Poslovni broj Gž R-3/2025-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu, protiv tuženika HEPLAST-PIPE d.o.o. Prelog, Ulica kralja Zvonimira 38, OIB: 62190893410, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, raskida ugovora o radu i naknade štete, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, Stalna Služba u Prelogu, poslovni broj Pr-31/2023 od 3. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, Stalna Služba u Prelogu, poslovni broj Pr-31/2023 od 3. listopada 2024. u točkama I., II., III. i V. izreke.

II Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđena je nedopuštenom Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. rujna 2023. kojom je tuženik tužitelju otkazao Ugovor o radu od 1. travnja 2016., u točki II. izreke raskinut je citirani Ugovor o radu s pripadajućim Aneksom br. 1 od 1. srpnja 2021., s danom 17. rujna 2023., točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 3.994,71 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2024. do isplate po preciziranoj kamatnoj stopi, u točki IV. izreke djelomično je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete u iznosu od 1.005,29 eur, u točki V. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju plati troškove postupka u iznosu od 600,00 eur sa pripadajućom zateznom kamatom dok je u točki VI. izreke odbijen kao neosnovan preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova od 150,00 eur.

2. Protiv presude sadržane u točkama I., II., III. i V. izreke žalbu podnosi tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači te tužbeni zahtjev odbije a tuženiku priznaju troškovi postupka uključujući i žalbeni trošak, podredno da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom da se žalba tuženika odbije kao neosnovana te potražuje troškove sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa sukladno članku 116. stavak 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23. - dalje ZR), zatim zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu te posljedično tome zahtjev tužitelja za naknadu štete sukladno članku 125. stavak 1. ZR-a.

6. U provedenom postupku je utvrđeno:

- tužitelj je kao radnik kod tuženika kao poslodavca prije otkazivanja radio 11 godina,

- temeljem zadnjeg Ugovora o radu 1. travnja 2016. s pripadajućim Aneksom br. 1 od 1. srpnja 2021., tužitelj je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu: Voditelj smjene-viličarist, rukovatelj dizalicom, rukovatelj motornom pilom, rukovatelj stolarskim strojevima (dalje Ugovor o radu),

- člankom 51. Pravilnika o radu tuženika propisano je da radnik krši obveze iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom u slučaju izvršavanja radnih obveza znatno ispod prosjeka, nemarno ili nepravovremeno, a odredbom članka 52. istog Pravilnika je propisano da se osobito teškim povredama iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom smatraju, između ostalog, odbijanje izvršenja radnog zadatka, učestalo kršenje pravila rada, svaka druga radnja ili propuštanje radnje na radu ili u vezi s radom koja nanese štetu poslodavcu,

- tuženik je 7. rujna 2023. donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju zbog osobito teške povrede radne obveze (dalje Odluka o otkazu), kojom se ugovor otkazuje sa danom 12. rujna 2023.,

- u obrazloženju Odluke o otkazu se navodi kako je tužitelj u noćnoj smjeni s 1./2. rujna 2023. u vremenu od 22,00 h do 6,00 h trebao obavljati poslove svog radnog mjesta i bio dužan izvršiti i završiti radni nalog br. 97/1 odnosno završiti proizvodnju cijevi u ranijim jutarnjim satima, kako bi ista bila spremna za utovar i otpremu po nalogu kupca, međutim, da je tužitelj dolaskom u noćnu smjenu, vjerojatno s ciljem ubrzanja proizvodnje radi ranijeg završetka posla, samovoljno promijenio ranije zadane parametre proizvodne linije što je rezultiralo pregrijavanjem reduktora i zastojem u radu linije odnosno zastojem u proizvodnji cijevi te je u noćnoj smjeni proizvedeno svega 120 m cijevi, umjesto 240 m, zatim da je tužitelj bio upoznat s hitnošću situacije i potrebom pravovremenog i pravilnog završetka posla koji je za poslodavca od posebnog značaja, a što da je tužitelj znao jer je tog jutra pokušao kontaktirati voditelja glatkih cijevi i obavijestiti ga da proizvodni nalog neće biti gotov , a osim toga je da tužitelj navedenog dana napustio svoje radno mjesto u 5,51 h, dakle, prije kraja smjene (koja završava u 6,00 h), ugasio proizvodnu liniju i napustio radno mjesto bez da je izvršio radni nalog, a što sve da predstavlja nesavjesno obavljanje radnih zadataka i kao takvo osobito tešku povredu radnog odnosa koja sukladno Zakonu o radu i članku 52. Pravilnika o radu tuženika predstavlja razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu,

- tuženik je prije otkazivanja Ugovora o radu omogućio tužitelju 4. rujna 2023. iznošenje obrane u kojoj se isti očitovao vezano za navedene razloge za otkaz,

- kod tuženika nije oformljeno radničko vijeće niti postoji sindikalni povjerenik,

- tužitelj je protiv Odluke o otkazu podnio Zahtjev za zaštitu prava 27. rujna 2023. poštom preporučeno, kojeg je tuženik zaprimio 3. listopada 2023., povodom kojeg se tuženik nije očitovao te je tužitelj potom 2. studenog 2023. poštom preporučeno podnio predmetnu tužbu nadležnom sudu,

- tužitelj se zaposlio kod drugog poslodavca 18. rujna 2023.,

- prosječna neto plaća isplaćena tužitelju u posljednja tri mjeseca rada kod tuženika iznosila je 1.331,57 eur, dok tužitelja ne terete obveze uzdržavanja drugih osoba.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo sporno da je Odluka o otkazu donesena u zakonskom roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji sukladno članku 116. stavak 2. ZR-a. Sud prvog stupnja je prvenstveno kao neosnovan otklonio tuženikov prigovor prekluzije u traženju sudske zaštite, utvrđujući da su ispoštovane sve procesne pretpostavke i rokovi iz članka 133. ZR-a za pravovremeno traženje sudske zaštite prava iz radnog odnosa, uvažavajući utvrđenja vezano da datume primitaka Odluke o otkazu, podnošenja Zahtjeva za zaštitu prava te datum podnošenja tužbe .

7.1. Pritom je zaključio da je u konkretnom slučaju rok iz članka 133. stavak 2. ZR-a počeo teći 4. listopada 2023., da je istekao 18. listopada 2023., da je rok za traženje sudske zaštite počeo teći prvog slijedećeg dana 19. listopada 2023. te je posljednji dan roka bio 2. studenog 2023., kada je podnesena tužba u ovoj pravnoj stvari, radi čega utvrđuje da je tužba je podnesena u zakonom propisanom roku.

8. Nije bilo sporno da je tuženik proveo zakonom predviđeni postupak prije otkazivanja odnosno dao mogućnost iznošenja obrane radniku prema članku 119. stavak 2. ZR-a dok zbog nepostojanja radničkog vijeća nije postojala obveza poslodavca za savjetovanjem u smislu članka 150. stavak 1. i 3. ZR-a.

9.. Sporno je bilo pitanje opravdanosti razloga za izvanredni otkaz Ugovora o radu u odnosu na koju okolnost sud prvog stupnja cijeni sadržaj članka 116. stavak 1. ZR-a, te analizom i ocjenom provedenih dokaza, prvenstveno sadržaja Odluke o otkazu, posebno imajući u vidu pojedine razloge navedene za otkaz, odredbi Pravilnika o radu, sadržaja SMS prepiske te preslika fotografija, koja utvrđenja dovodi u vezu s utvrđenjima koja proizlaze iz iskaza saslušanih svjedoka MĆ, HĆ, ČĆ, GĆ te iskaza tužitelja i z. z. tuženika ĆĆ, sud prvog stupnja smatra da radnje koje je naveo tuženik kao razlog za izvanredni otkaz - mijenjanje parametara proizvodnje, neizvršavanje radnog naloga te raniji odlazak s radnog mjesta ne predstavljaju osobito tešku povredu obvezu iz radnog odnosa, već eventualno upućuje na nesavjesno i neuredno izvršavanje radnih obveza, a što eventualno mogu biti razlozi za redoviti otkaz ugovora o radu.

10. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je Odluka o otkazu u konkretnom slučaju nedopuštena pa cijeneći dalje sadržaj članka 125. stavak 1. ZR-a, činjenicu da tužitelj zasnovao novi radni odnos, udovoljio je i zahtjevu tužitelja za sudskim raskidom Ugovora o radu te kao dan prestanka radnog odnosa odredio 17. rujna 2023. (dan prije nego se zaposlio kod novog poslodavca). Sukladno istoj zakonskoj odredbi, sud je dosudio tužitelju na ime naknade štete iznos od 3.994,71 eur (3 prosječne neto plaće isplaćene tužitelju prije otkaza) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, uvažavajući činjenice da je tužitelj osoba mlađe životne dobi, da nije utvrđeno da bi imao zakonske obveze uzdržavanja te da je kod tuženika prije otkazivanja bio zaposlen preko 10 godina. U preostalom dijelu u visini od 1.005,29 eur (do zatraženih 5.000,00 eur), tužbeni zahtjev za naknadu štete je odbijen dok je o troškovima postupka odlučeno primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a i članka 155. stavak 1. ZPP-a.

11. U donošenju pobijanog dijela presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire u žalbi tuženika s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

12. Ovaj sud prihvaća izneseno činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva .

13. U ovoj fazi žalbenog postupka i dalje je sporno pitanje ispunjenost zakonskih pretpostavki iz članka 133. ZR-a za pravovremenost traženja sudske zaštite prava iz radnog odnosa. U tom pravcu tuženik u žalbi i dalje ustraje na tvrdnji o nepravovremenosti podnesene tužbe, navodeći da rok od 15 dana iz članka 133. stavak 2. ZR-a, u kojem je tuženik kao poslodavac mogao odgovoriti tužitelju kao radniku na Zahtjev za zaštitu prava, počeo teći idućeg dana od dana kada je tužitelj na poštu preporučeno predao Zahtjev za zaštitu prava a ne od dana kada je tuženik taj zahtjev zaprimio putem pošte, čemu posljedično da niti tužba nije predana u zakonskom roku.

13.1. Izneseni žalbeni navodi nisu osnovani. Povodom ovih okolnosti nesporno je utvrđeno da je tužitelj 27. rujna 2023. predao Zahtjev za zaštitu prava poslodavcu poštom preporučeno, da je tuženik Zahtjev za zaštitu prava zaprimio 3. listopada 2023. o čemu je tužitelj dobio podatak na vraćenoj poštanskoj povratnici Hrvatskih pošta, da se povodom Zahtjeva za zaštitu prava tuženik nije očitovao te da je tužitelj 2. studenog 2023. poštom preporučeno podnio predmetnu tužbu nadležnom sudu.

13.2. U takvoj situaciji pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je za razmatranje pravovremenosti tužbe mjerodavno vrijeme zaprimanja Zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa od strane tuženika, dakle, 3. listopada 2023., jer rok od 15 dana u kojem poslodavac ima pravo donijeti odluku o zahtjevu za zaštitu prava ne može početi teći prije nego što je takav zahtjev zaprimljen. Sud je sud stajališta da u situaciji kada radnik ima dokaz kada je zahtjev za zaštitu prava iz članka 133. stavak 1. ZR-a poslodavac zaprimio, rok za donošenje odluke o zahtjevu počinje teći prvog slijedećeg dana od dana dostave zahtjeva poslodavcu te ističe istekom 15 dana, a rok za traženje sudske zaštite počinje teći prvog slijedećeg dana ( tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr-583/2016 od 26. listopada 2026.).

13.3. Stoga je osnovano prvostupanjski sud zaključio da je u konkretnoj situaciji rok iz članka 133. stavak 2. ZR-a počeo teći 4. listopada 2023., da je istekao 18. listopada 2023., da je rok za podnošenje tužbe počeo teći idućeg dana odnosno 19. listopada 2023. te da je posljednji dan roka za tužbu bio 2. studenog 2023. kada je predmetna tužba i podnesena. Radi navedenog, pravilno je ocijenjeno da predmeta tužba nije nepravovremena pa nije osnovan žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 13. ZPP-a, kojeg tuženik ističe u žalbi.

14. Nadalje, u žalbenom stadiju postupka i dalje je sporna pravilna primjena odredbi ZR-a u odnosu na postojanje opravdanog razloga kao materijalno pravne pretpostavke za izvanredni otkaz ugovara o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa iz članka 116. stavak 1. ZR-a.

14.1. Sukladno čanku 116. stavak 1. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema članku 135. stavak 3. ZR-a, ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, a za valjanost otkaza se zakonom traži postojanje opravdanog razloga, tada poslodavac mora dokazati postojanje opravdanih razloga.

14.2. Ocjena o tome ima li postupanje radnika značenje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja i ne može se uopćiti. Pritom postojanje druge osobito važne činjenice, kao opravdanog razloga za izvanredni otkaz mora biti takvo da se od poslodavca ne može zahtijevati da nastavi radni odnos s radnikom ako ta činjenica narušava taj radni odnos. Potrebno je nedvojbeno utvrditi da je riječ o ponašaju radnika koje je teška povreda obveza iz radnog odnosa prilikom ocjene opravdanosti izvanrednog otkaza ugovora o radu. Pojedinačni postupak radnika valja ocjenjivati u sklopu cjelokupnog događaja na kojem poslodavac temelji razloge za otkaz, imajući na umu posljedice takvog postupka radnika.

15. Žalbom tuženika pokušava se dovesti u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nepostojanju osobito teške povrede iz radnog odnosa kao razloga za izvanredno otkazivanje. Radi se o tvrdnjama koje je tuženik iznosio i tijekom postupka a sud prvog stupnja ih je raspravio i otklonio kao neosnovane sa obrazloženjem koje je u svemu prihvatljivo ovome sudu, sve na temelju provedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove pravilne ocjene u smislu članka 8. ZPP-a.

16. U odnosu na postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu, na dokazivanje kojeg je bio usmjeren najveći dio postupka, sud prvog stupnja je analizom i ocjenom provedenih dokaza utvrdio stvarnu težinu postupaka koji se tužitelju stavljaju na teret. Tako je utvrđeno da je u spornoj noćnoj smjeni tužitelj kao voditelj smjene imao problema u proizvodnji glatkih cijevi zbog mokrog materijala, zbog čega proizvedene cijevi nisu bile adekvatne kvalitete, o čemu je tužitelj uputio sms poruku nadređenom u 4,00 h te telefonske pozive oko 6,30 na koje mu nadređeni nije odgovorio, da iz korespondencije tužitelja i tuženika iz smjene od dana ranije proizlazi kako su i tada postojali problemi s mokrim materijalom za izradu cijevi. U tome svemu prvostupanjski sud nalazi razloge za promjenu parametara proizvodnje, koji su posljedično doveli do pregrijavanja stroja i do zastoja u proizvodnji a ne onaj razlog kojeg tuženik navodi u pobijanoj Odluci o otkazu - raniji završetak posla i raniji odlazak kući. Dalje je utvrđeno da su voditelji smjene mijenjali parametre proizvodnje uvijek kada je to bilo potrebno, bilo zbog ubrzanja proizvodnje ili kada je bilo kakvih problema, dakle da se radilo o uobičajenoj praksi te da su voditelji smjene prešutno bili ovlašteni mijenjati parametre proizvodnje. Osim toga , sud je cijenio činjenicu da iako tijekom svoje smjene zbog navedenih problema, tužitelj nije uspio izvršiti radni nalog do kraja, isti je dovršila druga smjena, da je po dovršetku posla roba isporučena u inozemstvo, da nije došlo do kašnjenja isporuke niti je tuženik trpio kakve penale ili štetu zbog postupanja tužitelja, kao niti gubitak ugovorenog posla dok je utvrđeno da se cijevi koje nisu adekvatne kvalitete odvoze na otpad, usitnjavaju i kasnije koriste dalje u proizvodnji. Sud je otklonio kao nedokazane tvrdnje tuženika da je tužitelju bilo poznato da se radi o hitnom i važnom poslu, jer u tom pravcu u internom dnevniku rada nije bilo napomene niti je dokazno postojanja usmene upute od strane nadređenih, te nije utvrđeno da se od radnika očekivalo da ostaju raditi dulje u slučaju neizvršenja radnog naloga. Sud prvog stupnja je dalje cijenio da nije utvrđeno da bi se radilo o učestalom kršenju pravila rada, da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen 10 godina te tijekom tog perioda prema istom nisu bile upućene nikakve pisane opomene vezane uz nesavjesno ili neuredno izvršavanje radnih zadataka ili bilo kakvih povreda obveza iz radnih odnosa, te da se radilo o izoliranom slučaju. Sud nalazi nedokazanim da je tužitelj napustio radno mjesto prije dovršetka smjene u 5,51 h, dakle 9 minuta ranije, jer je svjedokinja iz iste smjene otišla u 5,55 h iskazujući da je tužitelj i dalje ostao na radnom mjestu.

17. Stoga, kada se ima u vidu izneseno utvrđeno činjenično stanje u ovome predmetu, tada i prema stajalištu ovoga suda u konkretnom slučaju postupci tužitelja ne predstavljaju tako osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa između poslodavca i radnika ne bi moguć i zbog čega bi bilo opravdano radniku izreći najdrastičniju mjeru po prava radnika iz radnog odnosa

- izvanredni otkaz ugovora o radu.

18. Radi navedenog pravilno je odlučeno kada je utvrđeno da pobijana Odluka o otkazu nije dopuštena. Nastavno na zaključak o nedopuštenosti Odluke o otkazu, pravilno je prvostupanjski sud u okviru pretpostavki iz članka 125. stavak 1. ZR -a udovoljio zahtjevu tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu i naknadi štete, u kojem se dijelu prvostupanjska presuda posebno ne dovodi u pitanje žalbom tuženika.

19. Odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primjeni članka 154. stavak 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.).

20. Sa žalbom protiv presude tuženik nije uspio, dok je ocijenjeno da odgovor na žalbu tužitelja nije bio nužan za vođenje parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a, radi čega strankama nisu priznati troškovi žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

21. Slijedom svega obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

22. Presuda suda prvog stupnja u točkama IV. i VI. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 16. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić