REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23 000 Zadar
Poslovni broj: P-1944/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zadru, po sucu pojedincu Jasenki Glavan, u pravnoj stvari tužitelja UŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po OD Vukušić, Bokan i partneri, OD u Zadru, protiv tuženice OTP banke d.d. OIB:52508873833, Domovinskog rata 61, Split, zastupane po OD Anić & Anić, OD u Splitu isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 26. studenog 2025 godine u nazočnosti zamj. punomoćnika tužitelja te objave presude dana, 16. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
1. Nalaže se tuženiku: OTP BANKA d.d., Ulica Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB:52508873833 da Tužitelju: UŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 18.083,49 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:
- 40,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.02.2008. do isplate,
- 52,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.03.2008. do isplate,
- 51,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.04.2008. do isplate,
- 41,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.05.2008. do isplate,
- 43,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.06.2008. do isplate,
- 58,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.07.2008. do isplate,
- 58,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.08.2008. do isplate,
- 60,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.09.2008. do isplate,
- 66,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.10.2008. do isplate,
- 96,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.11.2008. do isplate,
- 116,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.12.2008. do isplate,
- 139,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.01.2009. do isplate,
- 148,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.02.2009. do isplate,
- 150,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.03.2009. do isplate,
- 140,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.04.2009. do isplate,
- 143,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.05.2009. do isplate,
- 132,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.06.2009. do isplate,
- 152,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.07.2009. do isplate,
- 154,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.08.2009. do isplate,
- 158,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.09.2009. do isplate,
- 154,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.10.2009. do isplate,
- 157,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.11.2009. do isplate,
- 156,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2009. do isplate,
- 168,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.01.2010. do isplate,
- 175,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.02.2010. do isplate,
- 176,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.03.2010. do isplate,
- 183,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.04.2010. do isplate,
- 187,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.05.2010. do isplate,
- 222,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2010. do isplate,
- 220,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.07.2010. do isplate,
- 222,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.08.2010. do isplate,
- 230,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.09.2010. do isplate,
- 228,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.10.2010. do isplate,
- 232,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2010. do isplate,
- 246,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.12.2010. do isplate,
- 275,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2011. do isplate,
- 229,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2011. do isplate,
- 216,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.03.2011. do isplate,
- 206,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.04.2011. do isplate,
- 226,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.05.2011. do isplate,
- 248,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.06.2011. do isplate,
- 262,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.07.2011. do isplate,
- 346,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.08.2011. do isplate,
- 281,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.09.2011. do isplate,
- 266,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2011. do isplate,
- 267,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.11.2011. do isplate,
- 268,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2011. do isplate,
- 279,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2012. do isplate,
- 288,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.02.2012. do isplate,
- 283,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.03.2012. do isplate,
- 287,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 27.04.2012. do isplate,
- 289,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 22.05.2012. do isplate,
- 285,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.07.2012. do isplate,
- 285,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 24.07.2012. do isplate,
- 283,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.08.2012. do isplate,
- 275,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.09.2012. do isplate,
- 284,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 26.10.2012. do isplate,
- 288,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.11.2012. do isplate,
- 284,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 21.12.2012. do isplate,
- 286,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.01.2013. do isplate,
- 277,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.02.2013. do isplate,
- 280,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.03.2013. do isplate,
- 286,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.04.2013. do isplate,
- 269,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.05.2013. do isplate,
- 267,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.06.2013. do isplate,
- 262,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2013. do isplate,
- 271,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 21.08.2013. do isplate,
- 273,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.08.2013. do isplate,
- 279,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 26.09.2013. do isplate,
- 277,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.10.2013. do isplate,
- 281,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.12.2013. do isplate,
- 220,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.12.2013. do isplate,
- 144,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.02.2014. do isplate,
- 147,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.03.2014. do isplate,
- 142,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2014. do isplate,
- 140,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.06.2014. do isplate,
- 145,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 26.07.2014. do isplate,
- 147,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.08.2014. do isplate,
- 149,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2014. do isplate,
- 147,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.10.2014. do isplate,
- 152,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2014. do isplate,
- 152,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.12.2014. do isplate,
- 153,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.01.2015. do isplate,
- 154,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.02.2015. do isplate,
- 154,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2015. do isplate,
- 154,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.04.2015. do isplate,
- 154,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.05.2015. do isplate,
- 154,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2015. do isplate,
- 154,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2015. do isplate,
- 154,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.08.2015. do isplate,
- 171,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.09.2015. do isplate,
- 184,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.10.2015. do isplate,
po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.
2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika radi prebijanja uzajamnih potraživanja.
II. Usvaja se kumulirani zahtjev tužitelja 1. koji glasi:
1. Nalaže se Tuženiku: OTP BANKA d.d., Ulica Domovinskog rata 61, 21 000 Split,OIB:52508873833 da Tužitelju: UŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 13.463,75 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:
- 1,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.02.2008. do isplate,
- 13,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.03.2008. do isplate,
- 12,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.04.2008. do isplate,
- 2,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.05.2008. do isplate,
- 3,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.06.2008. do isplate,
- 18,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.07.2008. do isplate,
- 19,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.08.2008. do isplate,
- 21,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.09.2008. do isplate,
- 27,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.10.2008. do isplate,
- 57,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.11.2008. do isplate,
- 77,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.12.2008. do isplate,
- 100,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.01.2009. do isplate,
- 109,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.02.2009. do isplate,
- 111,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.03.2009. do isplate,
- 100,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.04.2009. do isplate,
- 103,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.05.2009. do isplate,
- 92,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.06.2009. do isplate,
- 112,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.07.2009. do isplate,
- 115,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.08.2009. do isplate,
- 119,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.09.2009. do isplate,
- 114,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.10.2009. do isplate,
- 118,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.11.2009. do isplate,
- 117,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2009. do isplate,
- 129,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.01.2010. do isplate,
- 136,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.02.2010. do isplate,
- 137,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.03.2010. do isplate,
- 143,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.04.2010. do isplate,
- 148,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.05.2010. do isplate,
- 183,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2010. do isplate,
- 181,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.07.2010. do isplate,
- 183,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.08.2010. do isplate,
- 190,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.09.2010. do isplate,
- 189,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.10.2010. do isplate,
- 193,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2010. do isplate,
- 207,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.12.2010. do isplate,
- 236,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2011. do isplate,
- 190,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2011. do isplate,
- 176,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.03.2011. do isplate,
- 167,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.04.2011. do isplate,
- 187,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.05.2011. do isplate,
- 209,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.06.2011. do isplate,
- 215,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.07.2011. do isplate,
- 288,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.08.2011. do isplate,
- 222,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.09.2011. do isplate,
- 208,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2011. do isplate,
- 209,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.11.2011. do isplate,
- 209,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2011. do isplate,
- 221,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2012. do isplate,
- 230,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.02.2012. do isplate,
- 224,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.03.2012. do isplate,
- 229,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 27.04.2012. do isplate,
- 231,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 22.05.2012. do isplate,
- 227,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.07.2012. do isplate,
- 226,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 24.07.2012. do isplate,
- 225,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.08.2012. do isplate,
- 217,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.09.2012. do isplate,
- 226,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 26.10.2012. do isplate,
- 230,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.11.2012. do isplate,
- 226,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 21.12.2012. do isplate,
- 228,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.01.2013. do isplate,
- 218,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.02.2013. do isplate,
- 222,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.03.2013. do isplate,
- 228,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.04.2013. do isplate,
- 211,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.05.2013. do isplate,
- 208,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.06.2013. do isplate,
- 203,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2013. do isplate,
- 213,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 21.08.2013. do isplate,
- 215,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.08.2013. do isplate,
- 221,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 26.09.2013. do isplate,
- 219,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.10.2013. do isplate,
- 223,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.12.2013. do isplate,
- 162,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.12.2013. do isplate,
- 86,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.02.2014. do isplate,
- 88,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.03.2014. do isplate,
- 84,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2014. do isplate,
- 82,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.06.2014. do isplate,
- 86,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 26.07.2014. do isplate,
- 88,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.08.2014. do isplate,
- 90,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2014. do isplate,
- 89,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.10.2014. do isplate,
- 94,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2014. do isplate,
- 94,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.12.2014. do isplate,
- 95,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.01.2015. do isplate,
- 96,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.02.2015. do isplate,
- 96,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2015. do isplate,
- 96,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.04.2015. do isplate,
- 96,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.05.2015. do isplate,
- 96,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2015. do isplate,
- 96,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2015. do isplate,
- 96,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.08.2015. do isplate,
- 96,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.09.2015. do isplate,
- 96,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.10.2015. do isplate,
po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 5.899,76 EUR- a s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana, te se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za parnični trošak odbija kao neosnovan preko dosuđenog.
r i j e š i o j e
Odbija se prigovor tuženika za mjesnu nenadležnost Općinskog suda u Zadru.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu koja sadrži odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke što da je imao za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga da je valutna klauzula ništetna. Nadalje u tužbi navodi da kamata nije određena ni odrediva i da je tuženik teretio tužitelja po stopi višoj od one na koju je imao pravo i time sebi stekao korist bez osnove. Predlaže po provedenom postupku usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tuženik je dana 20.03.2020 g. primio poziv suda pod gornjim poslovnim brojem od 13.03.2020.g. kojim je pozvan da u roku od 30 dana podnese pisani odgovor na tužbu od 11.06.2019.g., koja mu je dostavljena u prilogu zajedno s podneskom tužitelja od 06.03.2020.g. i ostalim prilozima. Tuženik u roku koji mu je određen podnosi ovaj pisani odgovor na tužbu, ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zadru, nadalje ističe da je tužba nerazumljiva i stoga nepodesna za daljnje raspravljanje, u svakom slučaju protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnov i visinu, poriče navode tužbe ukoliko su isti u protivnosti s onim što će dalje biti navedeno u odgovoru na tužbu, ističe prigovor zastare, te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka, te ističe i prigovor radi prebijanja. Prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zadru. Naime, tuženik ima sjedište u [adresa] pa je stoga za suđenje u ovom sporu, a temeljem odredbe članka 48. st. 1. ZPP-a nadležan Općinski sud u Splitu, radi čega tuženik predlaže da se sud u Zadru oglasi mjesno nenadležnim i da dostavi predmet na daljnje postupanje mjesno nadležnom Općinskom sudu u Splitu. IV. Tuženik ističe i prigovor da je tužba nerazumljiva i ne sadrži sve što je potrebno kako bi se po njoj moglo postupati, pa predlaže da Sud tužbu vrati tužitelju uz nalog da tužbu ispravi, a pod prijetnjom odbačaja tužbe sukladno odredbi članka 109. ZPP-a. Sukladno odredbi članka 186. st. 1. ZPP-a tužba između ostalog treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a tužba kao i svaki drugi podnesak mora biti razumljiva (članak 106. st. 2. ZPP-a). Tuženik ističe da je tužba nerazumljiva jer tužitelj podneskom od 06. 03. 2020.g. nije uredio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev 4. iz tužbe, koji je nerazumljiv i u potpunosti neodređen, pa nije jasno da li tužitelj ustraje i u tom zahtjevu ili je u tom dijelu tužba povučena, pa neka se stoga tužitelj izjasni da li i dalje ustraje u tom tužbenom zahtjevu ili je u tom dijelu tužbu povukao. Što se tiče merituma, tužbeni zahtjev u cijelosti je neosnovan, jer tužitelj nema pravnog osnova, a time niti interesa za vođenje ove parnice, budući je kredit s valutnom klauzulom u CHF na koji se tužitelj poziva, u skladu s odredbama ZID ZPK (NN102/15) koji je stupio na snagu dana 30.09.2015.g., konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor i to s važenjem ex tunc. Tužitelj tvrdi da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima i načinu promjene kamatne stope iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF ništetne, ignorirajući i prešućujući činjenicu da je provedenom konverzijom kredita, ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF izmijenjen u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR i to na način kao da je od početka bio sklopljen u EUR. Tuženik upućuje na odredbu članka 19. a st. 1. alineja 3. ZID ZPK koja određuje da se ovim Zakonom uređuje odnos između vjerovnika i potrošača „u postupku konverzije tražbine nastale zbog prestanka ugovora o kreditu“ (potcrtao tuženik) denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Dakle, kada je tužitelj prihvatio ponudu tuženika i konvertirao CHF kredit, ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF je pravno prestao postojati i to kao da ga nikada nije nibilo, a nastao je novi ugovorni odnos, tj. ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR svaženjem ex tunc, dakle, kao da je takav bio od samog početka. Slijedom naprijed navedenog, tužitelj nema pravnog osnova i interesa za vođenje ove parnice jer je kredit s valutnom klauzulom u CHF u skladu s odredbama ZID ZPK (NN102/15) konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor glede valutne klauzule i primjenjenih kamatnih stopa s važenjem ex tunc i načina promjene kamatne stope nakon provedene konverzije, tako da sporne ugovorne odredbe, suglasnom voljom ugovornih stranaka više nisu na snazi i ne proizvode nikakve pravne učinke, jer se radi o pravno nepostojećim ugovornim odredbama. Naime, u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15) u postupku provođenja konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, tužitelj je sukladno odredbi članka 19.e st. 5. prihvatio konverziju kredita nakon čega je s tuženikom dana 22.01.2016.g. sklopio Radnju kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), odnosno Dodatak br. 1. Ugovora o kreditu, kojim je konverzija i provedena. (dalje: Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu). U skladu s odredbom članka 19. b ZPK-a konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, provodi se na način da se položaj potrošača ovdje tužitelja izjednači s položajem u kojem bi tužitelj bio da je od početka koristio kredit s valutnom klauzulom u EUR. Ovo dosljedno znači da konverzija kredita i svi učinci konverzije djeluju od trenutka sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, dakle ex tunc. Sklapanjem Dodatka br. 1 dosljedno je provedeno načelo konverzije kredita iz člana19.b ZID ZPK i upravo zato što konverzija djeluje ex tunc, u skladu s odredbom članka 19.c ZPK-a došlo je do promjene, ali ne samo valutne klauzule na način da je iznos početno odobrene glavnice sada izračunat prema tečaju EUR-a, već je izmijenjena i početno ugovorena kamatna stopa, početno utvrđeni otplatni plan i sve njegove izmjene (dakle i kamatne stope) zamijenjeni su novim otplatnim planom, pa su dosljedno i svi iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka konvertirani u EUR po tečaju na dan uplate. Samo zato što konverzija kredita djeluje od trenutka sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, dakle ex tunc, i samo zato što je sklapanjem Dodatka br. 1 konverzija kredita dosljedno provedena, kod tužitelja je, kao rezultat ukupnosti svih ovih promjena: utvrđena preplata u ukupnom iznosu od 12.846,01 kn, koja je u skladu s odredbom članka 19.c st. 1. t. 5 alineja 1., u cijelosti iskorištena za namirenje budućih obroka kredita, te je; utvrđen novi iznos nedospjele glavnice iskazan u valuti EUR (69.367,33EUR na dan 22.01.2016.g.). Tuženik ističe da je glede učinaka konverzije kredita potpuno nebitno kolika je visina preplate, jer je mogao biti utvrđen i dug po konverziji, već je bitno to, da je izračun konverzije rezultat, ne samo promjene valute obveze, već i rezultat činjenice da su na tužiteljev kredit u trenutku sklapanja Dodatka br. 1. primijenjene potpuno određene kamatne stope koje je tuženik primjenjivao na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR, a koje kamatne stope su tužitelju bile poznate. VI. Tuženik posebno ističe da odredbe ZPK (NN 102/15) o konverziji kredita predstavljaju lex specialis, pa stoga imaju prednost pred drugim normama hrvatskog pravnog sustava, pa tako i općim odredbama ZOO-a o ništetnosti ugovora i bilo kojim drugim pravilima koja bi bila u izravnoj koliziji s pravilima ZPK o konverziji kredita. Ovo stoga što je zakonodavac radi ostvarenja zaštite korisnika CHF kredita to mogao postići donošenjem ovog Zakona i s retoraktivnom primjenom, a što je zakonodavac detaljno obrazložio u konačnom prijedlogu Zakona br. 899 od 10. rujna 2015.g. Budući nije sporno da je tužitelj prihvaćanjem izračuna konverzije i sklapanjem Dodatka ugovora, između ostalog pristao i da se svi iznosi koje je plaćao po CHF kreditu (uključujući dakle i iznose za koje tužitelj smatra da ih je više platio zbog promjene kamatne stope i tečaja HRK u odnosu na CHF) koriste za namirenje anuiteta po EUR kreditu, onda sklopljeni Dodatak br. 1. Ugovora o kreditu po svom sadržaju i značenju predstavlja svojevrsnu nagodbu tužitelja i tuženika sklapanjem koje je riješena potencijalna pravna neizvjesnost u njihovom ugovornom odnosu, i to na način da su odredili svoja uzajamna prava i obveze pa i pravo tužitelja na povrat nastale preplate po osnovi mjesečnih anuiteta plaćenih od strane tužitelja po osnovi odredaba osnovnog CHF Ugovora o kreditu Tuženik posebno ističe da u skladu s načelom slobode uređivanja obveznih odnosa, sudionici u prometu slobodno odlučuju o sklapanju ugovora i preuzimanju prava i obveza koja proizlaze iz sklopljenih ugovora, pa tako slobodno odlučuju i o izmjeni već sklopljenih ugovora. Iznimka od ovog načela predviđena je odredbom članka 248. st. 1. ZOO-a koja propisuje obvezno sklapanje i obvezni sadržaj ugovora. U skladu s tom odredbom ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi. U ovom konkretnom slučaju tuženik je u skladu s odredbama ZPK bio obvezan tužitelju ponuditi sklapanje dodatka ugovora o konverziji kredita, a u slučaju prihvata konverzije s tužiteljem je bio dužan sklopiti ugovor. Tužitelj u skladu s načelom slobode uređivanja obveznih odnosa nije bio dužan prihvatiti izračun konverzije, niti je bio dužan sklopiti Dodatak br. 1 o konverziji kredita. Da tužitelj nije prihvatio izračun konverzije i da nije sklopilo Dodatak br. 1, odredbe ZPK o konverziji kredita ne bi imale nikakav učinak nasklopljeni ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i otplata tog kredita nastavila bi se prema važećim ugovorenim uvjetima (članak 19.e st. 6. ZPK).Međutim, kada je tužitelj svojom slobodnom voljom prihvatio ponudu tuženika i sklopio dodatak ugovora kojim je konverzija kredita dosljedno provedena, onda se prava i obveze ugovornih stranaka moraju prosuđivati isključivo i jedino u skladu sa sklopljenim Dodatkom br. 1 Ugovora o kreditu. Prihvaćanjem izračuna konverzije i sklapanjem Dodatka br. 1 ugovora o kreditu, tužitelj je postupio u skladu s načelom slobode uređivanja obveznih odnosa iz članka 2. ZOO-a, sklopljeni Dodatak br. 1 izraz je njegove autonomne volje, a sve izmjene ugovora su pravno valjane jer nisu u protivnosti s Ustavom RH i prisilnim propisima, odnosno sve izmjene ugovora su u skladu s imperativnim odredbama ZPK. Nastavno na sve naprijed navedeno tuženik upućuje i na pravno shvaćanje koje je Vrhovni sud zauzeo u presudi Rev 1172/18 od 19. 03. 2019.g. Naime, Vrhovni sud je u ovoj odluci zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: U odnosu na pitanje kako se mogu nadomjestiti odredbe ugovora o potrošačkom kreditiranju koje su utvrđene ništetnim: Načelno promatrano izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjesti voljom stranaka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora.” Uostalom mogućnost izmjene ništetnih ugovornih odredbi voljom stranaka ili odlukom suda izrijekom je predviđena i u ZOO-u, npr. kod zelenaških ugovora, koji su također ništetni i na koje se primjenjuju odredbe ZOO-a o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti, ali sukladno odredbi stavka 3. članka 329. ukoliko oštećena strana zahtijeva da se njezina obveza smanji na pravičan iznos, sud će udovoljiti takvom zahtjevu ako je to moguće, a u kojem slučaju ugovor s odgovarajućom izmjenom ostaje na snazi, time da izmjena vrijedi od trenutka sklapanja ugovora. Kako je u međuvremenu Ustavni sud Republike Hrvatske donio rješenje broj: U-I-3685/2015 i dr. od 04. 04. 2017.g. kojim nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/15), valja ukazati da je Ustavni sud ovom odlukom potvrdio shvaćanje tuženika da je osporenim Zakonom, a radi rješavanja problema korisnika kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, određen normativni okvir za konverziju kredita u CHF u kredite s valutnom klauzulom u EUR, kako bi se korisnike kredita u CHF izjednačilo s položajem u kojem bi se oni nalazili da su od početka imali ugovorene takve kredite, i da se taj cilj mogao postići jedino na način da relevantne odredbe tog Zakona imaju retroaktivni učinak. Kako su svi predlagatelji za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK (NN 102/15) prigovarali da zakoni sukladno članku 90. st. 4. Ustava RH, ne mogu imati povratno (retroaktivno) djelovanje, to je Ustavni sud utvrdio “… da je ZIDZoPK u suglasnosti s člankom 90. Ustava.” jer se u ovom slučaju radi o tzv. “prividnoj retroaktivnosti” budući se isti primjenjuje na odnose koji su nastali prije njegovog stupanja na snagu, ali nisu dovršeni, te da se cilj koji se donošenjem tog Zakona htio postići, nije mogao ostvariti na drugi način, te ističe “…. da je takvo povratno djelovanje nove zakonske mjere na slučajeve nastale prije njegovog stupanja na snagu neophodno za postizanje željenog cilja.” Ustavni sud je u naprijed citiranoj odluci također zauzeo shvaćanje da je
postupak konverzije kredita bio dobrovoljan za korisnike CHF kredita, koji su imali mogućnost izbora konvertirati kredit u eure ili nastaviti s otplatom vezanom uz švicarski franak, “ …dok je konverzija prisilna za vjerovnike (kreditne instituticije) ukoliko se potrošači CHF kredita nakon zaprimljenih izračuna odluče za konverziju.” Dosljedno naprijed navedenome Ustavni sud je zaključio da se konverzija kao zakonski mehanizam izmjene ranije sklopljenih kreditnih ugovora “…ne provodi po sili zakona – ex lege učinkom – nego tek u provedbi budućih (novih, odnosno izmijenjenih) ugovora o kreditu čije sklapanje ovisi o volji dužnika-potrošača…”X. Tuženik ističe da je postupak koji je prethodio sklapanju Dodatka br. 1 proveo u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15) te da je sklapanjem ovog ugovora konverzija kredita provedena u skladu sa Zakonom na način da je dosljedno provedeno načelo konverzije kredita iz članka 19. b po kojem je položaj potrošača-ovdje tužitelja kao korisnika kredita s valutnom klauzulom u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je od početka koristio kredit s valutnom klauzulom u EUR. Tuženik ističe da niti jednim zakonskim propisom tužitelj nije bio ograničen u mogućnosti izmjene već sklopljenog ugovora, bilo da ta izmjena važi pro futuro, ili s retroaktivnim učinkom, kao što je ovdje slučaj, ali kada je na tu izmjenu dobrovoljno pristao ne može se više pozivati na eventualnu ništetnost spornih ugovornih odredbi, jer pravno one više niti ne postoje. Kako dakle nije sporno da je između stranaka predmet ugovora o kreditu sklapanjem Dodatka br. 1. ugovoren na drugačiji način nego što je ugovoren osnovnim ugovorom i to s učincima od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, tužitelj nema osnova, pa time niti prava potraživati bilo kakvu isplatu temeljem osnovnog ugovora, paiz tog razloga niti presude iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ne mogu predstavljati pravni temelj za utuženo potraživanje. Iako je nakon provedene konverzije kredita bespredmetno raspravljati o valjanosti valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik, samo opreza radi, poriče da bi ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF bila nepoštena u smislu odredbi ZZP-a pa stoga ništetna. U vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, tužitelj je s tuženikom pregovarao o spornoj ugovornoj odredbi, a tuženik nije zatajio tužitelju niti jednu informaciju koju je imao, a koja je eventualno mogla utjecati na odluku tužitelja o sklapanju ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF, kao što ga je upozorio i na sve rizike ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu tuženik je u ponudi kredita imao i kredite koji se odobravaju uz valutnu klauzulu u drugim valutama, ali je tužitelj želio sklopiti ugovor o kreditu, upravo s valutnom klauzulom u CHF, koja ugovorna odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a što nedvojbeno proizlazi iz sadržaja sklopljenog ugovora. Kako je to prethodno navedeno, sklapanjem Dodatka br. 1. tužitelj je prihvatio promjenjivu kamatnu stopu i to poznatu i određenu koju je tuženik primjenjivao na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora do trenutka sklapanja Dodatka br. 1.Iako je nakon provedene konverzije kredita bez predmetno raspravljati o navodima tužitelja da je kamatna stopa po osnovnom ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF bila neodređena i neodrediva, pa da se ima primjeniti kamata određena člankom 26. st. 3. ZOO-a, tuženik to poriče te radi pravilne primjene i tumačenja materijalnog prava, ističe kako dalje slijedi. U odnosu na pitanje da li je ugovorna odredba osnovnog ugovora kojom su stranke ugovorile da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama odluke o kamatama banke, ništetna ugovorna odredba u smislu članka 272. u svezi s odredbom članka 270. ZOO- a, budući je odredbom članka 272. st. 1. ZOO-a propisano da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su stranke ostavile trećoj osobi da ju odredi, tuženik navodi da je odredba članka 272. st. 1. ZOO-a dispozitivne prirode pa su stoga ugovorne stranke imale slobodu ugovoriti da visinu kamatne stope određuje jedna od ugovornih stranaka, u ovom slučaju tuženik, i to svojim odlukama o kamatama. Tuženik upućuje na stav Vrhovnog suda RH koji je u svojoj odluci broj: Rev 360/14 od 01.12.2015.g. zauzeo sljedeće shvaćanje: „Time što su visinu kamatne stope vezale za izmjenu Odluke o kamatama Banke, stranke su u pogledu plaćanja kamata ugovorile odredivu činidbu, a kako to i zaključuju nižestupanjski sudovi.“ (podcrtao tuženik). Ovo dosljedno znači da je i Vrhovni sud zauzeo stav da je odredba članka 272. st. 1. ZOO-a dispozitivne, a ne kogentne prirode, kako to nastoji iskonstruirati tužitelj. uženik opet, samo radi pravne jasnoće ističe, da je svaki onaj tužbeni zahtjev koji se temelji na primjeni odredbe članka 26.st. 3. ZOO u svakom slučaju neosnovan, jer je neupitna valjanost odredbe članka 3.1. Ugovora o kreditu kojom su stranke ugovorile visinu početne kamatne stope od 4,39%.Vrhovni sud je u odluci broj: Rev-1172/18 od 19. ožujka 2019.g. odgovorio na pitanje može li ugovor o kreditu i u kojem sadržaju ostati na snazi bez ugovornih odredbi koje su utvrđene ništetnima, a to su eventualno ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i jednostranoj promjeni kamatne stope odlukom tuženika. Naime, Vrhovni sud je zauzeo potpuno određeno i jasno pravno shvaćanje da ugovor o kreditu s ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi, koja se mijenja jednostranom odlukom banke: “…….može opstati i bez ništetnih odredbi prema kojima se redovne kamatne stope mijenjaju sukladno Odluci o kamatnin stopama kreditora.”, te je dalje naveo i sljedeće: “S obzirom na to da su stranke predmetnog ugovora načelno iskazale suglasnu volju da se na predmetni ugovor primjenjuje promjenjiva kamatna stopa, a u trenutku sklapanja ugovora je iznosila 4,90%, na ugovorni odnos se primjenjuje odredba o kamati po stopi u visini od 4,90%. “Dakle, prevedeno na ovaj konkretni spor, nije i ne može biti sporno da predmetni ugovor o kreditu sadrži sve bitne sastojke, jer je tuženik u skladu sa sklopljenim ugovorom i preuzetom obvezom tužitelju stavio na raspolaganje određenu novčanu svotu, da je tužitelj preuzeo obvezu vratiti iskorišteni iznos novca i na to platiti kamatu, pri čemu je ugovorna odredba o početnoj kamatnoj stopi u visini od 4,39% potpuno određena i pravno valjana. Ako je i bilo ikakvih dvojbi oko valjanosti i učinaka Dodatka br. 1. kojim je provedena konverzija ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, tuženik ističe kako su nakon donošenja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu posl. br. Gos-1/2019 od 04. 03. 2020.g. otklonjene sve dvojbe. Iako Vrhovni sud RH citiranim rješenjem, kako i sam naglašava, nije odlučio o tome jesu li osnovani kondemnatorni zahtjevi korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji, prosto zato što nije ni mogao jer je u odlučivanju bio vezan granicama postavljenog pitanja radi kojeg je pokrenut ogledni postupak, tuženik smatra kako je Vrhovni sud sa svojim pravnim shvaćanjima, iznesenima u citiranoj odluci, nedvojbeno ukazao kako odlučivati u predmetima u kojima je sklopljen dodatak kojim je provedena konverzija – pa tako i u ovoj pravnoj stvari. Naime, ako je 1) ZID ZPK (NN 102/15) sukladan Ustavu RH, ako je 2) konverzija zakonita tj. ako su dodaci ugovora o kreditu sukladni ZID ZPK (NN 102/15) valjani čak i ako su možebitno pojedine odredbe izvornog ugovora o kreditu ništetne, ako su 3) učinci konverzije promjena valute ugovora i primjena potpuno određenih i korisnicima poznatih kamatnih stopa primjenjivanih u EUR kreditima i to s učinkom od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu u valuti CHF, onda ne bi trebalo biti sporno kako su tužbeni zahtjevi za isplatu – u suštini restitucijski zahtjevi zbog navodne ništetnosti, naknadno, sporazumom ugovornih stranaka, derogiranih ugovornih odredbi izvornog ugovora o kreditu – u potpunosti neosnovani te ih valja odbiti. Sukladno tome i tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari valja u cijelosti odbiti kao neosnovan jer bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva značilo de facto poništavanje učinaka zakonito provedene konverzije Ugovora o kreditu. Tuženik nadalje ističe da su u postupcima koji se temelje na istovrsnom činjeničnom i pravnom osnovu (provedena konverzija kredita) i prije donošenja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu posl. br. Gos-1/2019 od 04. 03. 2020.g. već donesene brojne presude u kojima je meritorno suđeno, i kojima su tužbeni zahtjevi pravomoćno odbijeni, pa tuženik upućuje samo na neke od tih odluka. Opreza radi, za slučaj da Sud ignorira sve tuženikove navode potvrđene i od strane Vrhovnog suda i u suštini odluči polemizirati s pravnim shvaćanjima iznesenim u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Gos-1/2019 od 04. 03. 2020.g., te prihvati tužbeni zahtjev na isplatu, tuženik dodatno u odnosu na istaknutu tražbinu tužitelja radi isplate bilo po glavnom, bilo po ijednom podrednom tužbenom zahtjevu radi isplate ističe prigovor radi prebijanja (compensatio per iudicem) svoje tražbine a po osnovu utvrđene i iskorištene preplate u iznosu od 12.846,01 kn uvećano za zatezne kamate po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na iznos od: 1.844,63 kn teče od 11. 02. 2016. g.,1.826,05 kn teče od 11. 03. 2016. g.1.808,57 kn teče od 12. 04. 2016. g.,1.807,10 kn teče od 11. 05. 2016. g.,1.814,37 kn teče od 11. 06. 2016. g.,1.802,93 kn teče od 12. 07. 2016. g., 1.768,05 kn teče od 11. 08. 2016. g.,174,31 kn teče od 11. 09. 2016. g. pa do konačne isplate. Slijedom naprijed navedenoga tuženik podnosi ovaj odgovor na tužbu i predlaže da se svi istaknuti tužbeni zahtjevi u cijelosti odbiju kao neosnovani uz obvezu tužitelja na snašanje troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29.st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja na taj iznos teče od presuđenja pa sve do isplate, a u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva neka sud o postojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja odluči sukladno odredbi članka 338. st. 3. ZPP- a.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao ugovor o kreditu, specifikacija uplata, proveo financijsko vještačenje, izvršio uvid i pročitao nalaz i mišljenje vještaka, i saslušao tužitelja.
4. Iz ugovora o kreditu koji je sklopljen između tužitelja i tuženika ,proizlazi da banka odobrava korisniku kredita stambeni kredit u protuvrijednosti 127.803,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF važećem na dan korištenja kredita, a kredit se odobrava za kupovinu stana. Odredbom članka 3. tog ugovora je ugovoreno da se obračunavaju kamate od 4,39 % mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu i da su uključene u anuitete.
5. U postupku je saslušan tužitelj koji je iskazao da je kredit podigao za kupnju obiteljske kuće, banka da je pripremila ugovor i da je to trebao samo potpisati, da nije imao mogućnosti pregovaranja o uvjetima kredita. Nadalje da su mu rekli da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i da mu banka nije ništa govorila da bi se kamata mogla mijenjati. Kod javnog bilježnika da je bilo nešto govora da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi, ali bez ikakvog objašnjavanja. Kako da su ga prodavatelji ranije upisali kao vlasnika to da nije mogao podignuti kredit za kupovinu kuće već da su mu rekli da će mu dati za adaptaciju kuće. On da nije razumio odredbe ugovora, te da misli da je primao obavijesti od banke o promjenjivoj stopi. Kako da mu nije bilo održivo plaćati veliku ratu kredita tako da se odlučio na konverziju. Nitko da ga nije prisilio da potpiše aneks ugovora o konverziji .
6. U ovoj pravnoj stvari provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskoj vještakinji Majdi Korljan koja u svom nalazu i mišljenju navodi da bi u utuženom razdoblju tuženica bez osnove stekla iznos od 136.250,07 kn / 18.083,49 EUR u slučaju da nije primijenjena valutna klauzula , a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26.st. 3. ZOO , a sve za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do konverzije , sukladno toč. 2., 3. i 4. tužbe -izračun anuiteta, b) Iznos od 101.442,50 kn / 13.463,75 EUR u slučaju da nije primijenjena valutna klauzula , a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu iz tužbe, sve za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konverzije kredita sukladno toč. 2., 5. i 4. tužbe – izračun iznos anuiteta, odnosno iznos od 79.745,00 kn/10.583,98 EUR ako se u izračun prikažu pozitivne i negativne razlike po prijedlogu tuženice, c) Iznos od 119.973,76 kn/15.923,26 EUR u slučaju da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26. st. ZOO, sve za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine nadalje, sukladno toč. 3. i 4. tužbe - izračun kamate, te pod d) Iznos od 70.115,97 kn/9.305,98 EUR u slučaju da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu iz tužbe, a sve za razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu do 01. siječnja 2014. godine , sukladno točki 5. i 4. tužbe - izračun kamata. Sudska vještakinja u tablici 5. prikazuje ( izračun po prijedlogu tuženika), razliku između iznosa kojeg da bi banka imala pravo naplatiti po početnim parametrima i iznosa kojeg je stvarno naplatila po promjenjenim parametrima i to da ukupno iznosi 6.248,89 kn/-829,37 EUR.
7. Među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne.
8. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
9. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako u odluci istog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
10. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
11. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke imale saznanje o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača,7 Poslovni broj: 90 P-2826/2019 a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora u kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tome sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.
12. U ovom konkretnom slučaju sud zaključuje da su odredbe u kojima jeugovorena valutna klauzula u CHF nepoštene što ih čini ništetnima. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako ugovorena je kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i tužitelj kao korisnik kreditnih usluga kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, već ju je unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj, formulirala banka, što je također imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, ovdje tužitelja, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja kojem ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru nalazeći njegov iskaz uvjerljivim, istinitim i životnim.
13. Kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, ovdje tuženika, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužitelja, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZPP), slijedom čega su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetne.
14. U pojedinačnom potrošačkom sporu odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji se na presumpciji da tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora. U konkretnom slučaju iako tuženik tvrdi da je tužitelju dao takve obavijesti, takvu tvrdnju ovaj sud nalazi neosnovanom, budući da suprotno proizlazi iz iskaza samog tužitelja, kome je sud, kako je to već navedeno, u cijelosti poklonio vjeru.
15. Također, sud nalazi utvrđenim da tuženik nije na transparentan način informirao potrošača da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzulu i EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.
16. Nadalje, odredba o valutnoj klauzuli, koja je nesporno dispozitivna norma sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje ZOO), nije isključena od ocjene nepoštenosti u smislu čl. 1. st. 1. Direktive 93/13/EEZ. Ovo stoga što predmetni ugovor o namjenskom kreditu sadrži odredbu o tome da korisnik kredita pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz primjene tečajnog odnosa, a takve odredbe nema u čl. 22. st. 1. ZOO. Valutna klauzula sadržana u odredbi čl.22. st. 1. ZOO nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, tako da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-392/11 od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Dakle, ne radi se o ugovornoj odredbi koja bi bila isključena od ocjene nepoštenosti u smislu Direktive 93/13.
17. Ovdje valja reći da je sukus u kolektivnom sporu donesenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 i Rev-2221/18 o ništetnosti ugovornih uglavaka o kamatnom i tečajnom riziku tako da su banke mijenjale ugovornu (redovnu) kamatu i visinu tečaja CHF jednostranom odlukom banke samim obavješćivanjem o promjeni o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao što je to ovdje slučaj, te Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III-2922/18 i U- III-4150/19 od 3. veljače 2021. da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenim odredbama, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne.
18. U konkretnom slučaju nije dvojbeno da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, o kojim odredbama se sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, a o kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključenja ugovora zbog čega iste uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku
– trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava.
19. Međutim, ništavost samih tih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijeloga ugovora, jer ugovor može opstati bez njihova izuzimanja u primjeni, jer on sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platiotrgovcu na temelju nepoštene odredbe.
20. Tužitelj je u konkretnom slučaju dokazao ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli pa je dokazana činjenična osnova tužbe da je njezin prednik s tuženom bankom sklopio predmetni ugovor o namjenskom kreditu s kamatnom stopom promjenjivom u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke i valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer odredbe čl. 502.c ZPP te Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u takvoj tužbi. Stoga su bez utjecaja navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.
21. Stoga je valjalo prihvatiti kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja kako je odlučeno u toč. II. izreke presude pri čemu je visina tražbine utvrđena na temelju izračuna, odnosno nalaza i mišljenja vještaka Majde Korljan, stalnog sudskog vještaka za računovodstvo financije, kojeg ovaj sud prihvaća u cijelosti ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke te temeljito i stručno obrazloženim. Naime, sud nalazi da u navedenom nalazu i mišljenju vještaka nisu utvrđene nikakve proturječnosti, niti nedostaci u izraženom mišljenju, niti pak postoje osnovane sumnje u njegovu pravilnost.
22. Što se tiče prigovora tuženika na provedeno vještvo ovaj sud smatra iste neosnovanim s obzirom na sve prethodno izneseno, kao i na provedeno vještačenje.
23. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
24. Dakle, nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.
25. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednosti postignute koristi.
26. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
27. Kako je u konkretnom slučaju do tuženikovog stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, to on ima položaj nesavjesnog stjecatelja, te je na stečeni iznos po čl. 1115. ZOO dužan tužiteljici platiti i zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta, kako je to utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka.
28. Na kraju tuženik je osporavajući tužbeni zahtjev tužitelja istakao i prigovorzastare koji ovaj sud nalazi u cijelosti neosnovanim.
29. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
30. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju, za tužiteljevu tražbinu zastara je počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule. Kako je predmetna tužba podnesena 11.06.2019 godine., to je ista podnesena prije nastupa zastare jer do dana podnošenja tužbe nije prošao petogodišnji zastarni rok.
31. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor mjesne nenadležnosti koji prigovor ovaj sud smatra neosnovanim. Naime iz priloženog ugovora o kreditu razvidno je da je predmetni ugovor zaključen u Zadru u poslovnoj jedinici tuženika pa stoga bi ovaj sud sukladno odredbi članka 59.Zakona o parničnom postupku pored suda u Zagrebu također bi bio nadležan suditi u ovoj pravnoj stvari je u konkretnom slučaju nije riječ o isključivoj nadležnosti.
32. Što se tiče istaknutog prigovora tuženika u odnosu na provođenje konverzije ovaj sud i taj prigovor nalazi neosnovanim. Iz provedenog vještačenja proizlazi da konverzijom utvrđen iznos pretplate ne predstavlja izravno obeštečenje tužitelja, već predstavlja obračunsku razliku koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR. Iz tog razloga kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj.
33. Tuženik je tijekom postupka istakao prigovor prijeboja, a kako po mišljenju ovog suda tuženik nema potraživanja prema tužitelju koje bi stavio u prijeboj sa potraživanjem tužitelja to je taj prigovor neosnovan pa je isti valjalo odbiti.
34. Slijedom iznesenog, ovaj sud smatra glavni tužbeni zahtjev pod toč I. neosnovanim, a smatra osnovanim eventualno kumulirani tužbeni zahtjev 1., a sve obzirom na sve prethodno iznesene razloge, te je slijedom toga odlučeno kao u izreci presude.
35. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14,) te su tužitelju priznati troškovi za: sastav tužbe 100 bodova, za zastupanja na ročištima 01.07. 2022, 10. 11.2022., 27.03.2023., 19.02.2025., 24. 11.2025., za svako po 250 bodova, za za sastav podneska od 06. 03. 2020., 20.05.2020, 16.01.2025., za svako po 250 bodova, za sastav žalbe 625,00 EUR-a što uz uračunati PDV ukupno iznosi 5.448,50 EUR-a, te trošak financijskog vještačenja 398,17 EUR-a i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR-a, što sveukupno iznosi 5.899,76 EUR-a. U preostalom dijelu zatraženi parnični trošak tužitelja se odbija kao neosnovan jer sud smatra da navedene radnje nisu bile nužne za vođenje postupka.
U Zadru, 16. veljače 2026.
Sutkinja
Jasenka Glavan
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, za nadležni Županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženici po pun.
Nakon pravomoćnosti:
Porezna Uprava Zadar
