REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda MAŽ, uz sudjelovanje zapisničara Maje Butigan, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljenice MA, radi djela prekršaja iz članka 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20,114/22,133/23, 145/24), povodom prigovora na obavezni prekršajni nalog PUZ-a, II. Postaje prometne policije Zagreb, klasa: 211-07/25-2/57247 od 06.11.2025., temeljem čl.244.st.2. Prekršajnog zakona, izvan rasprave i bez nazočnosti okrivljenice, 16. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se prigovor okrivljenice MA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i preinačuje pobijani obavezni prekršajni nalog u pogledu odluke o kazni, te se prema okrivljenici umjesto novčane kazne u iznosu od 660,00 EUR (šestošezdeset eura), uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona, i z r i č e novčana kazna u iznosu od 400,00 EUR (četristo eura), koju je obvezna platiti u roku od 30 dana po primitku ove presude u korist Državnog proračuna, ukoliko okrivljenica plati u navedenom roku 2/3 izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kaznu podmirila u cijelosti, te se preinačuje pobijani obavezni prekršajni nalog, u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se okrivljenici za prekršaj iz čl. 199.st.7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je obaveznim prekršajnim nalogom proglašena krivom, ukida zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, te se temeljem čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona okrivljenica u cijelosti oslobađa naknade troškova izdavanja obaveznog prekršajnog naloga.

II Temeljem čl. 139.st.6. Prekršajnog zakona okrivljenica se oslobađa obveze nadoknade paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka ovog suda iz čl. 138.st.2.t.3b Prekršajnog zakona.

O b r a z l o ž e n j e

1. PUZ, II. Postaja prometne policije Zagreb izdala je obavezni prekršajni nalog u kojem je okrivljenicu proglasila krivom radi djela prekršaja iz čl. 199. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po čl. 199. st. 7. istog Zakona, te joj je izrekla novčanu kaznu u iznosu od 660,00 EUR, troškove postupka u iznosu od 24,27 EUR, te zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

2. Okrivljenica je u zakonskom roku podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.

3. U prigovoru okrivljenica navodi kako priznaje djelo prekršaja koje joj se stavlja na teret i izražava žaljenje zbog istog. Moli sud da joj ublaži novčanu kaznu i ukine zaštitnu mjeru jer joj je vozačka dozvola prijeko potrebna zbog posla. Uzdržava dvoje djece, suprug radi u inozemstvu te je zbog toga situacija još teža.

4. Prigovor je osnovan.

5. Prilikom odlučivanja o prekršajnoj sankciji, uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu iste (čl.36.st.2. Prekršajnog zakona), te je sud kao olakotno istoj cijenio priznanje djela prekršaja, činjenicu da je svjesna svoje odgovornosti, dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost za istovrsni prekršaj, a obzirom da otegotne okolnosti nisu utvrđene, te nisu nastupile štetne posljedice sud je okrivljenici ublažio novčanu kaznu smatrajući da će se i ovako ublaženom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja u odnosu na okrivljenicu, na način da shvati težinu i društvenu neprihvatljivost svog ponašanja, te da ubuduće ne čini ovakva ili slična djela.

6. Razmatrajući odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju ista nije osnovana. Naime, izricanje zaštitne mjere temeljem čl. 58. Prekršajnog zakona nije obligatorno, sud smatra da se radi o izoliranom incidentu, obzirom okrivljenica nije prekršajno kažnjavana za istovrsni prekršaj, a po ocjeni suda navedene okolnosti ne upućuju na potrebu i nužnost primjene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije kako bi se okrivljenicu spriječilo da ponovno počini takav prekršaj, već se svrha kažnjavanja, odnosno specijalna prevencija može postići i samim izricanjem novčane kazne. Stoga je pobijani obavezni prekršajni nalog valjalo preinačiti na način da se navedena zaštitna mjera ukida kako je navedeno u izreci.

7. Sud je istu oslobodio dužnosti nadoknade troškova izdavanja obaveznog prekršajnog naloga i ovog prekršajnog postupka, jer sud smatra da bi plaćanjem istih ugrozila svoju materijalnu egzistenciju.

8. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 16. veljače 2026.

Zapisničar

Sudac

Maja Butigan

MAŽ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Temeljem čl.244.st.3. Prekršajnog zakona, protiv ove presude nije dopuštena žalba.

Presuda se dostavlja PUZ-u, II. Postaja prometne policije, u 4 primjerka: za izdavatelja obaveznog prekršajnog naloga, okrivljenicu, pismohranu.