Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Pn-191/2021-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, u pravnoj stvari tužitelja ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buljan Gržetić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ul. Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. studenog 2025., u prisutnosti tužiteljeve punomoćnice Maje Buljan Gržetić, odvjetnice u Rijeci i tuženikove punomoćnice Nataše Mijić Scheidl, odvjetnice u Rijeci, 16. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku, Euroherc osiguranju d.d. Zagreb, Ul. Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da na ime naknade štete isplati tužitelju, ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.866,41 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 2.189,93 EUR na ime neimovinske štete teku počem od 30. listopada 2020. pa do isplate, na iznos od 83,76 EUR na ime neimovinske štete teku počem od 14. veljače 2023. pa do isplate, na iznos od 473,43 EUR na ime tuđe pomoći i njege, troškova liječenja i troškova puta teku počem od donošenja prvostupanjske presude (16. veljače 2026.) pa do isplate, a na iznos od 119,29 EUR na ime izgubljene zarade teku na svakomjesečni iznos te izgubljene zarade počem od 15-og dana tekućeg mjeseca, a za prethodni mjesec pa do isplate, i to:

- na iznos od 20,92 EUR počem od 15.08.2020. do isplate,

- na iznos od 44,69 EUR počem od 15.09.2020. do isplate,

- na iznos od 53,69 EUR počem od 15.10.2020. do isplate,

sve po kamatnoj stopi koja se od 15. kolovoza 2020. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a nastavno od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. ZOO-a), u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev za iznos glavnice od 1.080,65 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku, Euroherc osiguranju d.d. Zagreb, Ul. Grada Vukovara 282, OIB 22694857747, da tužitelju, ZR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu 1.305,64 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj trošak počem od donošenja prvostupanjske presude (16. veljače 2026.), pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. ZOO-a), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu (iznad 1.305,64 eura, a do zatraženih 2.418,94 eura) tužiteljev zahtjev za naknadu troška se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 11. svibnja 2021., u bitnom, navodi da je zaposlenik trgovačkog društva ELGRAD d.o.o. Zagreb, Prodajni centar - Poslovnica Rijeka, Škurinjska cesta 1, OIB [osobni identifikacijski broj], na radnom mjestu izdavač – viličarist, da je 2. srpnja 2020. doživio težu ozljedu na radu radeći svoj uobičajeni posao kada mu je teški viličar upravljan po suradniku SR prešao preko desnog stopala pri čemu da je zadobio prijelom III. i V. metatarzalne kosti, da je prebačen u KBC Rijeka, Lokalitet Sušak gdje su mu obavili RTG stopala te stavili longetu do koljena, da je ostao prenoćiti u bolnici radi promatranja, da je drugo jutro oko 9,00 sati otpušten na kućnu njegu. Nadalje, da 14. srpnja 2020. obavlja prvu kontrolu, da mu je skinuta longeta i stavljena druga longeta do gležnja, da ju je nosio do 21. srpnja 2020., da mu je tada skinuta longeta i upućen je na fizikalnu terapiju u Dom zdravlja Škurinje, da je istu obavio 34 x u tri turnusa po 2 tjedna, da 18. rujna 2020. obavlja kontrolu kod fizijatra na Škurinjama, a nastavno kontrolu na Sušaku 13. listopada 2020. gdje mu opet rade RTG te nastavno zadnju kontrolu 15. listopada 2020. godine kod fizijatra na Škurinjama, da mu je bolovanje zaključeno 16. listopada 2020. Tužitelj tvrdi da je zbog ozljede na radu kroz tri i pol mjeseca bolovanja trpio jake fizičke boli (bolna fizikalna terapija...), da su mu nakon završenog liječenja zaostale određene trajne posljedice u vidu bolova i otoka stopala, posebno nakon dužeg hoda i umora, da više nije stabilan na to stopalo kao prije, posebno kod kretanja po neravnom terenu, da je kod samog događaja doživio jaki šok i nastavno strah za ishod liječenja, da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega - prvih 18 dana longeta i kretanje pomoću 2 štake (supruga), da je imao je i određene troškove liječenja - kupio 3 tube gela - ukupno 130,00 Kn, da je imao je i određene prijevozne troškove

- vožen je na fizikalnu terapiju (34 x) po 3 km tamo i natrag, ukupno prevezen 100 km i 3x taksijem - trošak 800,00 Kn, da je za vrijeme bolovanja izgubio na zaradi oko 800,00 Kn mjesečno - ukupno 2.800,00 Kn. Dalje, tužitelj je specificirao štetu za povredu prava osobnosti na fizičko i psihičko zdravlje - neimovinska šteta (imajući u vidu kriterije fizičkih boli, trajne posljedice i straha) u iznosu od 28.000,00 Kn, za imovinsku štetu - tuđa pomoć i njegu u iznosu od 2.000,00 Kn, troškovi liječenja u iznosu od 130,00 Kn, troškovi puta u iznosu od 800,00 Kn, gubitak na zaradi u iznosu od 2.800,00 Kn, ukupno 33.730,00 Kn. Povodom predmetnog štetnog događaja da se 30. listopada 2020. obratio tuženiku, kao osiguravatelju opće odgovornosti tužiteljeva poslodavca odštetnim zahtjevom za naknadu predmetne štete, te da je tuženik priznao štetni događaj i svoju odgovornost za naknadu štete i 2. travnja 2021. isplatio mu iznos od 11.500,00 Kn. Tužitelj ističe da to nije primjerena naknada predmetne štete, posebno u svijetlu nedavnih novih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH, tako da je za naknaditi preostalo još 22.230,00 Kn (33.730,00 Kn - 11.500,00 Kn = 22.230,00 Kn). Postavlja kondemnatorni tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika potražujući isplatu 22.230,00 kuna sa zateznim kamatama od podnošenja izvansudskog odštetnog zahtjeva 30. listopada 2020. godine pa do isplate, kao i parnični trošak sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 6. prosinca 2022. tuženik, u bitnom, čini nespornim da je tužiteljev poslodavac ELGRAD d.o.o. Zagreb, Vučak 30, u vrijeme predmetnog događaja imao kod njega sklopljenu policu osiguranja izvanugovorne odgovornosti broj 804190113 kojom da je ugovoreno i osiguranje odgovornosti osiguranika kao poslodavca za naknadu štete prema djelatniku ako djelatnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom. Ističe kako je navedenom policom osiguranja ugovorena osigurana svota u iznosu od 300.000,00 kn po jednom osiguranom događaju, da su sastavni dio ugovora o osiguranju su Uvjeti za osiguranje izvanugovorne odgovornosti broj 13.07-EH- 1 od 20. lipnja 2011. Nadalje, da nije sporno da se tužitelj 2. srpnja 2020. ozlijedio na svom radnom mjestu prilikom izdavanja robe na parkirališnom prostoru ispred prodajnog centra u Rijeci (Škurinjska cesta 1) na način da mu je viličar prilikom kretanja unazad kotačem zahvatio desno stopalo i nagnječio ga. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja. Navodi da je, prije podnošenja tužbe, 2. travnja 2021. na ime naknade za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplatio tužitelju iznos od 11.500,00 kn, da je navedenom isplatom u cijelosti podmirio potraživanje tužitelja iz tužbe. Osporava pravo tužitelja na pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti zatraženu u iznosu od 28.000,00 kn jer težina povrede prava osobnosti i okolnosti konkretnog slučaja ne opravdavaju dosuđivanje zatraženog novčanog iznosa tužitelju za ovaj vid štete. Također, osporava i visinu zatražene naknade za tuđu pomoć i njegu, zatim kako je neosnovano traženje naknade ove štete prema cijeni sata koje naplaćuju stručne ustanove jer ta cijena sata ne predstavlja ovaj vid štete budući su u istu uključeni i troškovi poslovanja ustanove, a sve budući se cijelo poslovanje ustanove financira iz naplate predmetne cijene sata tuđe pomoći i njege. Uz to, osporava kao neosnovan zahtjev za troškova puta i liječenja, obzirom da tužbi ne prileže dokazi iz kojih bi se mogla utvrditi osnovanost i visina navedenog zahtjeva, te osporava osnovanost i visinu zahtjeva za naknadu izgubljene zarade za vrijeme bolovanja, da je prema odredbi čl. 4. st. 2. točka 3. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti iz ugovorenog pokrića odgovornosti prema djelatnicima (radnicima) u cijelosti isključeno pokriće za novčane naknade djelatniku (naknada plaće i troškova) za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Dalje, tuženik osporava i zatraženi početak tijeka zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske štete koju tužitelj potražuje od 30. listopada 2020. (dan podnošenja odštetnog zahtjeva). Citira čl. 1103. ZOO-a. Tvrdi da će visina naknade neimovinske štete u ovoj pravnoj stvari konačno biti utvrđena tek presudom prvostupanjskog suda. U nastavnom dijelu odgovora na tužbu iznosi svoje gledište što bi sud trebao utvrđivati, te na koji način bi vještak imao obaviti vještačenje vezano uz utvrđenje visine neimovinske štete. Osporava i tijek zatezne kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije. Potražuje naknadu troška postupka od tužitelja.

3. Tužitelj je tužbeni zahtjev o kojem je sud odlučivao konačno postavio u podnesku od 27. svibnja 2025. (stranica 194 spisa) s tim što je na ročištu za glavnu raspravu održanom 10. studenog 2025., u dijelu koji se odnosi samo na izmakla korist smanjio zahtjev s iznosa od 168,72 eura, na svotu od 119,29 eura, i to nakon što je tuženik na istom ročištu učinio nespornim tužiteljevo potraživanje za taj vid štete u navedenoj svoti.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja u dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u svu materijalnu dokumentaciju sadržanu u spisu, koje isprave su pročitane. Nadalje, na ročištu 29. srpnja 2024. saslušan je tužitelj ZR (str. 58 i 59 spisa). Proveden je i dokaz medicinskim vještačenjem po Darku Majiću, stalnom sudskom vještaku iz područja opće kirurgije i traumatologije, čiji nalaz i mišljenje od 19. svibnja 2025. su također sadržani u spisu (stranice od 182 do 185 spisa).

5. Glede meritum spora, po osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 28/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; nastavku teksta: ZPP), sud zaključuje da je postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu neimovinske štete (povreda prava osobnosti) i imovinske štete, kako obične, tako i izmakle koristi (sprječavanje povećanja imovine), a sve kao posljedice ozljede na radu koju je pretrpio 2. srpnja 2020.

7. Nesporno je među strankama da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja radio kod poslodavca Elgrad d.o.o., te da se tijekom radnog vremena ozlijedio. Također, nesporna je i pasivna legitimacija tuženika koja proizlazi iz odredbe članka 965. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu: ZOO) prema kojoj u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Dakle, obveza osiguratelja za isplatu naknade po polici osiguranja od odgovornosti (konkretno to je polica broj: [broj police], s tuženikom kao osigurateljem, te trgovačkim društvom Elgrad d.o.o. kao osiguranikom – stranica 38 spisa) postoji ako postoji odgovornost osiguranika (poslodavca) i u opseg osiguranikove odgovornosti, ali najviše do ugovorene svote osigurateljeve obveze.

8. Uz to, nesporna je i činjenica da je tuženik prije pokretanja parnice isplatio tužitelju 11.500,00 kuna, a to i slijedi iz tuženikova dopisa od 25. ožujka 2021. (stranica 23 spisa) u kojem se navodi pod specifikacijom da se radi o plaćanju za neimovinsku štetu. Isplatom dijela tužiteljeve tražbine tuženik je, po ocjeni ovog suda, konkludentnom radnjom priznao postojanje štetnog događaja i svoju obvezu naknade štete tužitelju, barem u dijelu u kojem je isplata izvršena. Naime, djelomično ispunjenje obveze ukazuje na to da tuženik ne osporava postojanje osnove odgovornosti, već samo opseg, odnosno visinu štete (konkretno, negira postojanje imovinske štete kod tužitelja, kao i neimovinske iznad iznosa koji je platio). Iako je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da osporava, osim visine, i osnovanost tužbenog zahtjeva, takvo osporavanje nije u suglasju s njegovim postupanjem, odnosno izvršenom djelomičnom isplatom naknade štete koja je predmet ovog postupka. Stav je suda da se radi o istoj pravnoj i činjeničnoj osnovi, pa je isplata izvršena upravo na ime odgovornosti za predmetni štetni događaj. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da među strankama nije bila sporna osnov tužbenog zahtjeva, već isključivo njegova visina, odnosno pitanje pripada li tužitelju osim 2021. isplaćenih 11.500,00 kuna (to je sada 1.526,31 eura) i daljnji iznos koji postavlja u tužbenom zahtjevu, stoga se u dokaznom postupku nisu provodili dokazi u odnosu na štetni događaj i odgovornost tuženika (osnov zahtjeva), već su se dokazi izvodili isključivo vezano uz razjašnjenja pitanja oko opsega i visine štete koju je trpio tužitelj.

9. Tuženik je osporavao i tijek zateznih kamata na iznos neimovinske štete koju tužitelj potražuje od 30. listopada 2020. (kao nesporni datum podnošenja odštetnog zahtjeva) uz tezu da će visina naknade neimovinske štete u ovoj pravnoj stvari konačno biti utvrđena tek presudom prvostupanjskog suda. Ovakve tuženikove navode sud nije prihvatio. Naime, gramatički je jednostavan i jasan izričaj pravne norme iz članka 1103. ZOO-a prema kojoj obveza naknade pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva, ili danom podnošenja pisanog zahtjeva odgovornoj osobi, ili danom podnošenja tužbe sudu, osim ako je šteta nastala nakon toga, a nikako danom donošenja prvostupanjske presude (osim ako upravo na taj dan nije završeno liječenje oštećenika). Iz tijeka liječenja tužitelja (dio nalaza vještaka Darka Majića – str. 183 spisa, odnosno nenumerirana, očito, druga stranica nalaza) slijedi da je tužitelj zadnje bio na kontrolnom pregledu traumatologa 13.10.2020. Postojanje daljnje medicinske dokumentacije vezano uz liječenje vještak ne navodi, a niti ona postoji u tužiteljevom zdravstvenom kartonu (stranice od 86 do 178 spisa). Prema tome, u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva 30. listopada 2020. tužiteljevo liječenje bilo je završeno (vještak je također utvrdio da je tužitelj bio na bolovanju do 16. listopada 2020.) jer da nije bilo tako, tada bi (argumentum a contrario) o tome postojali pisani tragovi. Pored toga, oportuno je ukazati i na sudsku praksu u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev x 1029/2011-2 od 28. svibnja 2013. (u knjizi: Izbor odluka Vrhovnog suda 1/2014., stranice 28 i 29), citirano: «Zatezne kamate na pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete teku od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naknada određena, kad je obveznopravni odnos nastao u vrijeme važenja Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91)» ….. i dalje istoj odluci, citirano: « Tek odredbom čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koji se primjenjuje od 1. siječnja 2006. u ZOO je unesena odredba kojom se eksplicitno utvrđuje dan dospijeća obveze pravične naknade, a to je dan podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.».

10. U stranačkom iskazu tužitelj ZR u bitnom navodi da je, nakon što je 2. srpnja 2020. pretrpio ozljedu, između 22:00 i 22:30 sati zaprimljen na obradu u KBC Rijeka Lokalitet Sušak, da su mu prilikom medicinske obrade stavili longetu, da mu je desno stopalo do gležnja oteklo, da je mirovao nakon što je idućeg dana došao doma, da je morao nogu držati na povišenom. Ističe da je longetu imao 10-tak dana, da je potom išao na kontrolu, da su mu stavili novu longetu idućih 7 dana, da je prilikom kretanja koristio dvije štake oko 3 tjedna, a nakon toga da je još tjedan dana koristio jednu štaku prema uputama doktora iz bolnice Sušak. Nadalje, da je vezano uz bolove koristio analgetike mjesec - mjesec i pol, da je potrošio sam oko 150,00 do 200,00 kuna na hladne gelove, da je išao na fizikalnu terapiju na Škurinje (predio grada Rijeke u kojem tužitelj živi), da je išao na terapiju 3 puta po dva tjedna i nakon toga još 4 dana zadnji tjedan, da su ga vozili prijatelji na fizikalnu terapiju na Škurinje, a kada je trebao ići preglede na Sušak da je većinom koristio taksi, da je išao 10-tak puta, da je potrošio 30,00 do 40,00 kuna na taksi u jednom smjeru, da su mu dok je imao longetu pomagali prijatelji i djevojka u uobičajenim svakodnevnim poslovima. Nakon što mu je druga longeta bila uklonjena da je na ozlijeđenom stopalu nosio steznik barem mjesec dana, a naročito je nosio steznik kada bi hodao i kad se više nije koristio štakama, da je i tada koristio hladne obloge (led), da je ukupno uzimajući u obzir fizikalnu terapiju i kontrolu na Sušaku potrošio između 800,00 i 1.000,00 kuna, da mu je bolovanje trajalo 3 i pol mjeseca, da je imao gubitak u zaradi oko 800,00 kuna mjesečno.

11. Kako je tuženik nesporno pasivno legitimiran (argumentirano u točki 7. obrazloženja), te se time nalazi se u istoj pravnoj poziciji kao i tužiteljev poslodavac, to njegova odgovornost za štetu slijedi iz odredbe članka 111. stavka 1. Zakona o radu («Narodne novine» broj 93/14., 127/17. i 98/19., nadalje: ZR) kojim je regulirano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Među strankama je nesporno da je tužitelju konkretno nastala šteta na radu. Nadalje, člankom 25. stavci 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu («Narodne novine» broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12, 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 – nadalje: ZZR) normirano je da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac, odnosno osiguratelj (ako radnik neposredno od njega zahtjeva naknadu štete koju je pretrpio događajem za koji odgovara poslodavac kao osiguranik) može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Dakle, tim odredbama materijalnog prava propisana je odgovornost poslodavca (jednako i osiguratelja) za štetu koji radnik pretrpi na radu ili u vezi s radom po načelu uzročnosti, jednako kao i odgovornost imatelja opasne stvari, što supstancijalno znači da postoji oboriva presumpcija osigurateljeve krivnje i da teret dokazivanja suprotnog, u sporu, leži na njemu kao tuženiku. Međutim, o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud u ovoj parnici nije izvodio dokaze, a razlozi se temelje na argumentaciji prezentiranoj u točki 8. ovog obrazloženja.

12. Člankom 19. stavci 1. i 2. ZOO-a određeno je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom članka 1100. stavci 1. i 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Zatim, člankom 1089. stavkom 1. ZOO-a normirano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Prema članku 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Konačno, odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO-a regulirana je naknada imovinske štete koja se odnosi na naknadu troškova liječenja od zadobivenih ozljeda, te drugih potrebnih troškova s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

13. Po osnovi svega prethodno izneseno proizlazi tuženikova odgovornost za nastalu štetu tužitelju, a koja odgovornost se temelji na odredbama čl. 111. st. 1. ZR-a, čl. 25. ZZR-a, zatim čl. 19., čl. 1100., čl. 1089., čl. 1046. i čl. 1095. st. 1. ZOO-a, sve u vezi s čl. 965. st.1. ZOO-a.

14. Proveden je i dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. med. Darku Majiću, Specijalistu opće kirurgije, subspec. Traumatologije, koji u Nalazu i mišljenju od 19. svibnja 2025. (stranice od 182 do 185 spisa) navodi da je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju u spisu, da se ZR, rođen **.**.1982., ozlijedio 2.7.2020. na način da mu je viljuškar prešao preko desnog stopala. Zbog bolova i oticanja stopala dolazi na pregled u OHBP KBC Rijeka-Sušak istog dana, da je zadobio prijelom III. i V. metatarzalne kosti desnog stopala uz nagnječenje mekih tkiva što su teške tjelesne ozljede. U odnosu na tijek liječenja vještak ističe da je tužitelj nakon obrade upućen na pregled traumatologa, da je zbog prijeloma metatarzalnih kosti stopala i otoka stopala primljen na opservaciju i liječenje na Zavod za ortopediju i traumatologiju KBC Rijeka, da se drugog dana otpušta na daljnje kućno liječenje, da se dalje ambulantno kontrolira i liječi, da se na posao vraća u 10 mjesecu 2020. kada se zatvara bolovanje, da je na bolovanju proveo od ozljede 2.7.2020. do 16.10.2020. Vještak je za potrebe izrade nalaza i mišljenja obavio pregled tužitelja 19. svibnja 2025., te je s tim u vezi naveo u odnosu na ozlijeđeno desno stopalo da je klinički bez deformiteta, bez vidljivih ožiljaka, da je blaži otok dorzuma stopala. Minimalni otok nakon cijelog dana stajanja. Kretnje u stopalu urednog opsega, hod po petama uredan, hod po prstima uredan, navodi ponekad senzacije u smislu probadanja u području V. MTT glavice, što je očekivano obzirom na najjače opterećenje u regiji glavice V. MTT kosti stopala. Oporavak mekih tkiva stopala nakon gnječnih ozljeda velikom silom kao što je to u ovom slučaju gaženje stopala viljuškarom teškim oko 3.5 tona ostave trajne posljedice u smislu povremenog oticanja stopala i nelagode, te blažih bolova trajno kod dužeg stajanja i fizičkog opterećenja. Obzirom se radi o mlađoj osobi od 38 godina, radno sposobnoj, navedena ozljeda da će u daljnjem tijeku života imati za posljedicu nelagodu i bol kod jačih opterećenja stopala. Očekivanja su kod mlađe osobe koja ima još niz godina radnog vijeka pred sobom da će morati stopalo opterećivati, da pošteda nije moguća. Tužitelj da je koristio gelove za krioterapiju i analgeziju po preporuci liječnika te se pridržavao uputa te je opravdano korištenje krioterapije nakon nagnječenja mekih tkiva u svrhu analgezije u smanjenja otoka. Vještak je iznio mišljenje da je kod tužitelja bila prisutna bol jakog intenziteta u trajanju od ukupno 1 dan, srednjeg intenziteta u ukupnom trajanju od ukupno 7 dana te bolovi slabog intenziteta tijekom 60 dana (sumacijski, liječenje inicijalno te nakon skidanja imobilizacije i provođenja 4 ciklusa fizikalne terapije), dok su bolovi povremenog karaktera procijenjeni u okviru SOŽA-e. Dalje, strah da je bio primarni prilikom nezgode u trajanju nekoliko minuta. Sekundarni strah jakog intenziteta oko pola sata, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2 dana. Sekundarni strah slabog intenziteta još 30 dana, dok prema medicinskoj dokumentaciji trajnog straha nema. Tužitelju da nije bila potrebna tuđa pomoć stručne osobe, dok mu je bila potrebna tuđa pomoć nestručne osobe 2-3 sata dnevno kroz 2 tjedna potom reducirano 1 sat dnevno 3-4 puta tjedno kroz narednih 40 dana za pomaganje u svakodnevnim obavezama, razvoženje, kupnja namirnica, nošenja težih predmeta itd. Pojačana i modificirana prehrana nije bila potrebna. Naruženja nema. Smanjene životne aktivnosti zbog prijelom dvije metatarzalne kosti stopala iznosi 4%.

15. Nalaz i mišljenje vještaka dr. Majića sud je u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, izrađene u skladu s postavljenim zadatkom vještaku, te medicinskom dokumentacijom sadržanom u spisu i nakon obavljenog pregleda tužitelja. Uz to, niti stranke nisu imale nikakvih primjedbi na sadržaj.

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. donio pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-5 koje glasi: „Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni ZOO-a/05 kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“

17. Međutim, moraju se imati u vidu okolnosti konkretnog slučaja i ne smije se striktno držati bilo kakvih matematičkih kriterija jer se ne radi o isplati svote osiguranja prema ugovoru o osiguranju i tablicama invaliditeta već sud ocjenjuje sve okolnosti relevantne za ocjenu visine naknade štete. I u sentenci Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj Rev 1613/10-2 od 18. veljače 2015. jasno se navodi da Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već da sudovi svaki pojedini slučaj trebaju individualizirati prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, zbog čega, ali samo u numeričkom smislu, može doći do razlika glede visine dosuđenih naknada.

18. Pri utvrđivanju visine naknade neimovinske štete sud je, dakle, uzeo u obzir Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., te njegove izmjene od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., ali i stopu inflacije prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, koja je od srpnja 2020. do listopada 2025., iznosila 33,3 % (https://web.dzs.hr/calcinfl.htm). Stoga je sud prilikom odmjeravanja visine štete nastale na strani tužitelja vodio računa o inflaciji posljednjih pet godina, kao i povećanju potrošačkih cijena, te je sve uzeo u obzir prilikom procjene visine štete. Slično pravno shvaćanje već je zauzeo Županijski sud u Zagrebu, u odlukama posl.br. Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024. i posl.br. Gž- 2045/2024-2 od 24. rujna 2024.

19. Kada se imaju u vidu činjenična utvrđenja u provedenom postupku, temeljem pregleda medicinske dokumentacije, provedenog medicinskog vještačenja, te iskaza tužitelja (čiji sadržaj je sukladan prethodno navedenim ispravama), slijedi da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći doživio tešku tjelesnu ozljedu prijeloma III. i V. metatarzalne kosti desnog stopala uz nagnječenje mekih tkiva, dob tužitelja (rođen 1982., dakle u vrijeme stradavanja imao je 38 godina), zatim neugodnosti pri liječenju (nošenje

1 0

longete više od dva tjedna, korištenje dvije štake oko 3 tjedna, a nakon toga da je još tjedan dana jedne štaku, mirovanje uz držanje noge na povišenom, RTG snimanje, nošenje steznika na stopalu), potom da je došlo do smanjenja njegovih životnih aktivnosti od ukupno 4 %, da je trpio fizičke bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta u trajanju od ukupno 7 dana, te slabog intenziteta 60 dana, da je kod njega bio primarni strah prilikom nezgode u trajanju nekoliko minuta, zatim sekundarni strah jakog intenziteta oko pola sata, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2 dana, sekundarni strah slabog intenziteta još 30 dana, ali i činjenica da nema naruženja, za zaključiti je da obim svih opisanih posljedica koje je tužitelj pretrpio na svoje psihičko i fizičko zdravlje mu daje pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti (neimovinske štete) u iznosu od 2.851,00 eura, te uvećanjem te svote elementom (faktorom) inflacije od 33,3 % (točka 18. obrazloženja), ukupno 3.800,00 eura. Od tog iznosa je oduzeta nesporno po tuženiku mu isplaćena svota od 1.526,31 eura, čime se dolazi do iznosa od 2.273,69 eura.

20. Prihvaćanjem mišljenja vještaka o potrebi tuđe pomoći i njege (vještak dr. Majić navodi da je tužitelju bila potrebna pomoć nestručne osobe 2-3 sata dnevno kroz 2 tjedna potom reducirano 1 sat dnevno 3-4 puta tjedno kroz narednih 40 dana za pomaganje u svakodnevnim obavezama, razvoženje, kupnja namirnica, nošenja težih predmeta itd.) te cijeneći sukladno odredbi članka 223. ZPP-a da tužitelju za jedan sat nestručne pomoći pripada pravo na naknadu u iznosu od 6,00 eura. S tim u vezi uzeta je u obzir i općepoznata činjenica trajanja inflacije tijekom nekoliko zadnjih godina, povećanje cijena roba i usluga, pa po ocjeni ovog suda u današnje vrijeme ta svota od 6,00 eura po satu predstavlja realan trošak tuđe nestručne pomoći, stoga je tužitelju odmjeren iznos od 350,00 eura za pretrpljenu imovinsku štetu po ovoj osnovi. Tužitelju pripada i svota od zatraženih 17,25 eura po osnovi troška za hladne gelove (vještak navodi vezano uz gelove da je bilo opravdano korištenje krioterapije, dok tužitelj u iskazu navodi da je potrošio 150,00 do 200,00 kuna). Iz iskaza tužitelja slijedi da je išao na preglede na Sušak, da je većinom koristio taksi, da je išao 10-tak puta, da je potrošio 30,00 do 40,00 kuna na taksi u jednom smjeru i broja obavljenih pregleda navedenih u nalazu vještaka, po osnovi troška puta, sud je temeljem ovlaštenja iz odredbe članka 223. ZPP-a ocijenio da tužitelju pripada naknada štete u iznosu zatraženih 106,18 eura. Sveukupno po osnovi tuđe pomoći i njege, troškova puta i liječenja odmjeren je tužitelju iznos od 473,43 eura.

21. Glede gubitka zarade po osnovi radnog odnos odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi, pored troškova liječenje i drugim potrebnim troškova s tim u vezi, i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Točno tuženik citira čl. 4. st.2 točku 3. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti, a što se odnosi na novčane naknade djelatniku (naknada plaće i troškova) za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Međutim, tužitelj u ovoj parnici niti ne potražuje isplatu po toj osnovi, već štetu u vidu izmakle koristi koja se manifestira kao razlika onoga što bi primio da je radio u odnosu na ono što je primio kao naknadu plaće jer mu se štetni

1 1

događaj desio, a ta je pravna materija regulirana u odredbama čl. 1046. i čl. 1089. st 1. ZOO-a.

22. Vezano uz visinu tužiteljeve izmakle koristi (izgubljene zarade) dok je bio na bolovanju, a koje bolovanje je posljedica predmetne ozljede na radu, na ročištu za glavnu raspravu 10. studenog 2025. tuženik je učinio nespornim iznos od iznos od 119,29 eura, iskazano po mjesecima za srpanj 2020. iznos od 20,92 eura, kolovoz 2020. iznos od 44,69 eura i za rujan 2020. iznos od 53,69 eura. Tužitelj je tužbeni zahtjev potom postavio u iznosu onako kako je tuženik učinio nespornim, pa u odnosu na ovaj oblik štete slijedi zaključak suda da je tužitelj imao gubitak u zaradi visini od 119,29 eura i na njega ima pravo primjenom odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a.

23. Odluka o zateznim kamatama na dosuđenu neimovinsku štetu donesena je primjenom članka 1103. ZOO-a kojim je normirano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj je pisani zahtjev za naknadu štete podnio tuženiku 30. listopada 2020. Suprotnu argumentaciju tuženika sud nije prihvatio (točka 9. obrazloženja).

24. Iz tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi slijedi da tužitelj potražuje iznos od 22.230,00 kuna. Iz historijata tužbe slijedi da je povredu prava osobnosti specificirao u svoti od 28.000,00 kuna. Nesporno je da mu je tuženik po toj osnovi platio iznos od 11.500,00 kuna, pa prema tome od 22.230,00 kuna u tužbenom zahtjevu, na povredu prava osobnosti se odnosi 16.500,00 kuna, odnosno 2.189,93 eura. Tužitelj je podneskom od 14. veljače 2023. povećao taj zahtjev na 3.273,69 eura prije zaključenja prethodnog postupka, dakle sukladno čl. 190. st.1., u vezi s čl. 191. st.1. ZPP-a. Sud je tužitelju po osnovi neimovinske štete dosudio iznos od 2.273,69 eura. Prema tome, na iznos od 2.189,93 eura tužitelju pripadaju zatezne kamate od 30. listopada 2020. (od podnošenja pisanog zahtjeva), a na razliku od 83,76 eura (2.273,69 eura - 2.189,93 eura) od 14. veljače 2023. budući je za taj iznos tuženik u obvezi platiti zateznu kamatu tek od trenutka povišenja tužbenog zahtjeva obzirom do tog trenutka nije niti bio u zakašnjenju.

25. U odnosu na imovinsku štetu tužitelju zakonska kamata pripada od dana presuđenja jer se u konkretnom slučaju radi o nenovčanoj imovinskoj šteti čija je visina utvrđena tek provedenim medicinskim vještačenjem po cijenama na dan presuđenja, tako da tužitelju za ovaj vid štete pripada zatezna kamata od 16. veljače 2026. do isplate, u smislu odredbe članka 1089. stavka 2. ZOO-a (tako VSRH u Rev-3562/2019 od 29. studenog 2022., Rev-168/2017 od 26. siječnja 2021., Rev-638/2020 od 12. siječnja 2021.).

26. Članak 29. stavak 1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je prema članku 29. stavci 2. i 8. ZOO-a do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. prema članku 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 114/22) i članku 1. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o izmjeni Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 156/22) kojima je noveliran članak 29. stavci 2. i 8.

1 2

ZOO-a, a od 30. prosinca 2023. sukladno članku 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 155/23).

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I dispozitiva.

28. U preostalom dijelu, iznad dosuđenih iznosa u točki I izreke tužbeni zahtjev nije osnovan, pa je zato odlučeno sadržajem točke II presude.

29. Vezano uz odluku o trošku (točka III izreke) tužitelj je zahtijevao konačni iznos glavnice od 3.947,06 eura, dok je uspio s iznosom od 2.866,41 euro, stoga sud zaključuje, u smislu članka 154. stavka 2. ZPP-a, kako je on u postupku ostvario uspjeh od 72,62 %. Prema tome, tuženik je ostvario uspjeh u omjeru od 27,38 %. Oduzimanjem 72,62 %% s 27,38 % dolazi se do 45,24 % (što je postotak koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici). Napominje se da se u ovoj parnici osnov zahtjeva nije dokazivao.

30. Tužitelju je priznat trošak uzimajući u obzir njegov troškovnik na stranici 258 spisa, prema vrijednosti predmeta spora, te primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Prilikom odmjeravanja troška u obzir su uzete i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine» broj 138/2023, dalje: Tarifa) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. Prema Tbr. 52. stavku 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Tužitelju je priznat trošak sastava; izvansudskog odštetnog zahtjeva od 30.10.2020. (taj trošak bio je potreban jer se vezano uz ovaj podnesak računao tijek zatezne kamate na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete), tužbe, obrazloženih podnesaka od 14.2.2023. i 27.5.2025., zatim pristupa na ročišta 27.3.2023., 29.7.2024., 10.11.2025., svaka od 7 radnji po 200,00 eura, ukupno (7 x 200,00 eura) = 1.400,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife, Tbr. 8. toč. 1. Tarife i Tbr. 9. toč. 1. Tarife, u vezi s Tbr. 54. Tarife), te pripadajući PDV od 25 % na prethodne stavke (350,00 eura - Tbr. 46. Tarife), dakle 1.750,00 eura, što pomnoženo s (postotkom) 45,24 % (koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici) iznosi 791,70 eura. Tužitelju je uz to priznat u cijelosti trošak medicinskog vještačenja 400,00 eura (taj trošak bio je potreban za vođenje parnice obzirom je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva – čl. 155. st. 1. ZPP-a), te zatraženi iznos od 37,98 eura plaćene pristojbe za tužbu i 75,96 eura pristojbe za presudu (Tar.br. 1. stavak 1. i Tar.br.2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi – «Narodne novine» broj 37/2023), dakle sveukupno 1.305,64 eura.

31. U preostalom dijelu trošak nije priznat. Tako, podnesak od 28.8.2024. nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st.1. ZPP-a) jer je dokaz o uplati predujma za vještačenje tužitelj mogao dostaviti i bez pisanja posebnog podneska. Iznos predujma za vještačenje koji je prestao nakon isplate nagrade vještaku (isplaćeno 400,00 eura) ne ulazi u parnični trošak i biti će vraćen tužitelju. Trošak sastava podneska od 4.9.2024. sud nije priznao tužitelju jer je točnu adresu doktorice kod koje ima zdravstveni karton mogao

1 3

navesti na zapisnik na ročištu održanom 29.7.2024. (pristup punomoćnice na to ročište mu je priznat) kada je bio saslušavan, pa makar i pomoću korištenja mobitela, te aplikacije za pristup internetu.

32. Na priznati parnični trošak dosuđena je zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a i člankom 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 155/23).

33. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana (čl. 328. st.2. ZPP-a).

U Rijeci 16. veljače 2026.

Sudac:

Robert Mihelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužitelju – po pun. - e.komunikacijom

- tuženiku – po pun. - e.komunikacijom