Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Kzd-1/2026-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru u vijeću za mladež sastavljenom od suca Anice Filipović kao predsjednika vijeća za mladež, te sudaca porotnika Stane Kujundžije i Vladimira Matić kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje zapisničara Martine Pastor u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HM zbog kaznenog djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, opisano u članku 166. stavku 1. u svezi članku 158. stavku 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – nastavno KZ/11), a kažnjivo po članku 166. stavak 1. Kaznenog zakona, sve u svezi članka 52. KZ/11. po optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj KOz-DO-9/2025-1 od 25. studenog 2025. nakon održane nejavne rasprave dana 2. veljače 2026., i 16. veljače 2026. u nazočnosti državnog odvjetnika Miroslava Šarić, opunomoćenika oštećenika Hrvojke Čolaković, okrivljenika HM i branitelja Jasminke Marić Babić dana 16. veljače 2026. u nazočnosti branitelja Jasminke Marić Babić, opunomoćenika oštećenika Hrvojke Čolaković i državnog odvjetnika Miroslava Šarić objavio je i

p r e s u d i o  j e

Temeljem članka 455. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:

152/08, 76/09, 80/11, 91/12- odluka Ustavnog suda 121/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – nadalje ZKP/08)

okr. TM, zvani " H", sin ĐM i PM, rođene T, rođen **.**.1998. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom osnovnom školom, radnik, neuposlen, bez redovnih primanja, uzdržava se od povremenog rada, neoženjen, otac troje maloljetne djece, vojsku nije služio, trenutno u istražnom Zatvoru u Osijeku, u tijeku kazneni postupak na Općinskom sudu u Vukovar pod brojem K - 98/2024 zbog kaznenog djela prijetnje, prekršajno kažnjavan, osuđivan presudom Općinskog suda u Vukovaru broj Kmp-41/2019 zbog kaznenog djela iz članka 205. stavak. 3. KZ11. na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci uz rok kušnje od 1 godine, presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Kmp-1/2018 zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. u svezi članka 152 stavak 1. KZ11, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 5 godina, presudom Općinskog suda u Vukovaru broj K-167/2019 zbog kaznenog dijela prijetnje na uvjetnu kazna zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 3 godine, presudom Općinskog suda u Vukovaru broj K-193/2021 zbog kaznenog dijela prijetnje na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 9 mjeseci i presudom Općinskog suda Vinkovci broj K-211/2025 zbog kaznenog djela iz članka 331. stavak 1. KZ11. na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 2 godine

k r i v  j e

što je

I. u vremenskom periodu od lipnja 2017. pa do studenog 2017., u [adresa], u obiteljskoj kući njegove tetke LM, u kojoj je živio, nakon što je zajedno sa svojom sestričnom, djetetom IM, rođenom **.**.2011. ostao sam, jer mu je povjerena na čuvanje, u više navrata, u nakani zadovoljavanja svog spolnog nagona, znajući da dijete IM ima 6 godina, te da ne pohađa niti osnovnu školu, zbog čega je u razdoblju emocionalnog i fizičkog sazrijevanja osobito osjetljiva, zatražio od iste da skine svu odjeću sa sebe, što je ona i učinila, nakon čega bi i on skinuo svu odjeću i legao na leđa, zatražio od nje da sjedne na njega, te bi ju rukama dirao u predjelu njezinog struka i stražnjice, a potom i stavio svoj spolni organ u njezin spolni organ,

II. dakle, izvršio spolni odnošaj s djetetom mlađim od petnaest godina, a djelo je počinjeno nad posebno ranjivim djetetom, od bliske osobe i osobe s kojom dijete živi u zajedničkom kućanstvu,

III. čime je počinio kazneno djelo protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, opisano u članku 166. stavku 1. u svezi članku 158. stavku 1. Kaznenog zakona (Narodne novine b roj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – nastavno KZ/11), a kažnjivo po članku 166. stavak 1. Kaznenog zakona, sve u svezi članka 52. KZ/11.

IV. te se okrivljenik TM temeljem odredbe članka 166. stavak 1. KZ/11.

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 7 (sedam) GODINA

V. Temeljem odredbe članka 54. KZ/11. okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru i to od 16. srpnja 2025. pa nadalje.

VI. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 7. ZKP/08. okrivljenik TM obvezan je platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 EUR (tristo eura) i troškove psihijatrijskih te psihološkog vještačenja u visini od 2.354,88 EUR (dvije tisuće tristo pedeset četiri eura i osamdeset osam centi) prema priloženim troškovnicima u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, obzirom će se u protivnom isti troškovi naplatiti prisilnim putem, te je obvezan platiti i troškove branitelja po službenoj dužnosti i troškove opunomoćenika žrtve u visini koja će se odrediti naknadno, posebnim rješenjima.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranu optužnicu od 25. studenoga 2025. Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru podiglo je protiv okrivljenika HM radi kaznenog djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, opisano u članku 166. stavku 1. u svezi članku 158. stavku 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 166. stavak 1. Kaznenog zakona, sve u svezi članka 52. KZ/11.

1.1. Sukladno odredbi članka 388. stavak 1. i 2. točka 4. ZKP/08. radi zaštite osobnog i obiteljskog života oštećenice bila je isključena javnost tijekom cijele rasprave.

2. Pozvan sukladno članku 416. ZKP/08. da se očituje smatra li se krivim, okrivljenik TM očitovao se na način da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela za koje se tereti predmetnom optužnicom.

3. U dokaznom postupku sud je uz suglasnost stranaka pročitao i pregledao socijalnu anamnezu Centra za socijalnu skrb, Područni ured Vukovar za obitelj žrtve od 20. prosinca 2017. (list 34-36), socijalnu anamnezu Centra za socijalnu skrb, Područni ured Vukovar za okr. TM od 26. listopada 2017. (list 37-42), medicinsku dokumentaciju Psihijatrijske bolnice Lopača na ime okr. TM (list 58-68), povijest bolesti NMB dr. Juraj Njavro, Odjel za psihijatriju na ime okr. TM (list 69-70), medicinsku dokumentaciju NMB dr. Juraj Njavro Vukovar na ime okr. TM (list 89-102), izvadak iz matice rođenih za žrtvu dijete IM (list 110), izvadak iz matice rođenih za okr. TM (list 111), izvadak iz matice umrlih za majku žrtve, LM (list 112), izvadak iz matice umrlih za oca žrtve, ZM (list 113), socijalna anamneza Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Vukovar za žrtvu dijete IM od 23. srpnja 2025. (list 120-123), karton pacijenta na ime TM (list 137-159), povijest bolesti na ime TM (list 161-164), medicinsku dokumentaciju KBC Osijek na ime TM (list 168-207), medicinsku dokumentaciju Klinke za psihijatrije Vrapče na ime TM (list 219-220), otpusna pisma Psihijatrijske bolnice Lopača na ime TM (list 222-227), socijalnu anamnezu na ime okr. HM (list 228-230), sudsko- psihijatrijski nalaz i mišljenje za okr. TM (list 254-260), karton pacijenta na ime žrtve djeteta IM (list 262-276), povijest bolesti na ime žrtve djeteta IM izdana od NMB dr. Juraj Njavro Vukovar od 5. rujna 2025. (list 284),sudsko-psihijatrijski nalaz i mišljenje za žrtvu dijete IM (list 288-303), sudsko-psihologijski nalaz i mišljenje za žrtvu dijete IM (list 305-321), potvrdu Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa za okr. HM od 27. siječnja 2026. (list spisa 398-399), Izvadak iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa za okr. HM od 27. siječnja 2026. (list spisa 400-402), dodatno je na raspravi ispitana vještakinja psiholog Dunja Baraban i vještak psihijatar dr. Berislav Pašalić, ispitao je svjedoke UM i RM, a na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljenik TM i preslušana je snimka njegove obrane.

6. Nesporno je da je žrtva dijete sukladno članku 87. stavak 7. KZ/11 jer u vrijeme počinjenja djela nije navršila osamnaest godina.

6.1. Nesporno je da da je žrtva okrivljeniku bliska osoba u smislu odredbe članka 87. stavak 9. KZ/11 jer je pokojna majka žrtve LM rođena sestra pokojnog ova TM, kao i da je u inkriminiranom razdoblju okrivljenik živio u kući svoje sestrične LM s njom i njenom obitelji, suprugom i djecom, kao i žrtvom IM, svojim sestričnom, dakle, u zajedničkom kućanstvu. Nesporno je da je predmetna obitelj okrivljeniku ustupila sobu u potkrovlju obiteljske kuće u [adresa], na adresi [adresa] u koju su ga primili nakon što je izašao iz odgojnog doma. Nesporna je činjenica da je njegova sestrična, majka žrtve više puta tjedno izostajala iz kuće zbog liječenja i odlaska na dijalizu u bolnicu u [adresa]. Nesporno je da je okrivljenik u dugogodišnjem psihijatrijskom tretmanu, da je više puta pokušao suicid, da je odrastao u izrazito traumatičnim prilikama uslijed majčine bolesti i psihičkih teškoća te očevog alkoholizma, nesporno je da je okrivljeniku utvrđena potpuna nesposobnost za rad, intelektualne i mentalne poteškoće, kao i da je da je u međuvremenu stavljen pod skrbništvo odnosno djelomično lišen poslovne sposobnosti u vezi donošenja odluka o liječenju.

6.2. Nesporno je da se okrivljenik dakle, psihijatrijski liječio dugi niz godina i prije počinjenja predmetnog kaznenog djela, kao i da je više puta hospitaliziran, da ima više psihijatrijskih dijagnoza, da je uzimao štetne supstance. Nesporna je činjenica da je žrtva bliska osoba okrivljeniku koji je u inkriminiranom razdoblju živio u njenoj obiteljskoj kući s njom i članovima njene obitelji, kao i činjenica da je žrtva posebno ranjiva što je utvrđeno kombiniranim psihološko-psihijatrijskim vještačenjem te posebno ranjiva zbog svoje dobi jer je u inkriminirano vrijeme bila starije predškolske dobi, stara šest godina.

6.3. Nesporna je činjenica da se žrtva nije povjerila roditeljima u vezi spornog događaja za vrijeme dok su roditelji bili živi. Nesporno je da je polusestra žrtve RM srodnički udomitelj žrtve i da poslije majčine smrti skrbi o djetetu IM kao i da je upravo polusestra RM osoba kojoj je žrtva povjerila događaje iz 2017. godine odnosno postupanje bratića HM prema njoj. Nesporna je činjenica da je skrbnica odmah reagirala i sve prijavila nadležnoj socija lnoj službi nakon čega je žrtva dala izjavu u vezi predmetnih događaja. Nesporna je činjenica da je okrivljenik tempore criminis bio ubrojiv.

7. Sporno je je li okrivljenik TM počinio predmetno kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret jer je isti iznoseći obranu naveo da se događaja iz tog razloga ne sjeća, da je u to vrijeme koristio drogu i alkohol i učestalo posjećivao psihijatra.

8. Iznoseći obranu na raspravi 16. veljače 2026. naveo je da je točno da je 2017. stanovao na katu kod tete LM i družio se s IM, ne sjeća se događaja iz toga razdoblja jer je u to vrijeme koristio i drogu i alkohol te je često posjećivao psihijatra. Ako je istina da je učinio IM ono za što ga se tereti, izražava iskreno žaljenje i kajanje. Iznoseći obranu u prethodnom postupku (list spisa 352) osporio je počinjenje predmetnog kaznenog djela navodeći da nije kriv jer se djelo nije dogodilo, kao i da se unazad nekoliko godine ničega ne sjeća.

9. Žrtva IM (list spisa 129a) ispitana na dokaznom ročištu u bitnom navela je da je okrivljenik TM njen bratić i da je živio s njenom obitelji odnosno roditeljima, braćom i sestrom u obiteljskoj kući u [adresa], na Mitnici. kada je imala između pet i sedam i godina. TM se dobro ponašao prema njoj, kad bi ostali sami, rekao bi joj da se skine i poslušala ga je. Onda bi se i TM skinuo, rekao joj da legne na krevet i onda joj je „to“ radio. Rekao joj je da šuti, bojala ga se i slušala ga je. Na krevetu su ležali potpuno goli, rekao joj je da legne na njega, nakon čega bi „to“ radio, odnosno imali su spolni odnos. To je bilo više puta, a sve je trajalo oko dva mjeseca. Često su ostajali sami, spolne odnose nisu imali više od deset puta. Poslije odnosa govorio joj je da ne smije nikome reći, a sve se događalo u sobi na katu, u kojoj je TM boravio. Sestri RM je prvi puta rekla za događaje prije dva mjeseca, a tijekom tih događaja osjećala se loše, osjećala se krivom i nije mogla spavati. Kada je krenula u prvi razred škole to se više nije događalo. Tijekom spolnih odnosa TM ju je dirao po kuku i stražnjici. Osjećala je bol prilikom spolnih odnosa i vidjela je krv na svojim gaćicama.

10. Svjedok dijete ĆM (list spisa 129a) ispitan na dokaznom ročištu u bitnom u iskazu je naveo je da je okrivljenik TM njegov bratić, koji je jedno kratko vrijeme živio s njegovom obitelji i spavao je na katu kuće u [adresa] na Mitnici.

11. Svjedok RM (list spisa 133-135) u bitnom navela je da je majka LM imala tri braka, dijete IM rođena je u trećem braku kao i ĆM. TM je njen bratić, obzirom je njegov otac ĐM rođeni brat LM. Godine 2017. TM je izašao iz odgojnog doma, te je živio jedno vrijeme kod njih u kući u [adresa], u kojoj je živjela s majkom, očuhom ZM, polusestrom IM i polubratom IM, te bratom BM, TM je često više pažnje davao IM i ona je često išla kod HM u sobu u potkrovlju kuće koju je koristio.

11.1. Iste godine čula je majku kako govori očuhu da IM više ne smije ostati sama sa HM, nije čula pojedinosti razgovora. Majka je umrla u listopadu 2024 i nakon njene smrti preuzela je brigu o IM i IM te je IM zatekla je 9. srpnja 2025. tužnu, sa suzama u očima, najprije nije htjela odgovoriti, provozali su se autom a za vrijeme vožnje IM je počela govoriti da za vrijeme dok je živio kod njih TM joj je radio „ono“, nakon čega je počela jako plakati i tresla se. Kada su došli kući, IM je po njenoj uputi sve napisala u bilješku na mobitelu i to joj proslijedila a u bilješkama je pisalo da je TM silovao, da je prvo tražio od nje da se skine, nije znala što on radi, rekao joj je da začepi usta, da zatvori oči i onda je“ to“ radio. Vjeruje da je IM govorila istinu. Ispitana na raspravi dana 16. veljače 2026. dodala je da se sjeća scene kad je pokojna mama bila živa u smislu da se IM mami požalila da je boli „dolje“ pri čemu je pokazivala na intimnu regiju tijela, ove scene se naknadno sjetila. Iskaz predmetnog svjedoka, bez obzira na srodstvo s žrtvom i činjenicu srodničkog udomljenja, ocijenjen je u iskrenim, uvjerljivim, vjerodostojnim i logičnim. Po ocjeni suca svjedokinja je iskreno i vjerodostojno svjedočila o činjenicama koje joj je povjerila dijete žrtva, te je odmah o svemu što je saznala izvijestila nadležnu socijalnu službu. Iskaz svjedoka suglasan je iskazu žrtve u cijelosti, kao i materijalnim dokazima, kao i utvrđenjima vještaka koji su proveli kombinirano-psihijatrijsko psihološko vještačenje.

12. Svjedok UM (list spisa 237-239) u bitnom navela je da zaposlena u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Vukovar kao psiholog, obitelj žrtve IM poznaje više godina još od kada je IM bila predškolske dobi jer su njezini roditelji LM i AM imali konfliktne odnose. LM je uz određene psihičke poteškoće imala problem sa bubrezima, te je više puta tjedno išla na dijalizu. Najprije je umro Matein otac a onda i majka LM te je polusestra JM preuzela skrb i brigu oko IM im pristala na srodničko udomljenje, i upravo je RM kao skrbnica tražila pomoć od ustanove oko povjerljive stvari koje je čula od IM nakon čega je IM i dala izjavu u nazočnosti policijske službenice. Dijete IM je cijelo vrijeme razgovora imala osjećaj srama i tražila je i pojašnjenje kad određenu riječ nije razumjela. Njeni odgovori bili su šturi, a što je u skladu s njenim intelektualnim poteškoćama odnosno osjećajem srama, ali je u tijeku razgovora u najbitnijim stvarima bila sigurna. IM je rekla da su se seksualna zlostavljanja od strane njezina bratića HM događala u vrijeme kada su bili sami, da su se ista dešavala više puta prije nego je krenula u osnovnu školu a TM je tad živio u njihovoj kući, da joj je govorio da skine odjeću i da legne na njega. Nakon što je upitana zna li što je spolni odnos, IM je potvrdno odgovorila, i potvrdila da je to bio spolni odnos koji je bolio a vidjela je i krv na plahti i gaćicama. Cijelo ponašanje žrtve ukazivalo je da je uvjerljivo i istinito iskazivala o proživljenom seksualnom zlostavljanju, da nije sklona sugestijama drugih osoba, niti je natjerana da lažno iskazuje od strane treće osobe. Ispitana na raspravi dana 16. veljače 2026. dodala je da je njen zadatak kao stručne osobe bio da djetetu objasni cijeli postupak prilikom policijskog ispitivanja, jer je IM zatvorena pri uspostavljanju prvog kontakta s nepoznatim osobama, a u konkretnom slučaju do određenog otvaranja došlo na kraju, odnosno dijete se opustilo kada je ispitivanje završeno, sve što je dijete izgovorilo doživjela je kao uvjerljivo. Iskaz svjedoka ocijenjen je iskrenim, logičnim, uvjerljivim i vjerodostojnim, svjedok je po ocjeni suda, kao stručna osoba iskreno i logično svjedočila o svim činjenicama i okolnostima koje su joj poznate u vezi predmetnog kaznenog djela, te je iskaz u cijelosti sukladan drugim dokazima provedenim tijekom postupka.

13. Tijekom postupka na dokaznom ročištu ispitan je i brat žrtve ĆM koji je u vrijeme inkriminiranog djela također bio dijete i živio je u predmetnoj kući. Iz iskaza ovog svjedoka jedino je utvrđeno da je okrivljenik njihov bratić kao i da je jedno vrijeme živio u njihovoj kući, u sobi na katu . Iskaz svjedoka nije posebno ocjenjivan.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Berislava Pašalić od 4. rujna 2025 (list spisa 254-260) utvrđeno je da je okrivljenik TM, bez zanimanja, rastavljen, otac troje djece koja žive kod udomitelja kao i da je odrastao u izrazito traumatičnim okolnostima majčine psihičke bolesti i očevog alkoholizma i agresivnosti prema majci i djeci te je od rane dobi počeo pokazivati ozbiljne psihičke smetnje i poremećaje u ponašanju zbog čega je psihijatrijski liječen ambulantno i višestruko je hospitaliziran u većem broju ustanova. Veliki dio života proveo po domovima, a od školske dobi povremeno konzumira alkohol, te je sklon je nepoštivanju autoriteta, društvenih normi i pravila. Zadnjih nekoliko godina povremeno puši marihuanu. Imajući u vidu ekstremna traumatska iskustva kojima bio izložen tijekom odrastanja, izostanak primjerenih odgojnih utjecaja, rano izdvajanje iz obitelji i odrastanje u domovima za djecu, vještak zaključuje da su navedene nepovoljne okolnosti dominantno utjecale na rano javljanje psihičkih smetnji i poremećaja ponašanja. Isti ima postavljene dijagnoze: emocionalno nestabilnog poremećaja osobnosti-impulzivnog tipa- F60.31/,“promjenjivo i nepredvidivo raspoloženje, sklonost impulzivnom ponašanju bez razmišljanja o posljedicama, naglašene poteškoće u kontroli emocija, sklonost verbalnoj i brahijalnoj manifestaciji agresivnih impulsa, izraženije agresivno ponašanje prilikom eventualnog pokušaja sprječavanja istoga i slično., kao i psihičke smetnje uzrokovane zlouporabom alkohola /F10.1-(list 164 spisa) i kanabinoida - F12.1 (list 90 spisa), a tijekom inkriminiranog perioda od lipnja do listopada 2017. kod okrivljenika u medicinskoj dokumentaciji od strane liječnika nisu opisivani simptomi psihoze, niti drugih psihičkih poremećaja koji bi mu mogli ozbiljnije remetiti stanje svijesti, orijentaciju, percepciju, mišljenje i zaključivanje, te na taj način značajnije utjecali na sposobnosti shvaćanja svojih postupaka i upravljanje istima.

14.1. Vještak je zaključio da kod izvršenja predmetnog kaznenog djela nije se radilo o impulzivnim reakcijama okrivljenika na doživljaj vanjske ugroze ili reakciji na ometanje željenih aktivnosti, već o planiranim aktivnostima usmjerenim na realizaciju cilja, a izvršenje istih nije primarno uzrokovano težim duševnim poremećajem sa obilježjima psihotičnog stanja, poremećaja svijesti ili nemogućnosti percepcije realiteta, već zbog prisutnih poremećaja osobnosti okrivljenika kao i da je tempore criminis okrivljenik bio u stanju shvatiti svoje postupke i upravljati istima, odnosno da je bio ubrojiv, a eventualno postojanje stanja intoksikacije alkoholom ili drugim psihoaktivnim tvarima poput marihuane u vrijeme izvršenja kaznenog dijela, moglo je, zbog postojeće emocionalno nestabilne strukture i graničnih intelektualnih kapaciteta okrivljenika, imati poticajno djelovanje na počinjenje predmetnog kaznenog djela.

14.2. Na raspravi dana 16. veljače 2026. vještak dr. Pašalić je naveo je da je da obzirom na postojeću strukturu osobnosti, dosadašnje modele funkcioniranja ,sklonost i zlouporabu alkohola i drugih psihoaktivnih tvari, oskudnost socijalne potpore i nadzora nad funkcioniranjem, i dalje postoji povećana vjerojatnost činjenja sličnih ili težih kaznenih djela ali u tom smislu nije preporučio izricanje nikakve sigurnosne mjere jer nije bilo smanjene ubrojivosti, te zbog činjenice što provođenje psihijatrijskog tretmana koji bi možda pomogao u poboljšanju uvida i kritičnosti prema svom ponašanju kod okrivljenika, ne provodi se u sustavu, a kod istog su dijagnosticirane smanjene intelektualne sposobnosti koje same po sebi smanjuju vjerojatnost pozitivnog učinka liječenja.

15. Iz kombiniranog nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. PM za žrtvu dijete IM (list spisa 288-303) utvrđeno je da dijete IM s obzirom na svoju kronološku dob od šest godina, nerazumijevanje cjelokupnog zbivanja, emocionalnu i spolnu nezrelost, sveukupne okolnosti u primarnoj obitelji, u odnosu na tada 19-godišnjeg okrivljenika, nije bila sposobna izraziti svoje odbijanje za izvršenje spolnog odnosa a s psihijatrijske strane se ne nalazi duševni poremećaj uslijed kojeg žrtva ne bi bila sposobna za vjerodostojno iskazivanje. Njezina slabija intelektualna razvijenost se može eventualno odraziti na slabiju verbalizaciju detalja, no, nema duševnog poremećaja uslijed kojeg ne bi mogla opisati što joj se dogodilo, kada, gdje i s kim. Kod žrtve djeteta IM postoje znaci masivne traumatizacije u vidu posttraumatskog stresnog poremećaja kao posljedice izloženosti spolnoj zlostavi iz inkriminiranog vremena, ali ne postoji duševni poremećaj koji bi bio karakteriziran simptomima kao što su konfabulacije i pojačana sugestibilnost.

16. Iz kombiniranog nalaza i mišljenja vještaka psihologa dr. Dunje Baraban od 22. rujna 2025. za žrtvu dijete IM (list spisa 305-321) utvrđeno je da je je dijete IM adolescentica ispodprosječne do niske razine intelektualnog funkcioniranja, a njezine sposobnosti verbalnog shvaćanja uključujući sposobnosti jezičnog razumijevanja i jezičnog izražavanja odgovaraju razini lakih intelektualnih teškoća , U testu verbalnog pamćenja nisu registrirane sklonosti konfabulaciji i sugestibilnosti odnosno kognitivno je dovoljno kompetentna za valjano i konkretno opisivanje stvarno doživljenih događaja u bitnome. Žrtva je je u vrijeme inkriminiranih događaja bila dijete od šest godina, u kasnijoj predškolskoj dobi, potpuno psihofizički nezrela za spolne odnose i nemoćna u odbijanju istih odnosa nametnutih od okrivljenika, bratića, tada starijeg adolescenta u dobi od 19 godina, jer se istog bojala, jer u kući nije bilo drugih članova obitelji, jer je bila ostavljena s njim sama i jer je on konačno uz suglasnost njezine majke/roditelja u kritičnom vremenu i boravio kod njih.

16.1. Njezina nemoć i podložnost utjecaju okrivljenog u vremenu inkriminacije je bila dodatno naglašena, a ona posebno ranjiva, jer je njezina obitelj bila problematična i disfunkcionalna. Roditelji žrtve bili su skloni verbalnom kažnjavanju i grubostima, a majka roditelj kojeg se bojala i od roditelja od nije mogla tražiti i dobiti zaštitu. Vještakinja je zaključila da je mlt. IM j sposobna dati vjerodostojan iskaz o predmetnim događajima jer je opisala međusobno konzistentno i u skladu s većinom zadanih kriterija za ocjenu autentičnog, a ne izmišljenog događaja. Svoje doživljaje s okrivljenikom je opisala logično, nestrukturirano, u realnom vremenskom i prostornom kontekstu, sa specifičnim opisima mjesta, vremena i osoba događaja, opisima međusobnih interakcija i riječima okrivljenoga kojima ju je navodio i uključivao u spolni odnos, uz neobičnu i realističnu pojedinost (krv na gaćicama i plahti što je bacala u smeće) koju dijete njezine dobi ne može producirati ukoliko isto nije stvarno doživljeno, a sve uz verbalizirani doživljaj straha i očitu snažnu uznemirenost, sram, plač i osjećaj krivnje, sukladno temi razgovora i ispitivanja.

16.2. Kontekst i vrijeme otkrivanja inkriminacija, povjeravanje starijoj polusestri RM s kojom živi i koja je skrbnik poslije majčine smrti, a nakon više godina djetetove zarobljenosti u šutnju i stanja kumulirane i nepodnošljive napetosti i straha od susreta s okrivljenim, ukazuju kako na žrtvu nije bilo, niti moglo biti utjecaja drugih osoba na iskazivanje o proživljenom. Dijete žrtva je adolescentica s aktualno značajno povišenom razinom simptoma posttraumatskog stresa zbog predmetnih inkriminacija. Ona je i generalizirano povišeno anksiozna i depresivna u vidu smanjenog reagiranja na vanjsku okolinu i emocionalne udaljenosti, te sa specifičnim strahovima od spolnog iskorištavanja od muških osoba i od sretanja okrivljenika. Njezina intenzivna uznemirenost kod pitanja o spolnosti je karakteristična za spolno zlostavljanu djecu. Razina njezinih emocionalnih teškoća i psihološke traumatizacije je zabrinjavajuća i ukazuje na potrebu liječenja od strane stručnjaka za mentalno zdravlje djece i adolescenata.

17. Iz socijalne anamneze Centra za socijalnu skrb, Područni ured Vukovar za obitelj žrtve od 20. prosinca 2017. (list spisa 34-36) utvrđene su osobne i obiteljske prilike obitelji djeteta žrtve.

18. Iz socijalne anamneze Centra za socijalnu skrb, Područni ured Vukovar za okrivljenika TM od 26. listopada 2017. (list spisa 37-42) i socijalne anamneze na ime okrivljenika HM (list spisa 228-230) utvrđeno je da je TM, rođen u bračnoj zajednici pokojnog OM i ŽM, u kojoj je rođeno još sedmero djece, a ista obitelj je niz godina bila u tretmanima nadležnih centara za socijalnu skrb zbog neadekvatne skrbi za djecu, pa su djeca u više navrata bila izdvojena iz obitelji, i živjela u dječjim domovima, a 2006. smještena su u SOS Dječje selo Ladimirevci. Roditelji se razvodi, otac je izvršio suicid, a majka je zasnovala novu izvanbračnu zajednicu u kojoj je rođeno troje djece.

18.1. Valentinova majka lišena je prava na roditeljsku skrb, a TM je zbog problema u ponašanju bio smješten u Dom za odgoj djece i mladeži Osijek, te je od 2007. godine u tretmanu psihijatra i bio je više puta hospitaliziran zbog pokušaja suicida. Od rujna 2013. godine smješten je u Centar za odgoj i obrazovanje Lug, gdje je završio dva razreda za zanimanje pomoćnog bravara, ali je iz neopravdanih izostanaka isključen iz nastavnog procesa. Nakon prijavljivanja djeteta NM za spolno zlostavljanje, TM živi kod tetke LM u [adresa] od lipnja 2017. godine, LM je zbog problema sa bubrezima išla je na dijalizu, a TM je bio uključen u sve obveze u njezinom kućanstvu poslova u vrtu) i u tom kužanstvu živio je pola godine nakon čega odlazi u [adresa], zasniva izvanbračnu zajednicu i postaje otac troje djece koja su smještena u udomiteljsku obitelj. Neuposlen je i bez primanja, te je utvrđeno da je vještačenjem od 8. travnja 2021 godine utvrđeno postojanje intelektualnog oštećenja, mentalnog oštećenja, težeg invaliditeta (III. stupnja), trajne promjene u zdravstvenom stanju zbog čega je potpuno trajno nesposoban za rad, dok je rješenjem Općinskog suda u Vukovaru od 17. svibnja 2017. djelomično lišen poslovne sposobnosti u pogledu donošenja odluka o liječenju.

19. Iz medicinske dokumentacije Psihijatrijske bolnice Lopača na ime okrivljenika TM (list spisa 58-68) utvrđeno je da okrivljenik TM u više navrata bio hospitaliziran u raznim psihijatrijskim bolnicama s dijagnozom ostali poremećaji ponašanja, nespecificirana duševna zaostalost i namjerno samoozljeđivanje oštrim predmetom.

20. Iz povijesti bolesti NMB dr. Juraj Njavro, Odjel za psihijatriju na ime okrivljenika TM (list spisa 69-70) utvrđeno je da pregledan od strane liječnika psihijatra dana 18. srpnja 2025 te otpušten, a iz medicinske dokumentacije iste bolnice (list spisa 89-102) utvrđeno je da da se u kontinuitetu liječio u navedenoj ustanovi u razdoblju od 30. rujna 2017. sve do pregleda 18. srpnja 2025.

21. Iz izvatka iz matice rođenih za žrtvu dijete IM (list spisa 110) utvrđeno je da je žrtva dijete IM rođena **.**.2011. i da je kći AM i LM, dok je iz izvatka iz matice rođenih za okrivljenika (list spisa 111) utvrđeno je da je rođen **.**.1998.

22. Iz izvatka iz matice umrlih za majku žrtve, LM (list spisa 112) utvrđeno je da je LM umrla **.**.2024., dok je otac AM umro **.**.2019.

23. Iz socijalne anamneze Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Vukovar za žrtvu dijete IM od 23. srpnja 2025. (list spisa 120-123) utvrđeno je da je ista rođena u izvanbračnoj zajednici pokojne majke LM i pokojnog oca AM, kao mlađe od ukupno dvoje djece da je majka LM imala dvije ranije zajednice u kojima je rođeno ukupno petero djece, između kojih je i RM. AM preminuo je 2019. godine, a LM **.**.2024., nakon čega brigu je brigu o IM i IM preuzela polusestra RM kao srodnički udomitelj.

24. Iz kartona pacijenta na ime TM (list spisa 137-159 vidljive su bolesti od kojih se liječi, izdane uputnice, izdana terapija, datumi javljanja liječniku opće prakse.

25. Iz povijesti bolesti na ime TM (list spisa 161-164) izdane od strane Opće županijske bolnice Vinkovci utvrđeno je da se liječio u navedenoj ustanovi tijekom 2017 i tijekom 2022 godine, a iz medicinske dokumentacije KBC Osijek (list spisa 168-207) da de liječio u njihovoj ustanovi, kao i u Klinici za psihijatriju Vrapče (list spisa 219-220), Psihijatrijska bolnica Lopača (list spisa 222-227).

26. Iz kartona pacijenta na ime žrtve djeteta IM obiteljskog liječnika (list spisa 262-276) vidljive su dijagnoza žrtve, javljanja obiteljskom liječniku i propisana terapija, dok je iz povijesti bolesti na ime žrtve djeteta IM izdana od NMB dr. Juraj Njavro Vukovar, Odjel za ginekologiju i opstreteciju od 5. rujna 2025. (list spisa 284) utvrđeno je da je nakon pregleda ginekološki nalaz izgleda kao perforirani himen.

27. Sud je prihvatio kao vjerodostojne isprave koje je pročitao i pregledao tijekom postupka budući da stranke nisu osporavale istinitost njihovog sadrža ja te nisu stavljale primjedbe.

28. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja (osnovni i dopunski) vještaka psihologa Dunje Baraban i vještaka psihijatra dr. Berislava Pašalić te osnovni nalaz vještaka psihijatra dr. PM, jer su po ocjeni suda nalaze i mišljenje vještaci dali temeljem pravila struke, znanosti i iskustva, vrlo detaljno, te su nalazi ( Baraban i Pašalić) dodatno nadopunjeni i obrazloženi usmeno na raspravi, a obzirom su isti nalazi sukladni rezultatima provedenog dokaznog postupka s kojim čine logičnu cjelinu, nije bilo razloga za sumnju u njihovu vjerodostojnost niti je na nalaze bilo primjedbi.

29. Iskaz žrtve IM je po ocjeni suda jasan, životan, detaljan i cjelovit te je sukladan s drugim izvedenim dokazima, nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra dr. PM nalazom i mišljenjem vještaka psihologa dr. Dunje Baraban, iskazima svjedoka RM i svjedoka UM te drugom materijalnom dokumentacijom. Dakle, iskaz žrtve djeteta IM predstavlja logičnu i životnu uvjerljivu cjelinu koja ni na koji način nije dovedena u sumnju drugim provedenim dokazima, a tijekom postupka nije utvrđena niti jedna okolnost koja bi upućivala na interes žrtve da iskazom neosnovano tereti okrivljenika.

30. Sud je dakle, vjerodostojnim, logičnim i uvjerljivim ocijenio iskaz same žrtve, oštećenice IM čiju vjerodostojnost iskazivanja je provjerio i ocijenio i putem kombiniranog psihijatrijsko-psihološkog vještačenja vještaka psihijatra dr. PM i vještaka psihologa dr. Dunje Baraban te je vjerodostojnim, logičnim, uvjerljivim i životnim i logičnim ocijenio i iskaze ispitanih svjedoka i skrbnice, polusestre RM i svjedoka UM koji iskazi su suglasni međusobno, suglasni su s iskazom same žrtve, kao i svim materijalnim dokazima, te nije bilo razloga sumnjati u istinitost iskaza navedenih svjedoka.

31. Sama sposobnost žrtve da vjerodostojno iskazuje potvrđena je kombiniranim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjima koja je sud u cijelosti prihvatio jer je vještak psihijatar dr. Ivan Požgain utvrdio da kod žrtve nije pronađen duševni poremećaj uslijed kojeg ne bi bila sposobna za vjerodostojno iskazivanje, odnosno ne postoji duševni poremećaj koji bi bio karakteriziran simptomima kao što su konfabulacije i pojačana sugestibilnost, a vještak psiholog dr. Dunja Baraban da je žrtva kognitivno dovoljno kompetentna za valjano i konkretno opisivanje stvarno doživljenih događaja u bitnome, kao i da je žrtva sposobna dati vjerodostojan iskaz o predmetnim događajima, te na žrtvu nije bilo niti je moglo biti utjecaja drugih osoba u vezi iskazivanja o proživljenom te nalazom vještaka psihologa dr. Dunje Baraban iz čijeg nalaza je utvrđeno da je nisu registrirani na strani žrtve produktivni znakovi psihopatologije niti pokazatelji koji bi ukazivali na njezinu sklonost konfabulaciji i sugestibilnosti koja bi kompromitirala valjano iskazivanje o predmetnim događajima, te nije pronađen sugestivan utjecaj drugih osoba niti patološka motivacija za optuživanje okrivljenika.

32. Slijedom navedenog, a nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući sve provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti te stavljajući sve dokaze u međusobni odnos i u odnos s obranom okrivljenika, a u odnosu na sporne činjenice vijeće je nedvojbeno utvrdilo i zaključilo da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo a što je nedvojbeno utvrdio i našao dokazanim najprije na temelju iskaza same žrtve koja je opisala događaje i radnje koje je prema njoj u inkriminiranom razdoblju poduzimao okrivljenik i to u vremenskom periodu od lipnja 2017. pa do studenog 2017., u [adresa], u obiteljskoj kući njegove tetke LM, u kojoj je živio, nakon što je zajedno sa svojom sestričnom, djetetom IM, rođenom **.**.2011. ostao sam, jer mu je povjerena na čuvanje, u više navrata, u nakani zadovoljavanja svog spolnog nagona, znajući da dijete IM ima 6 godina, te da ne pohađa niti osnovnu školu, zbog čega je u razdoblju emocionalnog i fizičkog sazrijevanja osobito osjetljiva, zatražio od iste da skine svu odjeću sa sebe, što je ona i učinila, nakon čega bi i on skinuo svu odjeću i legao na leđa, zatražio od nje da sjedne na njega, te bi ju rukama dirao u predjelu njezinog struka i stražnjice, a potom i stavio svoj spolni organ u njezin spolni organ, dakle, izvršio spolni odnošaj s djetetom mlađim od petnaest godina, a djelo je počinjeno nad posebno ranjivim djetetom, od bliske osobe i osobe s kojom dijete živi u zajedničkom kućanstvu.

33. Dakle, po ocjeni suda nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je okrivljenik TM počinio terećeno kazneno djelo iz članka 166. stavak 1 KZ/11. u svezi članka 158. stavak 1 KZ/11., sve u svezi članka 51. KZ/11, odnosno teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta IM svoje sestrične, koja je zbog svoje dobi (dijete kasnije predškolske dobi od šest godina) posebno ranjiva, a s kojom je kao sestričnom, kćeri njegove tetke sada pokojne LM u inkriminirano vrijeme živio u zajedničkom kućanstvu, dakle bliska osoba u smislu odredbe članka 87. stavak 9. KZ /11., a koju žrtvu je više puta tijekom inkriminiranog razdoblja spolno iskoristio. Posebna ranjivost žrtve očituje se u činjenici da je u inkriminiranom razdoblju bila dijete kasnije predškolske dobi, stara šest godina obzirom na činjenicu da je rođena **.**.2011., istu ranjivost nedvojbeno su utvrdili i vještaci psiholog i psihijatar, a predmetna ranjivost očituje se i u činjenici njene ispodprosječne do niske razine intelektualnog funkcioniranja, zbog čega je bila potpuno psihološki i fizički bespomoćna, a okrivljenik je u inkriminiranom razdoblju iskoristio odsutnost članova kućanstva žrtve i činjenicu da je majka pokojna LM više puta tjedno išla na dijalizu u bolnicu.

34. Okrivljenik je prema žrtvi djetetu poduzeo objektivnu radnju kaznenog djela spolnog odnošaja s djetetom mlađim od petnaest godina a koje je počinjeno nad posebno ranjivim djetetom, od strane bliske osobe i osobe s kojim dijete živi u zajedničkom kućanstvu, i to tako što je svoj spolni organ stavio u spolni organ žrtve i s njom izvršio spolni odnos. Okrivljenik je bratić žrtve, žrtva je tada bila u dobi od šest godina te zbog svoje životne dobi i intelektualnih ograničenja posebno ranjiva osoba i u toj životnoj dobi, bez životnog i drugog iskustva, ne može oduprijeti se okrivljeniku koji je u odnosu na žrtvu bliska osoba, odrasla i spolno zrela osoba, fizički nadmoćnija u dobi od 19 godina s kojom je u to vrijeme živio u zajedničkom kućanstvu. Dakle, okrivljenik je u inkriminiranom razdoblju u više navrata prema žrtvi poduzeo radnje koje imaju spolni karakter a kojima se zadire u spolni integritet žrtve i koje predstavljaju spolni odnošaj, pri kojem spolni organ okrivljenika prodire, penetrira u spolni organ žrtve djeteta.

35. Dakle, u odnosu na sporne činjenice, sud ne prihvaća obranu okrivljenika da predmetno kazneno djelo nije počinio odnosno da se počinjenja istog ne sjeća jer je u to vrijeme konzumirao i alkohol i drogu, odnosno, obrana okrivljenika je po ocjeni suda u cijelosti usmjerena samo i isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Naime, iz razloga jer je ubrojivost okrivljenika tijekom postupka dovedena u pitanje, provedeno je njegovo psihijatrijsko vještačenje te je slijedom nalaza vještaka utvrđeno da je okrivljenik u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv.

36. Slijedom navedenog, okrivljenik je po ocjeni suda svojim postupanjem u mjestu i u vrijeme naznačeno u izreci ove presude, u cijelosti ostvario sve elemente terećenog kaznenog djela, pa je sud okrivljenika proglasio krivim ne nalazeći elemenata koji bi isključili njegovu kaznenu odgovornost.

37. Po ocjeni suda okrivljenik je kritične zgode postupao s izravnom namjerom, u njegovim radnjama nema isključenja protupravnosti, a u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela bio je ubrojiv i sposoban shvatiti vlastito postupanje. Sud smatra i da je okrivljenik u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela bio svjestan svih zakonskih obilježja kaznenog djela koje je počinio, da se nije nalazio u zabludi glede okolnosti koje isključuju protupravnost, a obzirom da ne postoje razlozi za isključenje protupravnosti, to je i kazneno odgovoran za kazneno djelo koje je počinio. Okrivljenik je znao i bio svjestan životne dobi žrtve djeteta kao i da je žrtva dijete mlađa od petnaest godina, bio je svjestan nedostatka životnog iskustva djeteta, kao i da je djetetu bliska osoba, nećak njene majke LM, a s djetetom je tad živio u zajedničkom kućanstvu, pa je zlorabio odnos zavisnosti djeteta o njemu kad je ostao nasamo s djetetom, a bio je i svjestan da stavlja svoj spolni organ u spolni organ žrtve djeteta kao i činjenice da stavljanjem spolnog organa u spolni organ žrtve djeteta vrši spolni odnošaj što je upravo i htio ostvariti, s tim da je motiv njegovog postupan ja bilo zadovoljenje vlastitog spolnog nagona.

38. Prilikom odluke o kazni za počinjeno kazneno djelo sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na ista cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

39. Od olakotnih okolnosti na strani okrivljenika sud je cijenio činjenicu da je izrazio kajanje i žaljenje, da je u dugogodišnjem psihijatrijskom tretmanu, te ukupnost nepovoljnih obiteljskih i socijalnih prilika tijekom odrastanja, točnije, odrastanje u izrazito traumatičnim okolnostima majčine psihičke bolesti i očevog alkoholizma (utvrdio vještak dr. Berislav Pašalić), dakle, ekstremna traumatska iskustva kojima je bio izložen tijekom odrastanja uz izostanak primjerenih odgojnih utjecaja, kao i da je osoba graničnih intelektualnih kapaciteta (intelektualno i mentalno oštećenje), te ima invaliditet III. stupnja (utvrđeno vještačenjem), da je trajno nesposoban za rad i da lišen poslovne sposobnosti u pogledu donošenja odluka o liječenju, te stavljen pod skrbništvo. Iako je okrivljenik otac troje maloljetne djece, navedena činjenica nije mu uzela kao olakotna okolnost obzirom iz spisa proizilazi da se o djeci ne skrbi i da su djeca smještena u udomiteljsku obitelj.

40. Od otegotnih okolnosti sud je okrivljeniku cijenio što je njegov stupanj krivnje maksimalan jer je u odnosu na počinjeno kazneno djelo postupao s izravnom namjerom jer je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno. Otegotnom je cijenio i činjenicu da je kazneno osuđivan u čak pet navrata, počev od 2019., između ostalog osuđen je i zbog kaznenog djela silovanja, kao i nastale posljedice počinjenog kaznenog djela u odnosu na žrtvu, jer po utvrđenju vještaka psihijatra dr. PM kod žrtve postoje znaci masivne traumatizacije u vidu posttraumatskog stresnog poremećaja kao posljedice izloženosti predmetnoj spolnoj zlostavi, a iz nalaza vještaka psihologa dr. Dunje Baraban da je psihološka traumatizacija žrtve zabrinjavajuća i ukazuje na potrebu liječenja od strane stručnjaka za mentalno zdravljen djece i adolescenata, iskazanu upornost kao i činjenicu da je žrtva u vrijeme počinjenja djela bila u dobi od samo šest godina.

41. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije sud je imao u vidu izložene olakotne okolnosti, imao je u vidu i težinu počinjenog djela, stupanj krivnje s kojom je djelo počinjeno, kao i zaštićeno dobro, te nastale posljedice u odnosu na žrtvu, pa je imajući u vidu zakonski minimum i maksimum propisane kazne za počinjeno kazneno djelo, vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11. i svrsi kažnjavanja propisanoj u članku 41. KZ/11. okrivljenika HM temeljem članka 166. stavak 1. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina čime se po ocjeni suda izražava jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utječe se na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali mu se i omogućava ponovno uključivanje u društvo, te utječe na sve ostale osobe da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

42. Ocjena je suda da će se upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina u cijelosti ispuniti zahtjevi kako generalne tako i specijalne prevencije, s tim da sud nalazi da je upravo kazna zatvora u trajanju od 7( sedam) godina podobna ostvariti svrhu kažnjavanja okrivljenika, te je primjerena svim okolnostima počinjenja predmetnog kaznenog djela i podobna da okrivljenik TM shvati svu štetnost svog postupanja.

43. Okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora temeljem članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru obzirom da je navedenom odredbom propisano da se vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom uračunava u izrečenu kaznu zatvora.

44. Odluka o imovinskopravnom zahtjevu nije donesena jer imovinskopravni zahtjev tijekom postupka nije postavljen.

45. Sud je okrivljenika obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu u visini kao u izreci presude, smatrajući isti iznos primjeren duljini i složenosti kaznenog postupka, te na plaćanje troškova psihijatrijskih te psihološkog vještačenja prema priloženim troškovnicima iz razloga što je iste troškove okrivljenik prouzročio svojom krivnjom, u ovom postupku proglašen je krivim pa isti troškovi padaju na njegov teret, a iz istih razloga obvezan je i platiti troškove sadašnjeg branitelja po službenoj dužnosti i troškove opunomoćenika žrtve o visini kojih troškova će sud odlučiti posebnim rješenjima, bez obzira na činjenicu što je tijekom postupka utvrđeno da je okrivljenik osoba bez primanja te je trajno nesposoban za rad i to jer zakon decidirano u članku 148. st. 1 ZKP/08 navodi:…" kad sud okrivljenika proglasi krivim, u presudi će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka, dakle, riječ je o imperativnoj normi.

45.1. Dakle, oslobođenje od plaćanja troškova postupka nije moguće donijeti u prvostupanjskoj presudi nego se isto eventualno može riješiti u trenutku prisilne naplate, sve u smislu odredbe 148. stavka 6. ZKP/08. Naime, navedenom odredbom propisano je između ostalog da ako je imovinsko stanje okrivljenika u vrijeme izvršenja odluke o troškovima kaznenog postupka takvo da bi plaćanjem tih troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koju je po zakonu dužna uzdržavati, da tada predsjednik vijeća, odnosno sudac može na obrazloženi zahtjev okrivljenika posebno donesenim rješenjem osloboditi ga dužnosti naknade tih troškova.

46. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 16. veljače 2026.

predsjednik vijeća za mladež

Anica Filipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

DOSTAVITI:

1. ŽDO u Vukovaru na broj KOz-DO-9/2025

2. okr. TM – putem Zatvora u Osijeku

3. branitelj Jasminka Marić Babić – putem e-komunikacije

4. opunomoćenik oštećenika Hrvojka Čolaković – putem e-komunikacije

5. sucu izvršenja – po pravomoćnosti i izvršnosti presude