Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: P Ob-357/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Jadranki Oroz, u pravnoj stvari tužiteljice UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], U [adresa], zastupana po opun. Dubravki Glavan, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po opun. Vladimiru Buriću, odvjetniku u OD BMD j.t.d. Osijek, radi uzdržavanja, izvan ročišta, dana 16. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužba i tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari u cijelosti povučena.
II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
III. Ročište za glavnu raspravu zakazano za dan 29. travnja 2026. u 9,00 sati neće se održati.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je po opun. dana 21. kolovoza 2026. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi uzdržavanja. Navodi da tužiteljica UŽ je punoljetna, redovita učenica 4. razreda Medicinska škola Osijek (Vukovarska 209). Zbog školovanja svakodnevno putuje na relaciji Našice–Osijek–Našice; troškove prijevoza djelomično sufinancira Općina Našice, ali taj potporni iznos ne pokriva sve njezine stvarne potrebe. Tijekom školskog dana nužno ima trošak prehrane i boravka (prosječno oko 20,00 EUR po danu za obrok i piće), troškove higijene i kozmetike, kao i redovite troškove odjeće i obuće (zimska jakna, kaput, čizme, sportska odjeća i sl.). U ovoj školskoj godini potrebna je nabava udžbenika u procjeni oko 250,00 EUR te bilježnica i pribora oko 50,00 EUR. Uz to, zbog školskih obveza potreban joj je prijenosno računalo (laptop) primjerene kvalitete u okvirnoj cijeni oko 700,00 EUR. Pred završetak srednjoškolskog obrazovanja predviđeno je maturalno putovanje s troškom od približno 750,00 EUR te nužnim džeparcem u iznosu od oko 250,00 EUR. Do sada najveći dio navedenih troškova podmiruje majka tužiteljice, CŽ. Tuženik, otac BŽ, u uzdržavanju tužiteljice ne sudjeluje, premda je obveza oba roditelja da uzdržavaju dijete i nakon punoljetnosti ako se ono redovito školuje, i to sve dok se školovanje uredno nastavlja, a najdulje do navršene 26. godine života. Tužiteljica nadalje navodi i predlaže dokazima utvrditi da je tuženik zaposlen kod poslodavca Zetović d.o.o., Svilajska ulica 30d., 31 000 Osijek OIB: 72135189711,time da mu se isplaćuje formalna plaća od 1.300,00 EUR (na račun), dok dodatno prima i gotovinski iznos najmanje 400,00–500,00 EUR (na ruke) mjesečno. Nadalje, tuženik obrađuje poljoprivredno zemljište površine oko 6 ha u okviru OPG-a; iako je zemljište formalno upisano na baki, stvarno ga obrađuje tuženik te ostvaruje godišnje prihode od oko 6.000,00–7.000,00 EUR godišnje (ovisno o kulturi). Ove okolnosti utječu na procjenu njegovih stvarnih imovinskih mogućnosti za uzdržavanje. Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je sastavljen u postupku razvoda roditelja odnosi se na maloljetno dijete i ne uređuje uzdržavanje punoljetne tužiteljice. Majka Tužiteljica radi U KBC Osijek-Laboratorij gdje ostvaruje plaću u iznosu od 1.600,00 eura Sukladno važećoj Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, za dobnu skupinu 13–18 godina minimalni iznos iznosi 22% prosječne neto plaće, što za 2024. godinu daje 290,00 EUR mjesečno. Iako je tužiteljica punoljetna, nastavlja redovno srednjoškolsko obrazovanje i njezine su stvarne potrebe barem na razini navedenog minimuma, a s obzirom na svakodnevne troškove školovanja i putovanja i veće. Tuženik je dužan sudjelovati u uzdržavanju razmjerno svojim mogućnostima, dok se troškovi stanovanja uračunavaju roditelju s kojim tužiteljica stanuje (majci).
2. Dopisom od 22. kolovoza 2025. sud je pozvao tuženika da u roku 30 dana podnese odgovor na tužbu, isti je u odgovoru na tužbu od 10. rujna 2025. po opun. naveo da tuženik ne osporava kako je njegova kćer redovan učenik četvrtog razreda Medicinske škole u Osijeku, ali osporava navode o plaćanju troškova prijevoza jer svim učenicima osnovnih i srednjih škola troškove prijevoza u cijelosti sufinancira Općina Podgorač. Tužiteljica neosnovano prikazuje iznos mjesečnih troškova iz razloga što bi prema njenom navodu to značilo da ista potroši samo 400,00 EUR na hranu, što je polovica prosječne plaće u Hrvatskoj. Njeni mjesečni troškovi ne mogu iznositi više od 300,00 EUR ukupno, što uključuje hranu, odjeću, obuću, kao i školski pribor. Netočni su navodi o potrebi kupovine prijenosnog računala jer su joj isto roditelji kupili svega prije par mjeseci (kraj 2024. godine), kao i printer. Džeparac od 250,00 EUR koji ona priželjkuje niti je realan, niti on može utjecati na visinu uzdržavanja, jer je odredbom čl. 311. Obiteljskog zakona propisano što ulazi u materijalne potrebe uzdržavanog djeteta. Tuženik ne čini spornim da je zaposlen u trgovačkom društvu Zetović d.o.o., te prima plaću u iznosu od 1.336,00 EUR, ali u cijelosti osporava da osim tog iznosa prima navodnu razliku na ruke. Nasuprot navodima tužiteljice tuženik ne ostvaruje nikakvu dodatnu zaradu od obrade zemlje. Nadalje, netočni su navodi kako majka podmiruje troškove uzdržavanja tužiteljice jer su se stranke u trenutku poremećenih odnosa i dogovora oko razvoda suglasile kako će tuženik plaćati 300,00 EUR na ime uzdržavanja mlt. sina TŽ, a dok će tužiteljici plaćati iznos od 200,00 EUR iz razloga što joj je unaprijed isplatio iznos od 10.000,00 EUR plativši joj polovicu cijene kupljenog automobila WW Golf reg. oznaka [registarska oznaka] (automobil koštao 20.000,00 EUR). Automobil je kupljen na ime tužiteljice i tuženik je za kupnju navedenog automobila podigao kredit za koji plaća mjesečni anuitet od 170,00 EUR. U skladu s prvotnim dogovorom tuženik je odmah započeo s plaćanjem uzdržavanja, pa je u kolovozu 2025. godine uplatio iznos od 200,00 EUR na ime uzdržavanja za mjesec kolovoz, te isti taj iznos u rujnu 2025. godine na ime uzdržavanja za rujan. Pored navedenih iznosa uplatio je i iznos od 100,00 EUR baš iz razloga što se radilo o vremenu početka školske godine pa je na takav način uplatio i više od dogovorenog. Prema odredbi čl. 316. Obiteljskog zakona oba roditelja dužni su doprinositi za uzdržavanje punoljetnog djeteta, pa uzdržavanju tužiteljice mora doprinositi i majka, u umanjenom iznosu jer tužiteljica živi sa njom. Nadalje, u slučaju da bračni drugovi imaju više djece, visina uzdržavanja treba se odrediti u umanjenom iznosu u smislu odredbe čl. 314. st. 3. Obiteljskog zakona. Tuženikova plaća iznosi 1.336,00 EUR pa kada se od tog iznosa oduzme 300,00 EUR koje plaća na ime uzdržavanja mlt. sina, 170,00 EUR na ime rate kredita, 200,00 EUR na ime uzdržavanja tužiteljice, ostane mu svega 660,00 EUR, od kojeg iznosa mora podmirivati sve svoje životne potrebe. Očigledno je da je zahtjev tužiteljice previsoko postavljen jer su ukupne materijalne potrebe tužiteljice podmirene u cijelosti s iznosom od 200,00 EUR obzirom da i majka treba doprinositi uzdržavanju tužiteljice, a i kada se uzme u obzir i plaćanje rate kredita za auto koji joj je kupljen proizlazi kako tuženik plaća iznos veći od potreba tužiteljice u smislu odredbe čl. 316. Obiteljskog zakona. Nema zapreka da tužiteljica proda automobil od kojeg novca se tužiteljica sama može uzdržavati obzirom da Obiteljski zahtjev propisuje kao dijete koje ima imovinu treba doprinositi svom uzdržavanju. Kako tuženik doprinosi na ime uzdržavanja tužiteljice što proizlazi iz potvrda o transakcijama, neosnovan je zahtjev za donošenje privremene mjere. Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud tužiteljicu odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti jer tuženik doprinosi za uzdržavanje dobrovoljno, pa nije bilo osnove za podnošenjem tužbe ili odbije tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom preko iznosa od 200,00 EUR.
3. Podneskom od 2. veljače 2026. tužiteljica je po opun. u cijelosti povukla tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da su se roditelji tužiteljice pomirili, pa tužiteljica više nema interesa za nastavak postupka, stoga povlači tužbu, bez da traži trošak.
4. Podneskom od 13. veljače 2026. opun. tuženika se ne protivi povlačenju tužbe u ovoj pravnoj stvari.
5. Sukladno odredbama članka 193. stavak 1. i stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP-a), tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, a tužba se može povući i kasnije do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. S obzirom da je tužiteljica povukla tužbu, a tuženik se nije protivio povlačenju, sud na temelju članka 193. stavak 1. i 2. ZPP-a odlučio kao pod točkom I. izreke rješenja.
6. Odluka o troškovima postupka temelji se na sporazumu stranaka.
7. Budući je tužba povučena zakazano ročište se neće održati.
8. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Osijeku, 16. veljače 2026.
Sutkinja
Jadranka Oroz
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku istog.
Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
Dostaviti:
1. Opun. tužiteljice
2. Opun. tuženika
