REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj P-266/2022-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oba zastupana po punomoćniku Dinu Čekadi, odvjetniku u Puli, protiv tuženika: 1. ZNC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Saši Drobnjaku, odvjetniku u Puli, radi predaje u posjed , nakon glavne rasprave zaključene 24. rujna 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 16. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženicima HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], i AN, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljima LN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i CN, OIB: [osobni identifikacijski broj], predaju u suposjed slijedeće nekretnine: a) kuću u [adresa] izgrađene na kč. br. [katastarska čestica]/ZGR., štalu i dvorište na kč. br. [katastarska čestica] ZGR., k. o. [katastarska općina], na način da tužiteljima predaju po jedan primjerak ključeva svih vanjskih ulaznih vratiju i svih ulaznih vratiju svih dijelova predmetne nekretnine; b) dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to garaže na kojoj se nalaze dva ulaza zatvorena garažnim mjestima, na način da im predaju ključeve tih garažnih vratiju; c) nekretninu označenu kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da im predaju ključeve svih vanjskih i svih unutrašnjih objekata i svih prostorija koji se nalaze na toj nekretnini, kao i kompletnu nekretninu na kojoj se nalazi površina namijenjena poljoprivrednoj proizvodnji, plastenici, spremišta, zemljanu površinu i dr.; d) stan na adresi [adresa], izgrađen na kč. br. [katastarska čestica]/ZGR. u naravi kuća i dvorište, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja je površine 355 m2, koja se nalazi na adresi [adresa], kućni broj 1, Pula, a koji stan predstavlja 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom navedene nekretnine, Etažno vlasništvo (E - 6), a u naravi predstavlja stan u niskom prizemlju desno koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, smočnice, verande i WC-a, na način da tužiteljima predaju po jedan primjerak ključeva ulaznih vrata zgrade, ulaznih vrata stana te svih unutrašnjih prostorija, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
II Nalaže se tuženicima da tužiteljima solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 1.756,66 eura sa zateznim kamatama od 16. veljače 2026. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, za iznos od 837,78 eura, zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija se kao neosnovan.
IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navode da su zajedno sa prvotuženicom VNC suvlasnici više nekretnina, i to tužitelji svaki u ¼ dijela, a prvotuženica HN u ½ dijela, na nekretninama: kč. br. [katastarska čestica]/ZGR u naravi kuća površine 144 m2, kč. br. [katastarska čestica] ZGR u naravi štala i dvorište površine 1015 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 1390 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te stanu koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica]/ZGR. u naravi kuća i dvorište, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi na adresi [adresa], kućni broj 1, a koji stan predstavlja 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom navedene nekretnine, Etažno vlasništvo (E-6), a u naravi predstavlja stan u niskom prizemlju desno koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, smočnice, verande i WC-a.
1.1. Predmetne nekretnine i pojedini dijelovi nekretnina, koji se opisuju u nastavku, nalaze se u samostalnom posjedu tuženika ZNC i njenog supruga AN, na način da isti onemogućavaju tužitelje kao suvlasnike u suposjedu istih te im odbijaju predati suposjed.
1.2. Na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina] tužitelji nemaju posjed garaže koja ima dva zasebna ulaza na kojima se nalaze dvoja garažna vrata s bravama, dok imaju pristup ostalim objektima, budući da su isti otvoreni i dostupni svima. Na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi se dio koji je namijenjen poljoprivrednoj proizvodnji (zemljište s plastenicima, zelenom površinom i spremištem) te objekti koji služe poljoprivredi. Na toj parceli nalaze se tri prostorije koje imaju zasebna ulazna vrata, a tužiteljima nisu predani ključevi. Kuća (kč. br. [katastarska čestica]/ZGR. k. o. [katastarska općina]) i stan (kč. br. [katastarska čestica]/zgr. k. o. [katastarska općina]) su zaključani i tužitelji ne mogu ući kroz ulazna vrata. Ključeve imaju tuženici koji te nekretnine i koriste. Dakle, tužitelji kao suvlasnici predmetnih nekretnina nemaju nikakav posjed istih.
1.3. Zbog svega navedenog, predlažu da sud nakon provedenog postupka na temelju čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prihvati tužbeni zahtjev naznačen u izreci presude.
2. U odgovoru na tužbu prvotuženica ZNC je osporila tužbeni zahtjev i sve činjenične navode iz tužbe. Navela je da je točno da su parnične stranke suvlasnici nekretnina navedenih u tužbi, ali osporava da se navedene nekretnine nalaze u isključivom posjedu tuženice te da tužitelji nemaju nikakav posjed istih. Tuženica je u samostalnom posjedu nekretnine – stana u zgradi u [adresa] sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica]/ZGR., koji se kao posebni dio nalazi u niskom prizemlju desno, a sastoji se od dvije sobe, kuhinje, smočnice, verande i WC-a, oznake etaže E-6. Tužitelji su suvlasništvo predmetnih nekretnina stekli na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg su 2. lipnja 2020. zaključili s pokojnom majkom tuženice ŽN. Institut ugovora o doživotnom uzdržavanju ima određene nasljedno-pravne učinke, pa tako i nasljednički posjed, koji u času smrti primatelja uzdržavanja prelazi na davatelje uzdržavanja, onakav kakav je u tom trenutku postojao u korist primatelja uzdržavanja. Upravo takav suposjed (i suvlasništvo) nekretnina su stekli tužitelji. Nakon što je preminula ŽN, tužitelji su dali izraditi nove ključeve prostorija u kući na adresi u [adresa], pa su tuženici u jednom trenutku bili onemogućeni u posjedu zajedničkih dijelova kuće. Tužitelji su se tada obratili tuženici sa zahtjevom za diobu nekretnina, uz uvjet da joj u protivnom neće dati nove ključeve kuće.
2.1. Nadalje, prvotuženica je radi uznemiravanja prava suvlasništva kod ovoga suda podnijela prijedlog za određivanje privremene mjere kojom bi se tužiteljima naložila zabrana daljnjeg uznemiravanja i zabrana pristupa nekretninama na adresi u [adresa], a iako je njen prijedlog nepravomoćno odbijen, činjenice i dokazi priloženi uz prijedlog govore u prilog tvrdnjama tuženice u ovom postupku. Slijedom navedenog, predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev tužitelja te ih obveže da tuženicima naknade trošak postupka.
3. U podnesku od 28. lipnja 2022. prvotuženica ZNC je podnijela protutužbu radi uznemiravanja prava suvlasništva. U protutužbi je u bitnom navela da su tuženici na nekretninama obuhvaćenim tužbom, koje se nalaze u [adresa], na adresi [adresa], uznemiravali suvlasništvo tuženice, na način da su u razdoblju od rujna 2021. pa nadalje otuđili pokretnine u vlasništvu tuženice, u građevinskim objektima oštetili unutarnju i vanjsku stolariju, uklonili kvake na vanjskim i unutarnjim vratima, oštetili klima uređaje i sistem grijanja, isključivali električnu energiju i ventile za vodu te oštetili vodovodne instalacije, demontirali radijatore i micali bijelu tehniku (hladnjak), skinuli utičnice, prekidače i rasvjetna tijela, oštetili unutrašnjost objekata, kao i usjeve na vanjskim dijelovima nekretnina.
Zahtijeva utvrđenje i prestanak uznemiravanja.
4. Na pripremnom ročištu punomoćnica tuženika navela je da se odgovor na tužbu i protutužba odnose na oba tuženika te da je u istima omaškom navedeno samo ime prvotuženice ZNC.
5. Raspravnim rješenjem od 1. prosinca 2022. određeno je da se u ovom postupku neće raspravljati o protutužbi, već će se ona izdvojiti u zaseban predmet (koji je dobio poslovni broj P-832/2022) jer je sud smatrao da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 189. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Naime, zahtjev iz protutužbe (usmjeren na uznemiravanje prava suvlasništva) nije u izravnoj vezi s tužbenim zahtjevom (usmjerenim na predaju nekretnina u suposjed) niti utječe na odluku o tužbenom zahtjevu.
6. U tijeku postupka pročitana je cjelokupna dokumentacija sadržana u spisu, izvršen je uvid u fotografije u spisu, pročitan je Elaborat 14/2020 iz predmeta poslovni broj R1-132/2018 sačinjen po vještaku građevinske struke Marijanu Brniću, pročitani su djelomični preslici spisa poslovni broj Ovr-1387/2021, K-512/2017, P-297/2017 (list 72-136 spisa) i R1-274/2021 te je izveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka.
6.1. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka RN i UN, jer su navedeni svjedoci predloženi na okolnost posjeda tužitelja, koja činjenica je u tijeku postupka među strankama postala nesporna.
7. Tužbeni zahtjev je osnovan.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja LN i VN za predaju u suposjed nekretnina naznačenih u izreci, koje u naravi predstavljaju kuću i druge objekte u [adresa], na adresi [adresa] (kč. br. [katastarska čestica]/ZGR, kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]) i stan u prizemlju zgrade, na adresi u [adresa].
9. Među strankama nije sporno:
- da su tužitelji i prvotuženica ZNC suvlasnici nekretnina koje su predmet tužbe, i to svaki tužitelj u ¼ dijela, a tuženica u ½ dijela;
- da su tužitelji vlasništvo na predmetnim nekretninama stekli na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg su 2. lipnja 2020., kao davatelji uzdržavanja, sklopili s majkom prvotuženice ŽN, kao primateljicom uzdržavanja, a po njenoj smrti (10. studenog 2020.);
- da prvotuženica ZNC kod ovoga suda vodi protiv tuženika postupak pod poslovnim brojem P-297/2017 radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji nije pravomoćno okončan (djelomični preslik spisa na listovima 111 do 136);
- da prvotuženica ZNC kod ovoga suda vodi protiv tuženika postupak pod poslovnim brojem P-832/2022 radi uznemiravanja prava vlasništva na nekretninama u [adresa], koji nije pravomoćno okončan (uvidom u eSpis utvrđeno je da je tužbeni zahtjev nepravomoćno odbijen);
- da su tužitelji protiv prvotuženice ZNC pokrenuli postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretninama koje su predmet i ovog postupka, a koji postupak je u prekidu do pravomoćnog okončanja postupka poslovni broj P-297/2021 (radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju);
- da je prvotuženica ZNC pred ovim sudom protiv tužitelja pokrenula postupak pod poslovnim brojem Ovr-1387/2021 radi određivanja privremene mjere zabranom tužiteljima (kao protivnicima osiguranja) pristupiti na nekretnine na adresi u [adresa], zabranom oštećenja navedenih nekretnina, građevinskih objekata situiranih na navedenim nekretninama i zabranom otuđenja pokretnina situiranih na navedenim nekretninama; da je rješenjem poslovni broj Ovr- 1387/2021 od 14. ožujka 2022. odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere (list 80 do 89 spisa), da je navedeno rješenje ukinuto, da je rješenjem poslovni broj Ovr-682/2023 od 22. kolovoza 2023. djelomično prihvaćen, a djelomično odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere (list 136 do 144 spisa), ali je i to rješenje ukinuto (utvrđeno uvidom u eSpis) te je predmet vraćen na ponovni postupak;
- da je drugotuženik AN podnio protiv tužitelja (i drugih osoba) kaznenu prijavu zbog kaznenog dijela krađe, koje se dogodilo u [adresa], na adresi [adresa] (adresa nekretnina pod točkom I a), b) i c) tužbenog zahtjeva), koja prijava je odbačena (list 60-67 spisa).
10. Nekretnine koje su predmet ovog postupka (naznačene u tužbenom zahtjevu pod točkom I a), b) i c), a nalaze se na adresi u [adresa]) pregledane su na uviđaju, s time da identifikacija predmetnih nekretnina među strankama nije bila sporna, a fotografije nekretnina vidljive su u elaboratu broj 14/20 koji je priložen spisu, uz napomenu da su stranke na uviđaju učinile nespornim da su sve nek retnine koje su predmet tužbe točno prikazane u predmetnom elaboratu. Kako su tuženici još u odgovoru na tužbu učinili nespornim da su u posjedu stana u [adresa] u [adresa], koji je također prikazan u elaboratu broj 14/20, a opisan je u tužbenom zahtjevu pod točkom I d), sud nije na uviđaju pregledao navedeni stan, niti je neka od stranaka predložila takav dokaz.
10.1. Na uviđaju je utvrđeno da nekretnina kč. br. [katastarska čestica]/ZGR. k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja obiteljsku kuću s okućnicom. Riječ je o dvokatnici s dva stana, podrumom i tavanom. Tuženici su na uviđaju potvrdili da je kuća u njihovom posjedu, da ju koriste te da samo oni imaju ključeve kuće. Uviđajem je utvrđeno da se u prizemlju nalazi stan površine 144 m2 (sve opisano u elaboratu koji je priložen u spisu i vidljivo na fotografijama u elaboratu). U prizemlju se nalaze stepenice koje vode u stan na katu i tavan. Stan na katu tlocrtno je iste površine kao i stan u prizemlju, a sastoji se od pet soba i wc-a, od kojih jedna soba nije otvorena. S drugog kata se stepeništem dolazi na tavan, s time da tavanski prostor nije uređen. Također, iz stana u prizemlju se stepenicama silazi u podrum, s time da je ulaz u podrum moguć i sa stražnjeg ulaza u kuću. Ključeve tog ulaza također imaju tuženici, što su učinili nespornim na uviđaju.
10.2. Nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana je u zemljišnim knjigama kao štala i dvorište, a u naravi predstavlja okućnicu kuće sagrađene na kč. br. [katastarska čestica]/ZGR. k. o. [katastarska općina], kao i dva objekta u nizu i to nadstrešnicu (odnosno poluotvoreno skladište u kojem se nalazi materijal za poljoprivredu i namještaj) te apartman površine oko 60 m2 u koji je ulaz moguć kroz dvoja ulazna vrata (gledano s dvorišta), a sastoji se od kuhinje s dnevnom sobom, kupaonice, wc-a i smočnice. Tuženici su na uviđaju učinili nespornim da samo oni imaju ključeve predmetnog apartmana. U nastavku prema kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi se garaža površine cca 15-20 m2 u kojoj se nalaze stvari i dijelovi namještaja iz stana na Stoji, a tuženici su na uviđaju naveli da je to ranije bila radionica pokojnog oca prvotuženice ZNC te da se u garaži nalazi dio alata kojeg tužitelji nisu odnijeli. Garažna vrata su metalna rolo s automatskim dizanjem, otvaraju se i zatvaraju na daljinski upravljač kojeg imaju samo tuženici, što su na uviđaju učinili nespornim, uz navod da se vrata ne zatvaraju i da su uvijek otvorena, a što su tužitelji potvrdili.
10.3. Na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi se garaža i skladište (po navodima tuženika spremište za otrove). Radi se o dva prostora do kojih je ulaz moguć kroz dvoja vrata. Tuženici su na uviđaju naveli kako je brava na prvim vratima (metalnim) zalijepljena, pa oni ta vrata ne mogu koristiti iako imaju ključ. Drugi ulaz u garažu je kroz pomična metalna rolo vrata, koja se otvaraju jednako kao i vrata garaže na drugoj čestici putem daljinskog upravljača, kojeg imaju samo tuženici, uz navod da su ta vrata stalno otvorena, što su tužitelji potvrdili. U nastavku se nalazi još jedna prostorija - spremište u kojem tuženici drže alat, materijale za poljoprivredu te rutere za kamere koje su postavili na nekretnini. Taj prostor je u posjedu tuženika, oni imaju ključ i tu prostoriju drže zatvorenom. U nastavku se na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi plastenik te nadstrešnica odnosno spremište, sve u posjedu tuženika.
10.4. Stranke su na uviđaju učinile nespornim da su sve identificirane nekretnine točno prikazane u elaboratu broj 14/20 sudskog vještaka Marijana Brnića iz 2020. koji je priložen u spisu. Tuženici su učinili nespornim da su oni u posjedu navedenih nekretnina te su naveli da tužiteljima ne pripada pravo na suposjed i da im ne žele predati ključeve jer oni nezakonito odnose stvari i oštećuju nekretninu (što je predmet postupka poslovni broj P-832/2022).
11. U ovom postupku tužitelji, kao suvlasnici nekretnina opisanih u izreci, podnose pravu vlasničku tužbu zahtijevajući da im tuženici, koji te nekretnine drže u posjedu (prvotuženica kao suvlasnica, a drugotuženik kao njen suprug), iste predaju u suposjed.
11.1. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZVDSP) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Odredbom čl. 162. st. 1. ZVDSP propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Odredbom čl. 46. ZVDSP propisano je da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.
12. Nije sporno da su tužitelji suvlasnici predmetnih nekretnina svaki u ¼ dijela (što proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka) te da su predmetne nekretnine u posjedu tuženika. Iako su tuženici u odgovoru na tužbu naveli da su u posjedu samo stana u [adresa], na uviđaju su učinili nespornim činjenicu posjeda i ostalih nekretnina obuhvaćenih tužbom, potvrđujući da samo oni imaju ključeve kuće i ostalih prostorija na adresi u [adresa] koje su predmet tužbenog zahtjeva . Time su ostvarene pretpostavke za predaju u suposjed.
13. Vlasničkom (suvlasničnom) zahtjevu posjednik se može usprotiviti isticanjem prigovora, i to prigovora koji negiraju vlasnički zahtjev, koji ukidaju vlasnički zahtjev ili koji zaustavljaju vlasnički zahtjev.
13.1. Člankom 163. ZVDSP određeno je da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed). Posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako izvodi svoje pravo na posjed od posrednoga posjednika, koji ima pravo na posjed te stvari, osim ako je posjed dobio posjednik od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga dade.
14. Tuženici su u tijeku postupka isticali da vode postupak radi utvrđenja ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju na temelju kojeg su tužitelji, a po smrti primateljice uzdržavanja PN, ishodili uknjižbu prava vlasništva. Takva okolnost, za sada, ne predstavlja razlog zbog kojeg bi sud odbio tužbeni zahtjev za predaju u suposjed. Ako tuženici uspiju u tom postupku i posljedično tome ishode brisanje prava suvlasništva tužitelja, moći će ponovno zahtijevati vraćanje u isključivi posjed, međutim, za sada, uzimajući u obzir aktualno zemljišnoknjižno stanje, okolnost vođenja parničnog postupka nije zapreka za uspjeh tužitelja u sporu.
14.1. Sud nije posebno razmatrao navode da su tužitelji iz kuće na adresi u [adresa], otuđili veći broj pokretnina, koje su tuženici isticali u tijeku postupka, iz razloga što je protiv tužitelja radi otuđenja pokretnina podnesena kaznena prijava koja je odbačena, kao i iz razloga što se o navedenom raspravlja u postupku poslovni broj P-832/2022 radi uznemiravanja prava vlasništva (u kojem je zahtjev ovdje tuženice nepravomoćno odbijen).
15. Nadalje, tuženici su u tijeku postupka isticali da su u isključivom posjedu stana u [adresa] (detaljno opisan pod točkom I d) tužbenog zahtjeva), navodeći da tužiteljima ne pripada pravo na suposjed jer tuženici u tom stanu žive dugi niz godina.
15.1. Navedeni prigovor po svom sadržaju (moguće) predstavlja prigovor prava na dom, iako je istaknut neformalno, pa ga je u tom smislu valjalo ispitati.
15.2. U čl. 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006. i 2/2010., dalje Konvencija), uz Protokol broj 1., koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu 5. studenog 1997., propisano je pravo svakoga na poštovanje svoga privatnoga i obiteljskog života, doma i dopisivanja te pravo na mirno uživanje svoje imovine koje nitko ne može biti lišen, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Također, Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010., 5/2014.) je pravo na dom propisano kao jedno od temeljnih ustavom zaštićenih prava, u čl. 34. st. 1. S druge strane čl. 48. Ustava RH štiti pravo vlasništva koje njegove nosioce obvezuje, s time da su odredbe o stjecanju, zaštiti, ograničenju i prestanku prava vlasništva pobliže razrađene i regulirane Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
15.3. U smislu prethodno navedenog, sud je u ovom postupku proveo test razmjernosti na način da je utvrđivao: – radi li se o pravu koje spada pod doseg čl. 8. Konvencije odnosno može li se sporna nekretnina smatrati domom tuženika pri čemu je "dom" činjenični pojam koji, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) vezu; – dolazi li predajom u suposjed predmetne nekretnine do miješanja u njihovo pravo na dom; – je li to miješanje u skladu sa zakonom; – je li to miješanje u skladu s nekim od legitimnih ciljeva navedenih u čl. 8. st. 2. Konvencije; – je li to miješanje razmjerno i nužno u demokratskom društvu. Pritom je teret dokaza da se radi o njihovom domu i da prihvaćanjem tužbenog zahtjeva dolazi do miješanja u njihovo pravo na dom na tuženicima, dok je u odnosu na pitanja je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li ono nužno u demokratskom društvu, teret dokaza na tužiteljima (isto proizlazi i iz zaključka broj 1. sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova RH održanog 16. i 17. rujna 2015.).
15.4. Na sve te okolnosti sud je izveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka.
15.5. Prvotužitelj ZN u svom je iskazu naveo da su njegov brat (drugotužitelj) i on nekretnine koje su predmet spora stekli na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg su sklopili s gospođom ŽN, a kao suvlasnici nekretnina upisali su se 2020. nakon njene smrti. S tuženicima su se u nekoliko navrata pokušali dogovoriti oko suposjeda predmetnih nekretnina (čak i privremeno do okončanja parničnih postupaka među njima), ali bezuspješno. Oni žele slobodno otići do kuće i obići ju, ali im tuženici to ne dozvoljavaju. Nemaju ključ od kuće u [adresa] ni okolnih prostorija, kao ni stana koji je predmet spora, a tuženici im ne dozvoljavaju suposjed jer čim dođu u obilazak među njima nastane svađa, zovu policiju, tjeraju ih, zagrađuju vozila i slično. Osim toga, tuženici su u Vlamadama postavili kamere, na što oni nisu pristali niti imaju pristup tim kamerama, a dozvolili su i jednoj gospođi da tamo živi, na što oni također nisu pristali. Drugotužitelj VN se u cijelosti pridružio iskazu prvotužitelja, ističući da ni jednu od nekretnina koje su predmet spora nemaju u posjedu. Sud je iskaz tužitelja ocijenio istinitim jer su o činjenicama mjerodavnim za ovaj postupak (činjenici stjecanja suvlasništva i činjenici posjeda predmetnih nekretnina) iskazivali u skladu s dokumentacijom u spisu.
15.6. Prvotuženica ZNC u svom je iskazu navela da se protivi ovom sporu, odnosno predaji predmetnih nekretnina u suposjed tužiteljima, jer su tužitelji mnogo stvari odnijeli s imanja u [adresa], uključujući njene osobne stvari i stvari njenog supruga. Sve su to prijavili policiji, koji su im rekli da će te stvari teško naći i nisu ništa napravili, a o kaznenoj prijavi nije dobila nikakvu odluku. Ona i suprug stanuju u stanu u [adresa] u jesenskim i zimskim mjesecima, dok su u proljeće i ljeti u [adresa], jer im je to jednostavnije s obzirom da tamo rade i obrađuju zemlju. Stan u [adresa] ima 74 m2 iskoristivog prostora, ona je taj stan naslijedila iza oca i u njega su se uselili prije 30 godina. U [adresa] su došli 2010., odnosno od 2010. tamo obrađuju zemlju, imaju uzgoj sadnica cvijeća i povrća te ljetnu i zimsku proizvodnju povrća. Svoje osobne stvari drži i u [adresa] i u [adresa]. Njen suprug ima stan na Stoji, u tom stanu skoro dvije godine živi njihov 28-godišnji sin s obitelji, a prije su tamo stanovali roditelji njenog supruga. Osim toga, suvlasnici su kuće u [adresa] u [adresa]. Računi im dolaze na adresu u [adresa] za stan u [adresa], a u [adresa] za kuću u [adresa]. Ostali računi koji nisu vezani za nekretnine dolaze na adresu u [adresa]. Zbog svega što je prethodno navela, ne može zamisliti suposjed s tuženicima dok ovaj postupak traje, jednostavno se boji da se neke vrijedne stvari koje su pod ključem ne bi otuđile. Vezano za navode tužitelja da su u više navrata pokušali dogovoriti suposjed odgovorila je da to nije točno. Tužitelji su joj se jednom (dan nakon što je izdan smrtni list ŽN) obratili na tržnici gdje radi i tražili predaju ključeva, što je ona odbila. Nakon toga su tužitelji promijenili sve brave, ali ih je ona ponovno vratila. Tužitelji su potom sve brave zalijepili pa su ih ponovno morali zamijeniti.
15.7. Drugotuženik AN se pridružio iskazu svoje supruge (prvotuženice), dodajući da želi objasniti iz kojeg razloga ne žele tužiteljima predati nekretnine u suposjed. Naime, on i njegova supruga imaju trojicu odraslih sinova, od kojih je jedan u Norveškoj i radi u američkoj firmi, drugi je doktor medicine, a treći sin je nedavno diplomirao sociologiju te stanuje u [adresa] sa svojom zaručnicom. S druge strane, tužitelji su podstanari, njihov otac EN je nasilno ušao u stan [adresa] i na temelju svoje invalidnosti uspio ostati u tom stanu uz minimalnu naknadu. Od kad su došli u kontakt s tužiteljima, on je dobio optužbu za ubojstvo, njegova supruga je postala trovačica i zlostavljačica, a on je bez dokaza osuđen za nanošenje tjelesnih ozljeda ŽN. Osim toga, točno je da su tužitelji iznosili pokretnine iz kuće u [adresa], u čemu ih je osobno zatekao. Zbog svega navedenog, ne pristaje im predati predmetne nekretnine u suposjed, ne želi da njegova supruga i njegova djeca gledaju te ljude u [adresa]. Na upit gdje supruga i on stanuju, naveo je da on živi u [adresa], ali je 12 sati dnevno u [adresa], tamo radi i tamo obrađuju zemlju. Njegov dom su i [adresa] i [adresa] i [adresa], a osobne stvari i odjeću drže u stanu u [adresa]. Kroz taj stan jedva prolaze jer su vrijedne stvari iz [adresa] odnijeli u [adresa] kako ih tužitelji ne bi otuđili. Taj stan je pretvoren u skladišni prostor, ali imaju dvije prostorije u kojima borave. S druge strane, tužitelji do nedavno nisu imali ništa, a sad bi htjeli na temelju jednog potpisa steći suposjed tih nekretnina. On je prijavljen na adresi u [adresa], kao i najstariji sin koji živi u [adresa], dok su njegova supruga i dva mlađa sina prijavljeni na adresi u [adresa]. U stanu na Stoji stanuje njihov sin GN sa suprugom i djecom, ali nitko od njih nije tamo prijavljen. Stvari koje su iz [adresa] odnijeli u [adresa] bile su njihove stvari. Pokojna ŽN je imala u vlasništvu samo osobne stvari, dok su sve ostale pokretnine bile Ksenijine. Stvari koje se sad nalaze u [adresa] su njihove, dok su stvari ŽN odnesene u dobrotvorne svrhe još za njenog života po njenoj odluci. Stvari koje su odnijeli tužitelji bile su njihove (od tuženika).
15.8. Analizirajući iskaze tuženika sud je zaključio da se isti protive predaji predmetnih nekretnina u suposjed tužiteljima zbog očito i izrazito narušenog odnosa s njima. Vezano za prigovor prava na dom, tuženici, koji su u tijeku postupka navodili da u stanu u [adresa] žive dugi niz godina (zbog čega je sud i odlučio saslušati ih radi provođenja testa razmjernosti), i na kojima je teret dokaza da predmetni stan predstavlja njihov dom, u svojim iskazima nisu uopće pokušali uvjeriti sud u navedenu okolnost. Iako je prvotuženica navela da su u predmetni stan uselili prije trideset godina, u svom iskazu nije uvjerila sud da je upravo s navedenim stanom ostvarila jaku, stvarnu i kontinuiranu vezu, ističući da u njemu stanuje samo u zimskim i jesenskim mjesecima (a ljeti u [adresa]), da osobne stvari drži i u spornom stanu i u [adresa], dok je drugotuženik na izričit upis suda naveo da su njegov dom i [adresa] (stan koji je predmet spora), i [adresa] (kuća koja je predmet spora), i Stoja (stan u njegovom isključivom vlasništvu), navodeći još da je predmetni stan pretvoren u skladišni prostor, ali da imaju dvije prostorije u kojima borave. Stoga, iz njihovih iskaza sud nije zaključio da su upravo s predmetnim stanom u [adresa] ostvarili stvarnu i kontinuiranu vezu i da bi upravo predmetni stan predstavljao njihov dom. Tuženici su u svojim iskazima pokušali uvjeriti sud da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, ne samo u odnosu na stan u [adresa], već ni u odnosu na jednu nekretninu koja je predmet spora, a navodi drugotuženika da sve nekretnine obuhvaćene tužbom predstavljaju njihov dom nisu osnovani, jer nitko ne može imati dva doma, iako nesporno može imati u vlasništvu više nekretnina. S obzirom na to da tuženici nisu dokazali da predmetne nekretnine predstavljaju njihov dom te s obzirom na to da nije sporno da osim suvlasništva nekretnina koje su predmet spora imaju u vlasništvu druge nekretnine - stan na Stoji (u kojem, kako navode, živi njihov sin, koji je odrastao i situiran pa si po potrebi može priskrbiti drugu odgovarajuću nekretninu) te kuću u [adresa], dok za tuženike navode da nemaju ništa i da su podstanari pa u tom smislu, uzimajući u obzir da je riječ o dva suprotstavljena privatna interesa, prigovor prava na dom nije osnovan.
16. Slijedom svega navedenog, kako su tužitelji dokazali da su suvlasnici predmetnih nekretnina svaki u ¼ dijela te da su predmetne nekretnine u isključivom posjedu tuženika, sud je utvrdio da su ispunjene pretpostavke iz čl. 46. st. 1. ZVDSP u vezi sa čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. ZVDSP pa je prihvatio tužbeni zahtjev na predaju u suposjed i odlučio kao u točki I izreke presude.
16.1. S druge strane, tuženici nisu dokazali ispunjenje pretpostavki iz čl. 163. ZVDSP, odnosno njihovi prigovori, po ocjeni ovoga suda, ili nisu osnovani (pravo na dom) ili nisu takve prirode da bi utjecali na osnovanost tužbenog zahtjeva (ostali istaknuti prigovori).
17. Tužitelji su u cijelosti uspjeli u sporu pa su im tuženici na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dužni naknaditi opravdane troškove postupka.
17.1. Tužiteljima pripada iznos od po 100 bodova za sastav tužbe (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa), za zastupanje na ročištima 1. prosinca 2022., 9. svibnja 2025. (uviđaj), 7. srpnja 2025. i 24. rujna 2025. (Tbr. 9.1. i 9.7. Tarife) te za sastav podneska od 23. studenog 2022. (Tbr. 8.1. Tarife), ukupno 600 bodova, što uvećano za zastupanje dva tužitelja (Tbr. 40. Tarife) iznosi 660 bodova, a uzimajući u obzir vrijednost boda (Tbr. 54. Tarife) 1.320,00 eura te uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 330,00 eura (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 1.650,00 eura. Tužiteljima se priznaje i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 26,54 eura, ukupno 53,08 eura te trošak uplaćenog i utrošenog predujma za izlazak suda na uviđaj u iznosu od 53,58 eura (ostatak od 12,78 eura biti će tužiteljima vraćen). Ukupan trošak tužitelja, slijedom navedenog, iznosi 1.756,66 eura.
17.2. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, zahtjev tužitelja za priznanje parničnog troška je odbijen kao neosnovan. Naime, tužiteljima nije priznat sastav podneska od 25. studenog 2022., jer je navedeni podnesak dostavljen sudu izvan roka iz čl. 299.a ZPP pa su tuženici sadržaj tog podneska mogli izložiti i na ročištu. Podnesci od 7. prosinca 2022. i 14. veljače 2025. u smislu čl. 155. ZPP nisu bili potrebni za vođenje parnice pa ih sud nije priznao.
18. Tuženici nisu uspjeli u sporu pa je njihov zahtjev za naknadu parničnog troška u cijelosti odbijen kao neosnovan.
U Puli 16. veljače 2026.
Sutkinja
Izabela Barbić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Tužiteljima po punomoćniku, uz sudsku pristojbu za presudu
2. Tuženicima po punomoćniku