REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8955/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužiteljice VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nevenka Juriček, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i činidbe, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 16. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba tužiteljice u dijelu u kojem ističe tužbeni zahtjev:

„Utvrđuje se da je nastupila zastara pokretanja ovršnog postupka na temelju pravomoćnog ovršnog rješenja koje je donio javni bilježnik Nikola Tadić u Zagrebu poslovni broj Ovrv-445/12 od 15. veljače 2012. u postupku naplate novčanog potraživanja od strane ovrhovoditelja ovdje tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv ovršenice ovdje tužiteljice VR iz [adresa], vl. FIZERSKOG STUDIA JASNA, uslužno trgovački obrt, Zagreb, Vlaška 96, OIB: [osobni identifikacijski broj].“

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev:

„Nalaže se Financijskoj agenciji da izvrši brisanje ovrhe pod poslovnim brojem Ovrv- 445/12 od 15. veljače 2012. koja je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima upisana u korist ovrhovoditelja ovdje tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv ovršenice ovdje tužiteljice VR iz [adresa], vl. FIZERSKOG STUDIA JASNA, uslužno trgovački obrt, Zagreb, Vlaška 96, OIB: [osobni identifikacijski broj].“

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura sa zateznim kamatama od 16. veljače 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj 31. kolovoza 2023. navodi da je tuženik 10. svibnja 2012. na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi Ovrv-445/12 od 15. veljače 2012. pokrenuo pred Agencijom za naplatu financijskih potraživanja ovršni postupak protiv Frizerskog studija JASNA, uslužno trgovačkog obrta, radi izravne naplate novčanog potraživanja. Ističe da je tužiteljica 29. svibnja 2022. pribavila od FINA-e potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje te da je radi brisanja zastarjelih potraživanja i obustave ovrhe dužna FINI dostaviti sudsku odluku kojom je utvrđena zastara pokretanja ovršnog postupka. Ističe da je spomenuti obrt brisan iz obrtničkog registra 18. veljače 2013. Tužbenim zahtjevom traži donošenje presude kojom će se utvrditi da je nastupila zastara pokretanja ovršnog postupka na temelju pravomoćnog ovršnog rješenja koje je donio javni bilježnik Nikola Tadić u Zagrebu poslovni broj OVrv-445/12 od 15. veljače 2012. u postupku naplate novčanog potraživanja od strane ovrhovoditelja ovdje tuženika protiv ovršenice ovdje tužiteljice. Također traži da se naloži Financijskoj agenciji da izvrši brisanje ovrhe pod poslovnim brojem Ovrv-445/12 od 15. veljače 2012. koja je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima upisana u korist tuženika protiv tužiteljice. Traži naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka pravnog interesa za pokretanje i vođenje ovog postupka. Ističe da tužba za utvrđenje činjenice da je nastupila zastara pokretanja ovršnog postupka ne ide u sudsku nadležnost i da nije dopuštena u smislu čl. 187. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Nadalje navodi da je tuženik postupak prisilne naplate na temelju ovršne isprave i to pravomoćnog rješenja o ovrsi pokrenuo 10. svibnja 2012., a da je osnova isknjižena tek 4. kolovoza 2018. Ističe da stoga prigovor zastare nije osnovan. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Sud je izveo dokaz čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu.

4. Tužba u dijelu kojim tužiteljica tužbenim zahtjevom traži utvrđenje zastare pokretanja ovršnog postupka nije dopuštena, dok tužbeni zahtjev u preostalom dijelu nije osnovan.

5. Po stavu ovog suda tužba u dijelu kojim tužiteljica tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je nastupila zastara pokretanja ovršnog postupka nije dopuštena. Prije svega, s obzirom na način na koji je tužbeni zahtjev uređen, tužiteljica traži utvrđenje činjenice, što nije dopušteno u smislu čl. 187. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP). Ovakvo shvaćanje izraženo je i u odlukama Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1227/2023-2 od 11. travnja 2024. te Županijskog suda u Splitu broj Gž-2312/2023-2 od 30. listopada 2023. Naime, sukladno čl. 187. st. 1. ZPP, tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave.

6. Također treba dodati da sukladno čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO), zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. No, čak i da je tražbina vjerovnika zastarjela, to ne znači da tuženik ne bi mogao podnijeti tužbu. Vjerovnik uvijek može podnijeti tužbu (ima pravo na pristup sudu), ali u slučaju da dužnik u postupku istakne prigovor zastare koji je osnovan (jer sud na zastaru ne pazi po službenoj dužnosti), takav zahtjev će biti odbijen. Navedeno se, na odgovarajući način, odnosi i na pokretanje ovršnog postupka. Prema tome, tužiteljica ne može u smislu čl. 187. st. 1. ZPP zahtijevati utvrđenje da tuženik ne može pokrenuti ovršni postupak odnosno da je nastupila zastara pokretanja ovršnog postupka.

7. Slijedom navedenog, kako deklaratorni zahtjev tužiteljice nije u skladu s čl. 187. st. 1. ZPP, odlučivanje o istom ne spada u sudsku nadležnost. Stoga je na temelju čl. 282. st. 1. ZPP u vezi s čl. 16. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

8.1. Što se pak tiče zahtjeva tužiteljice da se naloži Financijskoj agenciji da izvrši brisanje ovrhe koja je upisana u korist ovrhovoditelja protiv ovršenice, treba reći da između stranaka nije sporno postojanje pravomoćnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-445/12 od 15. veljače 2012. koji je donio javni bilježnik Nikola Tadić u Zagrebu.

8.2. Čitanjem specifikacije Financijske agencije o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje (list 11 spisa) i potvrde tog tijela o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje

(list 10 spisa) utvrđeno je:

- da je spomenuta osnova (rješenje o ovrsi) zaprimljena 10. svibnja 2012.

-da je za tu osnovu utvrđena nemogućnost izvršenja na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima

-da je dug po toj osnovi isknjižen

-da je datum prestanka izvršenja 4. kolovoza 2018.

9. Prema tome, FINA je u konkretnom slučaju u cijelosti postupila u skladu s čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine 68/2018, ZPONS/18) odnosno prestala je s izvršavanjem predmetne osnove za plaćanje. Prema tome, očito je da predmetna osnova više nije upisana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje pri čemu se napominje da tužiteljica ne tvrdi niti ne dokazuje da bi predmetna osnova za plaćanje još uvijek bila upisana u taj očevidnik.

10. Dokument u koji je upisana navedena osnova za plaćanje jest specifikacija Financijske agencije o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje (list 11 spisa). Odredbama ZPONS-a nije predviđena mogućnost brisanja osnove za plaćanje iz evidencije Financijske agencije o onim osnovama za koje je utvrđena nemogućnost izvršenja i koje su se prestale izvršavati i po kojim je dug isknjižen. Takva mogućnost nije predviđena niti odredbama Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (NN 71/2018, 46/2022, 155/2022, dalje Pravilnik).

11. Prema tome, kako takva mogućnost uopće ne postoji, tužbeni zahtjev nije osnovan neovisno o tome je li tražbina iz osnove za plaćanje prestala postojati na bilo koji način ili je zastarjela.

12.1. Kao što je to obrazloženo u toč. 11. obrazloženja, po ocjeni ovog suda za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva je posve neodlučna okolnost je li tražbina tuženika iz predmetnog pravomoćnog rješenja o ovrsi zastarjela ili ne. Pa ipak, tužiteljici treba odgovoriti da tražbina tuženika iz predmetnog rješenja o ovrsi od 15. veljače 2012., koje je postalo pravomoćno 24. travnja 2012. (klauzula pravomoćnosti, list 9 spisa) nije zastarjela.

12.2. Naime, ta tražbina zastarijeva u desetogodišnjem zastarnom roku iz čl. 233. st. 1. ZOO. Tuženik je tu osnovu podnio na naplatu Financijskoj agenciji 10. svibnja 2012., kada je zastarni rok prekinut. Iz sadržaja spisa ne proizlazi da je išta naplaćeno po toj osnovi za plaćanje. Financijska agencija je na temelju čl. 12. st. 1. ZPONS/18 prestala s izvršavanjem te osnove za plaćanje 4. kolovoza 2018.

13. Dana 31. srpnja 2010. stupio je na snagu Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 91/10, dalje ZPONS/10), kojim je u prijelaznim i završnim odredbama u čl. 36. propisano da se od 1. siječnja 2011. na provedbu ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika i osiguranja prethodnim i privremenim mjerama te na postupak izvansudske ovrhe uređene Ovršnim zakonom ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08) i Općim poreznim zakonom ("Narodne novine" broj 147/08) odgovarajuće primjenjuju odredbe tog Zakona, a posebno pri dostavi rješenja o ovrsi, traženju podataka o računima i štednim ulozima ovršenika, određivanju ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika, provedbi ovrhe po računima ovršenika, provedbi ovrhe po zadužnici, odgovornosti u provedbi ovrhe i redoslijedu naplate. Odredbe čl. 9. st. 3., 4., 5., 6., 7. i 8. ZPONS/10 u bitnom, bez vremenskog ograničenja, određuju radnje provedbe ovrhe koje poduzima Agencija i banke, sve do izvršenja osnove za plaćanje, kada sukladno odredbi čl. 9. st. 8. ZPONS, Agencija u Jedinstvenom registru računa briše oznaku blokade računa i oznaku raspolaganja oročenim sredstvima.

14. Slijedom navedenog, kako je provedba ovrhe u razdoblju sve do stupanja na snagu ZPONS/18 propisana bez vremenskog ograničenja (taj postupak nije obustavljen nego se čitavo vrijeme vodio), i kako osnova za plaćanje nije povučena, zaključak je ovog suda da je desetogodišnji zastarni rok, koji je nesporno prekinut podnošenjem pravomoćnog rješenja na naplatu (10. svibnja 2012.), nije počeo teći iznova u smislu odredbe čl. 245. ZOO sve do stupanja na snagu ZPONS/18 4. kolovoza 2018. Dakle, desetogodišnji zastarni rok nije protekao.

15. O troškovima postupka odlučeno je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, vrijednosti predmeta spora (300,00 eura) te priloženom troškovniku.

16. Tako je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 25 bodova te trošak pristupa na ročišta 12.03.2025. i 22.01.2026. za svako po 25 bodova. Navedeno sveukupno iznosi 75 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura uvećano za 25% na ime PDV iznosi 187,50 eura. Prihvaćen je i zahtjev tuženika za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

17. Tuženiku nije priznat trošak pristojbe na odgovor na tužbu jer obveza plaćanja iste dospijeva po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici (čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama, NN 118/18,51/23).

U Zagrebu 16. veljače 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.