REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj: Us I-202/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja stranca US, rođ. **.**.2003., [adresa], **.**.2026.
p r e s u d i o j e
Potvrđuje se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje granične policije Županja, KLASA: UP/I-216-04/26-01/657, URBROJ: 511-15-12-26-2 od 13. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava vukovarsko- srijemska, Postaja granične policije Županja, dostavila je 13. veljače 2026. ovome Sudu rješenje, KLASA: UP/I-216-04/26-01/657, URBROJ: 511-15-12-26-2 od 13. veljače 2026. (u daljnjem tekstu: predmetno rješenje) uz spis upravnog postupka, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja stranaca, time postupajući po članku 216. stavku 4. Zakona o strancima („Narodne novine“ 133/20., 114/22.,151/22. i 40/25., dalje u tekstu Zakon).
2. Navedenom zakonskom odredbom propisana je dužnost ovdje donositelju rješenja dostaviti spise sudu odmah po donošenju rješenja o smještaju stranca u centar, a upravni sud će u roku od pet dana od dana dostave spisa predmeta donijeti odluku kojom se rješenje o smještaju ukida ili potvrđuje.
3. U skladu s člankom 212. Zakona u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama (stavak 1.). Smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom (stavak 2.).
4. Prema članku 214. Zakona državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP -a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: rizik od izbjegavanja) (stavak 1.). Smatra se da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske iz stavka 1. ovoga članka ako se utvrdi da se državljanin treće zemlje poslužio krivotvorenom ili tuđom ispravom (stavak 3. podstavak 2.).
5. Dakle, u sudskom postupku kontrole zakonitosti ograničenja kretanja stranca potrebno je utvrditi: 1) postoji li kod stranca rizik od izbjegavanja prisilnog udaljenja, 2) ukoliko je tome tako, može li se prisilno udaljenje osigurati blažim mjerama i 3) ako ne, je li određeni rok prisilnog smještaja primjeren najkraćem vremenu koje je potrebno za aktivnosti prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom.
6. Predmetnim rješenjem strancu US određuje se smještaj u Tranzitnom prihvatnom centru za strance Tovarnik do 2 (dva) mjeseca jer postoje okolnosti koje ukazuju na postajanje rizika od izbjegavanja iz članka 214. stavka 2. podstavka 2. i 8. Zakona, a prisilno udaljenje strankinje se ne može osigurati primjenom blažih mjera propisanih u članku 213. stavku 1. Zakona.
7. Blaže mjere iz članka 213. stavka 1. Zakona smatraju se: 1. polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata, 2. polog određenih financijskih sredstava, 3. zabrana napuštanja određene adrese smještaja i 4. javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme.
8. Dostavljenom spisu prileži i prethodno rješenje o protjerivanju stranca US, KLASA: UP/I-216-04/26-01/657, URBROJ: 511-15-12-26-1 od 13. veljače 2026. (pogrešno označena 06. siječnja 2026.) zbog nezakonitog ulaska u Republiku Hrvatsku, uz obvezu napuštanja Europskog gospodarskog prostora (EGP) i zabranu ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od 1 (jedne) godine, računajući od prisilnog udaljenja u zemlju tranzita ili zemlju podrijetla.
9. Stranac US, nositelj putne isprave Turske, ser.br. U36125284, izjavljuje da da živi u [adresa] gdje je nezaposlenost velika, a poslovi su loše plaćeni te se odlučio krenuti u Njemačku radi zaposlenja. U Turskoj je upoznao osobu, kojoj ne zna identitet, a koji je organizirao maje putovanje za Njemačku za iznos od 5.000 eura. Tursku je napustio 11. veljače 2026. i zrakoplovom došao u Sarajevo gdje je bio smješten u nekoj kući na periferiji grada sa svojim sunarodnjacima. 12. veljače 2026. u popodnevnim satima po njih petero je došao taksist i odveo ih u mjesto Orašje gdje su bili smješteni u jednoj napuštenoj kući nedaleko od graničnog prijelaza sa još oko 20-ak migranata koji su većinom njegovi sunarodnjaci. Dana 13. veljače 2026. oko 02.00 sati po njih 7 je došla jedna maskirana osoba za koju se pričalo da je U i pješačili su oko 20 minuta do rijeke gdje ih je čekao još jedan maskirani muškarac te nas je oko 02.30 sati prevezao veslajući preko rijeke gumenim čamcem na hrvatsku obalu i tako su nezakonito ušli u Republiku Hrvatsku. Čekali su skrivajući se u obližnjoj šumi da ih pokupi auto, a nakon nekog vremena su izašli te susreli taksi koji ih je povezao ali su zaustavljeni od strane policije i dovedeni u policijsku postaju. Napominje da u RH ne želi međunarodnu pomoć i da samo želi doći u Njemačku. U RH nema rodbine niti prijatelja, te nema niti odobrenje boravka kako u RH lako niti u jednoj zemlji članici EU.
10. Analizirajući navedene podatke, ovaj Sud također smatra da kod stranca US postoji rizik od izbjegavanja prisilnog udaljenja, na što upućuju utvrđene okolnosti navedene u članku 214. stavku 2. podstavcima 2. i 8. Zakona, a koje stranac i sam izričito potvrđuje i opisuje u svojoj izjavi. Osim toga, iz prethodno opisanog ponašanja stranca ne može se uvjerljivo zaključiti da bi se pridržavao blažih mjera jer nesumnjivo proizlazi da bi ponovno pokušao nezakonito prijeći državnu granicu kako bi onemogućio prisilno udaljenje u Bosnu i Hercegovinu ili zemlju porijekla, budući da mu cilj nije zadržati se u Republici Hrvatskoj, već na bilo koji način, bez poštivanja zakonskih procedura, ostvariti svoju očiglednu namjeru krajnjeg dolaska u Njemačku.
11. Određeni rok prisilnog smještaja do 2 (dva) mjeseca u kojem se aktivnosti radi organizacije dragovoljnog povratka u matičnu državu odnosno osiguranja prisilnog udaljenja, moraju izvršavati s dužnom pažnjom, Sud smatra primjerenim okolnostima konkretnog slučaja i sukladnim odredbama članka 212. stavka 2. Zakona, kako bi se osigurala Zakonom propisana svrha razmjerna naravi potrebe za ograničenjem slobode.
12. Slijedom prethodno navedenog, a na temelju odredbe članka 216. stavka 4. Zakona i članka 12. stavka 2. točke 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24.), ovaj Sud potvrđuje zakonitost predmetnog rješenja po sva tri prethodno postavljena kriterija te je odlučeno kao u izreci.
U Osijeku 16. veljače 2026.
Sudac
Dario Mađaroš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. US – putem TPC Tovarnik, Rudina Mlaka 2, 32249 Tovarnik, poštom uz dopis i dostavnicu
2. MUP RH, Policijska vukovarsko-srijemska, Postaja granične policije Županja, Marijana Getaldića 50, Dr. Franje Račkog 2A
3. U spis
