Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Poslovni broj: Pr-10/2017-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu po sucu Milki Keleuva- Ivošević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punom. Mladenu Klaiću, odvjetniku iz Kutine, protiv tuženika Republike Hrvatske-Ministarstvo obrane, OIB:52634238587, zastupanog po ODO u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2026. u nazočnosti punom. tužitelja i zastupnice tuženika, na ročištu radi objave presude održanom 16. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, OIB:52634238587, da tužitelju LR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], plati na ime razlike neisplaćene plaće i dodataka na plaću na ime prekovremenog rada i na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od 1. rujna 2011. do 30. rujna 2016. bruto iznos od 3.107,14 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) koje teku:

-na iznos od 63,95 eura od 16. listopada 2011. do isplate,

-na iznos od 267,90 eura od 15. studenog 2021. do isplate,

-na iznos od 70,23 eura od 16. prosinca 2011. do isplate,

-na iznos od 494,60 eura od 16. kolovoza 2012. do isplate,

-na iznos od 156,77 eura od 16. rujna 2012. do isplate,

-na iznos od 70,88 eura od 16. prosinca 2012. do isplate,

-na iznos od 47,74 eura od 16. lipnja 2013. do isplate,

-na iznos od 23,70 eura od 16. kolovoza 2013. do isplate,

-na iznos od 24,33 eura od 16. rujna 2013. do isplate,

-na iznos od 50,85 eura od 16. siječnja 2014. do isplate,

-na iznos od 64,53 eura od 16. ožujka 2014. do isplate,

-na iznos od 572,71 eura od 16. travnja 2014. do isplate,

-na iznos od 803,82 eura od 16. lipnja 2014. do isplate,

-na iznos od 78,42 eura od 16. kolovoza 2014. do isplate,

-na iznos od 33,61 eura od 16. siječnja 2015. do isplate,

-na iznos od 46,85 eura od 16. veljače 2015. do isplate,

-na iznos od 6,44 eura od 16. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 104,29 eura od 16. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 72,82 eura od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 52,70 eura od 16. lipnja 2016. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, OIB:52634238587, da tužitelju LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 2.250,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 16. veljače 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je u tužbi od 19. siječnja 2017. naveo da je kao djelatna vojna osoba zaposlen u Ministarstvu obrane, Republike Hrvatske, Gardijskoj motoriziranoj brigadi, 1. Mehaniziranoj bojni - "TIGROVI", 3. Mehanizirana satnija, 1. Mehanizirani vod na dužnosti prvog dočasnika voda sa činom nadnarednika. Tuženik kao poslodavac nije tužitelju obračunao niti isplatio sve dodatke na mjesečnu plaću i naknade plaće za godišnji odmor, slijedom čega tužitelj predlaže da se presudom naloži tuženiku da plati tužitelju naknadu na ime rada na terenu, dodatke za noćni rad, rad subotom i nedjeljom, rad na blagdane i praznike kao i prekovremeni rad odnosno da plati razliku između neisplaćenih plaća na temelju iskazanih sati rada i stvarno odrađenih sati na terenu na temelju evidencija i dnevnih zapovjedi i to za razdoblje od 1. rujna 2011. do 30. rujna 2016.

2.Podneskom od 14. studenog 2025. (l.br. 195-197 spisa) tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev kojim predlaže da se presudom naloži tuženiku da tužitelju plati iznos od 3.107,14 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3.Tuženik je u odgovoru na tužbu od 31. siječnja 2017. (broj P-DO-67/2017, BĆB/DD)- (l.br. 11-14 spisa) naveo da osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. U utuženom periodu u primjeni je bilo više propisa. Naime, u razdoblju do 1. lipnja 2014. primjenjivao se Zakon o oružanim snagama RH (Narodne novine 33/02) i Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine 50/08) i Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (Narodne novine 118/09).

Na tužitelja su se u utuženom periodu primjenjivali podzakonski akti koji su doneseni temeljem Zakona o službi u OS RH glede radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaću u utuženom razdoblju, a to su Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće i Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (Narodne novine 118/09).

Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine 118/09) propisan je raspored tjednog i dnevnog radnog vremena OS RH, te pravo na uvećanu plaću za rad noću, blagdanom, subotom, nedjeljom, rad u smjenama, turnusima, te prekovremeni rad, dežurstva i stražarska služba. Ovom se Odlukom propisuje raspored tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: OS RH), pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, mogućnost rada u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad te dežurstvo i stražarska služba.

Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine 50/08) detaljno su propisana sva prava vezana za isplatu plaće i dodataka na plaću djelatnih vojnih osoba. Tužitelj je obavljao straže i dežurstva što se ne smatra prekovremenim radom sukladno članku V. i VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (Narodne novine 118/12). Tom odlukom t. XII. Određeno je da je isplata novčane naknade omogućena kod djelatnik nije koristio preraspodjelu radnog vremena. Tužitelj je redovito koristio slobodne dane.

Dana 26. lipnja 2013. stupio je na snagu Zakon o oružanim snagama RH (Narodne novine 73/13) temeljem kojeg su doneseni Odluka o rasporedu radnog vremena (Narodne novine 66/14) i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine 33/14, 41/14, i 53/14).

Tom Odlukom je određen rad na terenu u točki II. prema kojoj se radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke s vojnim lokacijama i građevinama, dežurstva stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rada na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potreba službe o dodatku djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu Pravnika koji uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Rad iz stavka 1. točke XIII. Uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima.

Odredbom članka 153. Zakona o Oružanim snagama organizirana je na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan. Radno vrijeme je razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe. Raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.

Odredbom članka 155. istog zakona je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstva, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine 33/2014, 41/2014 i 53/2014).

Točkom IV. Odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine 66/2014) djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Puno radno vrijeme utvrđuje se u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno u pet dana.

Prema odredbi članka 154. i 155. Zakona o oružanim snagama (Narodne novine 73/2013), radno vrijeme zbog specifičnosti vojne službe ne mora biti ravnomjerno raspoređeno po tjednima te se može preraspodijeliti unutar razdoblja koje ne množe biti dulje od četiri mjeseca, tako da u jednom razdoblju traje dulje, a u drugom razdoblju kraće od propisanoga punog radnog vremena. Kada je radno vrijeme preraspodijeljeno na način iz stavka 2. ovoga članka ne smije biti dulje od 48 sati tjedno. Odredbom članka 1., 2. i 3. ovoga članka se odnose na rad u vrijeme vojnih vježbi, funkcionalnih tečajeva, školovanja, izobrazbe i obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, operacija potpore miru, rada na terenu, taborovanja i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potrebe službe i sl. Rad iz stavka 4. ovoga članka uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima. Radno vrijeme može se za pojedine ustrojstvene jedinice Oružanih snaga rasporediti na način da vojne osobe kontinuirano vrijeme borave na vježbalištu, poligonu i u vojarni zbog specifičnosti vojne službe, a određeno vrijeme su izvan službe u stanju pripravnosti. Tuženik smatra da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, za rad noću, u smjenama, u turnusima, za dežurstvo, za stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona. Budući da je prekovremeni rad tužitelja kao djelatne vojne osobe, raspored radnog vremena, organizacije rada, dodaci na plaću i iznosi dodataka reguliran navedenom Odlukom (Narodne novine 66/14) i Pravilnikom koji su doneseni temeljem članka 153 Zakona o službi u oružanim snagama RH (Narodne novine 73/13) koji se primjenjuje lex specialis, u tom slučaju se propisi o državnim službenicima i namještenicima ne mogu supsidijarno primijeniti u pogledu plaće vojnih djelatnih osoba, već samo u odnosu na plaće vojnih službenika i namještenika o čemu je stav povodom izvanredne revizije radi ujednačenje sudske prakse i jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni donio Vrhovni sud RH broj u odluci Revr-1845/12. Prema tim odlukama neosnovano je pozivanje na primjenu najpovoljnijeg prava iz članka 12. Zakona o radu, jer do primjene najpovoljnijeg prava dolazi ako je nakon pravo uređeno ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, Sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivnim ugovorom, ali samo u slučaju kad Zakon o radu ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Ova odredba se ne primjenjuje kada je neko pravo drukčije uređeno Zakonom o radu u odnosu na neki drugi zakon. Neosnovan je i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi i na isplatu naknade za razliku godišnjeg odmora. Člankom 4. stavak 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narode novine 140/02 i 68/11), propisano je da djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora u istom iznosu kao da radi, a prema članku 4. stavak 3. Pravilnika o izmjenama i dopuni istog Pravilnika (Narodne novine 68/11) djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno, ili noću, nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Tužitelj je obavljao straže i dežurstva što se ne smatra prekovremenim radom sukladno članku V. i VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba (Narodne novine 188/12) već je određeno da je isplata novčane naknade omogućena ako djelatnik nije koristio preraspodjelu radnog vremena.

Temeljem Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine 54/2014) i Zakona o službi OS RH koji se primjenjuju na djelatne vojne osobe, propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao u redovnom radnom vremenu, a redovno radno vrijeme smatra se radno vrijeme određeno u skladu s Odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (članak 4. stavak 2. i 3.).

4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem odluke o rasporedu (l.br. 6 spisa), podataka (l.br. 7 spisa), zahtjeva za mirno rješenje spora (l.br. 8-10 spisa), zapisnika (l.br. 19 spisa), knjigovodstvene kartice (l.br. 21-42 spisa), rješenja (l.br. 44-46 spisa), odluke (l.br. 47-48 spisa), dokumentacije (l.br. 49-110 spisa), saslušanjem svjedoka ZR (l.br. 117-118 spisa), svjedoka AR (l.br. 118-119 spisa), čitanjem dokumentacije (l.br. 123-130 spisa), nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijskog vještaka D & S (l.br. 145-169 spisa), kartica djelatnika (l.br. 171-188 spisa), te saslušanjem tužitelja kao parnične stranke.

6.Iz Odluke Ministarstva obrane RH, Oružane snage RH, Hrvatska kopnena vojska od 3. lipnja 2014. proizlazi da je tužitelj raspoređen u ustrojstvenu jedinicu Hrvatska kopnena vojska, Gardijska motorizirana brigada, 1. Mehanizirana bojna-"TIGROVI", 3. Mehanizirana satnija, 1. Mehanizirani vod na dužnosti prvog dočasnika voda sa činom nadnarednika.

7.U predmetnom postupku tužitelj zahtjeva isplatu na ime razlike neisplaćene plaće i dodataka na plaću na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom te isplatu na ime razlike plaće za godišnji odmor za razdoblje od 1. rujna 2011. do 30. rujna 2016.

8.Saslušani svjedok ZR (l.br. 117-118 spisa) u svom iskazu je naveo da je tijekom utuženog razdoblja radio zajedno s tužiteljem. U prosjeku su imali rad na terenu dva do tri puta godišnje koji su trajali od jednog do četiri tjedna. Radno vrijeme nikada nije bilo osmosatno nego i radnim danima i vikendom se radilo 12 do 13 sati. Slobodne dane su dobivali na način da se za pet radnih dana dobije jedan slobodan dan, a za subotu i nedjelju po jedan slobodan dan. Vođene su evidencije radnog vremena, ali u njima nije bilo označeno radno vrijeme koje bi odgovaralo stvarnom stanju jer se uvijek radilo više od sati koji su u evidencijama bili označeni. Tužitelj je sudjelovao na odavanjima počasti umrlim braniteljima, prosječno je takvih sahrana bilo dvije do tri mjesečno. Ukoliko je sahrana bila u Zagrebu i Petrinji tada su se vraćali do 16,00 sati te označuje da su se u 60% slučajeva vraćali do 16,00 sati, a u 40% slučajeva su se vraćali nakon 16,00 sati. Za povratak nakon 16,00 sati što bi bio prekovremeni rad, računica za slobodne dane bila je kao i za teren. Tužitelj je sudjelovao u jednoj obrani od poplava u jesen 2011. godine, taj angažman je trajao oko 10 dana, tu se radno vrijeme ne može označiti jer se radilo kako su okolnosti zahtijevale. Navodi da su oko 2/3 vremena bili angažirani na terenu, a 1/3 u pripravnosti. Ne sjeća se da li su za taj radni angažman dobili slobodne dane.

9.Svjedok UR (l.br. 118 spisa) u svom iskazu je naveo suglasno kao svjedok ER. Naveo je da je bilo sigurno oko 10-tak sahrana mjesečno, s tim da je povratak uglavnom bio do 16,00 sati, ali ako je sahrana bila dalje, onda je povratak bio nakon 16,00 sati. Slobodni dani su se dobivali ukoliko je povratak bio nakon 16,00 sati i to po istoj računici kao za rad na terenu. Tužitelj je bio angažiran na obrani od poplave u Žažini i Bukovlju, gdje se boravilo oko 10-tak dana, ali se tu radno vrijeme ne može označiti jer je rad ovisio o vodostaju i o promjeni svake situacije do koje dođe. Što se tiče tužitelja radno vrijeme na terenu nikada nije trajalo do 16,00 sati s obzirom da je tužitelj dočasnik, pa i nakon što vojska završi radne zadatke, dočasnik je još obvezan izvršiti pripreme za drugi dan i slično. Evidencije radnog vremena su djelomično točne, ali i djelomično netočne.

10.Tužitelj saslušan kao parnična stranka u svom iskazu je naveo suglasno kao prethodni svjedoci. Tužitelj je kao dočasnik morao biti prisutan na svakoj sahrani zato što kao dočasnik udovici predaje zastavu te se ne može mijenjati zapovjednik vojsci koja ispaljuje počasni pucanj. Svake godine je sudjelovao u obrani od poplava na područjima gdje se izlijeva Kupa.

11.Nalazom i mišljenjem knjigovodstvenog vještaka Daria Jankovića iz tvrtke D&S d.o.o. Karlovac je obračun neplaćenih sati rada sačinjen u 3 varijante.

U varijanti 1. je vještak izvršio izračun temeljem dnevnih evidencija dostavljenih u spis predmeta, pri čemu je u prekovremeni rad na terenu uračunao sve što je tužitelj odradio preko 8 redovnih sati rada ako je tužitelj radio u tjednu, odnosno sve sate koje je tužitelj odradio, ako je radio za vikend.

U varijanti 1. je vještak prekovremeni rad na terenu iskazan u dnevnim evidencija umanjio za slobodne dane iskazane u dnevnim evidencijama.

Slijedom navedenog vještak je utvrdio da dug tuženika prema tužitelju za predmetno razdoblje iznosi 2.299,26 eura i to na ime godišnjeg odmora u iznosu od 730,43 eura, te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom i nedjeljom u iznosu od 1.568,83 eura.

U varijanti 2. vještak je izvršio i izračun sukladno prijedlogu tužitelja. Za terene za koje je u dnevnim evidencijama naznačen početak i završetak radnog vremena odnosno za koje je naznačeno koliko je sati tužitelj odradio, vještak je sate rada obračunao temeljem podataka iz dnevnih evidencija. Za dane koje je tužitelj proveo na terenu, a za koje u dnevnim evidencijama ne postoje podaci o odrađenim satima rada i satima rada na terenu već samo oznaka TR vještak je sate rada obračunao po prijedlogu tužitelja na način da mu je obračunao sate rada u trajanju od 7,00 sati do 19,00 sati. Slijedom čega je utvrdio da dug tuženika prema tužitelju iznosi 2.439,49 eura i to na ime godišnjeg odmora u iznosu od 761,98 eura, te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom i nedjeljom u iznosu od 1.677,51 eura.

U varijanti 3. je vještak za dane koje je tužitelj proveo na terenu, a za koje nije naznačeno kada je tužitelj započeo, a kada završio s radom, već samo stoji oznaka da je tužitelj radio 8 sati obračunao u trajanju od 7,00 sati do 19,00 sati. Postoji mogućnost da je tužitelj i za te sate ostvario slobodne sate, no vještak ih iz ovog obračuna nije bio u mogućnosti izuzeti jer tuženik nije dostavio točan podatak o korištenju slobodnih dana za utuženo razdoblje – naloge o korištenju slobodnih sati.

Slijedom čega je vještak utvrdio da dug tuženika prema tužitelju iznosi 3.107,14 eura i to na ime godišnjeg odmora u iznosu od 837,03 eura, te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom i nedjeljom u iznosu od 2.270,11 eura.

12.Kako je tužitelj djelatna vojna osoba, to se na njegov radnopravni status imaju primijeniti odredbe Zakona o Oružanim snagama Republike Hrvatske i odredbe provedbenih propisa donesenih na temelju tog Zakona kao specijalni propisi.

13.Prema odredbi članka 97. stavak 5. ZSOS/02 djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad odnosno rad dulje od punog radnog vremena, pod uvjetima i u iznosima koji su određeni općim propisima, a prema stavku 2. na prekovremeni rad ne primjenjuju se vremenska ograničenja propisana općim propisima.

14.Odredbom članka 155. ZSOS/13 koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013. je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, u turnusima, za dežurstvo, za stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s odredbom članka 139. ovoga Zakona.

15.Odredbom članka 219. ZSOS/13 je propisano da plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa iz ovoga Zakona kojima će se urediti to područje će se određivati u skladu s propisima donesenim na temelju ZSOS/02 kojima se uređuje to područje, te je odredbom članka 218. stavak 2. ZSOS/13 propisano da provedbeni propisi doneseni u skladu s odredbama ZSOS/02 ostaje na snazi do stupanja na snagu provedbenih propisa donesenih na temelju ovlasti iz ovoga Zakona, u dijelu u kojima nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

16.Sukladno navedenim odredbama, prekovremeni rad na terenu je i nakon stupanja na snagu ZSOS/13 bio reguliran Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine 118/09) koja je stupila na snagu 1. listopada 2009. te Odlukom o Izmjeni ove odluke (Narodne novine 118/12) koja je stupila na snagu 1. studenog 2012., a koje su ostale na snazi sve do stupanja na snagu Odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine 66/14) koja je stupila na snagu dana 1. lipnja 2014.

17.Prema tome, do 1. lipnja 2014. se za prekovremeni rad na terenu imaju primijeniti Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine 118/09 i 118/12).

18.Točkom XII. stavak 1. do 5. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika je propisano da se prekovremenim radom pripadnika OSRH:

-kad je rad organiziran na drugi odgovarajući način smatra rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati;

-kada je rad pripadnika OSRH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, svaki sat rada dulji od 8,00 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom i nedjeljom;

-kada je rad pripadnika OSRH organiziran u smjenama ili u turnusu, svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati;

te da se o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec, časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za 5 sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan, a da se sati prekovremenog rada za koje pripadniku OSRH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuje mjesečnim izvješćima o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj služi radi isplate.

19.Točkom XIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika je propisano uvećanje osnovne plaće za svaki sat rada za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 min. i za rad u turnusu, u za to pripadajućim postotcima.

20.Člankom IV. Odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine 66/14 i dr.) koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i sl., nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. ZSOS/13.

21.Tijekom razdoblja od 7. kolovoza 2011. do 7. svibnja 2014. je bio na snazi Pravilnik o izmjenama i dopuni Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine br. 68/2011) kojim je u odredbi članka 4. stavak 3. propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

22.Navedeni Pravilnik je donesen temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine br. 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09, 73/13, u daljnjem tekstu: ZSOS) i predstavlja specijalni propis koji se primjenjuje na obračun razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje.

22.Pitanje naknade plaće drugačije je određeno Pravilnikom koji se poziva na Zakon o službi u Oružanim snagama (Narodne novine br. 73/13, 75/15, 50/16) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013. i to člankom 142. je određeno da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a radnim vremenom se smatra radno vrijeme određeno u skladu s Odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena, s time da je Pravilnikom o uvjetu i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine br. 54/14) propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s Odlukom o rasporedu radnog vremena (Narodne novine 66/14), a kojim je određeno da redovno radno vrijeme predstavlja tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati redovno raspoređeno na 5 radnih dana od ponedjeljka do petka od 8,00 sati do 16,00 sati.

23.Nakon stupanja na snagu Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine br. 54/14) koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014. naknada plaće za godišnji odmor tužitelja se ima obračunati kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu. Redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s Odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena, Odluka o rasporedu radnog vremena (Narodne novine br. 66/14) koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. i Odluka o izmjenama i dopunama odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine br. 23/15 i 84/15).

24.Odredbom članka 4. stavak 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine br. 140/02) propisano je, da za vrijeme godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku se isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi, dok je odredbom stavka 3. istog članka koji je dodan Pravilnikom o izmjenama i dopuni Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine br. 68/11) propisano, da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću, ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmoru u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

25.Sud prihvaća treću varijantu nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka prema kojoj varijanti je tužitelj ostvario prekovremeni rad s osnove rada na terenu, ali vještak iz ovog obračuna nije bio u mogućnosti izuzeti slobodne dane jer tuženik nije dostavio točan podatak o korištenju slobodnih dana za utuženo razdoblje – naloge o korištenju slobodnih sati. Tuženik je na spis dostavio odobrenje za korištenje slobodnih dana od 28. listopada 2011. Na spis nisu dostavljeni nalozi za prekovremeni rad, pa vještak nije bio u mogućnosti utvrditi kada je odrađen prekovremeni rad po osnovu kojeg su odobreni slobodni dani navedeni u odobrenju. Kako tuženik na spis predmeta za utuženo razdoblje nije dostavio dokumentaciju iz koje bi se nedvojbeno moglo utvrditi kada su, u kojem trajanju i za koji prekovremeni rad odobravani pojedini slobodni dani za prekovremeni rad (naloge za utvrđivanje vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani) nije bilo moguće od izračuna prekovremenih sati od ostvarenog prekovremenog rada točno odbiti ono što se odnosi na slobodne dane ostvarenih baš za prekovremeni rad. Sukladno navedenom izračunu tužitelju na ime prekovremenog rada i neisplaćene naknade za godišnji odmor za predmetno razdoblje pripada iznos od 3.107,14 eura bruto, slijedom čega je valjalo presuditi kao pod točkom I. izreke presude.

26.Nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka sud prihvaća u cijelosti jer smatra da je isti sačinjen objektivno, stručno i na temelju dokumentacije dostavljene u spis.

27.Odredbom članka 4. Zakona o radu (Narodne novine 149/2009, 61/2011, 82/2011 i 73/2013) je propisano:

(1) Poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni. (2) Evidencija iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu.

28. Člankom 131. Zakona o radu/09 je propisano:

(1) U slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja leži na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno.

(4) U slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 4. stavak 1. ovoga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

29.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u Odluci poslovni broj : Rev-927/2022-2 od 7. veljače 2023. naveo da su sudovi ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva na temelju iskaza stranaka/svjedoka primjenom pravila o teretu dokazivanja, ali da je pri tome nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne)istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje su isti jednim dijelom potpisali, a drugim dijelom nisu potpisivali, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju, bilo tužitelj, bilo svjedok, do pokretanja sudskih postupaka, iznosili primjedbe i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe, osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.

30.Iz suglasnih iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja proizlazi da je tužitelj radio na terenu prekovremeno duže od vremena navedenog u evidencijama o radnim satima koje je sačinio tuženik, te da dostavljene evidencije ne prikazuju stvarno odrađene sate rada na terenu budući da nisu evidentirani svi prekovremeni sati koje je tužitelj odradio na terenu.

31.S obzirom da iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka proizlazi da u dostavljenim evidencijama nisu bili evidentirani svi odrađeni prekovremeni sati tužitelja, pa tužitelju nije mogao biti određen niti pripadajući broj slobodnih dana, niti je sve slobodne dane s osnove prekovremenog rada svaki put mogao koristiti neposredno nakon odrađenog prekovremenog rada na terenu.

32.Nesporno da je tužitelj radio na terenu prekovremeno duže od radnog vremena naznačenog u evidencijama koje je sačinio tuženik, a koje evidencije prema tvrdnjama tužitelja i saslušanih svjedoka ne odražavaju stvarno stanje iz čega proizlazi da tuženik nije evidentirao sav odrađeni prekovremeni rad, pa posljedično tome nije niti obračunao, niti isplatio tužitelju sve pripadajuće dodatke na plaću.

33.Na dosuđene iznose tužitelju pripada zakonska zatezna kamata sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) kojim je propisano (1) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice, i zatezne kamate.

34.Odredbom članka 84. stavak 3. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) je propisano da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće se za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do 15.-tog dana u idućem mjesecu, pa s obzirom da je posljednji dan roka za isplatu plaće odnosno naknade plaće 15-ti u mjesecu za prethodni mjesec, to zakonska zatezna kamata teče od 16.-tog u mjesecu.

35.Odredbom članka 45. stavak. 1., stavak 2. stavak 4. i stavak 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 177/04) i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 95/05, 96/06, 68/07) je propisano da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavni dio plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek isplatom iz čega proizlazi da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate obračunavaju tek od dana isplate plaće, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke presude.

36.Prema priloženom troškovniku (l.br. 223 spisa) tužitelj potražuje parnične troškove u ukupnom iznosu od 2.812,50 eura.

37.Odluku o troškovima sud je utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22) i tužitelju dosudio troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjerene u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023) po Tbr. 7., Tbr. 8. i Tbr. 9. s PDV-om i to:

-za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora

u iznosu od 250,00 eura,

-za sastav tužbe

u iznosu od 250,00 eura,

-za sastav podneska od 14. veljače 2017.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 12. rujna 2023.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 10. travnja 2025.

u iznosu od 250,00 eura,

-za sastav podneska od 14. studenog 2025.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 20. siječnja 2026.

u iznosu od 250,00 eura,

odnosno u ukupnom iznosu od 1.750,00 eura.

38.Tužitelju je priznat trošak plaćenog predujma za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 500,00 eura.

39.Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati ukupne parnične troškove u iznosu od 2.250,00 eura.

40.Tužitelju nisu priznati troškovi sastava ostalih podnesaka budući da je odredbom članka 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

41.Zbog svega iznesenog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Ogulinu 16. veljače 2026.

Sudac

Milka Keleuva-Ivošević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti

1.OD Klaić & Klaić, Kutina, Kolodvorska br. 24

2.ODO u Karlovcu, Građansko-upravni odjel

Nakon pravomoćnosti:

1.Porezna uprava Karlovac