Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-36/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Tanji Novak-Premec, u pravnoj stvari ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o. za poslovne usluge, OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova ulica 82, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru, protiv ovršenika CN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi ovrhe na nekretninama, povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu od 18. kolovoza 2025. poslovni broj: Ovr-471/2022- 40, 16. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu poslovni broj: Ovr-471/2022-40 od 18. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke odbačen je prijedlog ovršenika za ukidanje klauzule ovršnosti i obustavu ovrhe koji sadržajno predstavlja žalbu nakon proteka roka. Pod točkom II. izreke odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija ovršenik zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i obustavi ovrha.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je ovršenik 5. studenog 2024. podnio prijedlog za ukidanje klauzule ovršnosti, obustavu ovrhe i podredno prijedlog za odgodu ovrhe u kojem navodi da je sud dužan u svim fazama ovršnog postupka po službenoj dužnosti provjeriti postoje li valjana ovršna isprava pri tome tvrdeći da se ovrha u ovom slučaju provodi bez valjane isprave jer je Izjava o suglasnosti od 25. veljače 2011. iz članka 124. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 139/10) izdana Raiffeisenbank Austria d.d., a ne sadašnjem ovrhovoditelju TD EOS MATRIX d.o.o.. Ujedno tvrdi da u trenutku izdavanja Izjave Ovršni zakon iz 1996. nije predviđao mogućnost da novi vjerovnik pokrene i ovrhu temeljem Izjave o suglasnosti već je ta mogućnost predviđena tek Ovršnim zakonom iz 2012. koji se ne može primijeniti na ovaj slučaj jer je Izjava o suglasnosti dana 24. veljače 2011. Nastavno prvostupanjski sud iznosi sadržaj očitovanja ovrhovoditelja na naprijed izneseni prijedlog ovršenika koji se u bitnom protivi takvom prijedlogu te zaključuje da prijedlog ovršenika za ukidanje klauzule ovršnosti i obustavu ovrhe po svom sadržaju predstavlja žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. Ovršnog zakona, a to obzirom na tvrdnju da ovrhovoditelj EOS MATRIX d.o.o. ne može na temelju predmetne Izjave o suglasnosti zahtijevati ovrhu protiv ovršenika. Polazeći od odredbe članka 53. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – Odluka US RH – dalje u tekstu: OZ) prema kojem ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. – 11. tog Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv tog rješenja te stavka 4. istog članka prema kojem će sud odbaciti žalbu ako se žalba temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi, a da ovršenik u žalbi podnesenoj 7. veljače 2023. protiv rješenja o ovrsi nije istaknuo žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ iako je to mogao, na temelju članka 53. stavka 4. OZ odbacuje žalbu po proteku roka nazvanom prijedlogom za ukidanje klauzule ovršnosti i obustavu ovrhe.

5.1. Odlučujući o prijedlogu za odgodu ovrhe koji se prosuđuje na temelju članka 65. OZ kojim je propisano da se ovrha može odgoditi na prijedlog ovršenika ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje i to iz zakonom taksativno navedenih razloga, pa kako ovršenik ničim nije dokazao ispunjenje uvjeta iz članka 65. stavka 1. OZ odlučuje kao pod točkom II. izreke.

6. U žalbi ovršenik stav prvostupanjskog suda da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije mogao iznijeti već u žalbi na rješenje o ovrsi smatra pogrešnim jer da nije trebalo ni doći do toga da ovršenik kao neuka stranka podnosi prijedlog za obustavu ovrhe budući da ovrhovoditelj ne raspolaže valjanom ovršnom ispravom bez koje se ne može provoditi ovrha jer je o ispunjenju materijalnih pretpostavki za ovrhu dužan voditi računa prvostupanjski sud na koji način se štite prava ovršenika i osigurava zakonitost postupka. Ponavlja navode iz prijedloga za ukidanje klauzule pravomoćnosti i obustavu ovrhe i to da je Izjava o suglasnosti zapljene plaće posl.br. OV-4378/2011 izdana prije nego što je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 73/17) i da je Izjava izdana u korist Raiffeisenbank Austria d.d., a ne ovdje ovrhovoditelju EOS MATRIX d.o.o. i zbog čega taj ovrhovoditelj nije ovlašten pokrenuti ovrhu na temelju te Izjave izdane 25. veljače 2011. na temelju Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 57/96, 29/99 i 42/00). Tvrdi da prema Ovršnom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme potpisivanja Izjave nije postojala mogućnost da novi vjerovnik pokrene ovrhu prisilnom naplatom pa je sukladno primjenjivom Zakonu nedopušten zahtjev za ovrhu. Poziva se i na revizijske odluke broj Rev-3257/2014 i Rev-1158/2023 kao relevantnu sudsku praksu.

7. Prema članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi članka 381. istog Zakona, a koji Zakon se na odgovarajući način primjenjuje u ovršnim postupcima na temelju članka 21. stavka 1. OZ, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Ispitivanjem pobijanog rješenja na taj način utvrđeno je da donošenjem istog nije ostvarena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog/ovršnog postupka na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti.

9. Naprijed iznesenim žalbenim navodima ovršenik nije doveo u sumnju pravilnost po prvostupanjskom sudu primijenjenog materijalnog prava pa ni taj žalbeni razlog koji ističe ovršenik u žalbi i na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nije ostvaren.

10. No, prije svega valja ukazati ovršeniku da se ovršni postupak po kojemu sudovi provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava te materijalnopravni odnosi koji se zasnivaju na temelju ovršnih postupaka vodi po pravilima onog Ovršnog zakona koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovršnog postupka. U konkretnom slučaju ovršni postupak pokrenut je prijedlogom ovrhovoditelja na temelju ovršne isprave podnesenim prvostupanjskom sudu 2. studenog 2022., dakle u vrijeme važenja Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj:

112/12 sa svim njegovim izmjenama i dopunama objavljenim u "Narodnim novinama" broj: 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20 i 114/22). S druge strane valjanost ovršne isprave procjenjuje prema propisima koji su se primjenjivali u vrijeme nastanka ovršne isprave.

11. Predmetni ovršni postupak temeljen je na ovršnoj ispravi i to Izjavi o suglasnosti potvrđenoj po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću iz Rijeke pod brojem OV- 4378/2011. Izjava o suglasnosti u vrijeme kada je izdana bila je uređena člankom 124. tada važećeg Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 139/10) te takva isprava sukladno stavku 5. tog članka ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe.

12. Prema članku 32. stavku 1. OZ ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.

13. Ovrhovoditelj temelji prijedlog za ovrhu na Izjavi o suglasnosti ovršenika potvrđene po javnom bilježniku pod brojem OV-4378/11 25. veljače 2011. te Ugovoru o cesiji sklopljenim dana 23. prosinca 2013. između Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb kao cedenta i ovrhovoditelja kao cesionara i Dodatku 1. Ugovora o cesiji od 25. travnja 2014. kojom je Raiffeisenbank Austria d.d. ustupila tražbinu koju ima prema ovršeniku po partiji kredita 3421034967 i po suglasnosti za zapljenu broj OV-4378/11 od 25. veljače 2011., a koji Dodatak Ugovoru o cesiji sadrži ovjerovljene potpise zastupnika tih trgovačkih društava po javnom bilježniku Anici Hukelj iz Zagreba pod brojem OV- 4855/14 od 9. svibnja 2014. i javnom bilježniku Mladenu Burecu iz Zagreba pod brojem OV-6826/14 od 9. svibnja 2014.

14. Kako dakle, ovrhovoditelj naprijed navedenim Ugovorom o cesiji i Dodatkom Ugovoru o cesiji dokazuje da je tražbina Raiffeisenbank Austria d.d. prema ovršeniku iz Izjave o suglasnosti ovršenika prešla na njega javno ovjerovljenom ispravom koje značenje je definirano člankom 2. točkom 13. OZ kao isprava na kojoj je potpis neke osobe ovjerovio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima, to su žalbene tvrdnje ovršenika da ovrhovoditelj predmetnu ovrhu nije pokrenuo na temelju valjane ovršne isprave protivne naprijed citiranoj odredbi članka 32. stavka 1. OZ.

15. Revizijske odluke na koje se poziva ovrhovoditelj od kojih je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1158/2023 zauzeto stajalište da ovršenik može sve do završetka ovršnog postupka podnijeti žalbu zbog razloga iz članka 46. stavka 1. točke 7. i točke 9. – 11. tada važećeg Ovršnog zakona, nije u suprotnosti sa predmetnom odlukom poglavito ako se ima u vidu da je ovršenik u ovom postupku podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi od 17. siječnja 2023. posl.br. Ovr-471/2022. po punomoćnici Nataši Lisac, odvjetnici u Dugom Selu. Shvaćanje izraženo u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-3257/2014 nije primjenjivo na konkretni slučaj obzirom da se u revizijskom predmetu kao ovršna isprava pojavljuje Izjava suglasnosti o zapljeni koja je izdana 30. svibnja 2003. kada je u primjeni bio Ovršni zakon ("Narodne novine" broj: 57/96, 29/99 i 42/00) i koja prema članku 178. tog Zakona nije imala svojstvo ovršne isprave temeljem koje bi se mogla provesti ovrha i na drugim predmetima i koje svojstvo je takvim ispravama priznato tek donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 88/05). Ujedno je zauzeto je stajalište da su za ocjenu da li je isprava na temelju koje se predlaže ovrha ovršna isprava, mjerodavne odredbe onog Zakona koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja predmetne Izjave suglasnosti o zapljeni. Dakle, pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u tom rješenju ne odnosi se na prosudbu Izjave o suglasnosti s aspekta mogućnosti prijenosa tražbine u vrijeme izdavanje takve ovršne isprave kako to pogrešno smatra ovršenik.

16. Iz naprijed navedenih razloga žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava ocijenjen je neosnovanim pa kako je prvostupanjski pravilnom primjenom članka 53. stavka 4. Ovršnog zakona odbacio prijedlog ovršenika za ukidanje klauzule pravomoćnosti i obustavu ovrhe pravilno ocijenivši da se sadržajno radi o žalbi nakon proteka roka iz članka 53. stavka 1. OZ jer ne postoje opravdani razlozi zbog kojih ovršenik te razloge nije mogao istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja o ovrsi i zbog čega je na temelju članka 380. točke 2. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ valjalo odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke.

17. Osnovano prvostupanjski sud utvrđuje da ovršenik u odnosu na prijedlog za odgodu ovrhe nije iznio nikakve okolnosti radi ostvarenja kojih bi sud na temelju članka 65. stavka 1. OZ mogao odgoditi ovrhu pa kako ni u žalbi ovršenik ne iznosi nikakve razloge zbog kojih pobija prvostupanjsko rješenje i u tom dijelu, valjalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP odbiti žalbu ovršenika i potvrditi prvostupanjsko rješenje i u tom dijelu točke II. izreke.

U Varaždinu 16. veljače 2026.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec