REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: P-264/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja PS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik iz Osijeka, Stjepana Radića 14, protiv tužene ADDIKO BANKE d.d., OIB 1403633387, Zagreb, Slavonska avenija 6, koju zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d., Zagreb, Radnička cesta 54, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika IS i tužitelja osobno, a u odsutnosti uredne pozvane tužene, s danom objave 16. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl. 5. st. 2. Ugovora o kreditu br. 116-079/2007. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, sklopljenog dana 16. travnja 2007. godine između tužitelja i prednika tuženika potvrđenog dana 17. travnja 2007. g. po javnom bilježniku Gordani Frković iz Samobora pod brojem OV-13274/2007, u dijelu odredbe koji glasi: “Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% iznosa kredita.“

II. Nalaže se tuženoj ADDIKO BANKE d.d., OIB 1403633387, Zagreb, Slavonska avenija 6 da tužitelju PS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] u roku od 15 (petnaest) dana isplati iznos od 1.167,89 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od dana 24. travnja 2007. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. Godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1. 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženoj u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 910,12 EUR sa zateznom kamatom od 16. veljače 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 214,80 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi kako su 16. travnja 2007. tužitelj i prednik tuženika sklopili Ugovor o kreditu br. 116-079/2007. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, potvrđen dana 17. travnja 2007. po javnom bilježniku Gordani Frković iz Samobora pod brojem OV-13274/2007, prema kojem je prednik tuženika kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 156.400,00 CHF po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita. Ističe, kako je citiranim Ugovorom, ugovoren je rok otplate kredita u trajanju od 30 godina kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima. Predmetnim tipskim Ugovorom u članku 5. ugovorena je naknada za obradu zahtjeva kredita i to u iznosu 1,25% jednokratno, unaprijed od ukupnog iznosa kredita. Prednik tuženika je prilikom isplate kredita dana 23. travnja 2007. naplatio tužitelju naknadu za obradu zahtjeva kredita u iznosu od 8.799,46 kn, a koja protuvrijednost, prema fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR utvrđenog Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, iznosi 1.167,89 EURA. Nadalje, navodi kako se o ugovornoj odredbi za tzv „ulaznoj naknadi“ nije pojedinačno pregovaralo, već je ista kao takva unaprijed formulirana i od strane prednika tužene (banke) implementirana u tipskom ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Naime, tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga na ime kojih se ista naplaćuje. Navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak. S obzirom da je prednik tuženr temeljem gore navedene nepoštene odredbe o ulaznoj naknadi u predmetnom ugovoru istu naplatio i time stekao ne pripadajuću imovinsku korist, navedeni je kao nepošten stjecatelj, sukladno čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, takovu dužan vratiti zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe, prigovor zastare utuženog potraživanja. Navodi kako je vrijednost predmeta spora suviše visoko naznačena, budući da je po predmetnom Ugovoru o kreditu naplaćena naknada u iznosu od 1.167,89 EUR.

3. Ovaj sud je na pripremnom ročištu 23. listopada 2025. rješenjem i to na temelju odredbe čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) odredio vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 1.167,89 EUR.

4. Naime, ovaj sud ocjenjuje kako je deklaratorni dio predmetnog tužbenog zahtjeva postavljen isključivo u svrhu ostvarivanja povrata plaćenog iznosa od 1.167,89 EUR, odnosno isti je isključivo u funkciji kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva. Posljedično, po pravnom shvaćanju ovoga suda vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari treba odrediti prema vrijednosti kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva, pa je ista i određena u iznosu od 1.167,89 EUR.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je pregledao rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-09/1533-3 od 27. veljače 2009. (str. 5 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-16/22619-2 od 11. srpnja 2016. (str. 6 spisa), dopis tužene od 7. kolovoza 2024. (str. 7 spisa), Ugovor o kreditu broj 116- 079/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (str. 8-16 spisa), univerzalni nalog za plaćanje (str. 17 spisa), pravilnik o naknadama za potrošačke kredite (str. 33 spisa), sudsku praksu (str. 34-54 spisa), pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2004. (str. 55 spisa), sudsku praksu (str. 56 – 73 spisa), sudsku praksu (str. 74 – 113 spisa), sudsku praksu (str. 120 – 154 spisa), sudsku praksu (str. 155 – 175 spisa), Odluku o naknadama za usluge Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. (str. 178 – 206 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja PS (str. 211 i 212 spisa).

6. Nije izveden dokaz financijskim vještačenjem, budući da je tužitelj na pripremnom ročištu 23. listopada 2025. odustao od tog dokaznog prijedloga iz razloga što je tužena učinila nespornim visinu zahtjeva.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Između stranaka nije sporno postojanje Ugovora o kreditu broj: 116- 079/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 16. travnja 2007., a kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren stambeni kredit u iznosu od 156.400,00 CHf.

9. Najprije je sporno pitanje zastare dijela tužbenog zahtjeva za isplatu. Ovaj sud ocjenjuje kako je istaknuti prigovor zastare u cijelosti neosnovan. Naime, u predmetnom slučaju dio zahtjeva za isplatu vezan je uz dio zahtjeva kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu kojom je određeno da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% iznosa kredita. Pri takvom stanju stvari, ovaj sud ocjenjuje, kako u predmetnom slučaju zastara nije niti mogla početi teći, već ista može početi teći tek kada bi se pravomoćno utvrdilo da je ugovorna odredba ništetna, budući da se zahtjev za isplatu temelji na ništetnosti pojedine ugovorne odredbe. Dakle, istaknuti prigovor zastare tužene je u cijelosti neosnovan.

10. Iz Ugovora o kreditu broj: 116-079/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 16. travnja 2007. (str. 8 - 16 spisa) razvidno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao kreditor sklopili ugovor o namjenskom kreditu kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 156.400,00 CHF, sa rokom otplate od 30 godina i kamatnom stopom od 4,20 % te da je u čl. 5. st. 2. Ugovora o kreditu određeno da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% iznosa kredita. Dakle, tužitelju je isplaćen umanjeni iznos kredita, odnosno isti je umanjen za tzv. ulaznu naknadu u visini od 1,25% iznosa kredita.

11. Tužena je u odgovoru na tužbu učinila nespornim da je tužitelju naplaćena naknada za obradu kredita i to 23. travnja 2007. u iznosu od 8.799,46 kuna, odnosno 1.167,89 EUR.

12. Tužitelj je saslušan na ročištu za glavnu raspravu 12. siječnja 2026. Istaknuo je kako je pročitao Ugovor o kreditu kojeg je banka unaprijed pripremila i nije mogao utjecati na bilo kakve izmjene ugovornih odredbi. Djelatnica banke nije mu ništa posebno objasnila glede naknade za obradu kredita. Istu je platio. Predmetni kredit podigao je za adaptaciju kuće dakle, isključivo za osobne potrebe. Nije imao niti firmu niti obrt tako da je kredit podignut isključivo za osobne potrebe. Nije se posebno pregovaralo o niti jednoj odredbi ugovora o kreditu. Nije mu objašnjeno kako je banka formirala iznos naknade za obradu kredita.

13. Sud u svakom slučaju smatra da se u vezi sporne odredbe Ugovora o kreditu u vezi tzv. ulazne naknade nije moglo posebno pregovarati, tim više što je sporna odredba kojom se potrošaču nameće obveza plaćanja tzv. ulazne naknade bila sastavni dio tipskog ugovora koje su banke sklapale sa potrošačima.

14. Odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03; dalje: ZZP/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, propisano je kako se ugovorna odredba po kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

16. Predmetne ugovore o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23:; dalje: ZOO), jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenim za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) predlaže drugoj ugovornoj strani ugovor po principu uzmi ili ostavi.

17. Tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Stoga je banka nezakonito i nepošteno primjenjivala i ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, a na koji način je dovela tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem, a tužena tijekom postupka niti nije dokazala, da je imala bilo kakve troškove za obradu zahtjeva za kredit, kao niti na što se naplaćeni troškovi uopće odnose.

18. Pravno shvaćanje je ovog suda da su odredbe o ulaznoj naknadi prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja), te su stoga ove odredbe neodređene ili neodredive, te posljedično ništetne sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a.

19. Slijedom navedenog sud je predmetnu ugovornu odredbu čl. 5. s. 2,, koja glasi: „Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% iznosa kredita.", utvrdio ništetnom (točka I. izreke presude).

20. Posljedično, po pravnom shvaćanju ovoga suda tužena je dužna vratiti tužitelju sve što je stekla temeljem ništetne ugovorne odredbe i to sukladno pravilima obveznog prava o stjecanju bez osnove.

21. S obzirom na to da nije niti sporno da je tužena naplatila tužitelju po predmetnom Ugovoru o kreditu tzv. ulaznu naknadu u iznosu od 1.167,89 EUR dužna je tužitelju istu vratiti i to sa zateznim kamatama od dana nakon dana kada je istu naplatila, po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke presude).

22. S obzirom na činjenicu da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, u skladu sa odredbom čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka. U skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika(Narodne novine br. 138/23, 107/25; dalje: Tarifa) trebalo je priznati tužitelju zatraženi trošak sastava tužbe od 19. ožujka 2025. (Tbr.7.1.) u iznosu od 150,00 EUR, sastava obrazloženog podnesak od 10. lipnja 2025. (Tbr.8.1.) u iznosu od 150,00 EUR, zastupanja na ročištu 23. listopada 2025. (Tbr.9.1.) u iznosu od 150,00 EUR, zastupanja na ročištu 12. siječnja 2025. (Tbr.9.1.) u iznosu od 150,00 EUR i pristupa na ročište za objavu presude 16. veljače 2026. (Tbr.9.3.) u iznosu od 75,00 EUR, dakle ukupno 675,00 EUR, uvećano za PDV 25%, dakle ukupno 843,75 EUR, uvećano za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 39,82 EUR, dakle sveukupno 910,12 EUR. Sve uvećano za zatražene zakonske zatezne kamate od dana donošenja odluke, pa do isplate u skladu sa čl. 151.st.3. ZPP-a (točka III. izreke presude).

23. Naprotiv, tužitelj nema pravo na naknadu troška po svakoj radnji u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV, budući da je ovaj sud odredio vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 1.167,89 EUR pa tužitelj ima pravo na nagradu po poduzetoj radnji u iznosu od 150,00 EUR uvećano za pripadajući PDV. Nadalje, tužitelj nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR, budući da je sukladno nalogu suda platio pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, budući da sudska pristojba na presudu prema vrijednosti predmeta spora u ovoj pravnoj stvari iznosi 39,82 EUR. Dakle, tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 214,80 EUR (točka IV. izreke presude).

U Sesvetama 16. veljače 2026.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužiteljici po odvjetniku Marijanu Belčiću uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 39,82 EUR

- tuženoj po odvjetniku Zlatku Knezoviću