REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok , Turinina 3
Poslovni broj: Povrv-549/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Marini Nikolić kao sucu pojedincu, u stvari tužitelja Brunata d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića- Gavrana 13, OIB: 32286915975, zastupanog po punomoćniku Robertu Hršaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jeleni Turkalj, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, bez održavanja rasprave, 16. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirte Marijan iz Zaprešića, poslovni broj Ovrv-16933/2024, UPP/OS-Ovrv-1022/2024 od 26. kolovoza 2024. kojim je tuženiku naloženo u roku 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 40,48 eura (četrdeset eura i četrdesetosam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od:
- na iznos od 20,24 eura od 5. srpnja 2021.;
- na iznos od 20,24 eura od 16. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.01.2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 163,27 eura, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja.
Obrazloženje
1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, ranije ovršenika, radi naplate novčane tražbine u iznosu 40,48 eura sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.
2. Javni bilježnik Mirta Marijan je na prijedlog tužitelja donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-16933/24 od 26. kolovoza 2024., protiv kojeg je tuženik podnio pravovremen prigovor.
3. U prigovoru tuženik navodi da je po primitku rješenja o ovrsi nekoliko puta kontaktirao tužitelja radi obavijesti da je od 12. kolovoza 2019. novi vlasnik stana OR koji je obaviješten o dugovanju. U telefonskom razgovoru s tužiteljem tuženiku je rečeno da već u sustavu postoje plaćanja izvršena od strane novog vlasnika. Stoga osporava da bi tuženik bio dužan podmiriti predmetnu tražbinu te dostavlja ugovor o kupoprodaji nekretnine ovjeren po javnom bilježniku 31. listopada 2019.
4. Rješenjem ovoga suda poslovnog broja Povrv-549/24 od 16. rujna 2024., stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje i riješeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
5. Istim rješenjem upozorene su stranke na odredbe čl. 461.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) o pisanom postupku u sporovima male vrijednosti. Također su upozorene da je tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od petnaest dana od primitka rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a da je tuženik dužan isto učiniti najkasnije u roku 15 dana od primitka tužiteljevog podneska.
6. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka navodi kako je o promjeni vlasnika obaviješten tek u srpnju 2024. te je promjena korisnika provedena 1. kolovoza 2024. Dodaje da na ime novog vlasnika nije ispostavljen niti jedan račun jer je nakon sezone 2023/2024 prekinuta suradnja na razini cijele zgrade pa je račun iz 2024. bio posljednji.
7. Tuženik osporava navode tužitelja te ističe kako je tužitelj bio upoznat s promjenom vlasništva na predmetnoj nekretnini te da je u razdoblju koje je prethodilo utuženoj tražbini ispostavljao račune za uslugu novom vlasniku stana.
8. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u ispis otvorenih stavki od 17. lipnja 2024. (str. 7 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (str. 17 i 18 spisa), Ugovor o isporuci, ugradnji i očitanju sustava razdiobe utroška topline broj 100071-2013 od 25. rujna 2013. (str. 26-30 spisa), Ugovor o isporuci i ugradnji sustava razdiobe utroška topline i očitanja potrošnje topline broj 117607 od 23. srpnja 2013. (str. 31 spisa) i Račun – otpremnica 18322/VP01V0001/211 i 1516/VP01V0001/221) (str. 53 i 54 spisa).
9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu tražbine na osnovu godišnje usluge očitanja razdjelnika topline. Sporna je pasivna legitimacija tuženika, obzirom da je predmetni stan prodan novom vlasniku.
11. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da tužitelj ima prema tuženiku tražbinu u iznosu od 20,24 eura s dospijećem 4. srpnja 2021. te 20,24 eura s dospijećem 15. srpnja 2022. te je tužitelj, za navedene iznose, koji su ranije označeni u kunama (po 152,48 kn), izdao račune koji glase na tuženika.
12. Iz Ugovora o isporuci i ugradnji sustava razdiobe utroška topline i očitanja potrošnje topline broj 117607 od 23. srpnja 2013. proizlazi da su tužitelj i tuženik sklopili navedeni ugovor kojim su ugovorili obvezu tužitelja da izvrši isporuku i ugradnju sustava razdiobe utroška topline za stambeni objekt u vlasništvu tuženika na adresi u [adresa], da tom ugradnjom za tuženika nastaje financijska obveza prema tužitelju za ugrađen sustav, obvezu tužitelja da izvrši isporuku i ugradnju sustava, kao i uslugu očitanja. Ugovoreno je također da će usluga očitanja za prvu godinu trajanja ugovora biti fakturirana Korisniku (tuženiku) nakon ugradnje sustava, dok će se za svaku sljedeću godinu naplaćivati jednom godišnje, u razmacima od godinu dana prema računu koji će mu ispostaviti tužitelj.
13. Tijekom postupka tuženik je osporavao pasivnu legitimaciju navodeći kako je predmetni stan prodao te je u tom smislu priložio i Ugovor o kupoprodaji nekretnine. Međutim, iako je tvrdio da je obavijestio tužitelja o promjeni vlasnika stana, tuženik u tom smislu nije dostavio nikakav dokaz, već predlaže da tužitelj dostavi karticu kupaca za razdoblje između 2019. do 2025., kako bi se vidjelo da je iste usluge tužitelj već naplaćivao od novog vlasnika.
13.1. Tužitelj je pak potvrdio da je obavješten o navedenoj promjeni, ali tek u srpnju 2024., dok su predmetni računi izdani 2021. i 2022. Tužitelj je u tom smislu dostavio račune za 2021. i 2022., navodeći da je tuženiku ispostavljen još jedan račun za 2023./2024., a da je nakon toga prekinuta suradnja na razini cijele zgrade te da na ime novog vlasnika nije izdavao račune za ovu uslugu.
13.2. Slijedom navedenog tuženik nije dostavio dokaze u prilog svojih tvrdnji da je tužitelj, prije izdavanja predmetnih računa, bio obaviješten o prijenosu vlasništva na predmetnoj nekretnini pa je sud o navedenom zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja, sve u smislu članka 221. a ZPP. Naime, pravilo o teretu dokazivanja znači da sud uzima kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Zbog navedenog, sud smatra da je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan.
14. Kako iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi postojanje obvezno pravnog odnosa temeljem kojeg je nastalo utuženo potraživanje kao i visina tog potraživanja, očito je da postoji obveza tuženika podmiriti tužitelju predmetnu tražbinu.
15. Tuženik je kao ugovorna strana i nositelj ugovorenih prava i obveza sukladno odredbama čl. 127. st. 1. ZOO-a ta prava i obveze mogao prenijeti na drugoga pa tako i na novog vlasnika ili drugog korisnika nekretnine u koju je ovdje predmetni sustav razdiobe utroška topline ugrađen i to uz pristanak tužitelja, no tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi to učinio prije nego što su predmetni računi izdani.
16. Stoga je sud primjenom odredaba čl. 65. st. 1., čl. 336. st. 1. i čl. 9. ZOO-a osnovanim ocijenio zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime ispunjenja ugovorne obveze plaćanja cijene (naknade) za očitanje sustava razdiobe utroška topline isplati iznos od ukupno 40,48 eura.
17. Uvažavajući i da je uvidom u sadržaj ugovora koji su stranke sklopile utvrđeno da su stranke ugovorile obvezu tuženika da u slučaju neizvršenja ugovorenih plaćanja prema tužitelju podmiri dug uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata, sud je primjenom odredaba čl. 29. st. 1. i čl. 183. st. 1. ZOO-a osnovanim ocijenio i zahtjev tužitelja da mu tuženik na utvrđen dug isplati i zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća njegove obveze isplate ovog iznosa koje jasno proizlazi iz prethodno navedenog sadržaja poslovnih knjiga tužitelja, a koje tuženik i nije izričito osporio, do isplate, prema stopi propisanoj odredbama čl. 29. st. 2. ZOO-a.
18.Slijedom svega navedenog, valjalo je, na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a, osporeni platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave održati na snazi u cijelosti, kao u točki 1. izreke presude.
19. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, sud je o troškovima postupka odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Tužitelju je dosuđen trošak jednokratne nagrade s PDV-om u iznosu 125,00 eura (Tbr. 7/8), trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 13,27 eura te trošak javnobilježničke naknade s PDV-om u iznosu 25,00 eura. Dakle, tužitelju je ukupno dosuđen trošak u iznosu 163,27 eura.
19.1. Tužitelj na temelju čl. 151. st. 3. ZPP ima pravo i na zatražene zatezne kamate na troškove od dana donošenja ove odluke o troškovima po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu, 16. veljače 2026.
Sudac:
Marina Nikolić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri (4) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu.
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženiku po pun.
