REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: P Ob-272/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Sanji Vrabec-Vrančić, u građanskopravnoj stvari tužiteljice LB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Doroteja Marković odvjetnica u [adresa] protiv tuženika ŠB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ivana Mandić odvjetnica u Osijeku, radi odluke o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima s djetetom i uzdržavanja djeteta maloljetnog LBĆ, kojega zastupa posebni skrbnik UB, dipl. pravnica s položenim pravosudnim ispitom iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek, nakon zaključene nejavne glavne rasprave održane 29. siječnja 2026. u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljice, tuženika osobno i CB odvjetničkog vježbenika kod punomoćnika tuženika te u nenazočnosti uredno pozvanog posebnog skrbnika djeteta, na temelju čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 16. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Dijete maloljetni LBĆ, rođen **.**.2024. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zajedničko dijete tužiteljice LB, OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika ŠB, OIB [osobni identifikacijski broj], stanovat će s majkom tužiteljicom LB, OIB [osobni identifikacijski broj] koja će bez pisane suglasnosti tuženika ŠB zastupati dijete vezano za sadržaje roditeljske skrbi koji obuhvaćaju izbor i upis u dječji vrtić, izbor i upis u osnovnu školu i izvannastavne aktivnosti djeteta, te će dijete samostalno zastupati u njegovom bitnom osobnom pravu promjene prebivališta/boravišta na području [adresa].

II. Osobni odnos djeteta maloljetnog LBĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] s ocem tuženikom ŠB, OIB [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će se pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured [adresa], u Obiteljskom centru u Vukovaru, prva tri mjeseca provedbe ove mjere, u nazočnosti majke djeteta tužiteljice LB i to tri puta mjesečno s trajanjem jednog susreta dva sata, a nakon što vrijeme ostvarivanja bude odmicalo i procjena voditelja mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa bude da se ovi odnosi mogu ostvarivati u dužem trajanju, u trajanju najmanje tri sata.

II.1. Nakon proteka roka od tri mjeseca redovitog ostvarivanja na način određen pod II., osobni odnosi, kroz vrijeme od slijedeća dva mjeseca, ostvarivat će bez nazočnosti djetetove majke tužiteljice LB, ali u nazočnosti voditelja mjere nadzora, u kućanstvu oca djeteta tuženika PB, OIB [osobni identifikacijski broj] na adresi [adresa], i u vremenskom trajanju kako bude utvrđeno iz izvješća voditelja mjere nadzora da je najbolje vrijeme koje dijete može provesti s ocem, a minimalno u trajanju dva sata.

Tuženik ŠB je obavezan obavijestiti putem telefonskog poziva ili na drugi odgovarajući način koji će dogovoriti s imenovanom voditeljicom mjere nadzora, voditeljicu mjere nadzora o danu kada će se osobni odnosi moći ostvariti i to 72 (sedamdesetdva) sata prije nego li se trebaju početi ostvarivati opisani osobni odnosi s djetetom LBĆ.

II.2. Nakon proteka roka od dva mjeseca i redovitog ostvarivanja osobnih odnosa na način opisan pod II.1. osobni odnosi djeteta LBĆ, OIB 20564405529s ocem tuženikom ŠB, OIB [osobni identifikacijski broj], bez nazočnosti majke i bez nazočnosti stručne osobe-voditelja mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa, ostvarivat će se u kućanstvu oca na adresi [adresa], tri puta mjesečno u trajanju od tri sata s početkom ostvarivanja u 16,30 sati ako se ostvaruju u radni dan, dok će tužiteljica i tuženik kao roditelji toga djeteta dogovoriti vrijeme početka i vrijeme završetka ovih osobnih odnosa ako se ostvaruju u dan vikenda, radi ostvarivanja kojih osobnih odnosa će otac dijete preuzimati u kućanstvu majke u vrijeme određeno/dogovoreno za početak ostvarivanja ovih osobnih odnosa, te dijete u vrijeme određeno/dogovoreno za završetak ovih osobnih odnosa vratiti u to isto kućanstvo.

Tuženik ŠB, OIB [osobni identifikacijski broj] je obavezan obavijestiti putem telefonske poruke ili telefonskog poziva tužiteljicu LB o danu kada će se osobni odnosi moći ostvariti i to 72 (sedamdesetdva) sata prije nego li se trebaju početi ostvarivati opisani osobni odnosi s djetetom LBĆ.

Tužiteljica LB obvezna je odgovoriti na primljenu poruku odnosno poziv kako bi se utvrdio točan dan i sat ostvarivanja ovih osobnih odnosa.

II.3. Ukoliko dogovor roditelja opisan pod II.2. izostane, osobni odnosi djeteta LBĆ, OIB 20564405529s ocem tuženikom ŠB, OIB [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će se u kućanstvu tuženika na adresi [adresa] svake prve i druge subote u mjesecu, te svake četvrte nedjelje u mjesecu u vremenu od 15,00 do 18,00 sati radi ostvarivanja kojih osobnih odnosa će otac dijete preuzimati u kućanstvu majke u vrijeme određeno za početak ostvarivanja ovih osobnih odnosa, te dijete u vrijeme određeno za završetak ovih osobnih odnosa vratiti u to isto kućanstvo.

II.4. Mjera nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa djeteta LBĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] s ocem tuženikom ŠB, OIB [osobni identifikacijski broj] trajat će 5 (pet) mjeseci računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Županja imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem tih osobnih odnosa.

III. Nalaže se tuženiku ŠB, OIB [osobni identifikacijski broj], za uzdržavanje djeteta maloljetnog LBĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] plaćati uzdržavanje u novcu od 9. prosinca 2024. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, i to u mjesečnom iznosu od 240,00 eura (slovima:dvijestotinečetrdeseteura) koji iznos uzdržavanja treba platiti do dvadesetog dana u mjesecu za tekući mjesec uplatom na račun otvoren u banci na ime tužiteljice LB, OIB [osobni identifikacijski broj] majke i zakonske zastupnice navedenog djeteta, s tim da je dospjele iznose neplaćanog uzdržavanja za razdoblje od 9. prosinca 2024. do 29. siječnja 2026. s dospijećem obveze dvadesetog dana u mjesecu na koji se obveza odnosila, tuženik dužan platiti odjednom u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je kod ovoga suda 9. prosinca 2024. podnijela tužbu u kojoj navodi da su tuženik i ona roditelji djeteta maloljetnog ŠBĆ rođenog **.**.2024. da je njihovo brak razveden, da se osobni odnosi između djeteta i tuženika ne ostvaruju s obzirom da tuženik inzistira na ostvarivanju osobnih odano s djetetom bez nazočnosti tužiteljice kao majke, koja je roditelj koji o djetetu samostalno skrbi od njegovog rođenja, dok je tuženik djetetu nepoznat u dovoljnoj mjeri da bi samostalno s njim ostvarivao osobne odnose izvan kućanstva u kojemu stanuje s majkom, tražeći da sud, nakon što provede postupak, odredi da će roditeljska skrb biti zajednička, da je zajedničko dijete stanovati s tužiteljicom na adresi njezina prebivališta, da će se osobni odnosi s djetetom ostvarivati prvog ponedjeljka i petka u mjesecu od 16-18 sati u nazočnosti tužiteljice i u njezinom kućanstvu, te da se tuženik obveže za dijete plaćati uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 501,50 eura mjesečno.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu nespornim učinio da je s tužiteljicom bio u braku, da je njihov brak razveden, da je nakon razvoda braka rođeno njihovo navedeno zajedničko dijete, iznio je da se ne protivi da zajednički i dogovorno tužiteljica i on ostvaruju roditeljsku skrb nad svojim sinom LBĆ, da se ne protivi tome da to dijete stanuju s majkom na adresi njezina prebivališta sve dok je mlađi od godinu dana, te se protivio tome da se osobni odnosi djeteta s njim ostvaruju u terminima koje je predložila tužiteljica na adresi njezina prebivališta i u njezinoj prisutnosti, kao što se protivio i plaćanju tužbom zatraženom mjesečnog iznos uzdržavanja za dijete navodeći da je nezaposlena osoba i da nema imovine u svome vlasništvu, što da tužiteljica jako dobro zna, naveo je da ga tužiteljica omalovažava, vrijeđa i ne poštuje tako da osjeća nelagodu tjeskobu i strah pri dolasku na tužiteljičinu adresu kako bi ostvarivao sobne odnose s djetetom, tako da je uvažavajući potrebu djeteta da s njim ostvaruje osobne odnose, da kroz zajedničku roditeljsku skrb i njega kao oca uključi u razvojni proces djeteta, te s obzirom da je potrebno da dijete razvije s njim blizak odnos što je na dobrobit djeteta, podnio je protutužbu predlažući da roditeljska skrb tužiteljice i njega u odnosu na navedeno dijete bude zajednička, da dijete do navršene jedne godine starosti života stanuje s majkom, da se osobni odnosi ostvaruju u zavisnosti od dobi djeteta u tuženikom kućanstvu u trajanju od dva, odnosno pet sati, a nakon što dijete navrši godinu života starosti da stanuje s majkom odnosno s ocem po tjedan dana na adresi njegovog prebivališta počevši od nedjelje u 17 sati, te da se osobni odnosi ostvaruju sukladno dogovoru roditelja po petnaest dana u srpnju i petnaest dana u kolovozu te svake druge neradne blagdane i praznike naizmjenično, kao i da se tuženiku naloži za dijete plaćati uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 240,00 eura počevši od dana donošenja presude pa do navršene jedne godine života starosti djeteta. Istovremeno podnošenjem odgovora na tužbu tuženik je predložio određivanje privremene mjere o načinu ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s djetetom uz njegovu obvezu da za uzdržavanje plaća 240,00 eura mjesečno.

3. Tužiteljica se protivila protutužbenom zahtjevu u cijelosti kao i prijedlogu za određivanje privremene mjere.

4. U smislu odredbe čl. 358. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23- Odluka Ustavnog suda i 156/23, u daljem tekstu ObZ) dijete je stranka u svim postupcima pred sudom u kojima se odlučuje o njegovim pravima i interesima, tako da je primjenom odredbe čl. 240. ObZ-a, Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Vukovar (u nastavku teksta: Zavod) radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa djeteta u ovom bračnom sporu, zajedničkom maloljetnom djetetom tužiteljice i tuženika, LBĆ, Rješenjem od 8. siječnja 2025. imenovao posebnog skrbnika u osobi UB dipl. pravnice, stručne radnice Centra za posebno skrbništvo Zagreb Podružnica Osijek (stranica spisa 22- 23) koja je posebna skrbnica tijekom provedbe ovoga postupka štitila prava i interese navedenog maloljetnog djeteta.

4.1. Posebna skrbnica maloljetnog djeteta nije se protivila provedbi ovoga postupka te je predložila da roditelji postignu sporazum o roditeljskoj skrbi, te da, ukoliko sporazum ne postignu, sud zatraži nalaz i mišljenje, te podatke o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama stranaka od nadležnog područnog ureda Zavoda, te je obavijestila sud da s djetetom zbog njegova niske kronološke dobi nije obavila razgovor s obzirom da zbog toga dijete nije u mogućnosti shvatiti predmet ovoga postupka, ulogu posebnog skrbnika niti izraziti svoju volju i mišljenje.

5. Na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 14. studenog 2025. tužiteljica i tuženik su postigli sporazum vezano za ostvarivanje roditeljske skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim neće stanovati te su predložili da se radi uspostave odnosa povjerenja između djeteta i tuženika kao oca osobni odnosi ostvaruju u prvih pet mjeseci pod nazorom stručne osobe koju bi imenovao Hrvatski zavoda za socijalni rad.

Iz tog razloga sud je zatražio obavijest od nadležnog područnog ureda Zavoda o mogućnosti ostvarivanja predloženog načina osobnih odnos djeteta s tuženikom, te nakon što je zaprimio obavijest da je takav način ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom moguć, sud je o postignutom sporazumu obavijestio posebnog skrbnika djeteta, koji se s postignutim sporazumom roditelja suglasio.

6. Na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 29. siječnja 2026. tužiteljica i tuženik su ustrajali na postignutom sporazumu, no tuženik je predložio da se osobni odnosi istovremeno ostvaruju i bez nadzora svaki drugi utorak u mjesecu od 16,30 do 18,30 sati, čemu se tužiteljica protivila.

Tužiteljica i tuženik su na tom ročištu nespornim učinili da je tuženik od rođenja djeteta za dijete uzdržavanje plaćao u iznosu od 230,00 eura mjesečno do mjeseca prosinca 2024., te da nekoliko mjeseci nije plaćao te da od mjeseca listopada 2025. redovito plaća uzdržavanje u istom iznosu, te je tuženik iznio da će nakon što utvrdi koliko mjeseci nije platio uzdržavanje svoj dug izmiriti, te da su se osobni odnosi tuženika i djeteta ostvarili oko Božića u nazočnosti majke djeteta, vani, u trajanju oko sat vremena.

7. Radi utvrđivanja činjenica od kojih ovisi ocjena je li opisani sporazum roditelj sukladan najboljem interesu njihovog zajedničkog maloljetnog djeteta te koje utječu na određivanje visine mjesečnog uzdržavanja koje ima plaćati roditelj koji s djetetom ne stanuje, u dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u i pregledao vjenčani list, rješenje ovoga suda poslovni broj R1 Ob-370/2024-2 od 9. rujna 2024. s po tvrdom pravomoćnosti (stranica spisa 7-10), rodni list na ime JB (stranica spisa 11 ), izvješće o obveznom savjetovanju od 3.prosinca 2024. (stranica spisa 12-13), izvadak iz obrtnog registra, izvadak iz sudskog registra (stranica spisa 14-17), nalaz i mišljenje stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured [adresa] od 29. svibnja 2025. s opisom stanja zaključkom (stranica spisa 133-135), uz suglasnost zapisnik sastavljen u ovom predmetu o ročištu održanom 14. studenog 2025. sa sporazumom stranaka (stranica spisa 166-167), nalaz i mišljenje – dopuna Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Županja od 15. prosinca 2025. (stranica spisa 172), podneska posebnog skrbnika djeteta od 24. prosinca 2025. kojim iskazuje suglasnost s sporazumom roditelja (stranica spisa 173), podnesak Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Županja od 14. siječnja 2026. (stranica spisa 178), koji su dokazi ocijenjeni sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- odluka Ustavnog suda RH i 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 89/22, 114/22, 155/23 i 146/25).

7.1. Iz izvedenih je dokaza utvrđeno da su tužiteljica i tuženik bračni drugovi čiji je brak razveden, da je nakon razvoda braka rođeno njihovo navedeno zajedničko maloljetno dijete, da dijete od rođenja stanuje s majkom u njezinom kućanstvu, da je otac s djetetom u prvih nekoliko mjeseci djetetovog života ostvarivao osobne odnose u kućanstvu majke, da je otac odselio u Dubrovnik gdje živi i radi, da se osobni odnosi tuženika i djeteta rijetko ostvaruju, te da tuženik od rođenja djeteta za dijete plaća uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 230,00 eura, ali da ovo uzdržavanje nije plaćeno za mjesece od siječnja do rujna 2025. u kojem razdoblju tuženik nije bio zaposlen, te da je u odgovoru na tužbu iskazao voljnost plaćati to uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 240,00 eura.

Utvrđeno je i da tuženik nema u vlasništvu imovine, da ima obrt u kojemu radi i ostvaruje prihode u točno neutvrđenom iznosu, da dijete nema povećane potrebe s obzirom na zdravlje, te da se mjesečne potrebe toga djeteta mogu zadovoljiti iznosom zakonom određenog mjesečnog minimuma.

8. Odredbom čl. 5. ObZ-a određeno je da sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno i neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štiti prava djeteta i njegovu dobrobiti (st. 1.), te da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s djetetovom dobrobiti (st. 2).

Odredbom čl. 6. ObZa- određeno je da roditelji prije svih imaju pravo, dužnost i odgovornost živjeti sa svojim djetetom i skrbiti se o djetetu, a pomoć im se pruža i intervenira smo u slučaju potrebe.

U smislu odredbe čl. 91. ObZ-a roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima, roditelj se roditeljske skrbi ne može odreći, a roditelji su dužni o pojedinačnim sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobnom zrelošću, a u sadržaj roditeljske skrbi, kako je to određeno čl. 92. ObZ-a, ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa, određivanje mjesta stanovanja, upravljanje djetetovom imovinom kao i prava i dužnost zastupanja djetetovih osobnim i imovinskih prava i interesa.

Odredbom čl. 104. ObZ-a određeno je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, te da su roditelji, kada trajno ne žive zajedno, dužni ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te da zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može biti uređeno i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

Odredbom čl. 105. ObZ-a određeno je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tome dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti (st.1.), ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o roditeljskoj skrbi sukladno članku 416. st. 2. i 3. ObZ-a (st.3.), te da je roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi dužan dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta (st. 4.) te da će sud kada donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi odrediti hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno čl. 100. ObZ-a (st. 5. ).

Odredbom čl. 9. st. 1., 2. i 3. Konvencije o pravima djeteta, čije je odredbe sud primijenio prilikom donošenja odluka vezano za dobrobit zajedničke maloljetne djece tužiteljice i tuženika, propisano je da je nužno poštivati pravo djeteta koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja da redovito održava osobne i neposredne odnose s oba roditelja ako se time ne ugrožava njegova dobrobit te da će se dijete protiv svoje volje odvojiti od svojih roditelja samo ako je to potrebno radi dobrobiti djeteta, kako je to i u čl. 119. ObZ-a.

Odredbom čl. 18. iste Konvencije određeno da se u najvećoj mogućoj mjeri ima primijeniti načelo zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta, jer roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta te dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga, naročito što roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, kako je to u odredbi čl. 104. ObZ- a, kao i da roditelji ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za razvoj djeteta, kako je to u odredbu čl. 27. iste Konvencije.

9. Stoga je sud u smislu opisanih odredbi ObZ-a, ovu presudu temeljio na postignutom sporazumu roditelja kako je to određeno čl. 104. st. 2. ObZ-a, dok je odluku o uzdržavanju djeteta donio uz primjenu odredaba čl. 317. ObZ-a, kojom je određeno da sud odluku o uzdržavanju u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja, te je sud, u smislu odredbe čl. 307. ObZ-a, uzeo u obzir potrebe maloljetnog djeteta i ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje svakog djeteta (čl. 311. ObZ-a), te imovinsko stanje tuženika, sva njegova primanja, stvarnu mogućnost stjecanja povećane zarade i tuženikove vlastite potrebe (čl. 313. ObZ-a), cijeneći da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu (čl. 309. ObZ-a), da je tuženik obveznik plaćanja uzdržavanja za jedno maloljetno dijete, te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi obveze uzdržavanja svoga maloljetnog djeteta (čl. 288. ObZ-a) u visini zakonom određenog minimalnog novčanog iznosa iz čl. 314. ObZ-a, kao i da, u smislu odredbe čl. 426. ObZ-a, sud u parnicama o uzdržavanju maloljetnog djeteta nije vezan zahtjevima stranaka.

9.1. Sud je utvrdio da je tužiteljica odgovoran roditelj koji o djetetu na odgovarajući način sama skrbi od djetetovog rođenje, da je osjetljiva na dječje potrebe koje na odgovarajući način i u potrebnom trenu zadovoljava stavljajući ih ispred vlastitih, da dijete pravilno odgaja, da podržava potrebu ostvarivanja osobnih odnose djeteta s ocem kroz neposredne susrete, te da se zbog prostorne udaljenosti mjesta života djeteta i tužiteljice od mjesta života tuženika opravdanim ukazuje omogućiti tužiteljici ostvarivanje naprijed opisanih sadržaja roditeljske skrbi samostalno radi zaštite najboljeg interesa djeteta i pravovremenog ostvarivanja dječjih prava koje bi ostvarenje moglo biti ugroženo odsutnošću oca iz mjesta svakodnevnog života djeteta te očeve prostorne udaljenosti i s tim u vezi povezane mogućnost zakašnjelog pribavljanja potrebnih suglasnosti za prijeko potrebna postupanja u cilju zaštite dobrobiti navedenog djeteta.

9.2. Istovremeno je potrebno tuženiku kao ocu omogućiti ostvarivanje osobnih odnos s djetetom sukladno trenutnim okolnostima i postojanju velike prostorne udaljenosti između djeteta i oca, kao i nemogućnosti otac da u svako doba ostvaruje osobne odnose s djetetom, cijeneći da je primarno potrebno zaštiti pravo djeteta na ostvarivanje ovih osobnih odnosa na način da ono bude na djetetovu dobrobit, zato se imaju ostvarivati na način određen u izreci ove presude, u odnosu na pravo tuženika da kao roditelj ostvaruje osobne odnose s djetetom na način kako tijekom trajanja ovog postupka kod suda predlaže, u vlastitom kućanstvu i dužem trajanju bez majke djeteta ili voditelja mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa, što je za sada preuranjeno.

9.3. Budući da ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tuženikom bez nazočnosti djetetove majke i/ili voditelja mjere nadzora prije proteka vremena prilagodbe kroz vrijeme provedbe navedene mjere, koja će dovesti do uspostave povjerenja djeteta prema tuženiku, te započeti razvoj emocionalne veze djeteta i tuženika, te omogućiti tuženiku stjecanje znanja i vještina potrebnih za skrb o djetetu u vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa, nije na dobrobit djeteta te da je svrha određivanja mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa upravo kvalitetno premostiti postojeći jaz između djeteta i tuženika koji je nastao neostvarivanjem odnosno vrlo rijetkim ostvarivanje osobnih odnosa tuženika s djetetom, ovaj predloženi način ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tuženikom za vrijeme trajanja mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa, kako tuženik predlaže bez nazočnosti djetetove majke odnosno voditelja mjere, nije moguće odrediti posebno što je ocijenjen na dobrobit djeteta utvrđen sporazum koji su roditelji djeteta i posebna skrbnica postigli prije podnošenja navedenog prijedloga tuženika.

9.4. U opisanoj životnoj situaciji zajedničkog djeteta tužiteljice i tuženika najbolji interes toga djeteta jest uspostava redovitog ostvarivanje osobnih odnosa s tuženikom u predvidivom trajanju i uz postojanje kontinuiteta, koji će omogućiti djetetu da sve njegove svakodnevne potrebe budu zadovoljene pravovremeno na odgovarajući način, da se ne remeti ritam uobičajenog djetetovog dana, te da se postupno dijete privikne na osobu oca u svom životu i vrijeme koje će provesti s njim u druženju, ali i da se razvije osjećaj povjerenja djeteta prema ocu tako da u vrijeme dok boravi s ocem dijete osjeti da će sve njegove potrebe biti na odgovarajući način pravovremeno zadovoljene i da se istovremeno osjeća zaštićeno i sigurno kao i u kućanstvu majke u kojemu stanuje od rođenja i u kojemu mu majka svakodnevnu skrb pruža na opisani način.

9.5. Kvaliteta ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tuženikom uvelike će ovisiti od uloženog truda tuženika kao roditelja koji nužno treba usvojiti potrebne vještine i znanja za pružanje opisane svakodnevne skrbi o djetetu kroz vrijeme trajanja osobnih odnosa, ali i od truda tužiteljice kao majke koja kod djeteta treba pomoći razvoj osjećaja privrženosti prema tuženiku, potrebu da se osobni odnosi ostvaruju i razumijevanje izražene želje djeteta da vrijeme provodi s tuženikom kao ocem.

9.6. Kako bi se ovi osobni odnosa mogli ostvarivati na dogovoreni način, koji je ocijenjen sukladno dobrobiti navedenog djeteta, tužiteljica i tuženik kao roditelji i odrasle osobe na kojima je najveći teret svakodnevne i pravilne brige za rast, razvoj i odgoj njihovog zajedničkog maloljetnog djeteta, nužno trebaju poraditi na poboljšanju svoje međusobne komunikacije, eventualne neriješenosti partnerskog odnosa ostaviti sa strane, te u svom svakodnevnom djelovanju i postupanju usredotočiti se na dobrobit svoga djeteta koje ima pravo, ali prije svega potrebu, ostvarivati osobne odnose i razviti emocionalnu povezanost s tuženikom kao ocem i roditeljem s kojim neće stanovati, što će doprinijeti pravilnom emocionalnom razvitku djeteta.

9.7. Ovo će biti naročito zahtjevno s obzirom da dijeta s majkom stanuje u mjestu koje je prostorno udaljeno od mjesta u kojemu stanuje otac, u kojemu mjestu radi, ostvaruje prihode i u kojemu je trenutno centar njegovog života, te stavlja velike zahtjeve pred tuženika koji treba ostvariti okolnosti da se osobni odnos kako je to dogovoreno i određeno ovom presudom ostvare na opisani način, u vremenu i u mjestu kao je to određeno.

9.8. Ukazuje se tužiteljici i tuženiku da se ostvarivanje osobnih odnosa u vrijeme dok traje mjera nadzora nad ostvarivanjem sobnih odnosa s djetetom, treba ostvarivati na način i u rokovima kako je to određeno ovom presudom i uz prihvaćanje eventualnih savjeta i uputa voditelja mjera nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa što će sve biti na dobrobit njihovog zajedničkog maloljetnog djeteta.

10. Zakonom propisani minimum kao novčani iznos uzdržavanja koje ima platiti roditelj koji ne stanuje sa svojim maloljetnim djetetom u dobi zajedničkog sina tužiteljice i tuženika, u vrijeme podnošenja tužbe sudu 9. prosinca 2024. iznosio je 195,16 eura, te od dana 3. svibnja 2025. za dijete u dobi do šest godina iznosi 224,00 eura.

10.1. Sukladno tablicama o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine br. 48/2023, 49/2024 i 75/2025) koje su bile u primjeni u naprijed opisanim razdobljima, te kojima su određeni prosječni mjesečni iznosi uzdržavanja djeteta u skladu s dobi djeteta i primitcima roditelja obveznika uzdržavanja, tuženik bi bio u obvezi plaćati minimalni novčani iznos uzdržavanja za roditelja s primitkom do 1.148,00 eura odnosno do 1.318,00 eura.

11. Stoga je sud cijeneći naprijed utvrđene bitne činjenice, naročito da tuženik roditelj koji je obveznik plaćanja uzdržavanja za jedno maloljetno dijete i koji može početi ostvariti povećanu zaradu, u mogućnosti za uzdržavanje navedenog djeteta platiti mjesečno uzdržavanje u iznosu od 240,00 eura za razdoblje od podnošenja tužbe sudu s obzirom da uzdržavanje za navedeno dijete od njegova rođenja plaćao u mjesečnom iznosu od 230,00 eura, te izrazio voljnost plaćati ga u mjesečnom iznosu od 240,00 eura, tako da je sud st. III. izreke ove presude naloži tuženiku, počevši od dana podnošenja tužbe sudu 9. prosinca 2024., pa dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, plaćati navedenom djetetu uzdržavanje u novcu i to u određenom iznosu od 240,00 eura mjesečno s dospijećem ove obveze do 20-tog dana u mjesecu za tekući mjesec s tim što je dospjele iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od petnaest dana računajući od pravomoćnosti ove presude, sve uplatom na tekući račun koji tužiteljica ima otvoren u banci i broj kojega će, radi ispunjenja ove obveze, tužiteljica dostaviti tuženiku.

11.1. Ukupne materijalne potrebe djeteta koje će se zadovoljiti plaćanjem opisanog uzdržavanja određenog u novcu odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i određeni su, u smislu čl. 311. ObZ-a, prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja i koji je sukladno odredbi čl. 310. ObZ-a na ovaj način ispunio svoju obvezu uzdržavanja djeteta u zadovoljavanju djetetovih materijalnih potreba, nasuprot tužiteljici koja je roditelj s kojim dijete stanuje i koji svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o tome djetetu, te je sukladna odredbi čl. 314. ObZ-a i naprijed opisanim tablicama o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta.

12. S obzirom na postignuti sporazum o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, tužiteljica i tuženik su se sporazumjeli i da svaka stranka snosi svoje troškove ovoga postupka, tako da sud o troškovima ovog parničnog postupka nije odlučivao.

U Vukovaru 16. veljače 2026.

Sudac:

Sanja Vrabec-Vrančić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi županijskom sudu kao drugostupanjskom, putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a). Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a).

Dostavna naredba:

1. Tužiteljici putem punomoćnika.

2. Tuženiku putem punomoćnika.

3. Posebnom skrbniku maloljetnog djeteta.

- po pravomoćnosti:

4. Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Županja.