Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1917/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja OPG Latin Mijo, iz Umetića, Umetići 1A, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Josip Perić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Božić i partneri d.o.o., Zagreb, Zagrebačka cesta 126, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB:76767369197, radi isplate potpore, nakon usmene i javne rasprave, 16. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, KLASA:UP/II-034-08/23-01/691, URBROJ:525-04/122-23-2, od 16. lipnja 2023. i Odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu potpore Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA:440-12/23-22/1042, URBROJ:343-1602/01-23-002 od 24. ožujka 2023. kao neosnovan.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, KLASA:UP/II-034-08/23-01/691, URBROJ:525-04/122-23-2, od 16. lipnja 2023. odbijena je žalba tužitelja protiv Odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu potpore Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA:440-12/23- 22/1042, URBROJ:343-1602/01-23-002 od 24. ožujka 2023.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka ističe da je u postupku nepotpuno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ističe da je njegov zahtjev u potpunosti u skladu s uvjetom propisanim točkom 2, podtočkom 2.1, stavak 2. Natječaja, jer je i na dan 10. veljače 2023. godine tužitelj imao uređene financijske obveze prema državnom proračunu Republike Hrvatske. Pojašnjava da je sporni dug tužitelja u iznosu od 75,63 EUR nastao tek u trenutku obračuna tužiteljeve godišnje porezne prijave za 2022. godinu, a nikako ne iz tužiteljevog neredovitog mjesečnog paušalnog oporezivanja i plaćanja doprinosa, što smatra da je sasvim jasno i nesporno vidljivo u tužiteljevim poreznim knjigovodstvenim karticama. Navodi da je do spomenutog duga tužitelja došlo isključivo uslijed promjene poslovne prakse porezne te da spomenuti dug ni u kojem slučaju ne predstavlja dug koji bi se tužitelju provlačio kao dug kroz dvomjesečno razdoblje za redovito mjesečno paušalno plaćanje poreza i doprinosa pa stoga ne ukazuje na neuređene financijske obveze tužitelja prema državnom proračunu Republike Hrvatske. Tužitelj dodatno ukazuje da je njegov cjelokupni evidentirani iznos duga na dan 10. veljače 2023. zanemarivo viši od iznosa najmanjeg troška ovršnog postupka u skladu s čl. 170. st. 3. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 37/20, 42/20 i 114/22), kojeg je Agencija izrijekom propisala kao iznos dospjelog nenaplaćenog poreznog duga kojeg će Agencija zanemariti prilikom donošenja Odluke u Natječaju, a da je tužitelj spomenuti dug k tome u cijelosti podmirio u kraćem roku nakon 10. veljače 2023. godine i to prije donošenja pobijane odluke, te potom, sve do današnjeg dana, nije imao nikakvo dugovanje prema Poreznoj, na koju okolnost prilaže Potvrdu Porezne Ističe kako smatra da je dan 10. veljače 2023. godine određen sasvim proizvoljno te da bi striktno utvrđivanje uvjeta za isplatu sredstava propisanih Pravilnikom i Natječajem isključivo na taj dan, uz zanemarivanje tužiteljevog urednog podmirivanja predmetnih poreznih obveza u cjelokupnom razdoblju prije i nakon dana 10. veljače 2023., predstavljalo pretjerani formalizam tuženika u donošenju odluka u okviru Natječaja, kojim bi se u cijelosti zanemarila osnovna svrha Natječaja - privremena potpora poljoprivrednicima i MSP-ovima koji su posebno pogođeni učinkom ruske invazije na Ukrajinu, a što tužitelj nedvojbeno jest. dodatno navodi da se porezni dug odnosi na njega kao fizičku osobu, a ne na OPG.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavane odluke i usvoji tužiteljev zahtjev.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Tuženik navodi da se sukladno članku 15. stavku 7. Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“, br. 118/18, 42/20, 127/20, 52/21 i 152/22, u daljnjem tekstu: Zakon o poljoprivredi) protiv rješenja Ministarstva kojim je odlučeno o žalbi može podnijeti tužba nadležnom upravnom sudu u Republici Hrvatskoj, dok je člankom 24. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u daljnjem tekstu: ZUS) propisano da se tužba podnosi sudu u roku od 30 dana od dostave osporene pojedinačne odluke ili odluke o prigovoru na osporeno postupanje. Nadalje, ističe da se na temelju članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o poljoprivredi dostava rješenja Ministarstva poljoprivrede obavlja putem AGRONET-a, odnosno sukladno članku 12. Zakona putem zaštićene mrežne aplikacije namijenjene korisniku koja se koristi za pregled baza podataka, elektroničko popunjavanje i/ili podnošenje zahtjeva i preuzimanje odluka u vezi s provedbom mjera poljoprivredne politike, na način da je korisnik obvezan preuzeti rješenje najkasnije u roku od pet dana od dana postavljanja rješenja na AGRONET i zaprimanja obavijesti putem elektroničke pošte o postavljanju odluka na AGRONET, te se dostava smatra obavljenom u trenutku zapisa na AGRONET-u kada je korisnik preuzeo rješenje, odnosno, ako korisnik ne preuzme rješenje s AGRONET-a u roku od pet dana od dana postavljanja na AGRONET, dostava se smatra obavljenom istekom roka od pet dana od dana kada je rješenje postavljeno na AGRONET. U odnosu na navedeno, tuženik ističe da je pobijano rješenje postavljeno na AGRONET dana 30. lipnja 2023. u 14:13:24h, od kojeg je dana sukladno gore navedenim odredbama Zakona o poljoprivredi počeo teći rok od 5 dana u kojem je tužitelj bio obvezan preuzeti isto. Također, navodi da sukladno očitovanju Agencije za plaćanja, Tužitelju je istog datuma i vremena postavljanja pobijanog Rješenja na AGRONET na e- mail adresu [adresa elektroničke pošte], što je e-mail adresa upisana u Evidenciji korisnika, poslana e-mail obavijest o postavljanju odluke na AGRONET sukladno članku 15. stavku 3. Zakona o poljoprivredi. S obzirom da tužitelj u tužbi nije naveo dan zaprimanja pobijanog rješenja od kojeg dana počinje teći rok za podnošenje tužbe nadležnom sudu, navodi da je tuženik izvršio uvid u „Potvrdu o učitanoj odluci Povjerenstva“ te da je utvrdio da je kao datum zaprimanja pobijanog rješenja, od strane korisnika, ovdje tužitelja, naveden dan 13. ožujka 2024. Slijedom navedenog, tvrdi da je evidentno da se sukladno prethodno navedenim odredbama Zakona o poljoprivredi smatra da je dostava pobijanog rješenja izvršena tužitelju istekom roka od pet dana od dana kada je rješenje postavljeno na AGRONET, odnosno u konkretnom slučaju dostava se smatra izvršenom 5. srpnja 2023. u 23:59:59h, a od kada je tužitelju počeo teći rok za podnošenje tužbe nadležnom upravnom sudu, sve sukladno članku 15. stavku 7. Zakona o poljoprivredi i članku 24. stavku 1. ZUS-a, a budući da je tužitelj podnio tužbu 4. travnja 2024., dakle osam mjeseci nakon propisanog roka smatra da je tužba nepravodobna.

3.1. Predlaže sudu da odbaci, podredno odbije tužbeni zahtjev.

4. Uvidom u priloge uz odgovor na tužbu e-mail prepisku i izvatke iz AGRONETA (zaštićene mrežne aplikacije namijenjene korisniku koja se koristi za pregled baza podataka, elektroničko popunjavanje i/ili podnošenje zahtjeva i preuzimanje odluka u vezi s provedbom mjera poljoprivredne politike) vidljivo je da je postojala greška u sustavu, zbog koje nije došlo do automatskog zaprimanja odluke Povjerenstva nakon isteka roka od 5 dana od učitavanja iste u sustav, već je u sustavu navedeno da je tužitelj zaprimio rješenje 13. ožujka 2024. Budući da zbog navedenog nije moguće sa sigurnošću utvrditi točan datum zaprimanja pobijanog rješenja, a što ne može ići na štetu tužitelja, ovaj sud smatra tužbu podnesenu 2. travnja 2024. pravodobnom.

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika.

8. Člankom 26. Pravilnika o provedbi mjera Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. -2020. („Narodne novine“, broj: 91/19, 37/20, 31/21, 134/21 i 10/23, nastavno: Pravilnik) propisano je da Agencija za plaćanja u administrativnoj kontroli prihvatljivosti korisnika provjerava pravovremenost i potpunost zahtjeva te ispunjava li korisnik Pravilnikom i natječajem propisane uvjete prihvatljivosti korisnika i postoje li razlozi za odbijanje/isključenje zahtjeva korisnika.

9. Člankom 44. stavkom 1. Pravilnika propisano je da se potpora isplaćuje korisniku na temelju zahtjeva za isplatu predujma/zahtjeva za isplatu koji korisnik podnosi u Agenciju za plaćanja, osim ako natječajem nije drugačije propisano, dok je stavkom 2. propisano da nakon administrativne kontrole zahtjeva za isplatu predujma/zahtjeva za isplatu Agencija za plaćanja donosi: a) Odluku o isplati/isplati predujma u slučaju da zahtjev ispunjava ili djelomično ispunjava uvjete propisane ovim Pravilnikom i natječajem b) Odluku o odbijanju zahtjeva za isplatu/zahtjeva za isplatu predujma kada zahtjev ne ispunjava uvjete propisane ovim Pravilnikom i natječajem c) Odluku o jamstvu.

10. Nadalje, točkom 2. podtočkom 2.1. stavkom 2. Natječaja propisano je da Korisnik mora imati podmirene odnosno uređene financijske obveze prema državnom proračunu Republike Hrvatske na dan 10. veljače 2023. godine. Podatke o financijskim obvezama prema državnom proračunu Agencija za plaćanja će utvrditi razmjenom podataka s Poreznom upravom. Prema članku 71. c Pravilnika o provedbi Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 45/19, 35/20, 43/20, 50/20, 70/20, 74/20, 103/20, 114/20, 144/20, 2/21, 26/21, 43/21, 106/21 i 144/21) smatrat će se da podnositelj zahtjeva nema dospjelog nenaplaćenog poreznog duga, ako je iznos poreznog duga manji od 200,00 kuna (26,54 EUR), koliko iznosi najmanji trošak ovršnog postupka u skladu s člankom 170. stavkom 3. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 37/20, 42/20 i 114/22).

11. Točkom 12. stavkom 1. Natječaja propisano je da će Agencija za plaćanja razmjenjivati informacije s Ministarstvom financija, Poreznom upravom s ciljem dobivanja točnih, pravovremenih i pouzdanih informacija o financijskim obvezama po osnovi javnih davanja o kojima Porezna uprava vodi analitičke evidencije na dan 10. veljače 2023. godine.

12. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je Agencija na temelju članka 44. stavka 2. točke b Pravilnika i točke 7. podtočke 7.1. b. Natječaja odbila tužiteljev zahtjev za isplatu potpore budući da je nakon administrativne kontrole dostavljenog Zahtjeva za isplatu potpore utvrđeno da isti ne zadovoljava uvjete za isplatu sredstava propisane Pravilnikom i Natječajem i to iz razloga što je na dan 10. veljače 2023. Korisniku u analitičkoj evidenciji Porezne uprave evidentiran dug u iznosu od 75,63 EUR.

13. Okolnost postojanja dugovanja na dan 10. veljače 2023. u iznosu od 75,63 EUR utvrđena je prvenstveno na temelju suradnje prvostupanjskog tijela i Ministarstva financija, kao što je činjenica postojanja spornog dugovanja na dan 10. veljače 2023. utvrđena provjerom kod Ministarstva financija i od strane tuženika tijekom žalbenog postupka

14. Isto tako potrebno je naglasiti kako tužitelj prvenstveno osporava postojanje duga, a zatim ne osporava postojanje duga, već ističe kako je dug minoran u odnosu na sredstva koja je trebao ostvariti te je iz sadržaja tužbe vidljivo kako tužitelj niti nije osporavao postojanje duga već je smatrao da li je sporno predstavlja li odbijanje zahtjeva za isplatu potpore tužitelju zbog dugovanja od 75,63 EUR pretjerani formalizam u postupanju. Potvrda koju je tužitelj priložio uz tužbu, kao dokaz o nepostojanju poreznog dugovanja, nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari jer iz iste ne proizlazi da tužitelj ispunjava uvjet iz Natječaja odnosno da nema nepodmirenih obveza na dan 10. veljače 2023., već na dan 7. travnja 2023.

15. Prigovor tužitelja kako, u konkretnom slučaju, odbijanje zahtjeva za isplatu potpore zbog minornog dugovanja od 75,63 EUR predstavlja pretjerani formalizam, ovaj sud smatra neosnovan. Naime, vidljivo je da se u točki 2. podtočki 2.1. stavku 2. Natječaja navodi i članak 71.c Pravilnika o provedbi Općeg poreznog zakona, a prema kojem je određeno da će se smatrati da podnositelj zahtjeva nema dospjelog nenaplaćenog poreznog duga, ako je iznos poreznog duga manji od 200,00 kuna (26,54 EUR), koliko iznosi najmanji trošak ovršnog postupka u skladu s člankom 170. stavkom 3. OPZ-a. Dakle, predmetnom točkom Natječaja određen je iznos koji predstavlja minorno dugovanje postojanje kojeg nije zapreka za isplatu potpore, a koji iznos prelazi tužiteljevo dugovanje na dan 10. veljače 2023.

16. Nadalje, sud navodi kako je tužitelj kao podnositelj zahtjeva trebao ispuniti uvjete natječaja, koji su jasno i precizno određeni te se ne radi o nejasnim uvjetima natječaja pa isti ne može u ovom stadiju upravne stvari tvrditi kako su uvjeti natječaja nepravilni, odnosno da je datum 10. veljače 2023. proizvoljno određen. S tim u svezi sud naglašava kako tuženik pravilno ukazuje da je u postupku ostvarivanja prava na potporu koju isplaćuje Republika Hrvatska bitna stavka činjenica da podnositelj zahtjeva nema dugovanja prema državi te u takvom postupanju nema nikakvih nepravilnosti niti se osnovanost zahtjeva tužitelja, odnosno ispunjenje uvjeta predmetnog natječaja može ocjenjivati i uspoređivati s nekim budućim natječajima i programima na način kako to smatra tužitelj.

17. Također, prigovor tužitelja kako dug tužitelja na dan 10. veljače 2023. ni u kojem slučaju nije povezan s djelatnošću tužitelja niti ukazuje da bi njegovo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo imalo neuređene financijske obveze prema državnom proračunu Republike Hrvatske jer spomenuti porezni dug nije dug obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, ovaj sud smatra neosnovan. Naime, sukladno članku 14. Zakona o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 29/18, 32/19, 18/23) OPG predstavlja organizacijski oblik u kojem fizička osoba obavlja gospodarsku djelatnost poljoprivrede i s njom povezane dopunske djelatnosti na teritoriju Republike Hrvatske, dok prema članku 41. stavku 1. istog zakona za obveze koje nastaju u obavljanju gospodarske djelatnosti poljoprivrede odgovara nositelj OPG-a cjelokupnom svojom imovinom. Dakle, OPG nema pravnu osobnost, a nositelj OPG-a koji je u pravilu fizička osoba odgovara za obveze OPG-a cjelokupnom svojom imovinom.

18. Imajući u vidu naprijed citirane odredbe kao i nespornu činjenicu postojanja poreznog dugovanja tužitelja na dan 10. veljače 2023. u iznosu od 75,63 EUR, sud smatra kako je odluka tuženika zakonita te da nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu. Dakle, pravilno je tuženik, prema shvaćanju ovoga Suda, utvrdio da se u konkretnom slučaju tužitelju ne može isplatiti potpora

19. Slijedom navedenog prigovori tužitelja istaknuti u tužbi nemaju utjecaja na drugačije rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari, te osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.

20. Imajući u vidu sve navedeno sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja, dokazne prijedloge tužitelja za pribavom tužiteljevih porezno knjigovodstvenih kartica od Ministarstva financija Porezne uprave službenim putem, saslušanjem tužitelja i provođenjem financijskog vještačenja, budući da odlučne činjenice za donošenje odluke u ovome sporu proizlaze iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu tuženika.

21. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

22. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubio spor u cijelosti.

U Zagrebu, 13. veljače 2026.

Sutkinja

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju putem e-komunikacije

2. tuženiku putem e-komunikacije

3. U spis