Poslovni broj: Ovr-27/2026-3

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Mirandi Pelaić Morić, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice Ana-Mari Režić, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja HRVATSKI TELEKOM d.d., OIB: 81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21, zast. po pun. Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Zagrebu, protiv ovršenika OK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po pun. Stjepanu Grubišiću, odvjetniku iz Solina, radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, dana 16. veljače 2026. godine,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika zaprimljen kod ovog suda dana 09. siječnja 2026. godine radi odgode ovrhe u izvansudskom postupku pokrenutom kod Financijske agencije dana 22. prosinca 2025. godine, a koji postupak se vodi temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog od strane javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba pod poslovnim brojem 17869/2012 dana 04. lipnja 2012. godine, pravomoćno dana 28. siječnja 2014. godine kao nedopušten.

II. O zahtjevu za naknadu troškova postupka će se odlučiti u daljnjem tijeku postupka.

i

z a k l j u č i o j e

I. Upućuje se ovršenik u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog zaključka pokrenuti parnični postupak radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari, a zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st.1. toč. 11. Ovršnog zakona.

O b r a z l o ž e n j e

1. Kod ovog suda dana 09. siječnja 2026. godine zaprimljen je prijedlog ovršenika za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izvansudske ovrhe, zahtjev za odgodom ovrhe i žalba.

2. U svom prijedlogu ovršenik navodi da je saznao za postojanje Zahtjeva za naplatu i Rješenja o ovrsi OS Zagreb br. Ovrv-17869/12 od 22.12.2025. godine osobnim uvidom u sustav FINA-e te protiv istog ulaže prigovor zastare i žalbu. Ovršenik u svom podnesku ističe opozicijski prigovor zastare potraživanja na temelju ovršne isprave 21.05.2012. godine budući da je od dospijeća navedenog potraživanja protekao zakonom propisani zastarni rok od deset godina, te smatra da je ovrha nedopuštena. Nadalje, navodi da u samom zahtjevu za naplatu stoji kako je sporna ovršna isprava postala pravomoćna i ovršna 28.01.2014. godine, a da je zahtjev za naplatu te sporne ovršne isprave podnesen 22.12.2025.godine i da je očito da bi proteklo više od 10 godina od datuma ovršnosti s obzirom na datum kada je podnesen prijedlog za ovrhu, odnosno zahtjev za naplatu. Ovršenik navodi da čl. 233. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) glasi: „Sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.“ Da temeljem čl.209.st.7. Ovršnog zakona Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, predlaže da sud donese rješenje kojim se pljenidba i prijenos novčanih sredstava s Agencije na ovrhovoditelja proglašava nedopuštenim kako bi se spriječilo izdavanje naloga bankama za prijenos sredstava po proteku roka od 60 dana od dana zaprimanja ovršne isprave. Ovršenik, nadalje navodi da istodobno s tim i u svezi s svime prethodno navedenim, a sukladno Ovršnom zakonu, podnosi sudu zahtjev za odgodom ovrhe. Ovršenik predlaže da sud do pravomoćnog okončanja postupka odlučivanja o istaknutom prigovoru, donese rješenje o odgodi ovrhe u cijelosti radi sprječavanja nastanka štete za ovršenika, a i iz razlog što je njegov prigovor u cijelosti osnovan. Nadalje, ovršenik navodi da temeljem Zahtjeva za naplatu od 22.12.2025. godine kojim se traži provedba Rješenje OS Zagreb br. Ovrv-17869/12 od 22.12.2025.godine protiv istog izjavljuje žalbu zbog nastupa zastare prava na prisilnu provedbu naplate potraživanja. Na temelju čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona, te da se žalbe izjavljuje ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Da ovrha nije pravno osnovana jer je od dana dospijeća potraživanja do dana donošenja Zahtjeva za naplatu proteklo više od zakonom propisanog roka za zastaru (deset godina).

3. Ovrhovoditelj je zaključkom od dana 19. siječnja 2026. godine pozvan očitovati se na prijedlog ovršenika, te se isti nije očitovao do donošenja ove odluke.

4. Odredbom članka 209. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje: OZ) propisano je da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

5. Odredbom članka 210. stavka 1. OZ –a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

6. Za odlučivanje u konkretnoj pravnoj stvari relevantne su odredbe članka 284. Ovršnog zakona kojim zakonskim odredbama je uređen postupak izvansudske ovrhe. Odredbom članka 284. stavka 1. OZ-a propisano je da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe, dok je stavkom 5. istog članka propisano da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe. Slijedom navedenog, prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije dopušten obzirom da u konkretnoj pravnoj stvari nije riječ o postupku izravne naplate, stoga ovršenik ne može raspolagati pravnim sredstvom zaštite u smislu odredbe čl. 210. st. 1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao u toč. I. ovog rješenja.

7. Odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe podnese žalbu nakon proteka roka, dok je odredbom čl. 53. st. 1. OZ-a propisano da se žalba nakon proteka roka može podnijeti iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a.

8. U odnosu na prijedlog ovršenika za proglašenje ovrhe nedopuštenom valja na odgovarajući način primijeniti odredbe čl. 50. i 53. OZ-a. Čl. 53. st. 1. OZ-a propisano da ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Čl. 55. OZ-a propisano je kako ako rješenje o žalbi iz čl. 53. st. 1. ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

8.1. Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je će sud prvog stupnja dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, ako je žalba izjavljena iz razloga predviđenog u čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, dok je stavkom 3. istog članka propisano da će sud prvog stupnja donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ukoliko ovrhovoditelj ospori postojanje razloga zbog kojih je žalba izjavljena ili se ne očituje u roku od osam dana.

8.2. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a propisano da ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu i ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

8.3. Obzirom da ovršenik ističe žalbene razloge sadržane u čl. 50. st. 1. toč. 11., to sud nema ovlasti proglasiti pljenidbu nedopuštenom već može jedino ovršenika uputiti u parnicu pa je temeljem čl. 52. st. 3. u vezi s čl. 210. st. 1. i 2. OZ-a odlučeno kao u toč. I. izreke zaključka.

9. Ovršenik je podnio i prijedlog za odgodu ovrhe.

9.1. Odredbama čl. 65. st. 1. toč. od 1. -10. OZ-a taksativno su navedeni razlozi zbog kojih sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a nakon što sud utvrdi da su obje pozitivne pretpostavke, objektivni i subjektivni uvjet za odgodu ovrhe, ispunjeni.

9.2. Podnošenjem predmetnog prijedloga ovršenik je ispunio objektivnu pretpostavku iz čl. 65. OZ-a za odgodu ovrhe. Međutim, po mišljenju ovog suda nisu ispunjeni subjektivni uvjeti za odgodu ovrhe jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, već samo navodi da traži odgodu ovrhe u cijelosti radi sprječavanja nastanka štete za ovršenika.

Naime, ovršenik mora biti svjestan da odgoda ovrhe u ovom slučaju znači samo odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja, ali ovršenik i dalje ne može s tim sredstvima slobodno raspolagati. Pljenidba novčanog iznosa ne predstavlja nužno nenadoknadivu štetu za ovršenika, iako je po prirodi stvari ovrha uvijek otegotna za ovršenika. Nadalje, što se tiče štete koju bi ovršenik trpio predmetnom ovrhom treba poći od stajališta da svaka isplata na neki način oštećuje onoga koji je na tu isplatu obvezan. Ukoliko bi pak zauzeli suprotno stajalište, tada bi konzekventno, svako izvršenje ovršne isprave kojom se određuje isplata, bilo dovedeno u pitanje, a to svakako nije bila intencija zakonodavca prilikom stipuliranja čl. 65. st.1. OZ-a. Ujedno, bitno je naglasiti da vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikova računa i prenesen ovrhovoditelju. Zbog navedenog, ispitivanje treba usmjeriti i na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Da bi se radilo o nenadoknadivoj šteti ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o šteti koju ovršenik protuovrhom ili restitucijskom parnicom i ovrhom koja bi se nastavno provela ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja, te se opasnost nastupanja te štete mora konkretizirati na razini vjerojatnosti, osim ako ona nije očita sama po sebi.

9.3. Kako u smislu čl. 65. OZ-a moraju kumulativno biti ispunjene obje zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, ovaj sud smatra da nije osnovan prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe pa je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

U Splitu, 16. veljače 2026. godine

SUDAC

Miranda Pelaić Morić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek temeljem članka 11. stavka 5. OZ-a. Ako je protiv zaključka podnesen pravni lijek, sud će odluku o nedopuštenosti pravnog lijeka donijeti zajedno s odlukom kojom se utvrđuje, odnosno završava postupak ovrhe.

DNA:

- ovrhovoditelju po pun.

- ovršeniku po pun.

- FINA-i

- u spis