Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž Ovr-50/2025-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Suvlasnika stambene zgrade [adresa], koje zastupa upravitelj BMD d.o.o. OIB: 79273112873, [adresa], a upravitelja zastupa punomoćnik Dražen Bilić, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika BS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe na pokretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4730/2024-2 od 14. siječnja 2025., dana 16. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba ovrhovoditelja Suvlasnika stambene zgrade [adresa] kao djelomično neosnovana i potvrđuje se odluka o trošku sadržana u rješenju o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4730/2024-2 od 14. siječnja 2025. u dijelu u kojem ovrhovoditelju nije priznat i daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 746,02 eura.
II Uvažava se žalba ovrhovoditelja Suvlasnika stambene zgrade [adresa] kao djelomično osnovana i preinačuje se odluka o trošku sadržana u rješenju o ovrsi Općinskog suda u građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 4730/2024-2 od 14. siječnja 2025. u dijelu u kojem ovrhovoditelju nije priznat i daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 252,65 eura i odlučuje:
Nalaže se ovršeniku BS da ovrhovoditelju Suvlasnicima stambene zgrade [adresa] naknadi daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 252,65 eura, u roku 8 dana.
III Nalaže se ovršeniku BS da ovrhovoditelju Suvlasnicima stambene zgrade [adresa] naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 23,44 eura, u roku 8 dana.
IV Odbija se zahtjev ovrhovoditelja Suvlasnika stambene zgrade [adresa] za naknadu troška žalbenog postupka u daljnjem iznosu od 70,31 eura (preko iznosa od 23,44 eura), kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja je, na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika u Zagrebu Mladena Matoša poslovni broj Ovrv-844/15 od 22. svibnja 2015., određena ovrha na pokretninama ovršenika radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja. Trošak postupka određen je u iznosu od 93,75 eura.
2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi i to dijela u kojem mu nije priznat daljnji trošak ovršnog postupka do zatraženog iznosa od 1.092,42 eura, žali se ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da sud nije obrazložio koje troškove smatra potrebnim, a koje nepotrebnim zbog čega odluka o trošku nema razloge o odlučnim činjenicama. Predlaže da županijski sud uvaži njegovu žalbu, ukine rješenje o ovrsi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da preinači pobijano rješenje o troškovima. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 93,75 eura.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Ispitujući rješenje o ovrsi suda prvog stupnja u pobijanom dijelu sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13 i 93/14 – dalje: OZ) ovaj sud ne nalazi da bi u postupku suda prvog stupnja bile počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.
5. Međutim, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava sadržanog u odredbi čl. 14. st. 4. OZ-a, jer su i troškovi provedbe izvansudske ovrhe troškovi koji su bili potrebni za ovrhu i koje je na temelju navedene odredbe, ovrhovoditelju dužan naknaditi ovršenik.
6. Ovrhovoditelju na temelju Tbr. 36. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 – dalje: Tarifa) pripada pravo na trošak sastavljanja prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe u iznosu od 75,00 eura, zatim trošak sastavljanja podneska Ministarstvu unutarnjih poslova (dalje: MUP) od 5. travnja 2024. i podneska Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) od 5. ožujka 2024. u iznosu od po 50,00 eura za svaki te 2,65 eura državnih biljega za izdavanje potvrde HZMO-a. Za sastav zahtjeva Financijskoj agenciji (dalje: Fina) kojim se zahtijeva izdavanje potvrde o mogućnosti odnosno nemogućnosti provedbe ovrhe (15. svibnja 2024.) ovrhovoditelju na temelju Tbr. 36. st. 3. Tarife pripada pravo na trošak u iznosu od 50,00 eura. Ovrhovoditelju pripada i pravo na trošak sastava podneska isplatitelju stalnog novčanog primanja (mirovine) od 15. svibnja 2024.) u iznosu od 50,00 eura.
7. Dakle, ovrhovoditelju pripada pravo na trošak postupka u iznosu od 275,00 eura, uvećano za pripadajući PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 68,75 eura, odnosno ukupno 343,75 eura uvećano za 2,65 eura državnih biljega HZMO-a. Stoga ovrhovoditelju pripada ukupni trošak u iznosu od 346,40 eura.
8. Ovrhovoditelju ne pripada pravo na trošak sastavljanja prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji 13. studenog 2015. i 4. ožujka 2024. u iznosu od 50,00 eura za svaki, budući da mu je taj trošak već priznat rješenjem o ovrsi javnog bilježnika u Zagrebu Mladena Matoša poslovni broj Ovrv- 844/15 od 22. svibnja 2015. Ne pripada mu ni trošak podneska Financijskoj agenciji od 26. studenog 2025. budući da nije bio potreban za provedbu ovrhe niti trošak u iznosu od 1,33 eura jer nije jasno na što se odnosi taj trošak i zašto je bio potreban. Ovrhovoditelju ne pripada ni pravo na trošak podneska javnom bilježniku radi dostave naknadnog otpravka rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 25. kolovoza 2023. u iznosu od po 50,00 eura, budući da iz tog podneska ne proizlazi da ga je javni bilježnik doista i zaprimio, a nije razvidno niti zašto bi taj podnesak (odnosno naknadni otpravak rješenja o ovrsi) bio potreban za ovu ovrhu. Također, zatraženi trošak poštarine i fotokopiranja u iznosu od 14,15 eura ovrhovoditelju nije priznat, budući da isti nije dokazan u osnovi niti visini.
9. Nadalje, ovrhovoditelju ne pripada ni pravo na naknadu troška sastavljanja podneska HZMO-u od 13. studenog 2015. i 11. siječnja 2016. od po 50,00 eura za svaki, kao niti podneska MUP-u od 3. veljače 2016. i 5. ožujka 2024. radi dostave podataka iz evidencije o motornim vozilima i 5. ožujka 2024. radi dostave uvjerenja o prebivalištu ovršenika, od po 50,00 eura za svaki te podneska poslodavcu od 24. veljače 2016. i opomene poslodavcu od 31. svibnja 2024., budući da sastavljanje tih podnesaka nije bilo potrebno za ovaj postupak. S obzirom na to da nije priznat trošak sastavljanja tih podnesaka, nije priznat niti trošak državnih biljega i naknada koje je ovrhovoditelj platio tim državnim tijelima za izdavanje potvrda.
10. Ovdje treba reći da je ovrhovoditelj slobodan slati podneske raznim državnim tijelima i pravnim osobama u nekom ovršnom postupku. Međutim, neće mu sud priznati trošak sastavljanja (i slanja) svakog tog podneska budući da u skladu s načelom ekonomičnosti postupka, sud strankama priznaje samo one troškove koji su bili potrebni za provođenje ovrhe.
11. Naime, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja postupka. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Također, odredba čl. 14. st. 4. OZ-a propisuje da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.
12. Troškovi ovrhovoditelja su opravdani samo u odnosu na po jedan podnesak državnim tijelima i pravnim osobama koje sudjeluju u provedbi ovrhe (kao dokaz da se ovrha na imovini ovršenika – plaći, mirovini, novčanim sredstvima – nije mogla provesti), a ne i slanje cijelog niza takvih podnesaka tijekom više godina. Naime, takvo postupanje nije u skladu s načelom ekonomičnosti postupka prema kojem se ovršni postupak mora provesti što prije uz što manje troškova niti je u skladu s načelom zaštite dostojanstva ovršenika prema kojem će se pri provedbi ovrhe paziti na dostojanstvo ovršenika i na to da ovrha za njega bude što manje nepovoljna.
13. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ, žalbu ovrhovoditelja odbiti kao djelomično neosnovanu i djelomično potvrditi pobijano rješenje (točka I izreke ovog drugostupanjskog rješenja). Budući da je ovim rješenjem utvrđeno da ovrhovoditelj ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 346,40 eura, a rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda mu je priznat trošak u iznosu od 93,75 eura, trebalo je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu uvažiti kao djelomično osnovanu i pobijano rješenje djelomično preinačiti te ovrhovoditelju dosuditi daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 252,65 eura (točka II izreke ovog drugostupanjskog rješenja).
14. Budući da je ovrhovoditelj djelomično uspio sa svojom žalbom, to mu je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo dosuditi trošak za sastav žalbe, u razmjernom dijelu, a prema uspjehu u žalbenom postupku. Ovrhovoditelju za sastav žalbe pripada pravo na trošak u iznosu od 93,75 eura. Budući da je ovrhovoditelj u žalbenom postupku uspio s oko 25 % svog zahtjeva (od 998,67 eura ovim rješenjem mu je priznat trošak u iznosu od 252,65 eura) pripada mu pravo na trošak u razmjernom iznosu odnosno 23,44 eura (točka III izreke ovog drugostupanjskog rješenja) dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen (točka IV izreke ovog drugostupanjskog rješenja).
15. U nepobijanom dijelu, kojim je određena ovrha i trošak postupka u iznosu od 93,75 eura, rješenje o ovrsi nije ispitivano (čl. 365. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 381. ZPP- a, sve u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).
U Velikoj Gorici 16. veljače 2026.
Sudac
Goran Škugor