REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] C 5

Poslovni broj: Us I-2542/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja CĐ iz [adresa], T i N 00, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Andro Amančić, odvjetnik u Zajedničkom uredu Andro Amančić i Iva Vukoja, Rijeka, Korzo 32/II, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Pula -Pola, Pula, Trg Republike 1, OIB: 36162371878, radi protjerivanja, 16. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Pula – Pola, KLASA: UP/I-216-04/25-01/5297, URBROJ: 511-08-21-25-1 od 28. studenog 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Pula – Pola, KLASA: UP/I-216-04/25-01/5297, URBROJ: 511-08-21-25-1 od 28. studenog 2025., u točki 1. izreke protjeran je tužitelj, državljanin [adresa], rođen **.**.1998. u [adresa], s mjestom prebivališta u [adresa] i [adresa], u točki 2. izreke rješenja tužitelju je određena zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru, odnosno Republici Hrvatskoj u trajanju od 6 (šest) mjeseci računajući od dana prisilnog udaljenja. U točci 3. izreke rješenja određeno je, da je tužitelj dužan u roku od 7 (sedam) dana od dana uručenja rješenja napustiti Republiku Hrvatsku ili će protekom tog roka o svom trošku biti prisilno udaljen, dok je u točki 4. izreke rješenja određeno, da se tužitelj dužan prijaviti na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon puštanja Republike Hrvatske.

2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Pula – Pola, KLASA: UP/I-216- 04/25-01/5297, URBROJ: 511-08-21-25-1 od 28. studenog 2025., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 19. prosinca 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U svezi s tim tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da je doveden u zabludu od strane poslodavca u svezi zapošljavanja, jer je tužitelj smatrao da je njegov poslodavac na zakonit način uredio pitanje njegovog boravka, a tijekom svojeg rada u Republici Hrvatskoj je upoznao djevojku CĐP koja je trudna s njihovim zajedničkim djetetom i planiraju vjenčanje u najkraćem mogućem roku, ovisno o okolnostima koje uključuju ishod ovog upravnog spora.

4. Istaknuo je, da se trudio što je više moguće integrirati u društvo u kratkom razdoblju koje je proveo u Republici Hrvatskoj, uzdržavajući se sredstvima koja je ostvario od svog poštenog rada, zbog čega da navod tuženika kojima ističe da tužitelj nije socijalno i gospodarski potpuno integriran je nerazumljiv.

5. Navodi da se trudi učiti hrvatski jezik radi bolje komunikacije s djevojkom i sutra djeteta te da je ostvarivao dohodak za vrijeme boravka. Napomenuo je, da nije sporno da je pravomoćno osuđen u prekršajnom postupku za prekršaj iz članka 53. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 133/20, 114/22, 151/22, 40/25, u nastavku teksta ZS), ali da je u tu situaciju doveden nesvjesno bez ikakve volje i namjere za osobnom koristi bilo kakve vrste i da je djelo počinjeno iz nehaja, zbog čega nije podignuta kaznena prijava sukladno članku 326. Kaznenog zakona i tužitelju nije izrečena bezuvjetna kazna zatvora nego mu je izrečena novčana kazna u prekršajnom postupku, zbog čega nisu ispunjeni uvjeti za obvezno protjerivanje stranca iz članka 189. stavak 2. ZS-a.

6. Naposljetku, tužitelj je istaknuo, da nije provedena individualna procjena predstavlja li tužitelj opasnost za nacionalnu sigurnost, a tuženik da je donio svoj zaključak o tome isključivo na temelju postojanja prekršajne osude, a što ne može biti jedini razlog. Istaknuo je, da je poštujući pravni sustav Republike Hrvatske 5. prosinca 2025. napustio Republiku Hrvatsku, iako bi tužitelj htio pomagati svojoj djevojci u daljnjim fazama trudnoće, pa tako i prisustvovati porodu, dok je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 28. studenog 2025. uz nadoknadu troška upravnog spora.

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 27. siječnja 2026. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih svojih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja koje je doneseno na temelju članka 193. stavak 1. ZS-a, a u svezi s člankom 190. stavak 2. i 189. stavak 1. tč. 1. ZS-a te članka 96. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta ZUP) pa je tuženik odgovarajući na tužbene navode tužitelja, što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo, predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

8. Kako su pravno odlučne činjenice u ovom upravnom sporu nesporne, tužitelj osporava primjenu materijalnog prava, a stranke nisu izrijekom zahtijevale održavanje rasprave, (tužitelj je u tužbi predložio donošenje presude bez održavanja rasprave, čemu se tuženik nije usprotivio), to je Sud nakon uvida u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, koju je tuženik dostavio ovome Sudu uz odgovor na tužbu, a nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, donio presudu na temelju članka 98. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) utvrdivši da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz niže obrazloženih razloga.

9. Obzirom da su mjerodavne odredbe Zakona o strancima citirane u obrazloženju osporavanog rješenja tuženika, kao i u odgovoru na tužbu, to su tužitelju dobro poznate pa ih Sud neće ponovno citirati u ovoj presudi.

10. Naime, uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je 28. studenog 2025. radi utvrđivanja zakonitosti boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj, provedeno kriminalističko istraživanje nad tužiteljem te je uvidom u raspoložive evidencije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrđeno, da je tužitelj ušao u Republiku Hrvatsku 31. siječnja 2025. na GP Karasovići, te boravio na više adresa u Republici Hrvatskoj, a zadnja adresa boravka je bila u Medulinu, Katikulić 3, da je 25. ožujka 2025. tvrtka Halitaj gradnja j.d.o.o. podnijela zahtjev za odobrenje dozvole za boravak i rad za tužitelja, ali radi negativnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ista je obustavljena, jer je tužitelj odustao od izdavanja dozvole za boravak i rad,-izjava tužitelja od 28. studenog 2025., a kako je tužitelj ušao 31. siječnja 2025. i u vrijeme kratkotrajnog boravka predao zahtjev za odobrenje dozvole za boravak i rad, koji zahtjev je naknadno obustavljen, tužitelj je cijelo vrijeme bez izlaska iz EGP-a boravio u [adresa], a zakonito je boravio do 30. travnja 2025. nakon čega je nastavio nezakonito boraviti od 1. svibnja 2025. do 28. studenog 2025., odnosno 212 dana.

11. Također, utvrđeno je, da je tužitelj 31. siječnja 2025. počinio prekršaj iz članka 53. ZS-a, pomaganje državljaninu treće zemlje u nezakonitom prelasku, tranzitu i boravku te je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Pp- 395/2025 proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 3.050,00 EUR (slovima: tri tisuće pedeset eura). Utvrđeno je, da je tužitelj na navedene okolnosti saslušan u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu 28. studenog 2025. kada je potvrdio navode vezane za vrijeme ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj, a nakon čega je tuženik uzevši u obzir činjenicu da tužitelj posjeduje putnu ispravu važeću za povratak u matičnu državu, da nije socijalno, gospodarsko i kulturno integriran u Republici Hrvatskoj, da može ubuduće po isteku zabrane ulaska i boravka ponovno predati zahtjev za ostvarivanje prava na dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, odmjerena je tužitelju zabrana ulaska i boravka u minimalnoj mjeri za oba počinjena prekršaja, dakle i prekršaja nezakonitog boravka i prekršaja pomaganja u nezakonitom ulasku u tranzitu ili boravku, a imajući u vidu činjenicu da je tužitelj izrazio žaljenje, da nije ranije prekršajno i kazneno kažnjavan i prvi puta je došao na područje Republike Hrvatske te je doveden u zabludu od strane poslodavca u svezi zapošljavanja i obzirom na moguću trudnoću partnerice s kojom nedavno živi, tužitelj je upoznat da pri pribavljanju dokaza o trudnoći može dostaviti na uvid istu te je upoznat s člankom 194. ZS-a, to je 28. studenog 2025. doneseno ovdje osporavano rješenje o protjerivanju tužitelja iz Republike Hrvatske kojim mu je određena zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru, odnosno Republici Hrvatskoj u trajanju od 6 (šest) mjeseci računajući od dana prisilnog udaljenja, a navedeno rješenje je doneseno pozivom na odredbu članka 193. stavak 1. ZS-a, u svezi s člankom 190. stavak 2. i člankom 189 stavak 1. točka 1. ZS-a.

12. Naime, imajući u vidu da je tužitelj u razdoblju od 1. svibnja 2025. do 28. studenog 2025., ukupno 212 dana boravio nezakonito, za što mu je propisana zabrana ulaska i boravka u EGP-u, odnosno u Republici Hrvatskoj u donjoj granici, jer je Pravilnikom o postupanju prema državljanima trećih zemalja (Narodne novine broj 136/21, 145/23, 102/25) propisano, da će se zabrana ulaska i boravka koja se izriče rješenjem o protjerivanju zbog razloga iz članka 190. ZS-a odrediti u trajanju od 3 mjeseca do 2 godine, uzimajući u obzir sve bitne opravdane činjenice koje je stranac iznio na Zapisnik, kao i da je odredbom članka 189. stavak 1. tč. 1. ZS-a propisano, da se državljanina treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje, ako pomaže u nezakonitom ulasku, tranzitu ili boravku, to je određena zabrana ulaska i boravka u EGP-u, odnosno u Republici Hrvatskoj u donjoj granici sukladno članku 24. st. 1. tč. 5. Pravilnika, kojim je je propisano, da se zabrana ulaska i boravka koja se donosi rješenjem o protjerivanju, zbog razloga iz članka 189. ZS-a, određuje u trajanju od 3 mjeseca do 2 godine, a tuženik se na navedenu odredbu pozvao u osporavanom rješenju, jer je tužitelj počinio prekršaj iz članka 53. ZS-a pomagajući državljaninu treće zemlje u nezakonitom prelasku, tranzitu i boravku zbog čega je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Pp-395/2025 proglašen krivim i kažnjen je novčanom kaznom u iznosu od 3.050,00 EUR (slovima: tri tisuće pedeset eura).

13. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe da mu je djevojka trudna, ukazuje se tužitelju da je tužitelj isto izjavio na Zapisnik saslušan kod tuženika 28. studenog 2025., međutim trudnoća je bila nepotvrđena od nadležnog liječnika, a tužitelj je bio upoznat da po ishodovanju liječničke potvrde, izvijesti tuženika, što isti nije učinio i upoznat je u skladu s člankom 194. ZS-a na koji način tijelo može ukinuti ili skratiti zabranu ulaska i boravka, a koju mogućnost tužitelj može koristiti radi ekonomičnosti postupka i bez vođenja predmetnog upravnog spora kada se ispune pretpostavke iz odredbe članka 194. ZS-a.

14. Također, osporavano rješenje tuženika je pisano i dostavljeno na hrvatskom jeziku uz suglasnost tužitelja, dostavljena je obavijest tužitelju o besplatnoj pravnoj pomoći, uz koju je sastavni dio obavijesti dostavljena Lista pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povratka, kao i obavijest o protjerivanju koji prilozi su potpisani od strane tužitelja te je tužitelj usmeno upoznat s odredbom članka 194. ZS-a i članka 26. Pravilnika, o čemu je sačinjena i službena bilješka, a kako to proizlazi iz spisa predmeta upravnog postupka, te su suprotno navodima tužitelja iz tužbe, u obrazloženju osporavanog rješenja navedene sve činjenice koje su uzete u obzir prilikom donošenja rješenja, a tuženik je u okviru zakonom dane ovlasti, sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, slobodnom procjenom u okviru zakonom propisanom rasponu, tužitelju izrekao zabranu ulaska i boravka u trajanju od 6 mjeseci, s čime je suglasan i ovaj Sud (upravno sudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen je na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (članak 4. stavak 2. ZUS-a).

15. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao izreci ove presude.

U Rijeci 16. veljače 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Opunomoćeniku tužitelja, Andru Amančiću, odvjetniku u Zajedničkom uredu Andro Amančić i Iva Vukoja, Rijeka, Korzo 32/II

- Tuženom Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi istarskoj, Policijskoj postaji Pula -Pola, Pula, Trg Republike 1