Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-121/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu pojedincu Zvonimiru Biškupu, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Martan, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog TĆ (ranije VĆ), zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – u daljnjem tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KO-DO-365/2024-1 od 9. rujna 2024., nakon javne rasprave održane 3. prosinca 2025. te 11. veljače 2026., potonjeg dana u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Melite Vrkić Hajsok i okrivljenog TĆ, **.**.2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni HĆ (ranije VĆ), OIB: [osobni identifikacijski broj], sin FĆ i VĆ, rođene HĆ, rođen **.**.1992. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, medijski tehničar, sa završenom srednjom školom, radi honorarno, s mjesečnim prihodima od 1.200,00 do 1.300,00 eura, neoženjen, bez djece, ne posjeduje pokretnu niti nepokretnu imovinu, vojsku nije služio, neodlikovan, bez čina, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan,

k r i v  j e

što je dana 28. ožujka 2024., oko 05,00 sati, u [adresa], kod kućnog broja 58, na ograđenom dvorištu kuće u vlasništvu ĐĆ, u cilju da nanese štetu, kliještima prerezao žičanu ogradu, čime je na ogradi sačinio otvor dužine 1,20 m u visinu, na koji je način ĐĆ oštetio za iznos od 124,00 eura,

dakle, oštetio tuđu stvar,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari – opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – u daljnjem tekstu: KZ/11),

II. Na temelju čl. 235. st. 1. KZ/11 okrivljeni HĆ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 5 (PET) MJESECI

III. Na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljenom ŽĆ se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

na način da se izrečena kazna zatvora od 5 (pet) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 68. KZ/11 okrivljenom ŽĆ se

i z r i č e

SIGURNOSNA MJERA OBVEZNOG PSIHIJATRIJSKOG LIJEČENJA

koja mjera će se izvršavati po izvršnosti presude izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, time da navedena sigurnosna mjera može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude.

V. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko okrivljenik bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom uz uvjetnu osudu.

VI. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj:

152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljeni HĆ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 u iznosu od 630,00 (šestotrideset) eura, koji se odnosi na paušalnu svotu i trošak psihijatrijskog vještačenja, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je protiv okrivljenog TĆ (ranije VĆ) u uvodu navedenu optužnicu zbog kaznenog djela protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari – iz čl. 235. st. 1. KZ/11.

1.1. Oštećeni ĐĆ podnio je kaznenu prijavu za predmetno kazneno djelo (čime se smatra da je stavljen prijedlog za progon), a prilikom ispitivanja 24. svibnja 2024. izjasnio se da mu je šteta u cijelosti namirena pa da ništa ne potražuje u ovom postupku, ali da ostaje kod prijedloga za kazneni progon (jer mu je počinitelj sačinio štetu te će isti, ako sada odustane, to ponoviti).

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnog akta, okrivljenik je izjavio da se smatra krivim za predmetno kazneno djelo.

3. Okrivljenik je u svojoj obrani, po očitovanju da se smatra krivim, naveo da u cijelosti priznaje da je počinio kazneno djelo kako mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom, u vrijeme, na mjestu i na način opisan u istoj. Žao mu je zbog počinjenog djela te isto više ne bi ponovio. Prihvatio je odgovornost, oštećenom DĆ se ispričao i naveo da je istome nadoknađena šteta, dužni iznos platio mu je njegov sada pokojni otac, kojemu je on taj iznos kasnije vratio. Ponovio je da mu je žao zbog počinjenog i da se takvo što neće ponoviti, a budući da je zaposlen i da se sam uzdržava te je svjestan djela koje je počinio, moli sud da ga što blaže kazni.

4. U dokaznom postupku, uz ispitivanje okrivljenika na raspravi, kojom prilikom je uz suglasnost stranaka reproducirana snimka njegova ispitivanja u svojstvu osumnjičenika, pročitani su odnosno pregledani uz suglasnost stranaka zapisnik o ispitivanju svjedoka/žrtve ĐĆ od 24. svibnja 2024., medicinska dokumentacija za OĆ, prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Varaždin, fotografije stambenog prostora, prometi za tekući račun u eurima PBZ banke datirani s 10. veljače 2026., nalaz i mišljenje psihijatrijske vještakinje Mirne Zagrajski-Brkić od 11. srpnja 2024. te je imenovana vještakinja dopunski ispitana na raspravi 11. veljače 2026., a na kraju dokaznog postupka pročitani su izvatci iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika.

5. Okrivljenik je u cijelosti i nedvosmisleno na raspravi priznao počinjenje na teret mu stavljenog kaznenog djela, i to točno onako kako je opisano u činjeničnom opisu optužnice, u vrijeme, na mjestu i na način opisan u istoj, uz izraženo žaljenje za počinjeno i tvrdnju da se takvo što više neće ponoviti. Navedena obrana okrivljenika suglasna je s ostalim provedenim dokazima koji se odnose na predmetno kazneno djelo, navedenima u prethodnoj točci obrazloženja, te je sud u cijelosti prihvaća. S obzirom na priznanje okrivljenika, koje korespondira s ostalim provedenim dokazima koji ga potvrđuju, drugi dokazi nisu provođeni. Stranke naposljetku nisu imali prijedloge za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni postupak.

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom obrane okrivljenika te provedenih dokaza, i to svakog zasebno, kao i u odnosu na ostale provedene dokaze, sud je nedvojbeno utvrdio, našavši dokazanim, da je okrivljenik počinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari – opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZ/11, i to tako što je 28. ožujka 2024., oko 05,00 sati, u [adresa], kod kućnog broja 58, na ograđenom dvorištu kuće u vlasništvu ĐĆ, u cilju da nanese štetu, kliještima prerezao žičanu ogradu, čime je na ogradi sačinio otvor dužine 1,20 m u visinu, na koji je način ĐĆ oštetio za iznos od 124,00 eura. Okrivljeni HĆ na taj je način oštetio tuđu stvar, a s obzirom da je kod toga postupao s izravnom namjerom, da njegova svijest o protupravnosti nije dovedena u pitanje niti pak za njegovo postupanje postoje ispričavajući razlozi, te da je tempore criminis bio (bitno smanjeno) ubrojiv, ostvario je sva objektivna i subjektivna obilježja predmetnog kaznenog djela te je za isto proglašen krivim.

7. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, vodeći računa o stupnju krivnje i svrsi kažnjavanja, sukladno članku 47. KZ/11 vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Tako je okrivljeniku otegotnim cijenio njegovu prekršajnu kažnjavanost zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. S druge strane, olakotnim je cijenio činjenicu okrivljenikove bitno smanjene ubrojivosti, njegovo potpuno priznanje da je počinio kazneno djelo, žaljenje zbog počinjenog djela i činjenicu da je šteta nadoknađena, kao i korektno ponašanje na sudu.

8. Imajući u vidu iznesene okolnosti, stupanj krivnje, kao i pogibeljnost djela, te činjenicu da je za navedeno kazneno djelo propisana kazna zatvora u trajanju do dvije godine, sud je okrivljenika za počinjeno kazneno djelo osudio na predloženu kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, uvjetno na jednu godinu, tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo, a ujedno je određeno, na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11, da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko okrivljenik bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom uz uvjetnu osudu, konkretno sigurnosnom mjerom obveznog psihijatrijskog liječenja. Obrazloženim izborom vrste i mjere kazne okrivljeniku će se ukazati na štetnost, nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost činjenja kaznenih djela te utjecati na njega da ubuduće ne čini kaznena djela. S obzirom na opisani prijašnji život okrivljenika te sve ostale utvrđene, a ranije navedene, olakotne i otegotne okolnosti, ocjena je suda da će se upravo takvom kaznom osim specijalne postići i generalna prevencija te da će upravo odmjerena kazna utjecati na okrivljenika i odvratiti ga da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Vezano za navedeno valja reći da se okrivljenik na raspravi suglasio s, od strane tužitelja, predloženom uvjetnom osudom.

9. Okrivljeniku je ujedno, na temelju čl. 68. KZ/11, izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se izvršavati po izvršnosti presude izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, time da navedena sigurnosna mjera može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude.

9.1. Naime, riječ je o sigurnosnoj mjeri koja se izriče počinitelju koji je kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od jedne godine ili više počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti ako postoji opasnost da bi ta osoba zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njezina bitno smanjena ubrojivost mogla u budućnosti počiniti teže kazneno djelo, a u konkretnom slučaju iz nalaza i mišljenja psihijatrijske vještakinje Mirne Zagrajski-Brkić proizlazi da je okrivljenik osoba kod koje su zadovoljeni dijagnostički kriteriji za dijagnozu psihoze, da je u periodu počinjenja djela okrivljeniku bila smanjena mogućnost shvaćanja vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom na razini bitno smanjene ubrojivosti, kao i da kod njega postoji vjerojatnost počinjenja istog ili sličnog kaznenog djela zbog psihičkog poremećaja psihoze, koju ne liječi psihofarmacima, radi čega je prisutna visoka vjerojatnost akutizacije, odnosno psihotične dekompenzacije, radi čega je i predložila izricanje sigurnosne mjere psihijatrijskog liječenja.

9.2. Na prijedlog okrivljenika, psihijatrijska vještakinja se na raspravi 11. veljače 2026. i usmeno očitovala, kojom prilikom je navela da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Na pitanje okrivljenika o razlozima predlaganja sigurnosne mjere psihijatrijskog liječenja navela je da je opisala prisutnu vjerojatnost akutizacije psihičkog poremećaja odnosno psihoze, a jedan od kriterija za predlaganje sigurnosne mjere jest razmatranje vjerojatnosti javljanja psihičkih teškoća u budućem vremenu od vremena pregleda. Mišljenje o tome da je vjerojatna akutizacija dala je stoga jer se psihoza kao psihijatrijski poremećaj stavlja u kategoriju kroničnih poremećaja koji imaju svoje faze u smislu da su moguća razdoblja bez simptoma bolesti, što je povezano uz liječenje antipsihoticima, a isto tako mogu imati faze relapsa odnosno ponovne pojave simptoma, u ovom slučaju prvenstveno misli na psihotične simptome, dok se simptomi koji su također dio poremećaja, a vezani su uz afektivnu i kognitivnu sferu, mogu javljati u epizodama intenzivnije ili biti konstantno prisutni. S obzirom na podatke o tome da okrivljenik ne koristi lijekove u smislu antipsihotika, vjerojatnost za pojavu relapsa poremećaja je mnogo veća. Uvidom u dokumentaciju predočenu joj na raspravi, očitovala se da je HĆ bio 10. ožujka 2025. na psihijatrijskom pregledu na Klinici za psihijatriju KBC Sestre milosrdnice te je u psihičkom statusu opisano između ostaloga da je afektivno slabije moduliran, da ima blaže disociran duktus, uz sadržajno persekutorne sumanutosti, obmane ćutila negira, ne mogu se sa sigurnošću isključiti, nedostatnog je uvida i kritičnosti. Dana je preporuka psihodijagnostike, što znači javljanje psihologu na obradu i kontrola psihijatra sa tim nalazom, te je istaknula da nalaz potvrđuje njezine iznijete navode o tome da simptomi psihoze nisu u remisiji, zbog čega ostaje kod prijedloga za izricanje sigurnosne mjere psihijatrijskog liječenja, ističući da postoji vjerojatnost da bi okrivljenik mogao u budućnosti počiniti istovjetno ili teže kazneno djelo.

9.3. Na daljnje pitanje okrivljenika navela je da psihijatrijsko liječenje bilo kojeg psihičkog poremećaja, pa tako i u ovom slučaju poremećaja iz kruga psihoza , ne podrazumijeva da osoba mora ostati bez posla, zbog toga jer je moguće u okviru zdravstvene zaštite dobiti bolovanje odnosno izostanak s radnog mjesta radi liječenja. Dala je prijedlog da se liječenje započne u obliku stacionarnog liječenja iz razloga jer se na taj način u kontroliranim uvjetima može i vjerojatnije je brži početak odgovora na terapiju, a isto tako i uočavanje eventualnog javljanja nuspojava lijekova. Što se tiče dokumentacije da se kod ispitanika povremeno javljaju okulogene krize koje su opisane u ambulantnim nalazima, navela je da stacionarno odnosno bolničko liječenje može zasigurno osigurati uočavanje takve vrste nuspojave i poduzeti medicinske postupke da istih nema te da se ublaže i slično. Činjenica da okrivljenik radi ne utječe na njezinu ocjenu jer osoba može bolovati od psihotičnih simptoma, a da to u nekim vrstama aktivnosti istu ne ometa. Na daljnje pitanje okrivljenika navela je da da je psihijatrijsko liječenje definirano zakonskim okvirima koji određuju uvjete za postupanje protivno volje pacijenta i oni su vrlo strogo definirani i kontrolirani. Napomenula je i da se u priloženom nalazu, i to ne samo jednom, navodi zaključak nakon psihijatrijskog pregleda OĆ od strane psihijatara u [adresa] da: "Pacijent je napustio psihofarmake, što ne možemo podržati, no u ovom trenutku nisu zadovoljeni uvjeti za postupanje protiv njegove volje. Daje se prijedlog za uvođenje terapije i kontrolu." Nadalje je istaknula da je nalaz i mišljenje izrađen na osnovu uvida u spis u kojem se nalazila medicinska dokumentacija OĆ i na osnovu forenzičko- psihijatrijskog intervjua. Prijedlog za provođenje sigurnosne mjere psihijatrijskog liječenja objasnila je u ranijem navodu na način da ga predlaže započeti u bolničkim uvjetima, a nadalje se podrazumijeva ambulantno liječenje koje uključuje redovitost u odlascima na kontrole kod psihijatara, ovisno o tome i koliko često su oni predviđeni , ovisno o tada aktualnom psihičkom stanju. Uzela je u obzir ispitanikov opis da je imao "krize sa očima" u periodu kada je odlazio na kontrole kod psihijatara. Može također citirati dio iz anamneze pregleda u kojem se navodi da sam HĆ iskazuje da okulogene krize ima povremeno, unatoč tome što ne uzima psihofarmake. Uzela je to u obzir i to ne utječe na njezinu daljnju ocjenu.

9.4. Na daljnje pitanje okrivljenika odgovorila je da je predložila sigurnosnu mjeru psihijatrijskog liječenja iz razloga što smatra da je psihički poremećaj iz kruga psihoza utjecao na shvaćanje značaja vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom samog okrivljenika i stoga što je taj poremećaj potrebno liječiti jer kada je on kroničnog tijeka isto tako je prisutna vjerojatnost akutizacije odnosno dodatnog pogoršanja simptoma. Opisana opasnost prvenstveno se odnosi na opasnost za okolinu u smislu vjerojatnosti počinjenja težeg kaznenog djela. Svemu navedenom je dodala da je stigmatizacija osoba oboljelih od bilo kojeg oblika psihotičnog poremećaja isto tako područje kojim se bavi psihijatrija zato jer stigmatizacija utječe na odluke osoba da se ne javljaju pravovremeno ili uopće na liječenje i ustvari samim time se utječe na nepovoljan tijek psihičkog poremećaja, koji je moguće staviti pod kontrolu i omogućiti osobi da se oporavi i bude u potpunosti funkcionalna, a na daljnje pitanje okrivljenika odgovorila je da s obzirom da je opisala kako smatra da je ispitaniku potrebno psihijatrijsko liječenje, a u periodu od pregleda odnosno davanja mišljenja do sada ono ne možemo smatrati započetim time što se u 3. mjesecu 2025. javio na jedan pregled bez da je slijedio daljnje preporuke dolaska na kontrolu, pa stoga ne nalazi temelja za promjenom preporuke.

9.5. Sud nalaz i mišljenje psihijatrijske vještakinje, i to pisani zajedno s njegovom usmenom dopunom, u cijelosti prihvaća jer je isti jasan, potpun, neproturječan samom sebi i utvrđenim okolnostima te ovaj sud u istome ne nalazi nikakvih nedostataka. Angažirana psihijatrijska vještakinja u cijelosti je, i to jasno i argumentirano, odgovorila na sva postavljena pitanja okrivljenika, i izjasnila se o svim relevantnim okolnostima.

9.6. Iz navedenog nalaza i mišljenja decidirano i jasno proizlazi da je okrivljenik tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv i da postoji opasnost da bi zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova bitno smanjena ubrojivost mogao u budućnosti počiniti teže kazneno djelo, što je vještakinja nedvosmisleno potvrdila očitujući se na raspravi na pitanja okrivljenika, time da je iz nalaza i mišljenja vidljivo i da je uzela u obzir noviju psihijatrijsku dokumentaciju koju joj je predočio okrivljenik i na temelju iste konstatirala da proizlazi da je okrivljenik nedostatnog uvida i kritičnosti, da nije slijedio preporuke liječnika glede dolaska na kontrolu, kao i da ne koristi lijekove u smislu antipsihotika, uslijed čega je vjerojatnost akutizacije visoka, dok simptomi psihoze nisu u remisiji. U tom kontekstu tvrdnje okrivljenika, koji smatra da mu psihijatrijsko liječenje nije potrebno, u bitnome zbog toga što radi i brine se sam za sebe, u prilog čemu je dostavio promete za tekući račun, nisu od odlučnog značaja. Psihijatrijska vještakinja argumentirano se očitovala i na pitanja u tom smjeru navodeći među ostalim da činjenica da ispitanik radi ne utječe na njezinu ocjenu jer osoba može bolovati od psihotičnih simptoma, a da je to ne ometa u nekim vrstama aktivnosti, kao i da psihijatrijsko liječenje bilo kojeg psihičkog poremećaja, pa tako i u ovom slučaju poremećaja iz kruga psihoza, ne podrazumijeva da osoba mora ostati bez posla, zbog toga jer je moguće u okviru zdravstvene zaštite dobiti bolovanje odnosno izostanak s radnog mjesta radi liječenja.

9.7. Na temelju svega navedenog, budući da na osnovi prihvaćenog nalaza i mišljenja psihijatrijske vještakinje proizlazi, ponavlja se, da je okrivljenik tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv i da postoji opasnost da bi on zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova bitno smanjena ubrojivost mogao u budućnosti počiniti teže kazneno djelo, a da je za predmetno kazneno djelo propisana kazna zatvora u trajanju do dvije godine, s obzirom da su za to ispunjeni svi zakonski uvjeti izrečena je ova sigurnosna mjera iz čl. 68. KZ/11, koja će se izvršavati po izvršnosti presude izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, time da može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a ponavlja se da je određeno i da na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko okrivljenik bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom uz uvjetnu osudu.

10. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljeni HĆ obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 u iznosu od 630,00 eura, koji se odnosi na paušalnu svotu i trošak psihijatrijskog vještačenja, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude. Naime, dajući osobne podatke okrivljenik se očitovao da radi honorarno i ostvaruje mjesečne prihode od 1.200,00 do 1.300,00 eura, dok je na raspravi 11. veljače 2026. priložio promete po računu kao dokaz svojih tvrdnji da radi i ostvaruje prihode. S obzirom na navedeno i mlađu životnu dob okrivljenika koja mu omogućuje i buduće zaposlenje te ostvarivanje sredstava za život, sve navedene okolnosti temelj su za odluku o obvezivanju okrivljenika platiti troškove postupka u vidu troškova psihijatrijskog vještačenja (koji su nastali u iznosima od 449,40 eura, koji se odnosi na pisani nalaz, i 121,04 eura koji se odnosi na usmenu dopunu) te paušalne svote u visini razlike od zbroja prednje navedenih iznosa vezanih za vještačenje do dosuđenog iznosa od 630,00 eura, a koji iznos je onaj koji, uvažavajući pritom trajanje i složenost postupka, kada ga plati, neće dovesti u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

U Varaždinu 16. veljače 2026.

Sudac

Zvonimir Biškup

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za protivnu stranku i za sud, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu na broj: KO-DO-365/2024

2. Okrivljeni HĆ, [adresa]

3. Oštećenik ĐĆ, [adresa]