Poslovni broj Gž Ovr-389/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Branki Križanić Perharić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja DDM REO Adria d.o.o., OIB: 91868082461, Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 13, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Luka Gulan, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 191E, protiv ovršenice TP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i ovršenika LP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Tatjani Lindić, odvjetnici u Samoboru, Trg kralja Tomislava 15, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja o namirenju Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalne službe u Samoboru poslovni broj Ovr-652/2023-47 od 4. srpnja 2025., dana 16. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba ovrhovoditelja DDM REO Adria d.o.o. izjavljena protiv toč. V. izreke rješenja o namirenju Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalne službe u Samoboru poslovni broj Ovr-652/2023-47 od 4. srpnja 2025.

II. Odbija se žalba ovrhovoditelja DDM REO Adria d.o.o. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o namirenju Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalne službe u Samoboru poslovni broj Ovr-652/2023-47 od 4. srpnja 2025. u pobijanom dijelu pod toč. I., II. i VI. izreke.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja DDM REO Adria d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.112,08 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja u toč. I. izreke, iz kupovnine dobivene prodajom nekretnine ovršenika u ukupnom iznosu od 163.790,90 eura, namireno je potraživanje ovrhovoditelja prebijanjem s tražbinom ovršenika na isplatu kupovnine u iznosu od 123.893,41 eura, za koji iznos je ovrhovoditelj kao kupac oslobođen polaganja kupovnine, i to s osnove ukupnih troškova ovršnog postupka koji se namiruju prvenstveno (troškovi sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji u iznosu od 1.157,23 eura), troškova priznatih rješenjem o ovrsi u iznosu od 1.306,49 eura, zateznih kamata na trošak određen rješenjem o ovrsi u iznosu od 177,79 eura, troškova ovršnog postupka koji se nisu prvenstveno namirili u iznosu od 937,50 eura, glavnice u ukupnom iznosu od 41.601,43 eura, zateznih kamata na glavnicu dospjelih u periodu od 3 godine od donošenja rješenja o dosudi, odnosno za razdoblje od 7. siječnja 2022. do 7. siječnja 2025. u ukupnom iznosu od 13.388,51 eura, zateznih kamata na glavnicu dospjelih izvan tri godine od dana donošenja rješenja o dosudi u ukupnom iznosu od 58.195,26 eura, ugovorenih kamata u ukupnom iznosu od 7.129,20 eura. Nadalje, namireno je potraživanje založnog vjerovnika Grad Sveta Nedjelja s osnova glavnice u iznosu od 6.174,21 eura, zateznih kamata na glavnicu dospjelih u periodu od 3 godine od donošenja rješenja o dosudi, odnosno za razdoblje od 7. siječnja 2022. do 7. siječnja 2025. u ukupnom iznosu od 1.176,65 eura, zateznih kamata dospjelih izvan tri godine od dana donošenja rješenja o dosudi u iznosu od 1.400,97 eura, troška osiguranja u iznosu od 165,90 eura, zateznih kamata na trošak dospjelih u periodu od 3 godine od donošenja rješenja o dosudi, odnosno za razdoblje od 7. siječnja 2022. do 7. siječnja 2025. u iznosu od 31,62 eura te zateznih kamata na trošak dospjelih izvan tri godine od dana donošenja rješenja o dosudi u ukupnom iznosu od 16,54 eura. Također, namireno je i potraživanje založnog vjerovnika Hrvatske Vode – pravna osoba za upravljanje vodama u iznosu od 2.041,26 eura. U toč. II. izreke rješenja odbijen je kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 12.322,86 eura. U toč. III. izreke naloženo je Financijskoj agenciji, po pravomoćnosti tog rješenja, iznos jamčevine od 8.965.89 eura isplatiti založnom vjerovniku Grad Sveta Nedjelja. U toč. IV. izreke nalaženo je Financijskoj agenciji, po pravomoćnosti tog rješenja, iznos jamčevine od 2.041,26 eura isplatiti založnom vjerovniku Hrvatske Vode – pravna osoba za upravljanje vodama. U toč. V. izreke naloženo je Financijskoj agenciji, po pravomoćnosti tog rješenja, iznos jamčevine od 16.291,33 eura te iznos kupovnine od 12.599,01 eura isplatiti ovršeniku TP. U toč. VI. izreke utvrđeno je da je ovrha na nekretnini ovršenika iz točke I. izreke rješenja određena rješenjem o ovrsi tog suda poslovni broj Ovr-652/2023-4 od 25. svibnja 2023. dovršena.

2. Protiv toč. I., II., V. i VI. izreke tog rješenja žali se ovrhovoditelj iz svih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže usvojiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.112,08 eura.

3. Žalba ovrhovoditelja je nedopuštena u odnosu na toč. V. izreke rješenja, dok je u preostalom dijelu neosnovana.

U odnosu na toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja

4. Sukladno odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje u tekstu: OZ) žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, osoba koja se odrekla prava na žalbu ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravni interes za podnošenje žalbe.

5. Naime, toč. V. izreke pobijanog rješenja naloženo je Financijskoj agenciji, po pravomoćnosti tog rješenja, iznos jamčevine od 16.291,33 eura te iznos kupovnine od 12.599,01 eura isplatiti ovršeniku TP.

6. Stoga, ovrhovoditelj nema pravni interes u tom dijelu žalbom pobijati rješenje, zbog čega je temeljem odredbe čl. 380. toč. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a njegovu žalbu trebalo u tom dijelu odbaciti kao nedopuštenu (toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U odnosu na toč. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja

7. Donoseći predmetno rješenje u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a te je materijalno pravo u tom dijelu pravilno primijenjeno.

8. Suprotno žalbenom navodu ovrhovoditelja pravilno je sud prvog stupnja utvrdio vrijednost predmeta spora. Naime, sukladno odredbi čl. 35. ZPP-a prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir, ako ne čine glavni zahtjev. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora uzeo u obzir glavnicu iz Ugovora o založnom pravu od 28. srpnja 2003. u iznosu od 11.183,76 eura, glavnicu iz Ugovora o dugoročnom mikrokreditu od 22. listopada 2007. u iznosu od 14.466,57 eura te glavnicu iz Ugovora o hipotekarnom kreditu od 2. travnja 2009. u iznosu od 15.951,10 eura, dakle ukupno 41.601,43 eura.

8.1. Stoga, suprotno žalbenom navodu ovrhovoditelja pravilno je sud prvog stupnja uzimajući u obzir tako utvrđenu vrijednost predmeta spora utvrdio vrijednost odvjetničke radnje kao i pravo na pristojbu na prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 231,23 eura.

8.2. Jednako tako, suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja ovrhovoditelju priznao trošak za sastav podnesaka od 17. rujna 2024., 26. studenoga 2024. i 4. ožujka 2025., primjenom Tbr. 11. toč. 10. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25; dalje: Tarifa). Naime, odredbom Tbr. 11. toč. 1. Tarife taksativno su navedeni podnesci za koje ovrhovoditelju pripada pravo na puni iznos nagrade prema Tbr. 7. toč. 1., 4. i 7. Tarife, a među koje ne spadaju podnesci od 17. rujna 2024., 26. studenoga 2024. i 4. ožujka 2025. Stoga, za navedene podneske ne postoji osnova za priznavanje pune odvjetničke nagrade. U odnosu na ostale podneske, koji nisu obuhvaćeni Tbr. 11. toč. 1. Tarife, primjenjuje se Tbr. 11. toč. 10. Tarife, kojom je izričito propisano da ovrhovoditelju pripada nagrada u visini od 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4. i 7. Tarife, ali ne više od 250 bodova po pojedinom podnesku. Dakle, sud prvog stupnja je pravilno ovrhovoditelju za svaki od navedenih podnesaka priznao nagradu u visini od 125 bodova, odnosno 250,00 eura.

9. Nadalje, odredbom čl. 14. st. 4. OZ-a propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

9.1. Stoga, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada ovrhovoditelju nije priznao pravo na trošak za sastav podneska od 7. ožujka 2024. jer je predmetnim podneskom ovrhovoditelj izrazio suglasnost s nalazom i mišljenjem vještaka te predložio sudu zakazivanje ročišta radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine. Naime, kako to pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja, suglasnost ovrhovoditelja se pretpostavlja u slučaju da se ovrhovoditelj ne očituje na nalaz i mišljenje vještaka. Tako je sud u svojem zaključku poslovni broj Ovr-652/2023-17 od 20. veljače 2024. (list 309 spisa) pozvao stranke da se u roku od 15 dana od primitka zaključka očituju na dostavljeni nalaz i mišljenje, uz upozorenje da će se u protivnom smatrati da na isti ne stavljaju primjedbe. Također, ovrhovoditelj je svoju suglasnost mogao izraziti i na ročištu radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine. Jednako tako, sud prvog stupnja bi i bez intervencije ovrhovoditelj sukladno odredbi čl. 92. st. 1. OZ-a odredio ročište radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine.

9.2. Isto tako, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada ovrhovoditelju nije priznao pravo na trošak za sastavljanje podneska od 22. svibnja 2023. jer je predmetnim podneskom ovrhovoditelj dostavio izvornike ovršnih isprava koje je trebao dostaviti još uz ovršni prijedlog te je iste mogao dostaviti i bez sastavljanja posebnog podneska.

9.3. Također, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška za sastavljanje podneska od 19. rujna 2023. jer isti predstavlja požurnicu te podneska od 27. listopada 2023. i 24. siječnja 2025. budući da je istima dostavljena potvrda o uplati, koju je ovrhovoditelj mogao dostaviti i bez sastavljanja podneska.

9.4. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, pravilno je ovrhovoditelj odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova za sastav podnesaka od 15. prosinca 2023. i 22. travnja 2024., kojima ovrhovoditelj ispričava svoj nedolazak na zakazani očevid na lokaciji predmetne nekretnine te na zakazano ročište radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine i predlaže njihovo održavanje u njegovoj odsutnosti. Naime, kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, očevid bi se održao i bez nazočnosti ovrhovoditelja, budući da njegova prisutnost nije obvezna. Također, čl. 7. st. 5. OZ-a propisano je da izostanak jedne ili obiju stranaka te sudionika s ročišta, ne sprječava sud da nastavi s postupkom. Isto tako, sud prvog stupnja bi po službenoj dužnosti dostavio ovrhovoditelju zapisnike s održanog očevida i ročišta na znanje.

10. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a u tom dijelu odbiti kao neosnovanu žalbu ovrhovoditelja i potvrditi toč. II. izreke pobijanog rješenja, kako je i odlučeno u toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

11. Jednako tako, donoseći predmetno rješenje u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a. Činjenično stanje je u tom dijelu pravilno i potpuno utvrđeno, a i materijalno pravo je u tom dijelu pravilno primijenjeno. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a jer pobijano rješenje u tom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja te rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

12. Prije svega, u odnosu na žalbeni navod ovrhovoditelja da je preuranjeno rješenje o namirenju jer rješenje o dosudi nije postalo pravomoćno, ukazuje se ovrhovoditelju da iz stanja spisa proizlazi da je rješenje o dosudi, sukladno odredbi čl. 103. st. 4. OZ-a, putem oglasne ploče dostavljeno svim osobama kojima je dostava bila obvezna dana 19. siječnja 2025. (list 412 i 413 spisa). S obzirom na to da protiv navedenog rješenja nije izjavljena žalba, isto je postalo pravomoćno istekom roka za žalbu 28. siječnja 2025. Naime, iskazivanje potvrde pravomoćnosti predstavlja samo deklaraciju njezina nastupa, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja u pobijanom rješenju konstatirao da je rješenje o dosudi postalo pravomoćno.

13. Nadalje, sukladno odredbi čl. 113. st. 1. OZ-a propisano je da se iz iznosa dobivenog prodajom namiruju prvenstveno troškovi ovršnog postupka koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji, a zatim porezi i druge pristojbe dospjele za posljednju godinu koji terete prodanu nekretninu.

14. Prema odredbi čl. 114. st. 1. OZ-a nakon namirenja tražbina iz čl. 113. tog Zakona, namiruju se tražbine osigurane založnim pravom, tražbine ovrhovoditelja na čiji je prijedlog određena ovrha i naknade za osobne služnosti i druga prava koja prestaju prodajom. Odredbom čl. 114 st. 3. OZ-a propisano je da se vjerovnici iz st. 1. toga članka namiruju po redu stjecanja založnoga prava i prava na namirenje ovrhovoditelja koji su predložili ovrhu, odnosno po redu upisa u zemljišnu knjigu osobnih služnosti, a ako je bio ustupljen prednosni red, tada se vjerovnici iz stavka 1. toga članka namiruju po time uspostavljenom prednosnom redu. Prema odredbi čl. 114. st. 4. OZ-a troškovi i kamate za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi nekretnine kupcu, određeni ovršnom ispravom, namiruju se po istom redoslijedu kao i glavna tražbina, a prema st. 5. tog članka troškovi ovršnog postupka osim troškova koji se prvenstveno namiruju, namiruju se po istom redoslijedu kao i glavna tražbina. Prema st. 6. tog članka poslije namirenja tražbina iz st. 1. tog članka, namiruju se tražbine navedene u čl. 114. st. 1. toč. 2. tog Zakona za vrijeme za koje se ne namiruju prema odredbama tog članka. Nakon toga namiruju se i kamate iz st. 4. tog članka za vrijeme za koje nisu namirene prema toj odredbi i to po istom redoslijedu kao i glavna tražbina.

15. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su tražbine ovrhovoditelja i založnih vjerovnika u kontekstu ovršne faze u kojoj se provodi namirenje svrstane u više isplatnih redova pri čemu se tražbine kasnijeg isplatnog reda namiruju nakon što se namire tražbine prethodnog.

16. Dakle, troškovi ovršnog postupka na ime plaćenih pristojbi i predujmova spadaju u prvi isplatni red, porezi i druge pristojbe dospjele za posljednju godinu koje terete prodanu nekretninu spadaju u drugi isplatni red, a glavnica, zatezne kamate za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi te troškovi postupka (osim onih koji se prvenstveno namiruju) spadaju u treći isplatni red sukladno čl. 114. st. 1. -5. OZ-a. U tražbine četvrtog isplatnog reda spadaju tražbine s osnova poreza i drugih pristojbi koji terete prodanu nekretninu dospjelih prije godinu dana od donošenja rješenja o dosudi, dok se preostale zatezne kamate namiruju na kraju u smislu čl. 114. st. 6. OZ-a te iste spadaju u peti isplatni red.

17. Stoga, iz navedenog proizlazi da je sud prvog stupnja rješenje o namirenju donio sukladno gore navedenim odredbama čl. 113. i 114. OZ-a, jer je namirivao tražbine po isplatnim redovima, a unutar pojedinog isplatnog reda po redu prvenstva upisa založnog prava, odnosno prava na namirenje.

18. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a u tom dijelu odbiti kao neosnovanu žalbu ovrhovoditelja i potvrditi toč. I. izreke pobijanog rješenja, kako je i odlučeno u toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

19. Konačno, donoseći odluku pod toč. VI. izreke sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 73. st. 2. OZ-a, na koju se poziva ovrhovoditelj u svojoj žalbi.

20. Naime, sukladno odredbi čl. 73. st. 2. OZ-a postupak ovrhe smatra se dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnoga prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe. Nadalje, odredbom čl. 80. OZ-a propisano je da se ovrha na nekretnini provodi zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom.

21. Stoga, kako je u konkretnom slučaju provedena posljednja ovršna radnja ovrhe na nekretnini, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio dovršetak ovrhe primjenom čl. 73. st. 2. OZ-a.

22. Međutim, donošenjem rješenja iz čl. 73. st. 2. OZ, kojim se deklarira dovršetak ovrhe na nekretnini, ne isključuje se naknadno određivanja i provođenja posebnog postupka ovrhe iz čl. 128. OZ-a, odnosno ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnine kupcu, niti je takva mogućnost od utjecaja na dovršetak postupka ovrhe radi naplate novčane tražbine prodajom nekretnine.

23. Prema tome, kako je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-652/2023-4 od 25. svibnja 2023. određena ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja prodajom nekretnine, koja ovrha je provedenim namirenjem ovrhovoditelja dovršena, to se ne mogu prihvatiti izneseni žalbeni navodi da sud prvog stupnja nije mogao utvrditi dovršetak ovrhe radi naplate novčane tražbine na nekretnini prije provođenja ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnine kupcu.

24. Napominje se ovrhovoditelju da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr- 652/2023-4 od 25. svibnja 2023. (list 162 spisa) određena kako ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na nekretnini ovršenika, tako i ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine kupcu. Stoga, kako je toč. VI. izreke pobijanog rješenja utvrđeno da je dovršena samo ovrha na nekretnini, a ne i ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine kupcu, nema zapreke da sud u nastavku postupka postupi primjenom čl. 128. OZ-a.

25. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a u tom dijelu odbiti kao neosnovanu žalbu ovrhovoditelja i potvrditi toč. VI. izreke pobijanog rješenja, kako je i odlučeno u toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

26. Budući da ovrhovoditelj nije uspio u žalbenom postupku, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (točka II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

27. U ostalom, nepobijanom dijelu (toč. III. i IV. izreke) rješenje suda prvog stupnja nije ispitivano (čl. 365. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

U Velikoj Gorici 16. veljače 2026.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić