REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-852/2025-6

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja Ambijenta d.o.o. Požega, Industrijska 23, OIB: 28304780448, kojeg zastupa zakonski zastupnik HD, direktor, a istoga opunomoćenik Željko Damjanac, odvjetnik iz Požege, Sv. Florijana 9, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, 16. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/24-01/59, URBROJ: 513-04-25-10 od 28. srpnja 2025. i poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Požega KLASA: UP/I-471-02/23-01/27, URBROJ: 513-07- 11-24-12 od 20. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-471-02/24-01/59, URBROJ: 513-04-25-10 od 28. srpnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Požega KLASA: UP/I-471-02/23-01/27, URBROJ: 513-07-11-24-12 od 20. veljače 2024.

2. Navedenim prvostupanjskim rešenjem je tužitelju kao poreznom obvezniku utvrđen manje obračunati porez na dohodak po osnovi nesamostalnog rada koji pripada Gradu Pleternici za razdoblje 01.01.2021. do 31.12.2022., i to za 2021. u iznosu od 1.984,32 eura, a za 2022. u iznosu od 2.518.,56 eura, sve sa pripadajućim kamatama od dospijeća pa do dana sačinjavanja zapisnika o kontroli 09.01.2024., (točka I.1. i 2. izreke); manje obračunati porez na dohodak po osnovi nesamostalnog rada koji pripada Općini Jakšić za razdoblje 01.01.2021. do 31.12.2022., i to za 2021. u iznosu od 1.428,00 eura, a za 2022. u iznosu od 536,76 eura, sve sa pripadajućim kamatama od dospijeća pa do dana sačinjavanja zapisnika o kontroli 09.01.2024., (točka I. 3. i 4. izreke); manje obračunati prirez porezu na dohodak koji pripada Općini Jakšić za razdoblje 01.01.2021. do 31.12.2022., i to za 2021. u iznosu od 71,30 eura, a za 2022. u iznosu od 26,81 eura sve sa pripadajućim kamatama od dospijeća pa do dana sačinjavanja zapisnika o kontroli 09.01.2024., (točka I. 5. i 6. izreke); manje obračunati doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti za razdoblje 01.01.2021. do 31.12.2022., i to za 2021. u iznosu od 3.572,31 eura, a za 2022. u iznosu od 3.019,89 eura, sve sa pripadajućim kamatama od dospijeća pa do dana sačinjavanja zapisnika o kontroli 09.01.2024., (točka I. 7. i.8. izreke); manje obračunati doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje za razdoblje 01.01.2021. do 31.12.2022., i to za 2021. u iznosu od 1.190,73 € eura, a za 2022. u iznosu od 1.006,62 eura, sve sa pripadajućim kamatama od dospijeća pa do dana sačinjavanja zapisnika o kontroli 09.01.2024., (točka I. 9. i 10. izreke); manje obračunati doprinos za zdravstveno osiguranje za razdoblje 01.01.2021. do 31.12.2022., i to za 2021. u iznosu od 3.929,50 eura, a za 2022. u iznosu od 3.321,75 eura sve sa pripadajućim kamatama od dospijeća pa do dana sačinjavanja zapisnika o kontroli 09.01.2024., (točka I. 11. i 12. izreke). Pod točkom II. izreke, tužitelju je naložena uplata utvrđenih manje obračunatih poreza i doprinosa i kamata te obračun i uplata daljnjih kamata tekućih od 09.01.2024. pa nadalje do isplate (pobliže određeno pod točkama 1. do 15. izreke), a pod točkom III. izreke je naložena provedba u poslovnim knjigama odgovarajućih knjiženja uz rok za izvršenje od 8 dana (točka IV. izreke) i pod prijetnjom prisilnog izvršenja ukoliko porezni obveznik ne postupi po istome (točka V. izreke).

3. Tužitelj u tužbi navodi da se svi putni nalozi odnose na stvarno obavljena službena putovanja zaposlenika poreznog obveznika HD i KD, a koji je obavljao komercijalne poslove i bio voditelj prodavaonice u Našicama. U dokaz ovih tvrdnji predao je u spis Ugovor o radu za zaposlenika AD i Ugovor o komisionoj prodaji zaključen između poreznog obveznika i društva INTERMOD d.o.o. Zadar, te je ukazao da se njegova djelatnost svodi isključivo na komisionu prodaju robe vlasništva društva Intermod d.o.o. Zadar, na način da su u pravilu svakog tjedna ili HD ili KD (zaposlenik) odlazili u skladište društva Interom d.o.o. u Zadar, gdje su na licu mjesta birali robu po vrsti i količini koja bi se potom iz skladišta dobavljača dostavljala u prodavaonice poreznog obveznika. Navodi da su se o tome sačinjavale uredne i vjerodostojne isprave (međuskladišnice), a po izvršenoj prodaji dobavljač bi ispostavljao fakture poreznom obvezniku. Međuskladišnica odnosno isprave kojima se dokazuje stvarno obavljeno službeno putovanje potkrepljena je činjenicom odabira vrste i količina robe kao i dostave iste u skladište po reznog obveznika. Tvrdi da iako su one predane u spis, da ih prvostupanjsko tijelo nije cijenilo odnosno dalo razloge zbog čega, dok je drugostupanjsko tijelo uskim tumačenjem propisa kojima je reguliran način dokazivanja istinitosti obavljenog putovanja ove dokaze otklonilo. Identificirao je također zaposlenike poslovnog partnera koji su izdavali robu i sa kojima su djelatnici poreznog obveznika vršili odabir a to su FD i ŠD, koji su naknadno dali i svoja pismena očitovanja u tom pravcu a koja su dostavljena u spis. Navodi da je tijekom nadzora ukazano da je za sačinjavanje i vođenje putnih naloga bio zadužen zaposlenik KD, koji je u vezi isplata po istima direktno komunicirao sa knjigovodstvenim servisom koji je vodio knjigovodstvene poslove za poreznog obveznika. Kada je zbog nerentabilnosti poslovanja prodavaonice u Našicama došlo do njenog zatvaranja, porezni obveznik je zbog poslovno uvjetovanih okolnosti bio prinuđen otkazati ugovor o radu zaposleniku AD koji je revoltiran tom odlukom poslodavca, a sa ciljem da od njega iznudi nepripadajuće isplate i povlačenje odluke o otkazu ugovora o radu pa kada u tome nije uspio s ciljem da mu našteti zadržao i odbio predati poslovnu dokumentaciju (putne naloge) sa dokazima njene vjerodostojnosti za sačinjavanje kojih je bio zadužen a držao ih je u prodavaonici u Našicama. Tvrdi kako su putni nalozi sa neupitno valjanim dokazima o obavljenim poslovnim putovanjima pravovremeno sačinjeni i temeljem njih je izvršena isplata troškova putovanja te su bili potkrijepljeni vjerodostojnom dokumentacijom koju je prikrio i zadržao za sebe zaposlenik zadužen za obavljanje ovih poslova revoltiran činjenicom otkazivanja ugovora o radu. Navodi da je u takvoj situaciji jedino mogao već nastale poslovne promjene rekonstruirati u poslovnim knjigama te pokrenuti postupak protiv bivšeg djelatnika. Smatra da je porezno tijelo trebalo ocijeniti alternativno dostavljene dokaze jer se radilo o osnovanim isplatama koje ulaze u trošak poslovanja, jer je učinio vjerojatnim svoje tvrdnje da su sve isplate i knjiženje bile pravovremene, no zbog izvanredne okolnosti je bio prinuđen alternativnim dokazima potkrijepiti iste nakon što su već i učinjene.

3.1. Poziva se na propisano člankom 8. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 10/17., 128/17., 106/18., 1/19., 80/19., 1/20., 74/20., 138/20., 1/21., 102/22., 112/22.,156/22., 1/23., 3/23., 56/23. i 143/23., dalje: Pravilnik) kojim nije taksativno navedeno na temelju kojih isprava se obračunavaju putni troškovi, dnevnice odnosno neoporezivi primitci, već je samo primjerice navedeno koje to isprave i dokazi mogu biti, ne isključujući pri tome niti jedan mogući dokaz, kao što nije propisan formalni oblik obrasca putnog naloga već je propisan samo njegov bitni sadržaj odnosno podaci koji u njemu moraju biti evidentirani. Stoga tvrdi da dokazi koje je predlagao (izjave djelatnika knjigovodstvenog servisa, očitovanje djelatnika AD, uvid u međuskladišnice, ugovor o poslovnoj suradnji) su valjani dokazi u smislu članka 8. navedenog Pravilnika, u pogledu činjenice opravdanosti obavljenih neoporezivih isplata, pa je porezno tijelo bilo dužno, ukoliko ih je otklonio odnosno otklonio njihovu vjerodostojnost, dati u obrazloženju razloge zbog čega smatra da te dokaze nije trebalo odnosno nije bilo osnova provoditi.

3.2. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troška upravnog spora za sastav tužbe, 1.000,00 eura (Tbr. 27 Odvjetničke tarife) uz PDV od 250,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, pred ovim Sudom je održana javna rasprava 26. siječnja 2026. na koju nisu pristupile uredno pozvane stranke, pa je rasprava na temelju odredbe članka 91. stavka 3 . Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS) održana u njihovoj odsutnosti.

6. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka i sve isprave koje se nalaze u istima, te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz spisa upravnog postupka proizlazi kako je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Požega, obavilo kod tužitelja porezni nadzor o kojem je izdan zapisnik od 09. siječnja 2024., na koji tužitelj nije izjavio prigovor, pa je s obzirom na utvrđeno tim zapisnikom 20. veljače 20224., doneseno porezno rješenje, KLASA: UP/1-471-02/23-01/27, URBROJ: 513-07-11-24-12.

7.1. Istim je utvrđeno kako je tužitelj direktoru društva CD i zaposleniku AD obavio neoporezive isplate s osnova dnevnica i naknada za korištenje privatnog automobila u službene svrhe u iznosu 2 kn po prijeđenom kilometru u razdoblju od 01. siječnja do 31. prosinca 2021., te u razdoblju od 01. siječnja do 31. prosinca 2022. u iznosima koji su tabelarno prikazani na str. 6. i 7. te 19. i 20. obrazloženja prvostupanjskog rješenja. Iz istih proizlazi da je u navedenim razdobljima direktor društva, HD u tu svrhu primio ukupno 59.800,00 kn, te 75.900,00 kn, a zaposlenik KD 57.500,00 kn, te 16.100,00 kn.

7.2. Tužitelj je tijekom nadzora dostavio putne naloge koje je porezno tijelo ocijenilo nevjerodostojnima zbog utvrđenih nelogičnosti i nepotpunosti i jer uz iste nisu dostavljene odgovarajuće isprave koje bi dokazivale da su se službena putovanja dogodila, a zbog čega je obračunat porez i prirez na dohodak od nesamostalnog rada sa pripadajućim doprinosima.

8. Prema članku 21. stavku 1. toč. l.f) Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20. i 138/20.), primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaćom) smatraju i svi drugi primici koje poslodavac isplaćuje ili daje radniku vezano uz radni odnos i odnos poslodavca i radnika bez obzira na oblik i način isplate ili temelja za isplatu.

8.1. Članak 9. stavak 1. točka 9. tog Zakona propisuje da porez na dohodak ne plaća se na primitke radnika i fizičkih osoba iz članka 21. Zakona po osnovi naknada, potpora i nagrada koje im isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće, do propisanih iznosa iz članka 7. stavak 2. Pravilnika o porezu na dohodak.

8.2. Pravilnikom, u članku 7. stavku 2. taksativno je propisano koji se iznosi što ih poslodavac ili isplatitelj plaće isplaćuje svojim radnicima ne smatraju oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada. Tako prema članku 8. stavku 1. tog Pravilnika, isplate iz članka 7. Pravilnika priznaju se na temelju vjerodostojnih isprava (računa, obračuna, odluka, potvrda o cijeni karata i drugog), pri čemu je stavkom 2. ovog članka regulirano da se izdaci za službena putovanja iz članka 7. Pravilnika (dnevnice, naknade prijevoznih troškova, naknade korištenja privatnog automobila u službene svrhe, troškovi noćenja i drugo), obračunavaju na temelju urednog i vjerodostojnog putnog naloga i priloženih isprava kojima se dokazuju izdaci i drugi podaci navedeni na putnom nalogu. Neovisno u kojem obliku se izdaje, putni nalog kao vjerodostojna isprava sadrži osobito sljedeće podatke: nadnevak izdavanja, ime i prezime osobe koja se upućuje na službeno putovanje, mjesto u koje osoba putuje, svrha putovanja, vrijeme trajanja putovanja, vrijeme kretanja na put, podatke o prijevoznom sredstvu kojim se putuje (ako se putuje automobilom potrebno je navesti marku i registarsku oznaku automobila, početno i završno stanje brojila - kilometar/sat), vrijeme povratka s puta, potpis ovlaštene osobe, obračun troškova, likvidaciju obračuna te izvješće s puta. Uz putni nalog obvezno se prilažu isprave kojima se dokazuju nastali izdaci i to osobito: računi za cestarine, računi za parking, putne karte ili u iznimnim i opravdanim slučajevima preslike putnih karata, računi za smještaj i drugo, bez obzira na način podmirenja izdataka.

8.3. Nadalje, člankom 66. stavkom 1. i 4. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22., dalje: OPZ) i člankom 9. stavkom 1. i 3. Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20. i 47/20.) propisano je što se smatra urednom i vjerodostojnom ispravom.

9. Sporno prema navodima tužbe je je li tužitelj dokazao tijekom poreznog nadzora osnovanost neoporezivih isplata direktoru i zaposleniku tužitelja na temelju putnih naloga, dokumentacijom i na način kako je to propisano prethodno citiranim zakonskim odredbama i odredbama Pravilnika.

10. U poreznom rješenju je detaljno opisano i navedeno da dostavljeni putni nalozi ne sadrže potrebne podatke o prijevoznom sredstvu kojim se putuje odnosno, marki i registarskoj oznaci automobila niti početno i završno stanje brojila niti izvješće s puta. Nadalje, u skladu s člankom 8. stavkom 2. Pravilnika, ne sadrže potpis podnositelja računa, radnika na službeno putovanje, u dijelu putnog naloga u kojemu je iskazan obračun troškova za izvršeno službeno putovanje. Također, uz navedene putne naloge, iako su prema istima službena putovanja trajala dva dana, zbog čega je radnik imao potrebu noćenja na službenom putu, nema dokaza o noćenju, odnosno korištenju usluga smještaja na službenom putu, te nisu priložene isprave kojima bi tužitelj dokazao izdatke nastale na službenom putu. Nadalje, na navedenim putnim nalozima navedeno je da radnik putuje u Zadar sa svrhom putovanja: „dogovor oko odabira robe". Uvidom u sadržaj putnih naloga utvrđeno je da isti ne sadrže podatak o poslovnom partneru kojega je posjetio na službenom putovanju niti sadrže podatke o obavljenim poslovima na službenom putovanju. Budući da sporni putni nalozi ne sadrže izvješće s puta s podacima o obavljenim poslovima na službenom putovanju i poslovnim partnerima ne može se nedvojbeno utvrditi da su putovanja navedena u putnim nalozima obavljena u službene svrhe, odnosno radi odlaska poslovnom partneru ili potencijalnom poslovnom partnera, što bi rezultiralo poslovnom suradnjom i ostvarenim prihodima od obavljanja djelatnosti tužitelja.

11. Tužitelj neosnovano prigovara da su sporni putni nalozi trebali biti prihvaćeni kao “rekonstruirani“ budući da isti ne sadrže podatke kojima bi dokazali svoju vjerodostojnost kao isprave u skladu s člankom 7. stavkom 2. Pravilnika i člankom 66. stavkom 1. i 4. OPZ-a. Da bi se dnevnice, naknade prijevoznih troškova, naknade korištenja privatnog automobila u službene svrhe, troškovi noćenja i drugo mogli obračunati i priznati kao neoporezivi primitak, moraju biti obračunati na temelju urednog i vjerodostojnog putnog naloga i priloženih isprava kojima se dokazuju izdaci i drugi podaci navedeni na putnom nalogu. Pri tome, osim datuma izdavanja te podataka o osobi koja se upućuje na službeni put, putni nalog mora sadržavati i podatke o mjestu u koje se putuje, svrhu putovanja, vrijeme trajanja putovanja, vrijeme kretanja na put, podatke o prijevoznom sredstvu kojim se putuje (ako se putuje automobilom potrebno je navesti marku i registarsku oznaku automobila, početno i završno stanje brojila - kilometar/sat), vrijeme povratka s puta, potpis ovlaštene osobe, obračun troškova, likvidaciju obračuna te izvješće s puta. Uz putni nalog obvezno se prilažu isprave kojima se dokazuju nastali izdaci i to osobito: računi za cestarine, računi za parking, putne karte ili u iznimnim i opravdanim slučajevima preslike putnih karata, računi za smještaj i drugo, bez obzira na način podmirenja izdataka.

11.1. Budući da navedene podatke sporni putni nalozi ne sadrže, a što je prvostupanjsko tijelo detaljno obrazložilo u poreznom rješenju, tuženik je opravdano odbio žalbu tužitelja. Pri tome je naveo da tužitelj pogrešno tumači i relativizira imperativ prethodno citiranih pravnih normi koje eksplicitno navode koje bitne elemente svaki putni nalog mora imati, što u svakom slučaju ne isključuje, navođene i drugih potrebnih podataka, tako i obveznu popratnu dokumentaciju odnosno isprave kojima se nastali izdaci dokazuju, kako to proizlazi iz članka 8. stavka 2. Pravilnika niti je tužitelju ostavljeno na izbor kojim će dokaznim sredstvima, ispravama dokazivati okolnost obavljenog službenog puta.

11.2. U vezi dokumentacije koju je tužitelj dostavio na završnom razgovoru (ugovori i meduskladišnice), te naknadno danog očitovanja 11. prosinca 2023. prvostupanjsko tijelo opravdano iste nije prihvatilo, a za što je dalo i detaljno obrazloženje na str. 29. do 32. tog rješenja. Iz istog proizlazi da ugovori i meduskladišnice kao i izjave radnika prodavatelja robe INTERMOD d.o.o., koje može naknadno pribaviti, nisu isprave koje dokazuju da su putovanja radnika obavljena u službene svrhe, niti su isprave za obračunavanje i priznavanje neoporezivih isplata po osnovi dnevnica i putnih troškova za službena putovanja, već se izdaci za službena putovanja obračunavaju na temelju urednog i vjerodostojnog putnog naloga i priloženih isprava, kojima se dokazuju izdaci i drugi podaci navedeni na putnom nalogu, kako je propisano odredbama članka 8. stavka 2. Pravilnika. Uvidom u putne naloge, za 2022. utvrđeno je da, iako je porezni obveznik uz putne naloge broj 9/22, 10/22, 11/22, 12/22, 13/22, 17/22, 18/22, 19/22, 20/22, 21/22, 22/22, 23/22, 25/22, 26/22, 27/22, 30/22, 31/22 i 33/22 iz 2022. priložio parkirne karte, na putnim nalozima u dijelu obračuna troškova, nije iskazao troškove parkiranja, a uvidom u poslovne knjige i dokumentaciju za 2022. utvrđeno je da porezni obveznik troškove parkiranja nije evidentirao niti u glavnoj knjizi za 2022., kao niti troškove smještaja odnosno noćenja koje je zaposlenicima, prema navodima u podnesku, osigurao poslovni partner.

11.3. U vezi prigovora kako je za nepostojanje vjerodostojnih isprava odgovoran zaposlenik KD koji je bio zadužen „za sačinjavanje i vođenje putnih naloga”, te da je isti, nakon otkazivanja ugovora o radu, „odbio predati poslovnu dokumentaciju (putne naloge) sa dokazima njene vjerodostojnosti za sačinjavanje kojih je bio zadužen, a držao ih je u prodavaonici u Našicama”, te da „vjerodostojnu dokumentaciju je zadržao i učinio nedostupnom poreznom obvezniku", zbog čega je „porezni obveznik bio prisiljen rekonstruirati sve putne naloge koji su stvarno istinito i pravovremeno sačinjeni i uz koje je imao za svako službeno putovanje vjerodostojan dokaz o realizaciji a što je učinjeno temeljem isplata koje su po njima izvršene i dokaza o realizaciji svrhe putovanja u vidu meduskladišnica o isporuci robe.", porezno tijelo se opravdalo pozvao na članak 7. Zakona o računovodstvu. Prema istome je odgovornost poduzetnika vođenje poslovnih knjiga te prikupljati i sastavljati knjigovodstvene isprave, a ako povjeri obavljanje računovodstvenih poslova i funkcije računovodstva drugim pravnim ili fizičkim osobama, poduzetnik ostaje u potpunosti odgovoran za povjerene poslove, kao i za nesmetano obavljanje nadzora od strane nadzornih tijela. K tome, poduzetnik je dužan osigurati da računovodstvena dokumentacija bude točna, potpuna, provjerljiva, razumljiva i zaštićena od oštećenja i promjena, te je dužan poduzeti mjere da računovodstvena dokumentacija bude zaštićena od gubitka, oštećenja i osigurati da potrebna tehnička oprema, nositelji podataka i softver budu zaštićeni od zlouporabe, oštećenja, uništenja, neovlaštenog ometanja, neovlaštenog pristupa, gubitka, krađe ili otuđenja. Stoga proizlazi da je za čuvanje knjigovodstvenih isprava jedino i isključivo odgovoran tužitelj.

12. Budući da je tužitelj propustio iskoristiti svoje pravo iz odredbe članka 7., a u svezi odredbe članka 126. stavka 4. OPZ-a, te priložiti isprave (privatne) koje su zakonom propisane kao odgovarajuće za dokazivanje osnovanosti neoporezivih isplata, te budući da nije dostavio isprave koje se mogu smatrati urednim i vjerodostojnim ispravama propisanim člankom 8. stavkom 2. Pravilnika, nije dokazao činjenice koje umanjuju ili ukidaju porez u skladu s člankom 88. OPZ-a.

12.1. Stoga je Sud osporavana rješenja ocijenio zakonitima pa je primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

13. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 16. veljače 2026.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku