REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-2352/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Jasminke Janković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, Kneza Borne 14, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupanog po CJ, službenoj osobi, uz sudjelovanje zainteresirane osobe, Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, radi priznavanje ozljede na radu, 16. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/938, URBROJ: 338-01-06-05-23- 04 od 2. travnja 2024. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/23- 02/3271, URBROJ: 338-21-02-02-23-4 od 20. studenog 2023.

II. Tužitelju se ozljeda dijagnoze S83.6 prema MKB-10 klasifikaciji, pretrpljena u događaju od 7. kolovoza 2023., priznaje ozljedom na radu i s tim u vezi mu se priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 4.250,00 (četiri tisuće dvjesto pedeset) eura u roku od 60 dana, dok se tužitelj odbija s ostatkom zatraženog iznosa.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/938, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 2. travnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/23-02/3271, URBROJ: 338-21-02-02-23-4 od 20. studenog 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju ozljeda pretrpljena u događaju od 7. kolovoza 2023., izražena dijagnozama S86.9 i S83., nije priznata ozljedom na radu, zbog čega mu nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, ukazuje na okolnosti ozljeđivanja, izostanak tegoba s ozlijeđenim koljenom prije samog događaja te osporava zaključke liječničkog povjerenstva Direkcije, smatrajući da mu je trebalo priznati ozljedu na radu. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika, proveo je sudsko-medicinsko vještačenje te je održao raspravu 22. siječnja 2026.

6. Sukladno članku 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23; dalje: ZOZO) ozljedom na radu smatra se 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ZOZO-a.

7. Iz podataka spisa tuženika proizlazi da je za tužitelja podnesena prijava ozljede na radu te je zatraženo priznavanje ozljede pretrpljene u događaju od 7. kolovoza 2023., označene dijagnozama S86.9 i S83, kao ozljede na radu. U upravnom postupku pribavljena je izjava tužitelja koji je zaposlen na poslovima skupljanja komunalnog otpada. Iz izjave tužitelja proizlazi da je, nakon povratka kante za komunalni otpad na njezino mjesto, prilikom povratka na kamion osjetio „kako ga je nešto speklo u koljenu“, a potom i oštru bol u koljenu. Nastavio je s radom jer nije imao većih poteškoća, no sljedeće jutro koljeno mu je bilo otečeno zbog čega je zatražio zdravstvenu zaštitu. Očevidac FJJ je naveo da se tužitelj prilikom vraćanja na kamion primio za koljeno i osjetio bol. U upravnom postupku okončanom osporenim rješenjem tuženika zatražene dijagnoze nisu priznate tužitelju kao ozljeda na radu. Prema obrazloženju tuženika, dijagnoza S86.9 nije uopće nastala u predmetnom događaju, dok je dijagnoza S83 skupna dijagnoza koja obuhvaća osam drugih dijagnoza. Tužitelj je u predmetnom događaju zadobio ozljedu dijagnoze S83.6 (iščašenje i nategnuće drugih i nespecificiranih dijelova koljena), ali nije ispunjen uvjet iz članka 66. točke 1. ZOZO-a da se ta dijagnoza prizna kao ozljeda na radu, jer je ona nastala kod uobičajenih radnih aktivnosti, odnosno kod hoda u razini. Zaključci tuženika temelje se na nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, KLASA: UP/II- 502-03/23-01/938, URBROJ: 338-01-10-04-24-03 od 5. ožujka 2024.

8. S obzirom na prigovore tužitelja, tijekom spora provedeno je vještačenje po sudskom vještaku Davoru Duvančiću, specijalistu ortopedije. Sudski vještak je izradio pisani nalaz i mišljenje u odnosu na koji je tuženik istaknuo prigovore, nakon čega se sudski vještak na raspravi očitovao o tim prigovorima.

9. Iz pisanog nalaza i mišljenja te očitovanja sudskog vještaka na raspravi proizlazi da je tužitelj u događaju od 7. kolovoza 2023. zadobio ozljedu dijagnoze S83, odnosno preciznije S83.6., budući da je kod tužitelja došlo iščašenja, odnosno distorzije drugih nespecificiranih dijelova koljena. U odnosu na tu dijagnozu, vještak smatra da su ispunjene stručno-medicinske pretpostavke za priznavanje ozljede na radu. Nadalje, sudski vještak obrazlaže da predmetna dijagnoza nastaje kod nagle promjene položaja tijela ili naglog pokreta, jer dolazi do nagle promjene anatomskih odnosa unutar koljena koji se naglo i vrate u normalnu poziciju. Do navedenog ne može doći u slučaju normalnog hoda, a dovoljna je i mala neravnina da dođe do opisane ozljede, odnosno do te nagle promjene anatomskih odnosa u koljenu. U tom smislu, prema usmenom obrazloženju vještaka, u pisanom nalazu i mišljenju je naveo da je kod tužitelja iz razloga neravnine na tlu ili nespretnog oslonca o tlo po kojem hoda došlo do vrlo kratkotrajne promjene anatomskih koljenskih struktura koje su se momentalno vratile na anatomsko mjesto. Vještak je naglasio da ozljeda poput one koju je pretrpio tužitelj ne može nastati prilikom normalnog hoda, bez ikakvih naglih promjena. U odnosu na RTG snimku, nalaz MR desnog koljena od 21. kolovoza 2023. (nije utvrđena akutna svježa ozljeda, utvrđene su degenerativne promjene kao predispozicija zdravstvenog stanja prema prigovoru tuženika), vještak navodi da umjerene degenerativne promjene na snimljenom koljenu tužitelja nisu ni favorizirajući ni inhibirajući faktor u mehanizmu nastanka ozljede, Velika većina osoba nakon četrdeset godina života ima znake umjerenih degenerativnih promjena u koljenima koje ne čine mogućnost ozljeđivanja ni većom ni manjom nego što je uobičajena incidencija. Ozljedu poput one koju je pretrpio tužitelj može pretrpjeti svaka osoba, uključujući i dijete, i nije vezana za degenerativne promjene, s obzirom na mehanizam nastanka. U odnosu na MR snimku desnog koljena navodi da pronađeni veći intraartikulirani izljev upravo potvrđuje mehanizam i vrstu ozljede kod tužitelja oznake S83.6. Takav izljev javlja se kod iščašenja, odnosno distorzionih ozljeda, a kod tužitelja se taj izljev navodi i to u mjeri koja je količinski veća.

10. Uvažavajući cjelokupni nalaz i mišljenje sudskog vještaka Duvančića, a posebice njegova usmena pojašnjenja na raspravi, sud isti prihvaća kao stručan, argumentiran i dostatno obrazložen, s time da je vještak uvjerljivo otklonio iznesene prigovore tuženika, objasnio mehanizam nastanka dijagnoze S83.6 i razloge zbog kojih ne postoji zapreka iz članka 67. toč. 5. ZOZO-a na koju se poziva tuženik. Za napomenuti je da je vještak Duvančić isključio da bi ozljeda dijagnoze S83.6 mogla nastati bez nagle promjene položaja tijela, a nedvojbeno je da je tužitelj istu pretrpio u predmetnom događaju (tužitelj u svojoj izjavi naveo da ga je prilikom povratka na kamion nešto speklo u koljenu, a očevidac potvrđuje da se tužitelj prilikom vraćanja na kamion primio za koljeno i osjetio bol). Na podlozi stručnog obrazloženja vještaka da predmetna ozljeda podrazumijeva nagli pokret, a za njezin nastanak je dovoljna i mala neravnina na tlu ili nespretan oslonac o tlo, to valja zaključiti da je ispunjen kriterij iz članka 66. toč. 1. ZOZO-a. Stoga, navedeni nalaz i mišljenje predstavlja za sud stručnu podlogu za zaključak o tome da je tužitelj u predmetnom događaju pretrpio ozljedu dijagnoze S83.6, da je (suprotno zaključku tuženika) ispunjena pretpostavka iz članka 66. toč. 1. ZOZO-a za priznavanje predmetne dijagnoze ozljedom na radu, jer je s obzirom na mehanizam nastanka uzrokovana naglom promjenom položaja tijela, odnosno naglim pokretom. Nadalje, osnovano se može zaključiti da – s obzirom na obrazloženja sudskog vještaka kojima su otklonjeni prigovori tuženika koji se pozivaju na RTG i MR snimke, degenerativne promjene i predispoziciju zdravstvenog stanja – nema zapreke iz članka 67. toč. 5. ZOZO-a (na koju ukazuje tuženik u svojem prigovoru) za priznavanje navedene dijagnoze kao ozljede na radu.

11. Kod izloženog stanja stvari, sud smatra da je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje, uz posljedično pogrešan zaključak o nemogućnosti priznavanja ozljede na radu, zbog čega je sud poništio osporena rješenja javnopravnih tijela pod točkom I. izreke pozivom na članak 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS). Nastavno je sud, koristeći ovlast iz članka 117. stavak 1. ZUS-a, sam riješio upravnu stvar na način da je tužitelju ozljedu dijagnoze S83.6 prema MKB-10 klasifikaciji, pretrpljenu u događaju od 7. kolovoza 2023., priznao ozljedom na radu i s tim u vezi priznao mu prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu. Uz naprijed navedena utvrđenja, sud ukazuje da nije sporno da je do ozljeđivanja došlo u okviru radno-pravne aktivnosti tužitelja i tijekom radnog vremena, s time da je u pogledu mehanizma nastanka ozljede dijagnoze S83.6 ispunjen kriterij iz članka 66. toč. 1. ZOZO-a (nagla promjena položaja tijela, nagli pokret) dok nema naznaka o postojanju zapreka iz članka 67. ZOZO-a, uključujući i onu iz članka 67. toč. 5. ZOZO-a na koju je tuženik ukazivao, a sudski vještak otklonio.

12. Pod točkom III. izreke tuženiku je naloženo naknaditi troškove tužitelju po osnovi uplaćenog predujma za vještačenje (500,00 eura) i zastupanja putem odvjetnika za sastav tužbe, sastav podneska od 12. siječnja 2026. i pristupa raspravi u iznosu od 1.000,00 eura po radnji, uključujući PDV-e, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a u svezi Tbr. 27. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa), što ukupno daje 4.250,00 eura. Sud nije smatrao opravdanim dodijeliti naknadu troška za sastav podneska od 12. srpnja 2024. (sadržajno se samo ponavljaju navodi koji su u bitnome izneseni u tužbi), podneska od 18. veljače 2025. (požuruje se postupanje suda, odnosno ne iznose se navodi relevantni za odluku u sporu), podneska od 11. travnja 2025. (traži se produljenje roka za uplatu predujma, što ne može pasti na teret protivne strane), podneska od 8. svibnja 2025. (dostavlja se dokaz o uplati predujma, za što nije potrebno sastavljanje posebnog podneska niti se u istom iznose navodi relevantni za odluku sporu) i podneska od 21. kolovoza 2025. (sud je pozvao stranke da iznesu svoje navode ukoliko imaju primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, a tužitelj takve nije iznio u predmetnom podnesku).

U Zagrebu 16. veljače 2026.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. opunomoćenica tužitelja

2. tuženik

3. zainteresirana osoba