REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J.F.Kennedya 11

R1-30/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja PATAKUN d.o.o., Split, Solinska 45, OIB: 13145835583, kojeg zastupa punomoćnik Sead Ajaz, odvjetnik u Zagrebu, Kaptol 13, protiv protivnika osiguranja PLASINIA d.o.o., Zagreb, Vratnička 6, OIB: 95470441689, radi prijedloga za određivanjem privremene mjere (vps. 59.000,69 EUR), 16. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopušten prijedlog za određivanjem privremene mjere koji glasi:

"I. Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja PATAKUN d.o.o., Split, Solinska 45, OIB: 13145835583 u iznosu od 59.000,69 Eura i to sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose na način kako slijedi;

-39.816,84 eura/300.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.03.2018. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- 1.285,69 eura / 9.687,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom Tekućom od 09.04.2021. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za peti postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

- 17.898,16 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 30.01.2026. godine pa do isplate

Određuje se privremena mjera

- zabranom bankama kod kojih protivnika osiguranja PLASINIA d.o.o., Zagreb, Vratnička 6, OIB: 95470441689, ima otvorene račune i oročena novčana sredstva da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, po nalogu protivnika osiguranja, isplati s njegovog računa koji se vodi pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem, novčani iznos za koji je određena privremena mjera.

II. Ova privremena mjera može trajati najduže do proteka 30 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu u predmetu koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Povrv-1524/21.

III. Žalba protiv ove privremene mjere ne odgađa njeno izvršenje.

IV. Ovo rješenje dostavit će se na provedbu Financijskoj agenciji."

II. Odbija se u cijelosti kao neosnovan zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadom troškova postupka osiguranja u iznosu od 1.250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Predlagatelj osiguranja u prijedlogu za određivanjem privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine nalogom banci da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika osiguranja, uskrati s dužnikovog računa isplatu novčanog iznosa za koji je određena privremena mjera, ističe u bitnome da je u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Povrv-1524/21 ishodio prvostupanjsku presudu kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, ovdje predlagatelja osiguranja te je naloženo tuženiku, ovdje protivniku osiguranja isplatiti tužitelju, ovdje predlagatelju osiguranja ukupan iznos od 59.000,69 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 39.816,84 EUR/300.000,00 kn od 28. ožujka 2018. pa do isplate, na iznos od 1.285,69 EUR / 9.687,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 9. travnja 2021. do isplate te na iznos od 17.898,16 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 30. siječnja 2026. pa do isplate. Predlagatelj osiguranja nadalje, a pozivajući se na odredbu čl. 344. st. 1. i 2. Ovršnog zakona, navodi kako je sukladno navedenoj odredbi i činjenici da je ishodio prvostupanjsku presudu kojom je protivniku osiguranja naloženo isplatiti ukupan iznos od 59.000,69 EUR s kamatama, učinio vjerojatnim svoju tražbinu. Nastavno, predlagatelj osiguranja ističe okolnosti koje ukazuju na opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Naime, postupak pod poslovnim brojem Povrv-1524/21 u kojem je donesena prvostupanjska presuda u korist predlagatelja osiguranja vodi se radi utvrđenja postojanja i dospjelosti novčane tražbine tužitelja PATAKUN d.o.o. prema tuženiku PLASINIA d.o.o., a koja proizlazi iz stvarno izvršenog poslovnog odnosa i ugovora o pozajmici. Tijekom postupka postalo je razvidno da tuženik, ovdje protivnik osiguranja ne osporava postojanje poslovnog odnosa u izvornom smislu, već svoj pravni stav temelji isključivo na tvrdnji da je obveza prestala uslijed navodnih prijenosa potraživanja, višestrukih kompenzacija i prebijanja, koji navodno imaju učinak gašenja obveze prema tužitelju, ovdje predlagatelju osiguranja. Međutim, način na koji tuženik, ovdje protivnik osiguranja konstruira svoju pravnu tezu, kao i dokumentacija na koju se pritom poziva, ukazuju na sustavno i namjerno stvaranje privida prestanka obveze, bez postojanja zakonitog pravnog osnova. Posljedično, predlagatelj osiguranja ukazuje da takvo postupanje izravno ugrožava mogućnost tužitelja, ovdje predlagatelja osiguranja da ostvari i naplati svoju tražbinu, i to ne zbog nejasnog činjeničnog stanja, već zbog aktivnih radnji tuženika koje imaju obilježja krivotvorenja isprava, manipulacije dokazima i zlouporabe procesnih prava. Naime, tuženik, ovdje protivnik osiguranja je tijekom postupka, a osobito u fazi dokazivanja, pokušao nepostojanje obaveze prema tužitelju, ovdje predlagatelju osiguranja utemeljiti na navodnoj elektroničkoj korespondenciji između e- mail adresa [adresa elektroničke pošte], sugerirajući da iz takve komunikacije proizlazi postojanje određenih dogovora, suglasnosti i financijskih usklađenja. Međutim, provedeno sudsko vještačenje izričito je utvrdilo da se predmetne elektroničke poruke ne mogu smatrati autentičnima, niti se može sa sigurnošću utvrditi da su iste uopće poslane ili zaprimljene između navedenih adresa. Takav nalaz dokazuje nezakonito ponašanje tuženika, ovdje protivnika osiguranja, kao što i upućuje na opasnost da će bez ovakve mjere protivnik osiguranja znatno otežati naplatu tražbine predlagatelja osiguranja. U pravnom smislu, dostavljanje nevjerodostojne elektroničke korespondencije predstavlja pokušaj stvaranja lažnog činjeničnog supstrata, čime se sud dovodi u zabludu, a predlagatelju osiguranja se onemogućuje učinkovita zaštita njegovog prava. Predlagatelj osiguranja smatra bitnim istaknuti i da tužitelj, ovdje predlagatelj osiguranja nema nikakvih primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, budući da isti u potpunosti potvrđuje njegovu tvrdnju da nikakva stvarna korespondencija između navedenih subjekata nije postojala. Nadalje, tuženik, ovdje protivnik osiguranja svoj pravni stav da nema nikakvih obaveza prema tužitelju, ovdje predlagatelju osiguranja dodatno temelji na tzv. „Ugovorima o preuzimanju potraživanja“ te na „Izjavi o višestrukoj kompenzaciji“ od 1. kolovoza 2018., koji bi navodno trebali dokazivati prestanak njegove obveze prema tužitelju, ovdje predlagatelju osiguranja. Međutim, već i površna analiza tih isprava pokazuje da iste ne ispunjavaju osnovne zakonske uvjete za valjan prijenos potraživanja. Prije svega, iz njihovog sadržaja ne proizlazi postojanje zakonitog pravnog temelja, niti je dokazano stvarno postojanje tražbina koje su navodno predmet prijenosa. Nadalje, ne postoji dokaz da je tužitelj, ovdje predlagatelj osiguranja, kao dužnik ikada bio obaviješten o takvom prijenosu, što je nužan uvjet da bi cesija mogla proizvesti učinke prema njemu. Posebno smatra važnim naglasiti da se ne radi o izoliranom propustu ili formalnoj pogrešci, već o sustavnom obrascu postupanja tuženika, ovdje protivnika osiguranja koji kroz niz međusobno povezanih, ali pravno neutemeljenih akata pokušava stvoriti dojam složenog financijskog odnosa, iako isti u stvarnosti ne postoji. Nadalje, dodatni argument da će bez ovakve mjere protivnik osiguranja znatno otežati naplatu potraživanja predlagatelja osiguranja daje činjenica da je jedan od ključnih subjekata na koje se tuženik poziva, ELEKTRO LUMIS j.d.o.o., u relevantno vrijeme bio u blokadi. Sukladno važećim propisima, društvo koje se nalazi u blokadi nema poslovnu sposobnost za slobodno raspolaganje svojom imovinom i potraživanjima, osobito kada takvo raspolaganje može dovesti do oštećenja vjerovnika. Unatoč tome, tuženik, ovdje protivnik osiguranja i sudski vještak (Ljupko Omazić) čije se mišljenje koristi u njegovu korist, proizvoljno prihvaćaju da su navodni ugovori i izjave zaključeni zakonito, bez ikakve provjere njihove pravne valjanosti, čime se zanemaruje ne samo zakonski okvir, već i temeljna načela obveznog prava, uključujući načelo savjesnosti i poštenja. Predlagatelj osiguranja smatra da takvo postupanje ima izravnu posljedicu stvaranja privida da je obveza tuženika, ovdje protivnika osiguranja prestala, iako u stvarnosti nije, čime se tužitelju, ovdje predlagatelju osiguranja onemogućuje naplata njegove tražbine. Naime, Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ljupka Omazića, na koje se tuženik, ovdje protivnik osiguranja intenzivno poziva, dodatno produbljuju problem. Vještak u svom nalazu ne provodi cjelovitu i dokumentiranu financijsku analizu, već se oslanja na selektivno preuzete tvrdnje i dokumentaciju dostavljenu isključivo od strane tuženika. Nigdje se ne navode izvorne knjigovodstvene evidencije, bankovni izvodi ili drugi objektivni dokazi koji bi potvrdili postojanje navodnih potraživanja. Umjesto toga, zaključci se temelje na pretpostavkama i internim aktima čija je pravna valjanost ozbiljno dovedena u pitanje. Takav nalaz, umjesto da razjasni činjenično stanje, služi kao sredstvo za prikrivanje stvarnog odnosa među strankama i za dodatno otežavanje položaja tužitelja, ovdje predlagatelja osiguranja u postupku. Posebno problematična je navodna Izjava o višestrukoj kompenzaciji od 1. kolovoza 2018. Naime, tužitelj, ovdje predlagatelj osiguranja izričito osporava da je takvu izjavu ikada potpisao ili da je ista ikada bila evidentirana u njegovim poslovnim knjigama. Isprava postoji isključivo u preslici, bez izvornika, bez ovjere i bez ikakvog traga u službenim evidencijama. Činjenica da je vještak sam naveo kako je istu zaprimio putem e-maila dodatno potvrđuje sumnju u njezinu autentičnost. U skladu s važećim računovodstvenim i obvezno pravnim propisima, takva isprava ne može proizvesti nikakve pravne učinke, niti može biti temelj za prestanak obveze. Kumulativni učinak svega navedenog jest da se tužitelj, ovdje predlagatelj osiguranja nalazi u situaciji u kojoj mu je onemogućena učinkovita naplata njegove tražbine, ne zbog nepostojanja prava, već zbog radnji protivnika osiguranja koje imaju obilježja namjernog izbjegavanja plaćanja i počinjenja kaznenog djela, radi čega je predlagatelj osiguranja i podnio kaznenu prijavu protiv direktorice protivnika osiguranja.

Korištenjem nevjerodostojne dokumentacije, dostavljanjem neautentičnih elektroničkih poruka i oslanjanjem na ništetne akte, tuženik, ovdje protivnik osiguranja stvara privid da je njegova obveza prestala, iako u stvarnosti i dalje postoji. Predlagatelj osiguranja ukazuje da mu se time nanosi znatna imovinska šteta, a pravna sigurnost kao i naplata predlagatelja osiguranja se dovodi u pitanje. Iz svega izloženog proizlazi da postupanje tuženika, ovdje protivnika osiguranja nije usmjereno na zakonito rješavanje spornog odnosa, već na sustavno izbjegavanje ispunjenja novčane obveze prema tužitelju, ovdje predlagatelju osiguranja. Takvo postupanje, potkrijepljeno krivotvorenim ili nevjerodostojnim ispravama i manipulacijom dokazima, dovodi do situacije u kojoj tužitelj, ovdje predlagatelj osiguranja unatoč postojanju valjane i dospjele tražbine, objektivno ne može ostvariti njezinu naplatu čime je učinjena vjerojatnom opasnost da će bez zatražene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Zaključno, predlagatelj osiguranja istuče kako iz cjelokupnog tijeka postupka koji je prethodio donošenju presude kojom se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja ovdje protivnika osiguranja, kao i iz stava tuženika, ovdje protivnika osiguranja nedvojbeno proizlazi da je protivnik osiguranja bio u potpunosti svjestan postojanja svoje obveze prema predlagatelju osiguranja, njezine visine i dospjelosti. Protivnik osiguranja ni u jednom trenutku nije osporio da je novčana obveza nastala temeljem stvarno izvršenog poslovnog odnosa, niti je osporio primitak sredstava već polazi od pretpostavke da je obveza postojala, ali da je navodno prestala kasnijim radnjama. Takav stav i radnje koje je protivnik osiguranja poduzimao tijekom postupka poslovni broj Povrv-1524/21 ukazuju da isti nije bio u zabludi glede postojanja duga, već je svjesno i namjerno tražio način kako se od postojeće obveze osloboditi bez stvarnog plaćanja istog. Predlagatelj osiguranja sukladno članku 344. st. 2. Ovršnog zakona ujedno ističe da protivnik osiguranja predloženom mjerom osiguranja ne bi trpio nikakvu štetu. Slijedom navedenog, a s obzirom da postoji opravdana opasnost da će bez privremene mjere protivnik osiguranja otežati ili onemogućiti naplatu potraživanja predlagatelja osiguranja, predlaže sudu odrediti privremenu mjeru temeljem odredbe čl. 344. Ovršnog zakona.

2. Prema ocjeni ovog suda, prijedlog za određivanje privremene mjere je nedopušten.

3. Odredbom čl. 341. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024, dalje u tekstu: OZ) propisano je da se privremena mjera može predložiti prije pokretanja i tijekom sudskoga ili upravnoga postupka te nakon završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena te da u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

4. Nadalje, odredbom članka 343. stavak 2. OZ-a propisano je da privremena mjera nije dopuštena ako postoje uvjeti za određivanje prethodne mjere kojom se može postići ista svrha osiguranja.

5. Odredbom članka 332. stavak 1. OZ-a određeno je da se prethodna mjera, između ostalog, određuje radi osiguranja novčane tražbine na temelju odluke suda koja nije postala ovršna.

6. Uvidom u prijedlog i isprave dostavljene uz prijedlog utvrđeno je da u konkretnom slučaju predlagatelj osiguranja predlaže donijeti privremenu mjeru radi osiguranja novčane tražbine čije ostvarenje predlagatelj potražuje u parničnom predmetu koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem Povrv-1524/2021, u kojem predmetu je 30. siječnja 2026. donesena prvostupanjska presuda (list 26. – 37. spisa).

7. Valja naglasiti kako je predlagatelj osiguranja uz prijedlog za osiguranjem dostavio presudu poslovni broj Povrv-1524/2021 za koju niti ne tvrdi da je stekla svojstvo ovršnosti, pri čemu je i uvidom u e-Spis aplikaciju sud utvrdio da ista nije stekla svojstvo ovršnosti pa u konkretnom postupku postoje pretpostavke za određivanjem prethodne mjere u skladu s ranije citiranom odredbom članka 332. stavak. 1. OZ-a. Slijedom navedenog, konkretna privremena mjera nije dopuštena jer postoje uvjeti za određivanjem prethodne mjere kojom se može postići ista svrha osiguranja.

8. Stoga je primjenom odredbe članka 343. stavak 2. OZ-a prijedlog za određivanjem privremene mjere ocijenjen nedopuštenim te ga je valjalo odbaciti i odlučiti kao u točki I. izreke.

9. Odluku o trošku postupka osiguranja iz t. II. izreke rješenja sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) u svezi s odredbom čl. 21. OZ-a s obzirom da predlagatelj osiguranja nije uspio u ovom sporu.

Zagreb, 16. veljače 2026.

SUDAC:

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja, a ulaže se putem ovog suda u 2 primjerka za sud i po 1 za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. predlagatelju osiguranja po punom.

2. protivniku osiguranja

3. kal. 30 dana