužitelja, jer tuženik nije imao nikakvog utjecaja na događaje koji su uzrokovali nastanak štetnog događaja na štetu tužitelja, a tužitelj ne pruža dokaze o postojanju uzročno-posljedične veze između ponašanja tuženika u odnosu na radne obveze tužitelja i nastale štete tužitelju uslijed pretrpljene ozljede. Tužitelj da je na radnom mjestu vozača u Službi hitne medicine kod tuženika, prošao obuku vezano za zaštitu na radu i obučen provoditi radne zadatke uz obvezu poduzimanja svih potrebnih radnji na siguran način, kako je to i predviđeno Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika. Tuženik navodi da je u odnosu na tužitelja kao zaposlenika proveo obuku za rad na siguran način, a i sredstva i oprema za rad da su neprijeporno u vrijeme odvijena hitne intervencije bila tehnički ispravna (vozilo hitne medicine i oprema u koju se ubrajaju kolica za transport pacijenata). Tužitelj da je bio dužan postupati i poduzimati radnje manipulacije sa kolicima za prijevoz pacijenata na pravilan i siguran način, prije svega i zbog toga, da sebe ne dovede u opasnost i ugrozi zdravlje pacijenta i /ili ozlijeđene osobe. Tuženik da nije utjecao na stvaranje uvjeta u kojima bi tuženik bio doveden u opasnost od nastanka ozljeda ili takvih situacija u kojima postoji opasnost od ozljeđivanja. Predmet tužbenog zahtjeva da je naknada neimovinske štete (povreda osobnosti –duševne boli, strah, umanjenje životne aktivnosti), koja vrsta štete da nije ni uključena po osnovu odgovornosti tuženika za štetu u redovnu policu kolektivnog osiguranja zaposlenika od ozljeda na radu, a u konkretnom slučaju da nije nastupila invalidnost kod tužitelja niti mu je u tom smislu umanjena radna sposobnost do odlaska u mirovinu. Neprijeporno da tuženik kao poslodavac svakako za svaku kalendarsku godinu u kontinuitetu ugovara police osiguranja od nezgode za sve svoje zaposlenike sa osiguravateljem HOK Osiguranje d.d. Zagreb, kakva da je polica osiguranja bila ugovorena i za 2021. godine sa sporazumom o usluzi kombiniranog kolektivnog osiguranja osoba od posljedica nezgode, ali da su sukladno uvjetima osiguranja, naznačeni slučajevi na koje se osiguranje odnosi, a osnov pod kojim tužitelj traži naknadu štete da nije sadržan u obuhvatu takve police, niti se sukladno općim uvjetima osiguranja koje pružaju osiguratelji priznaje, pa se takve vrste naknada štete posebno osiguravaju na izričit zahtjev osiguranika, što kod postojećih polica osiguranja koje ugovara tuženik sukladno ponudi osiguratelja, nije zastupljeno. U konkretnom slučaju da se radi o neopreznom postupanju tužitelja, koji je svojim postupkom neposredno ugrozio i vlastitu sigurnost i osobno doprinio u većem dijelu, da šteta po njega nastane, time što je pretrpio ozljedu sasvim sigurno većeg obima, nego što bi objektivno trebala nastati ili bi nastala. Podredno, kako da iz sadržaja tužbe proizlazi, navodna šteta koju bi tužitelju in concreto tuženik trebao nadoknaditi, odnosila bi se na štetu koja je tužitelju nastala zbog ozljede zadobivene tijekom izvršavanja radnih zadataka. Međutim da se radi dijelom o materijalnoj šteti vezano za troškove za tuđu njegu i pomoć za što tužitelj da nije specificirao stvarne troškove koji su po tom osnovu nastali niti pružio dokaze o nastanku takvih troškova. U većem dijelu da se radi o neimovinskoj šteti (duševne boli, strah i smanjene životne aktivnosti), za koju štetu bi po tužitelju, po načelu objektivne odgovornosti, trebao snositi odgovornost tuženik kao poslodavac, iako je tuženik spram tužitelja kao zaposlenika ispunio sve uvjete (osigurao sredstva i opremu za rad na siguran način) i proveo obuku tužitelja glede upoznavanja sa mjerama zaštite na radu. Tuženik kao poslodavac, svojim postupanjem da ničim ni u jednom trenutku, nije mogao utjecati ili uzrokovati nastanak štetnog događaja, odnosno na ozljeđivanje tužitelja, budući je tužitelj osobno, neopreznim postupanjem sam sebe doveo u opasnost i uzrokovao nastanak posljedice – tjelesnu ozljedu, zbog koje mu je pružena medicinska pomoć.. S obzirom na sve iznijete navode, tuženik predlaže sudu, da tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan i naloži tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem preslike Odštetnog zahtjeva s povratnicom, Prijave o ozljedi na radu s priznatom tiskanicom OR od 30. 4. 2024.g., važeće police osiguranja osiguratelja HOK osiguranje d.d. za 2024.god., Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, liječničke dokumentacije tužitelja, pismenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Ive Blaće, spec. kirurga od 16.6.2025.g., saslušanjem istog vještaka i saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku.

4. Predmet spora u je zahtjev tužitelja, kao radnika, za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio kao posljedicu ozljeđivanja na radu dana 22. travnja 2021.g., a koju naknadu štete potražuje od tuženika kao svog poslodavca.

5. Tužena tijekom čitavog postupka otklanja od sebe bilo kakvu odgovornost za nastanak štetnog događaja i odgovornost za nastalu štetu tužitelju u bitnom navodeći da je šteta tužitelju nastala isključivo njegovom radnjom, te osporava osnov i visinu potraživanja po svim traženim vidovima štete.

6. U svezi odgovornosti za nastanak predmetne nesreće utvrđeno je da se predmetna nesreća na radu dogodila se dana 22. travnja 2021.g. kada je u to vrijeme bio na snazi Zakon o zaštiti na radu ("Narodne Novine " broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, dalje ZZR) koji se zakon glede odgovornosti za štetu primjenjuje kao lex specialis.

7. Odredbom članka 25. stavak 1. ZZR-a bilo propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

8. Odredbom stavka 2. gore cit. čl. 25. ZZR je propisano da poslodavac može oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno, namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Odredbom članka 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, u daljnjem tekstu: ZR) propisano je da (1) Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. (2) Pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

10. Naprijed navedenim zakonskim odredbama koje su u odnosu na opće obvezno pravni propis specijalne prirode, ni u kojem slučaju nije isključena primjena općih propisa obveznog prava. Naprotiv, kada naznačeni propis nisu u potpunosti riješili pitanje objektivne odgovornosti poslodavca i kada ne sadrže cjelovita pravila o oslobođenju poslodavca od objektivne odgovornosti, već u tom dijelu izrijekom upućuje na primjenu općih propisa obveznog prava, tada se u slučaju naknade štete koju pretrpi radnik na radu i u svezi s radom moraju primijeniti opće odredbe o oslobođenju od odgovornosti iz članka 1067, Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO).

11. Zakon o obveznim odnosima ne određuje što se smatra opasnom stvari ili opasnom djelatnošću. Određenje tog pojma primjereno je, razmotreno i definirano u sudskoj praksi i pravnoj teoriji. Opasnom stvari treba smatrati svaku pokretnu ili nepokretnu stvar, čiji položaj ili uporaba, svojstvo ili samo postojanje znači određenu opasnost za okolinu, tako da mora biti nadgledana i upotrjebljivana s osobitom pozornošću.

12. Kod nesporne činjenice da je tužitelj doživio ozljedu na radu, valja navesti da se tuženik kao poslodavac može osloboditi objektivne odgovornosti jedino ako dokaže da je šteta nastala višom silom, krivnjom radnika, odnosno, tužitelja, te krivnjom treće osobe za koju tuženik kao poslodavac ne odgovara, a poslodavac da se može djelomično osloboditi odgovornosti ako je oštećeni radnik djelomično pridonio nastanku štete.

13. Pregledom Prijave o ozljedi na radu od 29.4.2024.g., proizlazi da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu na redovitim poslovima u punom radnom vremenu, da je radio posao na kojem je ozlijeđen 38 godina i 7 mjeseci, a prije ozljede 6 sati i za vrijeme redovitog rada, da je ozlijeđen 22.4.2024.g. u 14:00 sati u Bilicama na javnoj prometnici prilikom podizanja pacijenta sa kolicima, kada je došlo do rupture mišića i tetiva lijevog ramena, da je došlo do poremećaja u radnom procesu uslijed prevelike težine pacijenta i kolica te nepravilne konfiguracije terena prilikom intervencije prometne nezgode, da je koristio osobna zaštitna sredstva, da su primijenjena osnovna i posebna pravila zaštite na radu, da je osposobljen za rad na siguran način da mu je pružena prva pomoć, da su očevidci događaja medicinska sestra ŠB i dr. HB , da je dijagnoza ozljede S 46.1, da tužitelj ne boluje od drugih bolesti, da nema tjelesnih i psihičkih nedostataka koje su utjecale na nastanak ozljede, da nije bio pod utjecajem alkohola, te da se po nalazu izabranog doktora obiteljske medicine ZB radi o ozljedi na radu.

14. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u svom stranačkom iskazu tvrdi da je dana 22. travnja 2021.g. doživio nesreću na radu na način da je kao zaposlenik tuženika a za vrijeme svog radnog vremena zajedno sa doktoricom HB i ŠB sa vozilom hitne pomoći se dovezao do mjesta nesreće u kojoj je nastradao gospodin T i prilikom podizanja istog na nosila i nošenjem istog na nosilima, a kako je isti bio dosta korpulentan, u jednom trenutku, noseći ta nosila, osjetio jaku bol u lijevom ramenu kao da mu je nešto škljocnulo, a uslijed te boli i ozljede nije bio u mogućnosti niti pomoći iznijeti tog čovjeka iz vozila hitne pomoći, pa stoga odmah i otišao na snimanje ramena toga dana na rendgenu a na kojem se tada nije ništa vidjelo pa je nakon dva dana, budući nije mogao raditi od bolova, otišao kod ortopeda te mu je ustanovljeno puknuće mišića i tetive 7 mm i doktor mu je prepisao mirovanje tako da je bio na bolovanju dugo vremena a odlazio i na fizikalnu terapiju, također i morao operirati to rame. Nakon ovog događaja više da se nije mogao vratiti na rad, pa je otišao u mirovinu. Naposljetku da je trpio teške fizičke bolove, ne daj Bože nikome i smanjena mu je životna aktivnost, nema više snage a boji se da mišić ponovo ne pukne. Neke teške stvari ne može raditi, ne može zavidati običnu plafonjeru i tome slično. Ističe da je bio u trenutku, odnosno, nakon samog događaja ovisan o tuđoj pomoći supruge koja mu je pomagala prilikom oblačenja, te da mu je zaostao ožiljak od operacije a koji se naročito vidi u ljetnim mjesecima, s tim da prije ove nesreće nije imao nikakvih problema sa lijevim ramenom, te da nije niti nikada bio na bolovanju.

15. Ocjenom ovako u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti, sud zaključuje da je tužitelj zadobio ozljedu na radu kao zaposlenik tuženika kada je radeći na svom radnom mjestu vozača poslove koje i inače radi, a u što spada i vožnja na hitnu intervenciju, se ozlijedio kada je pomažući med. sestri i doktorici podignuti i nositi kolica sa ozlijeđenim pacijentom u vozilo hitne pomoći, se ozlijedio i zadobio ozljedu dijagnoze 46.1., pa po mišljenju ovog suda, tužitelj je postupio po potrebitoj proceduri, radio je kako je i inače radio preko 38 godina kod tuženika, te je utvrđeno da je koristio osobna zaštitna sredstva i primijenio osnovna i posebna pravila zaštite na radu, pa kada se pri obavljanju posla za tuženika ozlijedio na radu i koja je ozljeda u svezi s radom, ovaj sud utvrđuje nespornom činjenicu da je tužitelj doživio ozljedu na radu, a upravo zbog koje ima utuženih zdravstvenih problema, a koje nije imao ranije, te naposljetku ovaj sud utvrđuje da tužitelj ni na koji način, makar ni djelomično, nije doprinio nastanku štetnog događaja, a time i vlastitoj šteti, te s obzirom da ne postoje druge okolnosti koje bi tuženika ekskulpirale odgovornosti za štetu nastalu uslijed utuženog štetnog događaja, pa tako nije ničim dokazao niti krivnju eventualno treće osobe, a za koju tuženik kao poslodavac tada ne bi odgovarao, to stoga svega je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju nastalu mu štetu.

16. Za potrebe ovog postupka provedeno je liječničko vještačenje po sudskom vještaku dr. Ivi Blaće, spec kirurgu, koje sud ocjenjuje nepristranim i stručnim, pa ga zato i prihvaća.

17. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Ive Blaće, spec kirurga od dana 16.6.2025.g. proizlazi da je tužitelj stradao na radnom mjestu prilikom dizanja teškog tereta dana 22.4.2021.g. i zadobio puknuće tetive duge glave bicepsa lijevo (mišić lijeve nadlaktice) i puknuće tetive supraspinatusa (mišić lijevog ramena), da mu je inicijalna pomoć pružena kod kirurga OB Šibenik, da je izvršena dijagnostička obrada te je uz imobilizaciju mitelom otpušten na kućnu njegu, da je nastavio ambulantno liječenje pod kontrolom ortopeda, da je liječenje obavljeno konzervativno metodom – pošteda lijeve ruke uz fizikalnu terapiju, da je hopsitaliziran na Ortopediji OB Šibenik od 1.4.2022.g. do 2.4.2022.g. gdje su mu puknute tetive kirurški spojene, te da je i nastavio ambulantno liječenje i fizikalnu terapiju do rujna 2022.g.

18. Iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno je da subjektivno, najviše od svega tužitelja smeta što nema snage u lijevoj ruci, ne ože držati ruke iznad glave, za minut mu počne tonuti i ne ože je više dignuti iznad razine ramena, kada je pokušao doći nazad na posao shvatio je da ne može više dugo voziti, dignuti teški teret, pridržati infuziju 2 minute, pa je i otišao u mirovinu, povremeno ima bolove u lijevom ramenu, ne može staviti ruku iza leđa, ne može normalno skinuti majicu i sl., dok objektivno je urednog kontakta i jednostavnih neuroloških testova, malo reducirane mišićne mase lijevog ramena u odnosu na desno, na vrhu lijevog ramena uzdužni uredno zarastao ožiljak vel. 10 cm uočljiv kada se na njega obrati pažnja, pokreti u lijevom ramenu antefleksija- ritrofleksija 140-0-20, abdukcija-adukcija 140-0-20, unutarnja, vanjska rotacija 50-0- 50, pokreti u desnom ramenu u punom opsegu, a stisak šaka nešto slabiji lijevo.

19. Iz nalaza vještaka proizlazi da je kod tužitelja bol jakog intenziteta trajala 4 dana (uključuje operacijski zahvat), da je bol srednjeg intenziteta trajala 20 dana, a lakog 45 dana, da su povremene boli trajnog karaktera i ubrajaju se u pojačane napore, da su mu tuđa pomoć i njega bili potrebni 20 dana po 2 sata dnevno za vrijeme bolne faze nakon povrede, a potom 20 dana po 3 sata dnevno nakon operacijskog zahvata i to pomoć nestručne osobe u obavljanju osobne higijene, jednostavnih kućanskih poslova i odlazaka liječniku.

20. Iz mišljenja sudskog vještaka dr. Blaće konačno proizlazi da je u štetnom događaju tužitelj zadobio opisane ozljede, da je prilikom dizanja teškog tereta, a kolica sa pacijentom, došlo do pucanja tetiva u lijevom ramenu, da je obavio adekvatno liječenje i rehabilitaciju, da su zaostale trajne posljedice u vidu ograničenja pokreta u lijevom ramenu u lakom stupnju sa gubitkom snage u šaci, da zbog toga ne smije dizati i nositi teret teži od 7 kg, ne može držati lijevu ruku iznad glave, ne može staviti ruku iza leđa, ne može skinuti majicu, ne može dugo voziti automobil, umanjena mu je radna sposobnost za poslove koji traže opterećenje ramena, da je kod tužitelja liječenje završeno 30.9.2022.g. kada je stanje tužitelja vezano uz povredu zadobivenu u predmetnom štetnom događaju postalo definitivno i neće se mijenjati tijekom vremena, te naposljetku da je zaostalo smanjenje životne aktivnosti za 5% i shodno čemu će morati ulagati pojačane napore.

21. Iz iskaza sudskog vještaka dr. Ive Blaće, spec. kirurga saslušanog na ročištu glavne rasprave dana 9.12.2025.g. proizlazi da je isti što se tiče procjene trajanja i intenziteta straha mišljenja da primarni strah u smislu opasnosti za život tužitelja u predmetnom štetnom događaju nije postojao jer nije bilo krvarenja, udara, padova ili slično što bi takav strah izazvalo, da sekundarni strah za ishod liječenja jakog intenziteta trajao je 6 dana (3 dana nakon samog štetnog događaja u smislu iščekivanja definitivne dijagnoze i plana liječenja, a potom 3 dana nakon učinjenog operacijskog zahvata), dok je strah srednjeg intenziteta trajao 45 dana (30 dana iza štetnog događaja i 15 dana iza operacijskog zahvata), a strah lakog intenziteta trajao je 60 dana (30 dana iza štetnog događaja i 30 dana iza operacijskog zahvata). Zaostalo naruženje u smislu opisanog ožiljka na lijevom ramenu predstavlja naruženost lakog stupnja vidljivu kad je rame bez odjeće (na plaži ili slično). Što se tiče procjene potrebe za tuđom njegom i pomoći da je procijenio na navedeni način opisan u pisanom nalazu i mišljenju jer se tužitelj mogao samostalno kretati te obavljati sve životne zahtjeve kao što su hranjenje, odijevanje, obuvanje i održavanje higijene, a u datom periodu u kojem mu je tuđa njega i pomoć bila potrebna tužitelj je jednim dijelom nosio imobilizaciju a u drugom vidu trajala je akutna bolna faza kada je osjećao potrebu za tuđom pomoći. Što se tiče procjene umanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja da je tijekom pregleda za potrebe ovog vještačenja našao da je zaostalo umanjenje pokreta u lijevom ramenu u lakom stupnju i takvo stanje prema danas preporučenim tablicama da predstavlja 5% umanjenja životnih aktivnosti, te da se slaže svim navodima tužitelja u smislu dodatnih napora koje će morati ulagati u daljnjem životu, ali postotak da je morao odrediti prema objektivnom nalazu.

22. Gore navedenom ozljedom je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19.st.2. u vezi čl.1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice fizičkih bolova, straha, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, te naruženosti. One su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

23. Odlučujući o visini pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke boli, sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje tih bolova kako su opisani u nalazu i mišljenju vještaka kirurga, pa je tako tim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj trpio boli jakog intenziteta 4 dana (uključuje operacijski zahvat), da je bol srednjeg intenziteta trajala 20 dana, a lakog 45 dana, da su povremene boli trajnog karaktera i ubrajaju se u pojačane napore, a koje okolnosti u smislu čl. 1100.st.2. i 2. ZOO-a daju podlogu za zaključak da je tužitelju valjalo na ime ovog vida štete dosuditi iznos od 2.200,00 Eura, smatrajući takovu odštetu primjerenom pretrpljenoj šteti (čl. 1100.st.1. i 2. ZOO).

24. Odlučujući o visini pravične novčane naknade za pretrpljeni strah, sud je uzeo u obzir nalaz vještaka po kojem tužitelj primarni strah u smislu opasnosti za život tužitelja u predmetnom štetnom događaju nije preživio jer nije bilo krvarenja, udara, padova ili slično što bi takav strah izazvalo, da sekundarni strah za ishod liječenja jakog intenziteta je trajao 6 dana (3 dana nakon samog štetnog događaja u smislu iščekivanja definitivne dijagnoze i plana liječenja, a potom 3 dana nakon učinjenog operacijskog zahvata), dok je strah srednjeg intenziteta trajao 45 dana (30 dana iza štetnog događaja i 15 dana iza operacijskog zahvata), a strah lakog intenziteta trajao je 60 dana (30 dana iza štetnog događaja i 30 dana iza operacijskog zahvata), a koje okolnosti u smislu čl. 1100.st.2. i 2. ZOO-a daju podlogu za zaključak da je tužitelju valjalo na ime ovog vida štete dosuditi iznos od 3.500,00 Eura, smatrajući takovu odštetu primjerenom pretrpljenoj šteti (čl. 1100.st.1. i 2. ZOO).

25. Vezano uz duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je u štetnom događaju tužitelj zadobio opisane ozljede, da je obavio adekvatno liječenje, pa da je zaostalo umanjenje životnih aktivnosti za 5 % i shodno čemu će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, pa ovakve okolnosti slučaja podloga su za utvrđenje da se tužitelju kao pravičnu novčanu naknadu utvrdi iznos od 1.200,00 Eurar (čl. 1100.st.1. i 2. ZOO).

26. U postupku je utvrđeno i to proizlazi iz nalaza vještaka da na vrhu lijevog ramena tužitelja je vidljiv uzdužni uredno zarastao ožiljak vel. 10 cm uočljiv kada se na njega obrati pažnja a da predstavlja naruženost lakog stupnja vidljivu kad je rame bez odjeće (na plaži ili slično), pa je sud tužitelju na ime ovog vida štete dosudio iznos od 1.000,00 Eura, smatrajući takovu odštetu primjerenom pretrpljenoj šteti (čl. 1100.st.1. i 2. ZOO).

27. Odlučujući o naknadi štete za tuđu pomoć i njegu sud je prvenstveno uzeo u obzir nalaze i mišljenja vještaka, te imajući u vidu vremensko razdoblje u kojem je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega, a od strane nestručne osobe zbog obavljanja jednostavnih kućanskih poslova, održavanja osobne higijene i odlaska liječniku, odnosno da je potreba za istom postojala 20 dana po 2 sata dnevno za vrijeme bolne faze nakon povrede, a potom 20 dana po 3 sata dnevno nakon operacijskog zahvata i to pomoć nestručne osobe u obavljanju osobne higijene, jednostavnih kućanskih poslova i odlazaka liječniku, to je sud tužitelju na ime ovog vida štete dosudio iznos od 400,00 Eura, smatrajući isti primjerenim onom što je tužitelj morao uložiti da bi sanirao ovu štetu (čl. 1100.st.1. i 2. ZOO).

28. Vodeći računa o svim okolnostima slučaja, sud je na temelju čl. 1100.st.1. i 2. ZOO- a, utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za povrede prava osobnosti kao neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu od ukupno 8.300,00 Eura.

29. Valja navesti da se ovaj sud pri dosudi pojedinačnih iznosa naknade štete, odnosno, ukupno dosuđenog iznosa iste, rukovodio orijentacijskim kriterijima VSRH- a, a posebice naputkom istih kriterija kojima je za cilj ujednačavanju sudske prakse, time da isti ne predstavljaju golu i čistu matematičku formulu koja bi pukim automatizmom služila za izračunavanje pravične novčane naknade, jer bi u protivnom bilo izlišno sudovanje u istima, pa je ovaj sud u konkretnom slučaju pri određivanju naknade za svaki vid štete uzimao u obzir, a što je razvidno iz obrazloženja ove presude, sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha i naruženosti imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje je ovaj sud imao na umu pri određivanju iznosa pravične naknade.

30. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. 5.1.2022.g., kada je tužitelj pozvao tuženika da mu nadoknadi štetu (čl.1103. ZOO u vezi s čl.112.st.2. ZPP), do isplate, dok su stope zateznih kamata određene na temelju čl. 29.st.2. ZOO u vezi s čl. 2. Zakona o zateznim kamatama i čl.1.s.t.1. Uredbe o visini zakonskih zateznih kamatama.

31. Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj sud je uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog pojedinog dokaza i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, donio odluku kao u toč. I. izreke.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., čl. 154.st.1., 155. i čl. 164. ZPP, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika po Tbr.7.t.1., 8. i 9, pa je tužitelju tako priznat parnični trošak zastupanja po odvjetniku, za sastav odštetnog zahtjeva od 30.12.2021.g. u iznosu od 200,00 Eura, za sastav tužbe od 19.4.2024.g. – 200,00 Eura, za sastav podneska od 10.7.2024.g. – 50,00 Eura, za sastav podneska od 30.9.2024.g. – 50,00 Eura, za sastav podneska od 10.1.2025.g.

– 200,00 Eura, za zastupanje na ročištu dana 5.2.2025.g. - 200,00 Eura, za sastav podneska od 24.3.2025. - 200,00 Eura, za sastav podneska od 11.9.2025.g. – 200,00 Eura, za zast. na roč. dana 1.10.2025. - 200,00 Eura, za zast. na roč. od 9.12.2025. - 200,00 Eura, za sastav podneska od 23.12.2025.g. – 200,00 Eura, za zast. na roč. dana 28.1.2026. - 200,00 Eura i za zast. na roč. dana 16.2.2026. - 100,00 Eura, odnosno, ukupno 2.200,00 Eura, a uvećano za 25% PDV-a od 550,00 Eura i trošak vještačenja od 300,00 Eura, parnični trošak iznosi sveukupno 2.750,00 Eura, koliko je tuženik dužan tužitelju naknaditi na ime parničnog troška, pobliže opisano u toč. II. izreke ove presude.

U Šibeniku, dana 16. veljače 2026.g.

Sutkinja:

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena