REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-249/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari tužitelja 1. KU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. PU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici Petra Vugrin i Josip Vugrin, odvjetnici u Čakovcu, protiv tuženika 1. ĐU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. RU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Psp-8/2025-22 od 23. prosinca 2025., dana 16. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika, preinačava se rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Psp-8/2025-22 od 23. prosinca 2025. i rješava:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Tuženici ĐU (OIB [osobni identifikacijski broj]) i RU (OIB [osobni identifikacijski broj]) oboje iz [adresa], smetali su tužitelje KU (OIB [osobni identifikacijski broj]) i PU (OIB [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], u zadnjem mirnom posjedu njihove nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. br. 489/A/214/1/7 [adresa], dvorište od 856 m2, pomoćna zgrada od 42 m2, kuća [adresa] od 158 m2, na način da su dana 27. svibnja 2025. godine započeli, a dana 2. lipnja 2025. godine dovršili, izgradnju ograde od betonskog temelja, betonskih stupova visine 2 metra izvan zemlje, betonskog parapeta i betonskih umetaka između stupova, između svoje nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. br. 489/A/214/1/6 [adresa], dvorište od 888 m2, stambena zgrada [adresa] od 148 m2, i nekretnine tužitelja upisane u u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. br. 489/A/214/1/7 [adresa], dvorište od 856 m2, pomočna zgrada od 42 m2, kuća [adresa] od 158 m2, na pravcima označenim slovima E - F, na dužini od 13,20 m uz zapadni zid kuće tužitelja i na pravcu G-H na dužini od 6,40 metara uz zapadni zid garaže tužitelja, a udaljenu od zida kuće tužitelja u točki I 0,27 m, a u točki J 0,36m, a od zida garaže tužitelja u točk K 0,23m, te u točki L 0,15m, a sve ispod strehe i horizontalnih žlijebova kuće i garaže tužitelja u [adresa], a koje su sve točke i dužine naznačene na skici mjerničkog vještaka Hrvoja Ramušćaka, od 10. listopada 2025. godine.

2. Nalaže se tuženicima da u roku od 8 dana uspostave prijašnje posjedovno stanje na način da uklone sada postavljenu ogradu od betonskog temelja, betonskih stupova visine 2 metra izvan zemlje, betonskog parapeta i betonskih umetaka između stupova, između nekretnina stranaka navedenih pod točkom I. izreke ovoga rješenja, na pravcima označenim slovima E-F u dužini od 13,20 metara i G-H u dužini od 6,40 metara, ispod krovišta i žlijebova zapadnog zida kuće i garaže tužitelja, a koje su sve točke i dužine naznačene na skici mjerničkog vještaka Hrvoja Ramušćaka, od 10. listopada 2025. godine, te im se zabranjuje svako takvo ili slično daljnje smetanje posjeda tužitelja.

II. Tužitelji su dužni tuženicima naknaditi parnični trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 687,50 eur te trošak žalbe u iznosu od 301,54 eura, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili utvrđenje da su tuženici izgradnjom ogradnog zida smetali njihov posjed na nekretninama kako je navedeno u izreci rješenja, te je naloženo tuženicima da uspostave ranije posjedovno stanje tako da uklone postavljeni ogradni zid.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobijaju tuženici zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba parničnog postupka. Ističu da pobijano rješenje nema jasne, potpune i argumentirane razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni proturječni su izvedenim dokazima i utvrđenjima suda. Naime, prvostupanjski sud s jedne strane utvrđuje da tužitelji fizički ne koriste sporni prostor između zida kuće i ograde (razmak 15-36 cm), a istodobno zaključuje da su tužitelji posjednici tog prostora temeljem isključivo vertikalne projekcije krovišta. U bitnome ističu da tužitelji nisu bili u posjedu spornog dijela nekretnine, koja predstavlja dvorište tuženika, a isto tako nisu mogli posjedovati zračni prostor ispod vijenaca krovova kuće i pomoćnog objekta. To što su tužitelji prolazili po dvorištu tuženika, ne samo u uskom spornom dijelu od 15-36 cm kako bi očitali svoj plinomjer eventualno može predstavljati pravo služnosti prolaza, a tužitelji zaštitu navedenog nisu zatražili. Slijedom navedenog, predlažu da se prihvati žalba i preinači pobijano rješenje na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova tuženicima, a podredno da se isto ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Tužitelji su podnijeli odgovor na žalbu u kojem osporavaju sve žalbene navode i predlažu da se ista odbije kao neosnovana.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Prvostupanjskim rješenjem tužiteljima je pružena posjedovna zaštita na nekretnini na pravcima označenim slovima E - F, na dužini od 13,20 m uz zapadni zid kuće tužitelja i na pravcu G-H na dužini od 6,40 metara uz zapadni zid garaže tužitelja, a udaljenu od zida kuće tužitelja u točki I 0,27 m, a u točki J 0,36m, a od zida garaže tužitelja u točki K 0,23 m, te u točki L 0,15 m, a sve ispod strehe i horizontalnih žlijebova kuće i garaže tužitelja u [adresa], a koje su točke i dužine naznačene na skici mjerničkog vještaka Hrvoja Ramušćaka, od 10. listopada 2025.., te je naloženo tuženicima da uspostave prijašnje posjedovno stanje na način da uklone sada postavljenu ogradu od betonskog temelja, betonskih stupova visine 2 metra izvan zemlje, betonskog parapeta i betonskih umetaka između stupova, između nekretnina stranaka navedenih pod točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja, na pravcima označenim slovima E-F u dužini od 13,20 metara i G-H u dužini od 6,40 metara, ispod krovišta i žlijebova zapadnog zida kuće i garaže tužitelja, a koje su sve točke i dužine naznačene na skici mjerničkog vještaka Hrvoja Ramušćaka, od 10. listopada 2025., te im se zabranjuje svako takvo ili slično daljnje smetanje posjeda tužitelja. Prvostupanjski sud utvrđuje da su radnjama tuženika, izgradnjom zida, smetani tužitelji u posjedu njihove nekretnine, dijela zemljišta iza njihove kuće u širini od 15 do 36 cm koji su imali u posjedu na način da su tim zemljištem prolazili radi očitavanja plinomjera, te da su smetani u istoj širini u zračnom prostoru ispod krovnih vijenaca objekata tužitelja. Kod nesporne činjenice izgradnje zida koju radnju tužitelji definiraju kao čin smetanja njihovog posjeda, prvostupanjski sud je tužiteljima pružio posjedovnu zaštitu po članku 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

6. Tuženici u žalbi tvrde da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja naveo proturječne razloge o odlučnim činjenicama, a zbog čega se isto ne može ispitati i smatraju da je zbog toga rješenje doneseno uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP). Ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je počinjena navedena bitna povreda postupka jer se iz obrazloženja pobijane odluke može jasno zaključiti na kojim utvrđenim, odlučnim činjenicama je prvostupanjski sud odluku utemeljio. Pored toga, rješenje nije doneseno ni uz koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. u vezi članka 381. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/2000. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. - pročišćeni tekst i 94/2017. - ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP) posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje u budućnosti. Prema stavku 2. istog članka, sud pruža ovu zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda te poštenje posjednika. Prema odredbi članka 441. ZPP-a, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, pri čemu je isključeno raspravljanje o pravu na posjed o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

8. Dakle, kad je riječ o posjedovnoj parnici, predmet raspravljanja je ograničen samo na dvije pravno relevantne činjenice i to činjenicu posljednjeg stanja posjeda i činjenicu nastalog smetanja, a sve u smislu članka 22. stavka 2. ZVDSP-a, odnosno članka 441. ZPP-a, pa se stoga prvostupanjski sud potpuno bespotrebno bavio prostorno planskom dokumentacijom, problematici izgradnje nekretnine tužitelja sukladno katastarskom planu i slično, jer sve navedeno nije bitno u ovom postupku.

9. Kod nesporne činjenice da su tuženici izgradili međašnji zid, tužitelji su trebali dokazati da im je tom radnjom smetan njihov posjed, a po stavu ovog suda tužitelji ničim nisu dokazali da su bili u posjedu dijela dvorišta tuženika na kojem je sagrađen zid, pa im je prvostupanjski sud neosnovano pružio posjedovnu zaštitu jer oni taj posjed nisu imali.

10. Iz provedenih dokaza je utvrđeno:

- da su tuženici sporni zid izgradili na površini koja čini njihovo dvorište,

- da su tužitelji svoju nekretninu ogradili metalnom ogradom, osim u dijelu gdje je kuća tužitelja, gledano prema dvorištu tuženika, na kojem zidu se nalazi plinomjer tužitelja,

- da je suglasnim iskazima saslušanih stranaka utvrđeno da tužitelji dvorište tuženika nisu koristili ni na koji način osim što su tužitelji ili djelatnici Međimurje plina prolazili dvorištem tuženika radi očitanja plinomjera na fasadi tužitelja koja gleda na dvorište tuženika,

- da je sagrađenim zidom pristup plinomjeru onemogućen odraslom čovjeku zbog uskog prolaza, a i prije izgradnje zida plinomjeru se nije pristupalo samo uz kuću tužitelja površinom u najširem dijelu svega 36 cm jer je to nemoguće.

11. Dakle, iz svih provedeni dokaza, uključujući i iz fotografija u spisu, utvrđeno je da tužitelji nisu bili u posjedu nekretnine na kojoj je izgrađen sporni zid jer se radi o dvorištu tuženika koje su samo oni posjedovali. Tužitelji su osobno ili putem djelatnika Međimurje-plina prolazili dvorištem tuženika radi očitanja plinomjera koji je na njihovoj fasadi prema dvorištu tuženika, ali time nisu imali posjed dvorišta tuženika već eventualno posjed prava stvarne služnosti iz članka 16. ZVDSP-a, kako osnovano navode žalitelji, međutim tužitelji nisu zatražili zaštitu posjeda prava stvarne služnosti pa navedeno nije bilo predmetom raspravljanja u ovom postupku. Isto tako izgradnjom zida tužitelji nisu smetani u posjedu krovnog vijenca svoje kuće i pomoćnog objekta jer vijenac znatno nadvisuje ogradni zid, a niti zračnog prostora jer po članku 10. ZVDSP-a faktična vlast može se ostvarivati samo na stvarima, a s tim je izjednačen i posjed prava stvarne služnosti (članak 10. stavak 5. ZVDSP-a) pa se prema tome ne može posjedovati zračni prostor jer isti nije stvar i na njemu se ne može izvršavati faktična vlast.

12. Slijedom navedenog neosnovano je prvostupanjski sud tužiteljima pružio posjedovnu zaštitu jer izgradnjom zida tuženici nisu smetali tužitelje u posjedu jer tužitelji takav posjed nisu imali.

13. Iz navedenog je razloga uvažena žalba tuženika i preinačeno prvostupanjsko rješenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava, po članku 380. točki 3. ZPP-a.

14. Kako je prvostupanjsko rješenje preinačeno, preinačena je i odluka o trošku postupka koji je dosuđen tuženicima po članku 154. stavku 1. ZPP-a. Tuženicima je priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025. – dalje: Odvjetnička tarifa) i to jednokratna nagrada u visini od 250 bodova iz tarifnog broja 7. točke 2. Odvjetničke tarife ili prema vrijednosti boda od 2,00 eur u iznosu od 500,00 eur, uvećan za 10% za zastupanje više osoba (tarifni broj 40. Odvjetničke tarife) i PDV, pa ukupni trošak prvostupanjskog postupka tuženika iznosi 687,50 eur. Tuženicima nije posebno priznat zatraženi trošak za zastupanje na očevidu na licu mjesta održanom 10. listopada 2025. jer se radi o trošku prvostupanjskog postupka koji je obuhvaćen jednokratnom nagradom, kao ni trošak prijevoza na očevid jer nije ničim dokazan.

14.1. Tuženicima je priznat trošak žalbe, i to za sastav žalbe po tarifnom broju 10. točki 2. Odvjetničke tarife u visini od 100 bodova, što s PDV-om i zastupanjem više osoba iznosi 275,00 eura, te trošak plaćene pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 eur, ukupno 301,54 eur.

U Puli-Pola 16. veljače 2026.

Sutkinja:

Nataša Babić