K-726/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu dr.sc. Miji Galiotu kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Martine Banovac kao zapisničarke, u postupku protiv okrivljenog ZM, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. u svezi stavka 4. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), nakon održane glavne rasprave u nazočnosti okrivljenika osobno, oštećene i zamjenice ODO-a u Splitu NM, te nakon objave odluke dana 16. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: ZM OIB: [osobni identifikacijski broj], sin FM i Z, dj. N, rođen **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], hotelijersko-turistički tehničar, zaposlen s mjesečnim primanjima od cca 1.200,00 eura, razveden, otac troje malodobne djece, državljanin Republike Hrvatske,

k r i v  j e

što je dana 23. prosinca 2017., oko 23,40 sati, u Solinu, sa svog mobilnog telefona broja [broj telefona], nazvao kćerku FM, na njen mobitel i prilikom razgovora s njom, u cilju da kod supruge MM izazove osjećaj straha za njezin život i život njihove djece, rekao da ako djeci padne dlaka s glave dok žive u [adresa] da je spreman učinit sve za svoju djecu, te da isto prenese majci, koje riječi je njegova kćerka FM prenijela njegovoj supruzi MM, odnosno svojoj majci, a 26. siječnja 2018., oko 23,30 sati, u Solinu, Matoševa ulica bb, kod firme "AD Plastik", sastao se sa suprugom MM i s njom razgovarao o obiteljskim problemima, nakon čega, u cilju da je zastraši, je u jednom trenutku izvadio nož kojim je mahao prema supruzi MM i govorio joj da će njihova djeca FM, F i M ostati bez jednog roditelja, ponavljajući to više puta, što je kod MM izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti za sebe i svoju obitelj,

dakle, drugom ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja – djelo opisano i u članku 139. stavak 4. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17),

Temeljem članka 139. stavak 4. Kaznenog zakona/11 okrivljenik se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

te se temeljem članka 56. stavak 1. Kaznenog zakona/11 okrivljeniku izriče

UVJETNA OSUDA

te kazna zatvora na koju je isti osuđen, neće biti izvršena ako okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku/08 dužan je okrivljenik naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 150,00 Eura, koji iznos predstavlja paušalnu svotu.

Obrazloženje:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu br. K-DO-344/2018 od 7. ožujka 2018., protiv okrivljenika ZM, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja – djelo opisano i u članku 139. stavak 4. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona.

1.1. Zastupnik optužbe je izvršio izmjenu činjeničnog opisa na zapisniku dana 16. veljače 2026. koju izmjenu je sud prihvatio kako je to navedeno u izreci.

2. Pozvan da se izjasni kakav stav zauzima spram navoda iz optužnice, okrivljenik je negirao počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

3. U dokazne svrhe suglasnošću stranaka pregledani su i pročitani: obavijest Centra za socijalnu skrb Split, Podružnica [adresa], broj i klasa 552-04/18-01/2 od 19. veljače 2018. (list 3), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika s DVD snimkom Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, broj KU-29/18 od 20. veljače 2018. (list 8-12), izvadak iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa od 20. veljače 2018. za okrivljenog ZM (list 21), potvrda iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa od 20. veljače 2018. za okrivljenog ZM (list 22), posebno izvješće Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, broj KU-29/18 od 26. veljače 2018. (list 40-50), pregled izlista dolaznih poziva i poruka koje je zaprimila oštećena MM (list 54-59), te na koncu izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika.

3.1. Stranke nisu imale drugih prijedloga radi izvođenja dokaznog postupka.

4. Sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je optuženik svojim postupanjem inkriminirane prigode ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela za koje ga se tereti i to kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. u svezi stavka 4. KZ/11. opisanog u izreci.

5. Iako okrivljenik negira počinjenje kaznenog djela stavljenog mu na teret, osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret proizlazi djelom iz obrane okrivljenika, te iskaza MM koji je isti dala 5.3.2018. kao i obavijesti CSS od 19.02.2018. iz kojeg proizlazi da im se oštećena u inkriminiranom periodu obraćala u svezi narušenih odnosa sa tadašnjim suprugom VM, kao i iz ostale materijalne dokumentacije koja prileži spisu.

5.1. lz iskaza oštećenice MM proizlazi da joj je okrivljenik, u kontekstu dugotrajnog konfliktnog odnosa vezanog uz zajedničku djecu i postupanja pred Centrom za socijalnu skrb, uputio riječi kako je to navedeno u izreci presude. Sud je taj iskaz ocijenio vjerodostojnim jer je isti dan dosljedno, iznosila je bitne okolnosti događaja, njezin iskaz je logičan, životan i ne sadrži proturječnosti u bitnim dijelovima. Nadalje, navod oštećene o prijetnjama potkrijepljen je izlistom dolaznih poziva i poruka koje je zaprimila oštećena od strane okrivljenika, a iz kojih poruka je utvrđeno okrivljenikovo impulzivno i agresivno ponašanje, kao i činjenica da je zbog njegovog postupanja pozivala i policiju. U ovakvom postupanju potvrđuje se postojanje kontinuiranog obrasca prijetećeg i konfliktnog ponašanja okrivljenika prema oštećenici, čime se iskaz oštećenice uklapa u širi kontekst odnosa među strankama

5.2. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika u dijelu u kojem poriče izricanje prijetnji. Takva obrana ostala je na razini pukog negiranja, bez uvjerljivog objašnjenja razloga zbog kojih bi oštećenica teretila okrivljenika za događaj koji se nije dogodio. Nisu utvrđene okolnosti koje bi upućivale na postojanje motiva za lažno prijavljivanje, niti su u iskazima oštećenice i svjedoka uočene nelogičnosti koje bi dovele u pitanje njihovu vjerodostojnost. Suprotno tome, način na koji je oštećenica reagirala, uključujući obraćanje nadležnim institucijama, govori u prilog ozbiljnosti doživljene prijetnje.

5.3. Kod ocjene postojanja kaznenog djela sud je vodio računa o tome da nije svaka izgovorena gruba ili uvredljiva riječ kaznenopravno relevantna, već je potrebno da prijetnja bude ozbiljna, konkretna i podobna izazvati strah. U ovom slučaju sadržaj izgovorenih riječi u danim okolnostima prelazi granicu afektivne ili nepromišljene izjave u žaru svađe. Okrivljenik je izrekao prijetnje u situaciji narušenih odnosa, u kontekstu spora oko djece, uz već postojeću povijest konfliktnog ponašanja. Takva kombinacija okolnosti daje prijetnji realnu težinu i ozbiljnost. Činjenica da je oštećenica iskazala osjećaj straha za vlastiti život i da je taj strah bio objektivno opravdan dodatno potvrđuje ispunjenje zakonskih obilježja djela.

5.4. Sud je također cijenio da je djelo počinjeno prema bliskoj osobi, odnosno bivšoj supruzi s kojom okrivljenik ima zajedničku djecu. Upravo takav odnos, koji bi trebao biti obilježen odgovornošću i brigom za zajedničku djecu dodatno pojačava društvenu opasnost djela jer prijetnja usmjerena prema roditelju zajedničkog djeteta narušava osjećaj sigurnosti i stabilnosti obiteljskog okruženja. Ovakvim postupanje okrivljenika je potvrđena osnovana sumnja da je počinio inkriminirano kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. Kaznenog zakona. Iz tog razloga su riječi koje je upotrijebio okrivljenik nedvojbeno objektivno podobne da kod oštećene izazovu strah za njezin život, a za čim je upravo išao okrivljenik kada ih je izgovorio.

6. U odnosu na ubrojivost okrivljenika, ovaj sud smatra kako je isti bio u potpunosti ubrojiv, jer tijekom postupka nitko nije uputio na postojanje takvih smetnji koje bi mogle utjecati na njegovu potpunu ubrojivost. Ovaj sud smatra da okrivljenik kao odrasla i duševno zdrava osoba ima svijest o protupravnosti svog ponašanja.

7. Što se tiče subjektivnog odnosa okrivljenika prema kaznenom djelu može se kazati okrivljenik je u konkretnom slučaju postupao s izravnom namjerom i na taj način ostvario obilježje kaznenog djela stavljenog mu na teret, pa je stoga i proglašen krivim za isto. Sadržaj riječi koje je izgovorio, njihova jasnoća i kontekst u kojem su izrečene upućuju na to da je bio svjestan značenja i posljedica takvih izjava te je htio oštećenicu zastrašiti i dovesti je u stanje straha i nesigurnosti. Nema naznaka da bi se radilo o nehotičnom ili nesvjesnom postupanju, niti je utvrđeno postojanje okolnosti koje bi isključivale ili bitno umanjile njegovu ubrojivost.

8. Nakon što je na ovaj način utvrđena kaznena odgovornost okrivljenika bilo je potrebno donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije koju je potrebno izreći, a imajući u vidu sve one okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene, a koje su od značaja kod donošenja odluke o vrsti i visini kaznene sankcije.

9. Kao otegotne okolnosti okrivljeniku sud je uzeo u obzir njegovu višestruku prekršajnu osuđivanosti, te je kao otegotna okolnost cijenjena činjenica da je riječ o prijetnji upućenoj bliskoj osobi u kontekstu već narušenih odnosa i prethodnih konflikata, dok je olakotnim sud cijenio kaznenu nekažnjavanost.

10. Uzimajući u obzir sve okolnosti, zapriječenu kaznu za kazneno djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim, stupanj krivnje, procjenu ličnosti okrivljenika, a vodeći računa o ciljevima kažnjavanja ovaj sud je temeljem odredbe članka 139. stavak 2. u svezi stavka 4. KZ/11 okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te istom temeljem odredbe čl. 56. Kaznenog zakona (KZ/11) izrekao uvjetnu osudu, te kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen, neće se izvršiti ukoliko isti u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Po ocjeni ovog suda ovako odmjerene sankcije mogu ostvariti ciljeve kako generalne tako i specijalne prevencije.

11. Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku/08 dužan je okrivljenik naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 150,00 Eura, koji iznos predstavlja paušalnu svotu.

U Splitu, 16. veljače 2026.

S U D A C

dr.sc. Mijo Galiot

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- okrivljeniku

- ODO u Splitu

- oštećenoj-žrtvi po pravomoćnosti

- u spis