Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-315/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović, kao predsjednice vijeća, te Hrvoja Viskovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog EČ, zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ), odlučujući o žalbi branitelja okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-463/22-13 od 15. svibnja 2023. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje: ZKP), u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika EČ kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-463/22-13 od 15. svibnja 2023. godine okrivljenik EČ oglašen je krivim zbog učina kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine s rokom kušnje od tri godine.

1. 1. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. ZKP u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP okrivljenik je na ime troškova kaznenog postupka dužan platiti troškove vještačenja u iznosu od 124,76 eura (940,00 kuna) te paušalnu svotu odmjerenu sa 50,00 eura (376,73 kune).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Antonija Volarevića, odvjetnika iz Zagreba, zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno pobijanu presudu preinačiti i okrivljenika osloboditi od optužbe, podredno izreći okrivljeniku blažu kaznu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prije svega, neosnovana je žalba okrivljenog zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP jer su iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi u bitnome jasni i neproturječni dok se iznijeti razlozi zbog tog žalbenog osnova svode na činjenične prigovore. Time što okrivljenik ne prihvaća iznijete razloge u prvostupanjskoj presudi, ne ostvaruje se žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već to predstavlja žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti razloge iznijete u obrazloženju prvostupanjske presude, gdje su određeno i potpuno izložene činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio izvedenim dokazima, iznijeti su razlozi za donijete zaključke, kao i razlozi kojima se taj sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a posebno pri utvrđivanju postojanja kaznenog djela i krivnje okrivljenika, a što je sve sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP, tako da ne postoji nikakva bitna povreda postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP, na koju bi se mogao odnositi sadržaj žalbe, zbog čega se okrivljenik još jednom upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

8. Neosnovana je i žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer prema žalitelju sud nije iz provedenih dokaza izveo one zaključke koje je žalitelj očekivao. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud na temelju pravilne ocjene sadržaja iskaza svjedoka oštećenog CČ te medicinskog vještačenja, dovedenih u međusobnu vezu, kao i u vezu s navodima obrane okrivljenika, donio zaključak o postojanju kaznenog djela i krivnje okrivljenika. Tako je medicinskim vještačenjem nedvojbeno utvrđeno da je oštećenik zadobio lake tjelesne ozlijede opisane u izreci pobijane presude, te je sud s pravom zaključio kako je osoba stara 76 godina posebno ranjiva zbog svoje dobi.

9. Da je okrivljenik oštećeniku zadao više udaraca rukama i nogom proizlazi prvenstveno iz obrane okrivljenika koji ne osporava da je oštećenika pokušao udariti nogom u ruku u kojoj je ovaj držao nož u čemu nije uspio, nakon čega ga je rukama primio za njegove ruke i odgurivao ga u kojem je naguravanju oštećenika udario dva tri puta šakom u glavu s time da je oštećenik držao obje ruke uzdignute ispred glave i pokušao rukom otvoriti taj nožić. Dakle, ni sam okrivljenik ne osporava da bi oštećenika tijekom naguravanja u nekoliko navrata udario šakom i time mu uzrokovao one ozlijede koje su navedene u medicinskom vještačenju, a mehanizam njihova nastavka se, prema vještaku, podudara s postupanjem okrivljenika. Iako žalitelj u više navrata ukazuje na nužnu obranu kao razlog za isključenje protupravnosti sam okrivljenik je u svojoj obrani naveo kako preklopni nožić kojeg je oštećenik navodno imao uopće nije bio rasklopljen, pa time nije niti bio podoban za bilo kakav napad na njega. Držanje neotvorenog nožića u ruci još uvijek ne predstavlja nikakav protupravni napad koji bi zahtijevao bilo kakvu obrambenu reakciju od okrivljenika, a pogotovo ne nanošenje tjelesnih ozljeda oštećeniku u onom opsegu koje su mu nanesene kritične prigode.

9. 1. Žalbeni prigovori zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, svode se u suštini na pobijanje sudačkog uvjerenja utemeljenog na slobodnoj ocjeni dokaza u kaznenom postupku (čl. 9. st. 3. ZKP), pa kako je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude u svemu postupio prema odredbi čl. 450. st. 2. ZKP i iznio uvjerljive, logične i prihvatljive razloge, koji su u skladu s rezultatima izvedenih dokaza tijekom glavne rasprave, te razloge, kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih još jednom upućuje okrivljenika.

10. Nije osnovana žalba okrivljenika zbog odluke o kaznenoj sankciji. Naime, prema čl. 47. st. 1. KZ prilikom izbora vrste i mjere kazne sud će polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja ocijeniti sve one okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti ocjenu utvrđenih olakotnih okolnosti okrivljeniku od strane prvostupanjskog suda i ocjenu utvrđenog stupnja krivnje i pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela. U tom smislu našao je primjerenom izrečenu mjeru i vrstu kaznene sankcije, držeći da će upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine koja predstavlja minimalnu propisanu kaznu, uvjetovanu na rok provjeravanja od tri godine biti adekvatna za ostvarivanje svrha kažnjavanja propisanih čl. 41. KZ te nije utvrdio nikakav objektivni razlog za smanjenje izrečene sankcije.

11. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 482. ZKP trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru 16. veljače 2026.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Sanda Radanović